REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-175/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića, kao predsjednika Vijeća, te Ileane Vinja i Ratka Šćekića, kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog ČV zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - ispravak, 101/17 i 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 - dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 16. prosinca 2024. broj K-388/2024-16 i presuda Županijskog suda u Šibeniku od 4. rujna 2025. broj Kž-104/2025-6, u sjednici Vijeća održanoj 18. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e:
Zahtjev osuđenog ČV za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku broj K- 388/2024-16 od 16. prosinca 2024., potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Kž-104/2025-6 od 4. rujna 2025., osuđen je ČV zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11 na kaznu zatvora od deset mjeseci.
2. Osuđenik osobno podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, bez posebno istaknutih zakonskih osnova i jasnog prijedloga u vezi odluke ovog Suda.
3. Temeljem članka 518. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11-pročišćeni tekst, 91/12- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje: ZKP), zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Željka Mostečak odgovorila je na zahtjev osuđenika s mišljenjem da isti nije osnovan. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku.
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Zahtjevom se tvrdi da su osuđeniku „bitno povrijeđena prava za pravednim suđenjem“ jer osoba po imenu UV, za kojeg osuđenik tvrdi da je bio supočinitelj u predmetnom kaznenom djelu, nije optužen niti osuđen „pa ispada da sam snosim svu odgovornost i kaznu“.
5.1. Ovi navodi zahtjeva sadržajno ne predstavljaju niti jednu zakonsku osnovu zbog koje se ovaj izvanredni pravni lijek može podnijeti. Naime, tvrdnja da navodni supočinitelj pri izvršenju kaznenog djela nije optužen niti osuđen, ne predstavlja povredu bilo kojeg prava osuđenika, pa tako niti prava na pravično suđenje. Jednaki prigovor osuđenik je isticao i u žalbi protiv prvostupanjske presude te mu je drugostupanjski sud pravilno odgovorio i ukazao na vezanost suda subjektivnim identitetom optužbe i presude, sukladno članku 449. stavak 1. ZKP tj. da sud nije ovlašten proširivati optužnicu na osobe koje njome nisu obuhvaćene.
5.2. Slijedom toga, u postupanju sudova protiv osuđenika nije bilo nikakvih propusta, već se navodi zahtjeva, eventualno, tiču postupanja državnog odvjetništva, što ovdje ne može biti predmetom ispitivanja.
5.3. Pri tome, promašeni su navodi zahtjeva da bi osuđenik sam počinio predmetno kazneno djelo budući da u činjeničnom opisu djela iz izreke prvostupanjske presude jasno stoji da je djelo počinio „zajedno sa, za sada, točno neutvrđenom osobom“.
6. Kako time navodi zahtjeva nisu osnovani trebalo je, temeljem članka 519. u vezi članka 512. ZKP, odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 18. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
Žarko Dundović
