Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-185/2024-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Sonje Meštrović, kao člana vijeća, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio viši sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužiteljice CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv 1. tuženika Sveučilišta u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, Ivana Lučića 3, OIB: 90633715804, zastupano po punomoćniku Vladimiru Modriću, odvjetniku u Zagrebu i 2. tuženika Sveučilišta u Zagrebu Fakultet hrvatskih studija, Zagreb, Borongajska cesta 83 D, OIB: 99454315441, radi isplate, odlučujući o žalbi 2. tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-7709/2021-29 od 30. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba 2. tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-7709/2021-29 od 30. siječnja 2024. u dijelu pod točkom II. i III. izreke

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se 1. tuženiku Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, Ivana Lučića 3, OIB: 90633715804, da tužitelju CT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 752,58 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 51,64 EUR od dana 16. veljače 2016. do isplate

- na iznos od 51,64 EUR od dana 16. ožujka 2016. do isplate

- na iznos od 51,88 EUR od dana 16. travnja 2016. do isplate

- na iznos od 51,88 EUR od dana 16. svibnja 2016. do isplate

- na iznos od 51,88 EUR od dana 16. lipnja 2016. do isplate

- na iznos od 51,88 EUR od dana 16. srpnja 2016. do isplate

- na iznos od 62,51 EUR od dana 16. kolovoza 2016. do isplate

- na iznos od 62,51 EUR od dana 16. rujna 2016. do isplate

- na iznos od 62,51 EUR od dana 16. listopada 2016. do isplate

- na iznos od 62,51 EUR od dana 16. studenoga 2016. do isplate

- na iznos od 62,51 EUR od dana 16. prosinca 2016. do isplate

- na iznos od 73,26 EUR od dana 16. siječnja 2017. do isplate

- na iznos od 55,98 EUR od dana 16. veljače 2017. do isplate

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, i to od dospijeća do dana 31.12.2022. u visini stope koja je bila određena člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021) prema kojoj se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1.1.2023. godine pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/ 2022) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se 2. tuženiku Sveučilište u Zagrebu Fakultet hrvatskih studija, Zagreb, Borongajska cesta 83 D, OIB: 99454315441, da tužitelju CT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 749,48 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 51,40 EUR od dana 16. veljače 2016. do isplate

- na iznos od 51,40 EUR od dana 16. ožujka 2016. do isplate

- na iznos od 51,40 EUR od dana 16. travnja 2016. do isplate

- na iznos od 51,40 EUR od dana 16. svibnja 2016. do isplate

- na iznos od 51,40 EUR od dana 16. lipnja 2016. do isplate

- na iznos od 51,40 EUR od dana 16. srpnja 2016. do isplate

- na iznos od 61,97 EUR od dana 16. kolovoza 2016. do isplate

- na iznos od 64,08 EUR od dana 16. rujna 2016. do isplate

- na iznos od 61,93 EUR od dana 16. listopada 2016. do isplate

- na iznos od 61,93 EUR od dana 16. studenoga 2016. do isplate

- na iznos od 61,93 EUR od dana 16. prosinca 2016. do isplate

- na iznos od 73,29 EUR od dana 16. siječnja 2017. do isplate

- na iznos od 55,98 EUR od dana 16. veljače 2017. do isplate

III. Nalaže se 1. tuženiku i 2. tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.453,13 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2024. do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima(35/2005,41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2 022, 156/2022) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se 2. tuženik, sadržajno u dijelu pod točkama II. i III. izreke, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači, na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, te podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba 2. tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 752,58 eura i iznosa od 749,48 eura na ime razlike u plaći od siječnja 2016. do siječnja 2017., konkretno razlike između obračuna po osnovici 5.108,84 kuna po kojoj su plaće obračunavane i osnovice od 5.415,37 kuna po kojoj da su trebale biti obračunavane zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka, od tuženika kao njenih poslodavaca u utuženom razdoblju.

6. U ovoj fazi postupka sporna je visina i osnova tražbine koju tužiteljica ima prema 2. tuženiku, kao i pasivna legitimacija 2. tuženika.

7. Iz rezultata prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da prvostupanjski sud utvrdio kako je tužiteljica u utuženom razdoblju bila u radnom i to kod prvotuženika Sveučilišta u Zagrebu, Filozofskog fakulteta na nepunu radno vrijeme, te kod drugotuženika, odnosno njegovog pravnog prednika; Sveučilišta u Zagrebu, podružnice Hrvatski studiji, na nepuno radno vrijeme i da se na tuženike primjenjuju odredbe Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", broj 27/01. i 39/09.; dalje: ZPJS),

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., kojim je u članku I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6% i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine,

- da je iz Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., također sklopljenog između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi, razvidno da se u točki III. tog dodatka navodi da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto,

- da je temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011., propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama,

- da je člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto,

- da je zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14) primjena izmjena dodatka sporazumu istekla dana 26. siječnja 2017.,

- da su navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. u kojoj je i u članku III. navedeno da se članak III. mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama”,

- da su Vlada RH i sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV. stavka 5., a u vezi s člankom VII. stavkom 1. Izmjena dodatka sporazumu, prema kojem su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena dodatka sporazumu ispunjeni krajem 2015. godine s početkom primjene od siječnja 2016. godine, a koja činjenica proizlazi i iz sadržaja citirane odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast od 2,8 %, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS objavljen 4. prosinca 2015.,

- da razlika između obračuna po osnovici 5.108,84 kuna po kojoj su plaće obračunavane i osnovice od 5.415,37 kuna po kojoj da su trebale biti obračunavane za predmetno razdoblje iznosi 752,58 eura bruto u odnosu na prvotuženika, te 749,48 eura bruto u odnosu na drugotuženika.

- da je u odnosu na statusne promjene, prvostupanjski sud utvrdio da je podružnica Hrvatski studiji ukinuta, a da je Sveučilište u Zagrebu osnovalo novu javnu ustanovu i to Fakultet hrvatskih studija, na koju su prenesene nekretnine, oprema, sredstva za rad te dio djelatnosti i organizacijskih funkcija dotadašnje podružnice. Te činjenice proizlaze iz Odluke o osnivanju ustanove Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija od 10. prosinca 2019., Odluke o prestanku podružnice br. 001 od 7. siječnja 2020., te povijesnog izvatka iz sudskog registra, pa da je stoga neosnovan istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije

- da je tužiteljica s dotadašnjim poslodavcem, Sveučilištem u Zagrebu, Hrvatski studiji 7. veljače 2019. sklopila Sporazum o prestanku ugovora o radu na neodređeno vrijeme (dalje: Sporazum), iz kojeg da proizlazi kako stranke jedna prema drugoj nemaju nikakvog novčanog potraživanja (čl. 3. Sporazuma), ali je prvostupanjski sud ocijenio da se tim sporazumom tužiteljica nije mogla valjano odreći tražbine koja u tom trenutku još nije bila nastala, budući da je pravo na isplatu razlike plaće proizlazilo iz kasnije utvrđene sudske prakse a RH da je osporavala navedeno potraživanje sve do donošenja odluke VSRH Rev-1111/2020.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja pravilno je zaključio da su tuženici tužiteljici za cijeli utuženi period bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kuna, a koji zahtjev za isplatu plaće tužiteljica osnovano temelji na odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011., te Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011., jer je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući je do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, došlo za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).

9. U žalbi 2. tuženik i dalje ističe prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što smatra da na njega nisu prešle obveze prema radnicima od strane prijašnjeg poslodavca tužitelja Sveučilišta u Zagrebu, podružnice Hrvatski studiji, odnosno da nije univerzalni pravni slijednik istoga. Nadalje, ističe da sud tijekom prvostupanjskog postupka nije proveo financijsko vještačenje na okolnost visine tužbenog zahtjeva, pa da stoga istu nije ni mogao valjano utvrditi. Konačno osporava dosuđeni trošak postupka tužiteljici, smatrajući pritom da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je tuženicima solidarno naložio platež troška postupka točkom III. izreke pobijane presude.

10. Uvidom u Odluku Sveučilišta u Zagrebu od 10. prosinca 2019. o Osnivanju ustanove Sveučilište u Zagrebu Fakultet hrvatskih studija sud je utvrdio da je javna ustanova Sveučilište u Zagrebu provelo statusnu promjenu svoje podružnice Sveučilište u Zagrebu Hrvatski studiji te osnovala pravnu osobu, javnu ustanovu u svojem sastavu pod nazivom Sveučilište u Zagrebu Fakultet hrvatskih studija. U toč. VIII navedene odluke navodi se da se za osnivanje i početak rada fakulteta, fakultetu daju na korištenje nekretnine na Sveučilišnom kampusu Borongaj koje su odlukama rektora Sveučilišta u Zagrebu dodijeljene Hrvatskim studijima i to zgrade: 62 (knjižnica, 11.XII. 2007.), 63 (dekanat i nastava, 21. XI. 2006. i 13. II. 2008), 67 (zgrada dvorane Zagreb, 18. XII. 2007. i 13. II. 2008.), 38 (bivša brijačnica, 11. X. 2016. i 23. X. 2017.) i 77 (zgrada novih programa, 31.I. 2019.) s pripadajućim okruženjem i dijelovi zgrada 61 ("otoci", 21.XI. 2006.) i 78 (31.I.2019.). Ovdje 2. tuženiku se, istom odredbom, na korištenje daju i sve pokretnine Hrvatskih studija i novčana sredstva Hrvatskih studija na podračunu Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.

