Poslovni broj Gž Ob 132/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić, te Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. mlt. ABC, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. mlt. FP, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa]., obje zastupane po majci i zz KP, iz [adresa]., a ona po punomoćniku Anti Karloviću odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika RP iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Edvigi Sušanj Janjatović odvjetnici iz Rijeke, radi povećanja uzdržavanja, odlučujući po žalbi 1. i 2. mlt. tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob 347/2022 od 18. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljica 1. mlt. TP i 2. FP, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob 347/2022 od 18. lipnja 2025 u točkama III. i IV. izreke.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke naloženo je tuženiku da za uzdržavanje 1. mlt. tužiteljice, umjesto dosadašnjeg iznosa od 132.72 eur, doprinosi mjesečno za njeno uzdržavanje iznos od po 200,00 eur počam od 1. travnja 2025. dok za to budu postojale pretpostavke, točkom II. izreke naloženo je tuženiku da za uzdržavanje 2. mlt. tužiteljice, umjesto dosadašnjeg iznosa od 132.72 eur, doprinosi mjesečno za njeno uzdržavanje iznos od po 200,00 eur počam od 1. travnja 2025. dok za to budu postojale pretpostavke, točkom III. izreke odbijene su 1. i 2. mlt. tužiteljice s preostalim dijelom zahtjeva za povećanje uzdržavanja, točkom IV. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

2.Protiv citirane presude, točke III. izreke i odluke o parničnom trošku sadržane u točki IV., žalbu podnose 1. i 2. mlt. tužiteljice iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. t.2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio žalbene tvrdnje 1. i 2. mlt. tužiteljica kao neosnovane.

4.Žalba 1. i 2. mlt. tužiteljica nije osnovana.

5.Ocjenjujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga 1. i 2. mlt. tužiteljica, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

6.Nisu osnovani navodi 1. i 2. mlt. tužiteljica kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku sadržanu u točki III. izreke.

7.Naime iz stanja u spisu razvidno je pored ostalog:

-da je rješenjem poslovni broj R1 Ob 670/2016 od 16. prosinca 2016., određeno da tuženik za uzdržavanje 1. i 2. mlt. tužiteljica doprinosi iznos od po 132,72 eur počam od 1. travnja 2016. pa nadalje dok za to budu postojale pretpostavke,

-da je 1. mlt. tužiteljica u vrijeme donošenja ranije navedenog rješenja imala 6 godina, a 2. mlt. tužiteljica 8 godina,

-da je 1. mlt. tužiteljica sada u dobi od 15 godina, pohađa 2. razred [obrt], da ide u teretanu, da je svaki vikend kod oca, tijekom praznika da je tjedan dana s mamom, a tjedan s ocem, da je prethodni mjesec tuženik za njihovo uzdržavanje dao 400,00 eur, do tada da je plaćao 300,00 eur za obje, da im je davao đeparac svakoj po 10,00 eur tjedno, da sudjeluje u plaćanju njihovih izleta, kupovini naočala, plaćanju izvanškolskih ...), da im je mama znala reći da pitaju tatu da plati nešto što je aktualno i da bi on to učinio, odjeću da im je uglavnom kupovao tata, a mama tenisice za rođendan, osim toga da im tata plaća i preplatu za mobitel svakoj po 30,00 eur,

-da je iz iskaza zz mlt. tužiteljica razvidno da radi ... 11 godina, s plaćom od 597,00 eur do 822,00 eur, da ostvaruje dječji doplatak u iznosu od po 25,00 eur, da s djecom živi u stanu koji je dobila od majke; što se tiče režijskih troškova da su režije za Ri stan po ljeti 100,00 eur, zimi 200,00 eur, račun za struju da bude po 33,00 eur mjesečno, da mlt. 2. tužiteljica ide u [obrt]“ pješke, odlazi na instrukcije ..., da je jedan sat tih instrukcija po 8,00 eur, marenda u školi joj je besplatna; od [serijski broj] da je dobila poklon bon u vrijednosti od po 66,36 eur, za svako dijete za nabavku knjiga, čemu da je morala dodati još po 80,00 eur po djetetu, da mlt. FP odlazi pored ostalog na plivanje što mjesečno košta po 33,18 eur, da nema izvanškolskih aktivnosti, da nosi naočale, kad ih je mijenjala da je to koštalo 146,00 eur; da 1. mlt. tužiteljica također nosi naočale, 2 put godišnje ide na kontrolu, morala je promijeniti dioptriju, stakla i okvire, što je koštalo 212,00 eur; u vlasništvu da ima osobno vozilo marke ..., koji je kupila na kredit, da je osim toga dignula kod Erste banke kredit za renoviranje stana u kojem živi s djecom u iznosu od 26.544,00 eur s mjesečnom ratom od po 313,50 eur, koji kredit treba vraćati još 6 godina; da tuženik za uzdržavanje mlt. kćeri plaća po 66,36 eur mjesečno, no uz to da plaća treninge, odjeću, dok da ona kćerkama kupuje donji veš, papuče, čarape, pidžame i sl.,

-da iz iskaza tuženika u bitnome proizlazi da da je zaposlen u ... s primanjima od oko 663,00 eur mjesečno, da je vlasnik trosobnog stana, koju je nekretninu kupio gotovinom uz pomoć obitelji za iznos od 100.000,00 eur, da mu režije za stan iznose oko 100,00 eur, ima ..., da plaća kredit koji je podignuo radi kupovine vozila marke ... i koji otplaćuje do kraja 2026.; djeca da su često kod njega, da ih kad je to potrebno vodi kod liječnika, da je objema kćerkama kupovao naočale, da je kćerkama pred zimu kupio jakne i tenisice, tako da osim onih po 66,36 eur, izdvaja i još po 200,00 eur; da je bolestan, ima problema s bubrezima, zbog čega da će vjerojatno završiti na dijalizi.

8.1.Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva za povećanje postojećeg iznosa uzdržavanja, sud prvog stupnja pored ostalog uvažava čl. 285. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015 i dr., dalje: ObZ-a).

Isto tako, temeljem rezultata dokaznog postupka između ostalog i na okolnost visine i opsega troškova koje je tuženik podmirivao do početka ove parnice, kao i za vrijeme trajanja iste, te sukladno očitovanjima stranaka tijekom postupka, a posebice tuženika o visini iznosa koji može davati za uzdržavanje 1. i 2. mlt. tužiteljica mjesečno, prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik u obvezi mjesečno doprinositi za uzdržavanje svake od tužiteljica po 200,00 eur, no ne od podnošenja tužbe, kako su to tražile mlt. tužiteljice, već od 1. travnja 2025. pa nadalje, budući da je tuženik bio taj koji je samoinicijativno ranije povećao mjesečni iznos uzdržavanja za svaku od mlt. tužiteljica.

Ujedno je sud imao u vidu i činjenicu da su mlt. tužiteljice postale veće, da su shodno tome i njihove potrebe narasle u svim segmentima, da je tuženik bio taj koji je izdvajao veće iznose od onog utvrđenog u Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, što je po ocjeni suda bilo jako dobro poznato zz majki tužiteljica, jer ih je ona i upućivala da ono što nije mogla ona platiti, djeca traže od oca. Osim toga da ono što je mlt. tužiteljicama kupovao otac da su iste to donosile kući, tako da je njihovoj majci bilo jako dobro poznato što je djeci otac kupio, te ujedno da je zbog toga i imala mogućnosti tražiti od tuženika da konkretno kupi djeci sve što im je bilo potrebno.

8.2.Slijedom prednje, stajalište je suda prvog stupnja da je tuženik vodio računa o tome što je mlt. tužiteljicama potrebno, da je brinuo o njihovom zdravlju, da je mlt. FP odveo na testiranje kad je posumnjao da je nešto konzumirala, dok majka i zz mlt. tužiteljica o tome uopće nije iskazivala, da su i uplate stoga koje je tuženik izvršio bile potrebne i korisne.

Nastavno rečenom, te rukovodeći se čl. 307., 309. i 311. ObZ-a, odlučeno je kao u točkama I.-III. izreke, dok odluku o trošku temelji na čl. 366. st.1. ObZ-a.

9.1.Cijeneći sve do sada izloženo, neutemeljenim smatra ovaj sud žalbene tvrdnje mlt. tužiteljica, kojima pobijaju pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda na okolnost mogućnosti tuženika da doprinosi iznad iznosa dosuđenih točkom I. i II. izreke pobijane presude.

Ponajprije valja reći, da je protivno tumačenju žaliteljica, prvostupanjski sud i prema uvjerenju ovog suda, djelomično udovoljavajući zahtjevu istih, iznio valjane pravne argumente, sukladno utvrđenjima iz provedenog dokaznog postupka, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao pravilne.

9.2.U odnosu na tvrdnje iznesene u historijatu tužbe, kojima se pobija pravilnost ocjene suda prvog stupnja, a koje se u bitnome svode na to da je tuženik prijevarno postupao prema mlt. tužiteljicama, odnosno da ih je doveo u zabludu da potpišu popis stvari odnosno troškove u kojima je sudjelovao, ali na zadnjoj praznoj strani papira, zbog čega da je postupio na prijevaran način, valja reći da iste ovaj sud nije uzeo razmatranje.

Ovo stoga, što se prema prosudbi ovog suda radi o tvrdnjama koje se po prvi puta iznose u fazi žalbenog postupka, dakle da se radi o novim činjenicama. Vezano za prednje, svakako je za naglasiti da je tuženik sporni popis predao na ročištu od 22. travnja 2025., da je majka i zz mlt. tužiteljica glede tog popisa istakla da ga je trebao dostaviti u spis već uz odgovor na tužbu, istaknuvši da je to paušalno i usmjereno na odugovlačenje postupka, no istodobno ni na koji način nije dovela u dvojbu vjerodostojnost tog popisa, niti su iznesene bilo kakve tvrdnje od strane iste koje bi insinuirale na navodno „prijevarno“ postupanje tuženika u odnosu na mlt. tužiteljice, prilikom sastavljanja tog popisa.

Shodno tome, uvažavajući čl. 352. st.1. ZPP-a, ovaj sud je uvjerenja da su prednji žalbeni navodi mlt. tužiteljica u potpunosti pravno irelevantni glede pravilnosti pobijanog dijela prvostupanjske presude.

10.Što se tiče tvrdnji mlt. tužiteljica da je tuženik zbog toga spornog popisa povrijedio njihova prava da se ne saslušavaju na sudu, skreće se pažnja istima da iz stanja u spisu nije razvidno da bi tuženik bio taj koji je na bilo koji način opstruirao da se mlt. tužiteljice ne saslušavaju na sudu, već je što više ustrajao na tome da se saslušaju mlt. tužiteljice, da je majka i zz. mlt. tužiteljica bila ta koja ja ustrajala na ekonomičnosti postupka, te predložila da se odbije prijedlog za saslušanje mlt. tužiteljica, te da je sud prvog stupnja bio taj koji je radi saslušanja mlt. tužiteljica na ove sporne okolnosti ( dogovor roditelja oko plaćanja troškova izleta, odjeće, obuće i ostalog što je bilo potrebno) upravo kako se iste ne bi saslušavale na sudu, imenovao posebnu skrbnicu s kojom su mlt. tužiteljice obavile razgovor o prednje navedenom.

Shodno tome, ne može se prihvatiti osnovanost ovog žalbenog navoda mlt. tužiteljica o povredi njihovih prava, budući je istima prema stajalištu ovog suda dana mogućnost da se izjasne na ranije iznesene sporne okolnosti.

11.U kontekstu do sada navedenog, pogrešnim drži ovaj sud tumačenje mlt. zz tužiteljica da prvostupanjski sud odlučujući o povećanju postojećeg iznosa uzdržavanja, nije uzeo u obzir imovinske prilike tuženika (površinu stana u kojem živi, vlasništvo dva osobna vozila, visinu primanja), a time i mogućnost tuženika da nešto proda kako bi mogao za uzdržavanje mlt. djece doprinositi veći novčani iznos od dosuđenog, da dok da je uvažio njegovo zdravstveno stanje, a da istodobno majka i zz mlt. tužiteljica uz minimalnu plaću uzdržavanje jedva skrbi o dvoje mlt. djece, tvrdeći da tuženik od podnošenja tužbe nije ništa doprinosio za uzdržavanje mlt. tužiteljica.

11.2.Sagledavajući obrazloženje prvostupanjske presude, suprotno stavu mlt. tužiteljica, nameće se prema prosudbi ovog suda, zaključak da je sud prvog stupnja, pravilno uvažio sve objektivne okolnosti i prilike oba roditelja, dakle i majke i zz mlt. tužiteljica, kao i oca istih, a koje su od utjecaja na mogućnosti da doprinose za uzdržavanje svoje mlt. djece, ali isto tako i činjenicu da mlt. tužiteljice svaki vikend (od petka popodne do ponedjeljka ujutro) provode kod tuženika, kao i dio svih praznika, što neupitno znači da za to vrijeme i tuženik preuzima troškove prehrane i sl. za sve te vikende odnosno praznike, slijedom čega nema govora o tome da bi se u konkretnoj pravnoj situaciji, neke okolnosti uzele u obzir, a neke ne bi. Osim toga, ukazuje se mlt. tužiteljicama i na to da se njihova majka suglasila da tuženik za uzdržavanje mlt. djece umjesto prvotno određenog iznosa uzdržavanja u visini od 132,72 eur po djetetu, doprinosi iznos od po 200,00 eur mjesečno po mlt. djetetu.

12.Rukovodeći se svim do sada iznesenim razlozima, neutemeljenim se ukazuje i stajalište mlt. tužiteljica da je tuženika pobijanom presudom trebalo obvezati da povećani iznos uzdržavanja doprinosi počam od podnošenja tužbe, a ne od 1. travnja 2025. pa nadalje, jer da isti od podnošenja tužbe nije ništa doprinosio za njihov uzdržavanje u tom razdoblju.

13.Obzirom na prednje, pravilnom drži ovaj sud i odluku o trošku sadržanu u točki IV. izreke.

14.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu mlt. tužiteljica, te potvrditi prvostupanjsku presudu u točki III. izreke, kao i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki IV. izreke, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.

15.Presuda suda prvog stupnja u točkama I. i II. izreke kao nepobijana ostaje neizmjenjena.

U Rijeci, 18. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković