REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-7460/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Gordane Korotaj, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Roberta Završkog, predsjednika vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. MB, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19. 84/21., 114/22 i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, broj: Pp-1541/2025 od 16. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. MB i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. GB obvezuje se naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. GB proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji prekršaj je okrivljeniku, na temelju istog propisa izrečena novčana kazna 900,00 EUR u koju kaznu je okrivljeniku uračunato vrijeme provedeno u uhićenju kao jedan dan zatvora, odnosno 79,64 EUR pa je okrivljeniku ostalo za platiti 820,36 EUR uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 60 dana računajući od pravomoćnosti presude te je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka 30,00 EUR.

1.1. Istom presudom, na temelju čl. 13. st. 1. t. 2. i čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u vezi sa čl. 50. st. 2. PZ-a, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtvi nasilja u obitelji, bivšoj supruzi ŽB, u trajanju od tri mjeseca koja ne može biti manja od 100 metara, a u istu je uračunato vrijeme trajanja mjere opreza izrečene u postupku rješenjem od 27. lipnja 2025.

2. Protiv te presude je okr. GB pravodobno osobno podnio žalbu ne navodeći žalbene osnove, ali sadržajno pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, predlažući usvojiti žalbene navode.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Okr. GB u žalbi navodi da nije ničim ugrozio svoju bivšu suprugu ŽB, da je njen iskaz neistinit, da je ona bolesna osoba s dijagnozom podvojene ličnosti i da to nije prvi puta da je zvala policiju te je već osuđen kao obiteljski nasilnik, zbog čega je i odselio na Lošinj radi mira. Ističe i da je invalidna osoba 80%, da mu plaćanje novčane kazne ugrožava egzistenciju jer ima primanja samo 354,00 eura mjesečno, o čemu prilaže izvadak od mirovine.

6. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prije svega je ovaj sud utvrdio da je prvostupanjski sud temeljitom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Prvostupanjski sud je na temelju iskaza ispitane svjedokinje ŽB, okrivljenikove bivše supruge u kojem je detaljno opisala kako ju je bivši suprug ponovo agresivno, pod utjecajem alkohola, vičući, grubo vrijeđao, lupajući čašom, zbog čega je bila znatno uznemirena, utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi ispunjenje bića prekršaja te pravilno zaključio da je okrivljenik počinio prekršaj psihičkog nasilja u obitelji. Iskaz navedene svjedokinje je prvostupanjski sud pravilno prihvatio kao neposredno uvjerljiv i vjerodostojan te u njemu nije našao kontradiktornosti niti nelogičnosti u vezi bitnih činjenica događaja kojeg je iscrpno, životno opisala. Nadalje, njen iskaz o uznemirenosti zbog okrivljenikovog ponašanja, potvrđen je i navodom iz Izvješća o pruženoj intervenciji policije o uočenoj uznemirenosti i strahu žrtve.

6.1. Žalbeni navod kojim okrivljenik pokušava obezvrijediti iskaz navedene svjedokinje iznoseći paušalnu tvrdnju da je ona „bolesna“ i da je „podvojena ličnost“, po ocjeni ovog suda ne utječe na pravilnu ocjenu uvjerljivog iskazivanja svjedokinje, s tim da je okrivljenik nakon svjedočenja bivše supruge, prigovarao samo na dio iskaza vezan uz njihove imovinske odnose, čime ni na koji način nije doveo u sumnju istinitost njenog iskaza o njegovom verbalnom napadu, a niti je ičim dovedena u sumnju njena sposobnost ispravnog reproduciranja predmetnog događaja, što je pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Potrebno je ukazati okrivljeniku da ranije protupravno postupanje bivše supruge prema njemu (za koje nasilje u obitelji je pravomoćno osuđena), ni na koji način ne utječe na prekršajnu odgovornost okrivljenika u ovom postupku niti ju može umanjiti ili opravdati.

6.2. Provedene dokaze je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim formalnim dokaznim pravilima, već ocjenom dokaza sa stajališta zakona logike i općeg ljudskog iskustva, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, a koje prihvaća i ovaj sud. I po ocjeni ovog suda, sve odlučne činjenice su s dovoljnim stupnjem izvjesnosti utvrđene na temelju izvedenih dokaza te je činjenično stanje pravilno i u potpunosti utvrđeno.

6.3. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima okrivljenik ne navodi relevantne nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

7. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, a povodom žalbenih navoda o lošoj materijalnoj situaciji okrivljenika, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna je primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena prvenstveno blaža vrsta kazne, odnosno novčana kazna (za prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, alternativno je propisana kao teža kazna, kazna zatvora), i to u najnižem iznosu novčane kazne propisane za predmetni prekršaj (900,00 EUR). Iz navedenog je vidljivo da je prvostupanjski sud kao olakotne okolnosti pravilno cijenio zdravstveno stanje okrivljenika i obiteljske prilike (odseli na Lošinj), a navod žalbe o maloj mirovini, imajući u vidu agresivnost u ponašanju okrivljenika, nije takvog značaja da bi sam za sebe ili u korelaciji s ostalim olakotnim okolnostima, utjecao na pravilnosti izrečene novčane kazne u njenom posebnom minimumu te nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne kako se to predlaže u žalbi. Naime, po ocjeni ovog suda opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a se ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem recidivista. Pravilno je prvostupanjski sud u izrečenu novčanu kaznu okrivljeniku uračunao vrijeme lišenja slobode te ukazao na pogodnost dvotrećinskog plaćanja preostale novčane kazne.

8. Iako okrivljenik u žalbi ne pobija presudu zbog izrečene zaštitne mjere, sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtvi ŽB, u trajanju od tri mjeseca. Stoga, razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se takvom mjerom ostvaruje svrha zaštitnih mjera iz čl. 51. PZ-a i čl. 12. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno, otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Isto tako se njom otklanja ugroženost žrtve nasilja u obitelji te je tako izrečena zaštitna mjera razmjerna težini počinjenog prekršaja, prekršaja koji se mogu očekivati i stupnju opasnosti počinitelja koji je specijalni povratnik, sukladno čl. 51.a PZ-a. Duljina trajanja izrečene zaštitne mjere od tri mjeseca u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda je isto tako razmjerna težini i očekivanom ponašanju okrivljenika, osobito kada se uzme u obzir i navod obrane i žalbe da je okrivljenik odselio od bivše supruge pa neće predstavljati prevelik teret za okrivljenika, dok će opasnost od budućeg ugrožavanja žrtve nasilja biti otklonjena barem za tri mjeseca. U duljinu trajanja izrečene zaštitne mjere će se uračunati i duljina trajanja mjere opreza, izrečene u postupku.

9. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa iznos od 50,00 EUR, predstavlja iznos troška postupka u gotovo najnižem iznosu troška postupka te po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okrivljenika.

10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja