Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-795/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Adele Turkalj člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Branko Nenadić, odvjetnik u Osijeku, Stjepana Radića 10, protiv tuženika RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-465/2020-12 od 26. lipnja 2025., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 465/2020-17 od 12. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika RZ i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-465/2020-12 od 26. lipnja 2025., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-465/2020-17 od 12. studenoga 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 1.495,95 EUR sa zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose (točka I izreke) kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 800,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 26. lipnja 2025. do isplate (točka II izreke).
2. Protiv navedene presude, tuženik je podnio žalbu pobijajući presudu u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o trošku. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukinuti presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz nalog da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.
3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja kao solidarnog jamca (jamac platac) kojim od tuženika kao dužnika potražuje isplatu iznosa od 1.495,95 EUR, a koji je iznos umjesto tuženika podmirio vjerovniku - kreditoru.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja na temelju provedenog postupka, a sukladno dokaznim prijedlozima stranaka, pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja je sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a na temelju brižljive i savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka dao jasne i razumljive razloge za svoja činjenična utvrđenja, a nezadovoljstvo tuženika zaključcima suda ne upućuje na pogrešnu ili nesavjesnu ocjenu dokaza.
8. Tako je sud prvog stupnja utvrdio:
- da je tuženik kao korisnik kredita s Kreditnom unijom „Apoen“ kao kreditorom 11. ožujka 2016. sklopio ugovor o nenamjenskom kreditu broj 6484105972,
- da je tuženiku na temelju naprijed navedenog ugovora odobren kredit u iznosu 30.000,00 kn što odgovara protuvrijednosti od 3.961,29 EUR, po srednjem tečaju HNB za EUR na dan sklapanja ugovora,
- da je kredit odobren na rok od 48 mjeseci uz fiksnu kamatnu stopu od 8,05 % godišnje u mjesečnim anuitetima od 98,17 EUR, s time da prvi anuitet dospijeva 1. svibnja 2016., a dospijeće svakog slijedećeg anuiteta je svakog prvog dana u mjesecu,
- da će kreditor na dospjele nepodmirene obveze iz ugovora obračunavati zakonsku zateznu kamatu za razdoblje zakašnjenja,
- da je tužitelj kao jamac-platac dao suglasnost kreditoru Kreditnoj uniji „Apoen“ da mu se zaplijeni plaća, mirovina ili druga stalna i povremena novčana primanja te da se zaplijenjeni iznosi doznačuju izravno na žiro račun kreditora odmah po pisanoj obavijesti ili obavijesti od strane javnog bilježnika,
- da je naprijed navedena izjava o suglasnosti solemnizirana kod javnog bilježnika,
- da se tuženik obvezao kreditoru uplatiti depozit u iznosu od 30% glavnice kredita na dan puštanja kredita u tečaj što je regulirano ugovorom br. 8514103757 o namjenskom kunskom depozitu,
- da je tuženik bio neuredan tijekom otplate kredita i da je u jednom trenutku prestao otplaćivati kredit,
- da je kreditor bio u kontaktu sa tuženikom, slao mu je standardizirane obrasce i opomene u kojima su ga obavještavali koliki je dospjeli dug i da će se naplata vršiti preko solidarnog jamca u slučaju da kredit ne bude plaćen u određenom roku,
- da je kreditor izvršio naplatu kredita na plaći solidarnog jamca – tužitelja,
- da se tužitelju obustavljao od plaće mjesečni iznos od 1.057,83 kn budući da je kreditor poslodavcu tužitelja poslalo obavijest o ukupnom iznosu duga, a s plaće su mu skidali iznos koji se mogao skidati s plaće,
- da je tužitelj dobio dopis od „Apoena“ da tuženik ne plaća kredit te je tada s tuženikom pokušao stupiti u kontakt, slao mu je poruke na koje tuženik nije odgovarao,
- da je tužitelj nakon naprijed navedenog otišao u [adresa] kod tuženika, ali ga nije zatekao, s time da je nakon toga dobio prijavu da je pokušao protupravno naplatiti dug,
- da je tužitelj kao solidarni jamac plaćao kredit pod brojem 6484105972 u mjesečnom iznosu od 1.057,83 kn, što sveukupno iznosi 11.636,13 kn,
- da je tužitelj otplatio dug tuženika u cijelosti,
- da je kreditor tužitelju naknadno vratio preplaćeni iznos od 360,00 kn,
- da je tuženik znao da kredit prema ovršnim ispravama otplaćuje jamac (tužitelj),
- da je tužitelj prije podnošenja tužbe (opomena pred tužbu od 25. svibnja 2020.) pozvao tuženika na uplatu iznosa od 11.636,13 EUR sa zateznim kamatama,
- da tuženik nije postupio po opomeni pred tužbu opravdavajući se da postoji dug tužitelja prema njemu u iznosu od 62.500,00 kn na temelju pružanja odvjetničkih usluga.
9. Ovako utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje žalbom tuženika koji svoju ocjenu izvedenih dokaza suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda, međutim njegova ocjena dokaza u izvedenim dokazima nema podlogu. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio da je tužitelj u predmetnom ugovoru o nenamjenskom kreditu imao položaj solidarnog jamca (jamaca-platca), da je vjerovnik od tužitelja zahtijevao ispunjenje cjelokupne novčane obveze te da je tužitelj istu podmirio u cijelosti, nakon čega je, temeljem zakonske subrogacije, podnio regresni zahtjev prema tuženiku kao dužniku.
10. Neosnovan je žalbeni navod da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio pasivnu legitimaciju budući ista proizlazi iz činjenice da je tuženik glavni dužnik iz ugovora o kreditu, a tužitelj je kao solidarni jamac, plativši dug tuženika vjerovniku, stupio u njegova prava prema tuženiku, čime je tuženik postao obveznik prema tužitelju u istom opsegu u kojem je prethodno bio obveznik prema vjerovniku. Dakle, solidarni jamac (tužitelj) koji je ispunio obvezu dužnika (tuženika) ima pravo od istog zahtijevati ono što je za njega platio. Slijedom navedenog, pravilno je sud utvrdio postojanje pasivne legitimacije tuženika.
11. Odredbom čl. 111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 121/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), propisano je da ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme.
12. Odredbom čl. 120. st. 1. ZOO-a propisano je da jamac koji je isplatio vjerovniku njegovu tražbinu može zahtijevati od dužnika da mu naknadi sve što je isplatio za njegov račun, a i kamate od dana isplate.
13. Budući da je sukladno ugovoru o nenamjenskom kreditu od 11. ožujka 2016. tuženik kao korisnik kredita (dužnik) bio dužan platiti tražbinu iz tog ugovora na način kako je to bilo ugovoreno, a što nije učinio, već je plaćanje izvršio tužitelj kao solidarni jamac, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 120. st. 1. ZOO-a kada je prihvatio zahtjev tužitelja.
13.1. Tu treba naglasiti da je poseban položaj jamca koji se obvezao kao solidarni jamac (jamac platac). Takav jamac odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika, bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme. Time se jača pravni položaj vjerovnika i ne vrijedi načelo supsidijarnosti, jer je riječ o solidarnoj obvezi. U toj pravnoj situaciji vjerovnik može od jamca platca zahtijevati ispunjenje obveze i ako se prethodno nije pokušao namiriti od glavnog dužnika. Dakle, vjerovnik, u konkretnom slučaju kreditor, može zahtijevati ispunjenje od solidarnog jamca- tužitelja iako prije toga nije pozvao glavnog dužnika - tuženika na ispunjenje obveze.
13.2. Nadalje, kada jamac umjesto dužnika ispuni obvezu prema vjerovniku, sva vjerovnikova prava, po samom zakonu prelaze na jamca. Dakle, tužitelj kao jamac platac sukladno odredbi čl. 120. st. 1. ZOO-a ima pravo zahtijevati od tuženika kao dužnika da mu naknadi sve što je isplatio za njegov račun pa tako i kamate od dana isplate. Svrha jamstva je osiguranje pravnog položaja vjerovnika, ali se njime dužnika ne oslobađa odgovornosti za ispunjenje obveze.
14. Iscrpni žalbeni navodi tuženika (da nije utvrđeno da je tražbina kreditora kao ukupno dospjela ostvarivana u ovršnom postupku protiv tužitelja, da ugovor u vrijeme provedbe ovrhe nije bio raskinut tj. otkazan, da ugovor nije istekao, da je tužitelj odbio ispuniti preuzetu jamstvenu obvezu, da tužitelj nije uložio niti jedan ovršnopravni lijek) nisu relevantni za regresni odnos između jamca i dužnika, jer se pravo regresa temelji na činjenici da je jamac ispunio postojeću obvezu dužnika prema vjerovniku, s time da kod solidarnog jamstva vjerovnik nije dužan prethodno pokušati se naplatiti od glavnog dužnika niti dokazivati nemogućnost takve naplate budući da pravo jamca nastaje samim plaćanjem duga. Jamac nije dužan prethodno osporavati tražbinu niti koristiti pravna sredstva kako bi ostvario pravo na regres.
15.Nadalje, tuženik ničim nije dokazao, a niti je stavljao dokazne prijedloge vezano za žalbene navode da ugovorom o nenamjenskom kreditu prekršeno načelo jednake vrijednosti činidba, načelo zabrane zlouporabe prava, načelo savjesnosti i poštenja, a zbog čega je sud prvog stupnja pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja kada je navedene prigovore ocijenio neosnovanima. Naime, iako na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti, kada iz sadržaja ugovora ništetnost nije sama po sebi vidljiva, kao što je ovdje slučaj, tada je na stranci koja takvu tvrdnju iznosi obveza iznijeti činjenične tvrdnje i predložiti dokaze koje te tvrdnje dokazuju.
16. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st.1. ZPP-a).
17. Slijedom navedenog, osnovan je zaključak suda prvog stupnja da iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj kao solidarni jamac u cijelosti ispunio obvezu dužnika – tuženika u ukupnom iznosu od 1.495,95 EUR (11.271,24 kn) te da sukladno odredbi čl. 120. st. 1. ZOO-a stječe pravo regresa (pravo na naknadu onoga što je platio sa zateznim kamatama od dana isplate) prema tuženiku kao dužniku.
18. Odluka o troškovima postupka donesena je uz pravilnu primjenu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Naime, pravilno je tužitelju priznat trošak sastava podneska kojim se očituje na navode iz odgovora na tužbu (podnesak od 1. rujna 2021.) prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje Tarifa) jer se radi o obrazloženom podnesku, kao i trošak pristupa na ročište 10. siječnja 2025. (pripremno ročište) prema Tbr. 9/1 jer se na istom raspravljalo o glavnoj stvari. Stoga je sud prvog stupnja pravilno dosudio trošak tužitelju u iznosu od 800,00 EUR.
19. Slijedom navedenog, trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.
20. Kako je tuženik podnio i prijedlog za ispravkom rješenja poslovni broj P- 465/2020-17 od 12. studenog 2025., o istom će odlučiti prvostupanjski sud.
U Velikoj Gorici 18. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Vesna Gašparuš-Horvat