11. Iz Odluke o osnivanju vidljivo je kako Sveučilište u Zagrebu prenosi određenu imovinsku cjelinu na novo osnovanu ustanovu ovdje tuženika. U čl.102 st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022 - dalje ZOO) navodi se da osoba na koju prijeđe na temelju ugovora neka imovinska cjelina (poduzeće i slično) pojedinca ili pravne osobe ili dio te cjeline odgovara za dugove koji se odnose na tu cjelinu, odnosno na njezin dio, pored dotadašnjeg imatelja i solidarno s njim, ali samo do vrijednosti njezine aktive. Nema pravni učinak prema vjerovnicima odredba ugovora kojom bi isključivala ili ograničavala odgovornost koja je naprijed navedena. Bez obzira na tvrdnju 2. tuženika da nije univerzalni pravni slijednik Sveučilišta u Zagrebu podružnice Hrvatski studiji, postoji odgovornost ovdje tuženika i tuženik je pasivno legitimiran za isplatu razlike plaće tužiteljima jer je obveza tuženika puno niža od vrijednosti sveukupno prenesene imovine (nekretnina, pokretnina i novčanih sredstava), dok isti nije tijekom postupka osporavao da bi njegova aktiva bila manja od vrijednosti predmeta spora.

12. Dakle, Odlukom o osnivanju tuženika od 10. prosinca 2019. došlo je do statusne promjene Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija kao podružnice Sveučilišta u Zagrebu u status ustanove u sastavu Sveučilišta u Zagrebu pod nazivom Fakultet hrvatskih studija čime je Sveučilište u Zagrebu kao javna ustanova osnovalo pravnu osobu, ustanovu, ovdje tuženika. Odredbom čl. 69 st. 1. i 4. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj: 76/1993, 29/1997, 47/1999, 35/2008, 127/2019- dalje: ZOU) propisano je da se ustanova može pripojiti drugoj ustanovi ili se dvije ili više ustanova mogu spojiti u jednu ustanovu ili se jedna ustanova može podijeliti na dvije ili više ustanova. Na statusne promjene koje su naprijed navedene primjenjuju se na odgovarajući način propisi o statusnim promjenama javnog trgovačkog društva. Nadalje čl. 550 a st. 6. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj:

111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022- dalje: ZTD) propisano je da su nova društva odnosno društvo ili društva preuzimatelji - sveopći pravni sljedbenici društva koje se dijeli te za obveze društva koje se dijeli odgovaraju sukladno odredbama toga zakona, odnosno sveopći je pravni slijednik ustanove koja se dijeli, a to je Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija. Stoga i iz navedenog proizlazi da je 2. tuženik pravno odgovaran za isplatu razlike plaće tužiteljici s obzirom da je isti nositelj ne samo prava već i obveza koja su na njega prenesene s društva koje se podijelilo iz čega proizlazi njegova pasivna legitimacija.

13. Nadalje, pravilan je zaključak suda prvog stupnja, da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto), za koji zaključak je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude naveo jasne i određene razloge koji žalbenim navodima 2. tuženik posebno obrazloženo nije ni dovodio u pitanje.

14. Vezano uz žalbene navode 2. tuženika kojima po prvi put osporava visinu tražbine, smatrajući da je u svrhu utvrđenja iste trebalo provesti financijsko- knjigovodstveno vještačenje, za istaknuti je da 2. tuženik više puta tijekom prvostupanjskog postupka navodio da je matematički izračun tužbenog zahtjeva nesporan, dok je osporavanje iste po prvi put u žalbi, sukladno čl. 352. ZPP-a, nije dopušteno.

15. Stoga je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je točkom II. izreke pobijane presude naložio 2. tuženiku isplatu predmetnog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama, osnovanost i visinu kojeg žalitelj žalbenim navodima nije doveo u pitanje.

16. Neosnovano 2. tuženik paušalnim žalbenim navodima osporava dosuđeni trošak postupka tužiteljici. Naime, podnesci od 17. svibnja i 17. lipnja 2022. predstavljaju obrazložene podneske u smislu Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23, – dalje: Tarifa), trošak podneska od 17. lipnja 2023. predstavlja ostali podnesak sukladno Tbr. 8.4. Tarife, dok je i osnovan priznati iznos pristupa na ročište za objavu presude, sukladno Tbr. 9.3. Tarife, pa je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je pozivom na citirane tarifne brojeve tužiteljici priznao parnični trošak u iznosu od 1.453,13 eura. Konačno, žalbeni navodi 2. tuženika o solidarnosti, neosnovani su, obzirom da iz toč. III. izreke pobijane presude ne proizlazi da je istima naložena solidarna isplata troškova postupka.

17. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, trebalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Split, 18. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte