Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1026/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Heleni Vlahov-Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja FD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Tončić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika: 1. Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina 4, OIB 57500462912, kojeg zastupa punomoćnik Nikša Krešimir Penić, odvjetnik u Zagrebu, i 2. Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik LD, zaposlenik ovog tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-647/2019-110 od 9. svibnja 2025., 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-647/2019-110 od 9. svibnja 2025. u točkama I. i II. izreke.

II Odbija se zahtjev 1.tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio od tuženika na ime naknade neimovinske štete isplatu iznosa od 1.148,96 eura sa zateznom kamatom tekućom od 19. travnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, kao i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućima od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. U točki II. izreke naloženo je tužitelju da 1.tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. naknadi parnični trošak u iznosu od 2.187,50 eura u roku od 15 dana.

3. U točki III. izreke odbijen je zahtjev 2.tuženika Croatia osiguranje d.d. za naknadu parničnog troška.

4. Protiv te presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) nalazi u tome što o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o ispravama i iskazima svjedoka i sadržaja isprava i iskaza svjedoka. Tužitelj u žalbi daje svoje tumačenje iskaza svjedoka. Tako navodi da iz iskaza svjedoka proizlazi da u trenutku štetnog događaja (sudara) odvijanje prometa nije bilo moguće, jer je gust dim u potpunosti smanjio vidljivost vozačima automobila, slijedom čega jedina moguća mjera koju je tuženik trebao poduzeti je zatvoriti autocestu za sav promet. Navedeno da potvrđuje iskaz svjedoka ID iz kojeg proizlazi da unatoč tome što se kretao preporučenom brzinom od 40 km/h nije mogao uočiti kamion ispred sebe na udaljenosti većoj od 1 metar, već se srećom zaustavio spontano bez da je uočio zapreku pred sobom, jer bi se u protivnom sudario sa kamionom ispred sebe. Ukazuje na iskaz svjedoka PD iz kojeg proizlazi da su požari taj dan prelazili zaštitnu ogradu te dospijevali na područje autoceste, što ukazuje na činjenicu da požari nisu bili pod kontrolom i da je postojala opasnost za sigurnost vozača koji se kreću autocestom. Uz navedeno prema iskazu ovog svjedoka u trenutku sudara nalazio se udaljen 200 metara od mjesta sudara i nije vidio sudar zbog gustog dima, što znači da je gusti dim onemogućavao vidljivost.

6. Navodi da je požar okolnost koja predstavlja izvjesno veliku opasnost po život, imovinu i sigurnost korisnika autoceste, slijedom čega olako procjenjivanje da se neće ništa dogoditi jer ograničenje brzine kretanja vozila po nahođenju djelatnika koji vrši ophodnju, a da je pri tome požar u tijeku, postupanje je suprotno odredbi čl. 4. st. 1. Pravilnika o opravdanim slučajevima i postupku zatvaranja javne ceste ("Narodne novine" broj 119/07). Smatra da tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 4. st. 1. citiranog Pravilnika i zatvorio autocestu za sav promet iako je bio dužan učiniti, jer okolnosti da požar uz autocestu nije ugašen i dim na autocesti smanjuje vidljivost, to su zahtijevale. Tužitelj ističe, kako iz nalaza i mišljenja vještaka jasno i neprijeporno proizlazi da do prometne nesreće ne bi došlo da je tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. zatvorio promet na toj dionici autoceste. Činjenica da je tuženik prije sudara u dva navrata ograničavao brzinu kretanja vozila ne upućuje na zaključak da je tuženik poduzeo primjerene mjere kojima bi se osigurao nesmetani i siguran promet sukladno čl. 6. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Budući da je sudar nastao jer je vidljivost na cesti uslijed dima bila potpuno onemogućena sasvim je logično da ograničenje brzine nisu primjerene mjere za osiguranje sigurnog prometa već isključivo zatvaranja autoceste za sav promet. Navodi da je svjedok PD zatražio zatvaranje ceste kad se dogodio sudar i da je do sudara ručno regulirao promet i dopuštao da se vozila kreću prema dimu, iako je bio dužan spriječiti odmah po dolasku na lokaciju 200 metara udaljenu od mjesta sudara, jer je vidio dim na autocesti a ne ograničavanjem brzine kretanja vozila u dva navrata. Obzirom na gustoću dima tužitelj nije mogao znati da se kamion ispred njega zaustavio u dimu, te tu zapreku nije mogao u konkretnim uvjetima predvidjeti.

7. Napominje da bi se sudar dogodio i da se tužitelj kretao brzinom od 40 km/h što potvrđuje svjedok ĆD koji je srećom zaustavio na oko jedan metar udaljenosti od kamiona ispred sebe a da to vozilo ranije nije ni primijetio. U pogledu navoda vještaka da se tužitelj mogao zaustaviti snažnim kočenjem pri brzini od 40 km/h na udaljenosti od 29,5 metara ispred mjesta naleta bilo da je kroz dim tada mogao vidjeti ili još nije vidio stražnji dio zaustavljene poluprikolice tužitelj smatra da ih sud pogrešno interpretira i pogrešno zaključuje da je brzina kretanja vozila tužitelja u uzročno posljedičnoj vezi sa nastankom prometne nesreće. Navodi da se vještak nije mogao očitovati da li sa tako snažnim kočenjem bilo potrebe jer ne može odrediti granicu gdje se nalazio dim i gdje je dim dospio na autocestu. Također, vozila koja su dospjela u dim nakon vozila tužitelja također se nisu zaustavila jer su ograničenje brzine i svjedok PD davali upute vozačima da se promet nastavi. Na kraju navodi da je uzrok nesreće gusti dim nastao od požara uz autocestu, a što je onemogućilo kretanje vozila po autocesti, na koju okolnost tuženik nije postupio pravodobno i zatvorio promet za sva vozila, jer tuženik ne može prilikom obavljanja svog posla postupati po principu "valjda vjetar neće zapuhati i gusti dim donijeti na autocestu, a vozači neka sami prilagode brzinu kretanja uvjetima nepotpune vidljivosti".

8. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

9. Prvotuženik Hrvatske autoceste d.o.o. (dalje 1.tuženik) u odgovoru na žalbu osporava sve navode iz žalbe kao neosnovane. Navodi da je sud prvog stupnja pravilno zaključio da iskaz tužitelja u dijelu u kojem tvrdi da je ograničenje brzine iznosilo 60 km/h, a da na portalu nije bilo dodatnog upozorenja nije vjerodostojan budući da je utvrđeno da brzina kretanja na predmetnoj dionici autoceste u vrijeme prije štetnog događaja bila ograničena na 40 km/h i da je na prometnom portalu bio znak opasnost na autocesti i natpis "dim" što osim iz iskaza svjedoka proizlazi iz zapisnika o očevidu. Navodi da je sud u obrazloženju presude osim analize iskaza svjedoka, zapisnika o očevidu, radnih listova tuženika te ostale relevantne dokumentacije, poseban značaj dao nalazu i mišljenju vještaka koji je utvrdio točnu brzinu kretanja vozila tužitelja u trenutku prometne nesreće. Nalazom je jasno potvrđeno da se tužitelj kretao znatno iznad dopuštene brzine propisane prometnim znakovima postavljenim na prometnom portalu prije nesreće, pa je slijedom toga sud utemeljeno zaključio da je uzrok nastanka predmetne nesreće upravo prekomjerna brzina kretanja vozila tužitelja. Navodi da su zaposlenici tuženika postupali savjesno, stručno i u okviru svojih zakonskih ovlasti, primjenjujući sve raspoložive mjere radi osiguranja sigurnosti prometa. Time je tuženik ispunio svoju zakonsku obvezu postupanja s dužnom pažnjom u održavanju ceste stoga je sud pravilno utvrdio da tuženik nije odgovaran za nastanak predmetnog štetnog događaja. Prvotuženik otklanja sve daljnje paušalne navode tužitelja posebice navode kako bi se prometna nesreća mogla izbjeći potpunim zatvaranjem autoceste, a koji navodi su suprotni svim dokazima iznesenim u tijeku postupka kao i dokumentacije koja prileži u spisu.

10.Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu prema troškovniku specificiranom u istom.

11. Žalba nije osnovana.

12. Prije upuštanja u raspravljanje osnovanosti žalbenih navoda valja istaknuti da je predmetni spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 eura.

13. U ovom predmetu tužba je podnesena 6. srpnja 2018. uz naznačenu vrijednost predmeta spora od 20.000,00 kuna, dok je podneskom od 22. lipnja 2024. tužitelj postavio zahtjev za isplatu iznosa od 1.148,96 eura.

14. U vrijeme podnošenja tužbe spor se nije smatrao sporom male vrijednosti jer je bila na snazi odredba čl. 458. st. 1. ZPP-a koja je određivala da su sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, no tužitelj je tijekom postupka uredio tužbeni zahtjev te je podneskom od 22. lipnja 2024. zatražio naknadu štete u iznosu od 1.148,96 eura.

15. Odredbom čl. 464. st. 2. ZPP propisano je da ako tužitelj do zaključenja glavne rasprave koja se vodi prema odredbama Zakona o parničnom postupku o redovnom postupku smanji tužbeni zahtjev tako da više ne prelazi svotu od 1.320,00 eura ( 10.000,00 kuna ), daljnji postupak provest će se prema odredbama tog zakona o postupku u sporovima male vrijednosti.

16. Prema odredbi čl. 461. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

17. Prvostupanjsku presudu kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog bitne povrede iz odredbe 354. st. 1. ZPP-a i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Zbog toga prigovori u tom pravcu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

18. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju u spisu, tako da je presudu moguće ispitati.

19. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4. 8. i 9. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih povreda.

20. U postupku je utvrđeno:

- da je prema zapisniku o očevidu prometna nesreća dogodila se 17. veljače 2017. na 203 kilometru i 930 metara zapadnog kolničkog traka autoceste A1, smjer Zagreb Split, na području Općine Lovinac, a dojava o toj nesreći je zaprimljena tog dana u 15:32,

- da je tužitelj u štetnom događaju sudjelovao kao vozač teretnoga vozila marke "IvecoStralis" registarske [registarska oznaka], na kojem je bilo priključeno priključno vozilo registarske [registarska oznaka], u tovarnom prostoru priključnog vozila nalazilo se 20 tona drvene sječke,

- da iz situacionog plana u policijskom spisu proizlazi da je taj skup vozila kojim je upravljao tužitelj nakon prometne nesreće bio iza skupa vozila kojeg čine teretno vozilo ManTGX 19480 registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) na kojem je bilo priključno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) i njime je upravljao ĆD, a iza tužiteljevog skupa vozila je bilo osobno vozilo Peugeot 207 1.4 registracijske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao DD, da je u priključnom vozilu kojim je upravljao ĆD prevozio se drveni materijal ukupne težine 24 tone,

- da iz zapisnika o očevidu proizlazi da je u vrijeme prometne nesreće vidljivost bila neznatna zbog gustog dima i da je brzina kretanja svih motornih vozila na elektronskom portalu koji se nalazi na 203. kilometru i 730 metara zapadnog kolničkog traka autoceste A1 bila ograničena na 100 km/h i da je u 15:18 ograničena na 80 km/h, a u 15:19 brzina je ograničena na 40 km/h uz prometni znak „Opasnost na cesti“ s porukom „DIM“,

- da je na temelju zapisnika o očevidu utvrđeno da se prometni portal na kojem je bilo postavljeno ograničenje brzine nalazi 200 metara prije mjesta štetnog događaja, odnosno nalazi se 130 metara prije početne točke mjerenja (PTM) koja je prema zapisniku o očevidu postavljena 70 metara dalje u smjeru sjevera,

- da je u prekršajnom postupku koji je na Općinskom sudu u Gospiću vođen pod poslovnim brojem Pp P-19/2019 protiv tuženika HAC i VD kao odgovorne osobe **.**.2021. donesena je osuđujuća presuda zbog povrede čl. 6 st. 2 Zakona o sigurnosti prometa na cestama prema kojem je pravna ili fizička osoba obrtnik nadležna za održavanje ceste dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, a protiv koje presude oba okrivljenika su izjavili žalbe, pa budući da je u međuvremenu nastupila zastara prekršajnog postupka, isti sud je 7. listopada 2021. donio rješenje kojim je obustavljen prekršajni postupak,

- da je temeljem iskaza saslušanih svjedoka utvrđeno da je tog dana na dionici autoceste gdje se dogodio štetni događaj bio prisutan dim koji je potjecao od paljenja raslinja izvan kolnika autoceste koji je znatno smanjivao vidljivost, a na temelju iskaza ophodara PD utvrđuje da je taj požar bio izvan ograde koja je postavljena uz autocestu,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka koji su u tom dijelu suglasni, a osobito temeljem iskaza svjedoka ID koji se kretao ispred tužitelja, utvrđeno da je na prometnom portalu koji se nalazi na autocesti ispred mjesta štetnog događaja neposredno prije njegova nastanka bilo postavljeno ograničenje brzine 40 km/h,

- da je temeljem iskaza svjedoka a osobito na temelju iskaza DD koji se kretao iza tužitelja utvrđeno da je na portalu bio postavljen prometni znak opasnosti s tekstom "DIM", da je iskaz tužitelja u dijelu gdje tvrdi da je ograničenje brzine na portalu bilo postavljeno na 60 km/h i da nije bilo nikakvog drugog upozorenja konkretno upozorenja na dim na cesti suprotan iskazima svjedoka DD i ID, pa ga sud ne prihvaća,

- da je na temelju provedenog vještačenja utvrđeno da je do štetnog događaja došlo tako što je tužitelj upravljajući teretnim skupom desnom prometnom trakom zapadnog kolnika autoceste A1 u području pri završetku 203 km naišao na gusti dim od paljenja raslinja koji je nošen na kolnik potpuno ograničio preglednost i u kočenju je prednjim desnim dijelom svog tegljača naletio na stražnji lijevi dio poluprikolice kojom je upravljao ĆD i koja je bila zaustavljena iza tegljača na desnoj voznoj traci neposredno prije dolaska tužitelja,

- da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je tužitelj približavajući se mjestu nesreće kretao brzinom od 89 km/h, koja je na mjestu prometnog portala udaljenog oko 152,5 metara ispred mjesta naleta na kojem je bio svjetleći znak ograničenja brzine od 40 km/h sa znakom opasnosti na cesti i porukom "DIM" smanjio s oko 88 na oko 87 km/h da bi u nastavku vožnje počeo kočiti na oko 29,5 metara ispred mjesta naleta pri brini od 68 km/h, a intenzitet tog kočenja se povećao na snažno kočenje pri brzini od oko 55 km/h na oko 12,4 metara ispred mjesta naleta u tužiteljev tegljač brzinom oko 34 km/h naletio na poluprikolicu,

- da je u odnosu na mogućnost izbjegavanja nastanka štetnog događaja utvrđeno da se štetni događaj ne bi dogodio jedino da je obustavljen promet vozilima na predmetnoj dionici kolnika, a ne bi se dogodio ni da je tužitelj već kad je prolazio ispod portala počeo kočenjem smanjivati brzinu prema ograničenoj idućih 123 metra uz usporenje ne manje od 3,8 metara/sekundu i tada bi prometnu nesreću mogao izbjeći jedino potpunim zaustavljanjem tako što bi poduzeo snažno kočenje pri brzini od 40 km/h kad je na oko 29,5 metara ispred mjesta naleta njegova brzina inače iznosila 68 km/h, bilo da je kroz dim tada mogao vidjeti ili još nije vidio stražnji dio zaustavljene poluprikolice,

- da je prometnim vještačenjem utvrđeno, da su vozači kretali se ograničenom brzinom od 40 km/h, tada bi se kod tih 40 km/h u razini portala vozilo moglo zaustaviti kočenjem na daljnjih 30 do 40 metara što je vjerojatno bilo ispred područja prekrivenog dimom,

- da je prije nastanka štetnog događaja na portalu bilo postavljeno ograničenje brzine od 40 km/h , a tužiteljeva brzina povezana je s nastankom štetnog događaja jer bi on mogao izbjeći nastanak prometne nesreće da se kretao brzinom koja je bila postavljena kao najviša dopuštena tj. da se kretao brzinom od 40 km/h a iz prometnog vještačenja proizlazi da je njegova brzina na mjestu gdje se nalazio portal s ograničenjem brzine i upozorenjem na dim bila 88 km/h što je 48 km više od dopuštene brzine, dok je na oko 29,5 metara ispred mjesta naleta bila 68 km/h odnosno 28 km više od najviše dopuštene brzine,

- da prema nalazu prometnog vještaka okolnost da je tužitelj upravljao tegljačem koji je imao 20 tona tereta u prikolici ne bi trebala utjecati na mogućnost zaustavljanja tog vozila snažnim kočenjem bez zanašanja, ako je tužiteljev skup vozila bio tehnički ispravan, osobito uzimajući u obzir da je tegljač s prikolicom kojim je upravljao svjedok ĆD imao 4 tone više tereta i da se on zaustavio iza drugog tegljača bez da je u njega udario a kretao se brzinom od 40 km/h koja je tada bila najviša dozvoljena,

- da je čitanjem ophodarskog dnevnika utvrđeno da je ophodar PD **.**.2017. vozilom registracijskih [registarska oznaka] vršio ophodnju dionice od Gospića do tunela Sveti Rok i poduzeo radnje čišćenja kolnika od rasutog materijala, nanosa blata, lišća, granja, pregaženih životinja i slično, manje čišćenje prijelaznih naprava na objektima i čišćenje cestovnog pojasa od otpadaka,

- da je u tom dnevniku navedeno da je bilo više požarišta duž dionice od kojih je jedan kod oko 204 km otežao promet zbog loše vidljivosti i došlo je do prometne nesreće s više vozila,

- da iz putnog radnog lista proizlazi da je ophodarsko vozilo više puta tijekom dana prošlo dionicom autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj i da je prije štetnog događaja prošlo dionicom Gospić- Sveti Rok u razdoblju od 13:40 do 15:00 te potom u 15:00 krenulo natrag iz smjera tunela Sveti Rok, a to potvrđuju i podaci iz izvještaja o putovanjima i vožnjama za to vozilo u razdoblju od 14:00 do 16:02,

- da je u Dnevniku rada koji je ispunio ophodar PD navedeno da je tog dana tijekom redovne ophodnje uočeno nekoliko požarišta zbog kojih je zatraženo postavljanje ograničenja brzine i upozorenje na dim, a u Dnevniku rada referenta – operatera za nadzor i upravljanje prometom od 17. veljače 2017. je navedeno, između ostalog, da su u 15:11 ophodar 2. i DVD Lovinac ugasili požar na 207 kilometru u smjeru L, da je u 15:17 ophodar 2 obavijestio da dim na 204 kilometru smanjuje vidljivost u oba smjera i zatražio postavljanje upozorenja na dim na čvoru Gornja Polača, i da je u 15:32 policija obaviještena o prometnoj nesreći na zadimljenom dijelu dionice i da je zatraženo zatvaranje dionice za sav promet,

- da tekst navedenih isprava potvrđuje ono što su svojim iskazima rekli svjedoci zaposlenici HAC-a, koji su detaljno pojasnili kako je zatraženo postavljanje ograničenja brzine i na koju brzinu, pa sud prihvaća iskaze svjedoka VD, PD i ČD jer su iskazivali logično, životno i neposredno uvjerljivo a njihovi iskazi su u skladu sa službenom dokumentacijom u spisu i nisu u suprotnosti sa iskazima svjedoka ID i DD.

21. Na temelju navedenog sud prvog stupnja utvrđuje da je ophodarska služba 1. tuženika na dan štetnog događaja obavljala ophodnju predmetne dionice autoceste u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta i čl. 6. st. 2 Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Tako su obilazili tu dionicu i nedugo prije samog štetnog događaja postupili su vezano za druga uočena požarišta uz autocestu, i čim je ophodar PD primijetio da dim dolazi do autoceste zatražio je postavljanje ograničenja brzine i upozorenja na dim na prometnom portalu ispred mjesta štetnog događaja, a zatvaranje te dionice autoceste za promet je zatraženo 15 minuta nakon što je ophodar primijetio da dim na autocesti smanjuje vidljivost. Stoga, sud prvog stupnja smatra da je odluka o zatvaranju predmetne dionice autoceste donesena u najkraćem mogućem roku i u skladu s odredbom čl. 4. st. 1. Pravilnika o opravdanim slučajevima i postupku zatvaranja javne ceste. Navodi da požari raslinja koji se pale izvan ograđenog područja uz autocestu su događaji na koje tuženik HAC nije mogao utjecati, a u dijelu u kojem oni mogu djelovati na način da gase požar ako dođe u područje unutar ograde uz autocestu i da reagiraju na pojavu dima postavljanjem ograničenja brzine kretanja na nižu brzinu primjerenu uvjetima na cesti i postavljanje upozorenja na dim pa i da zatraže zatvaranje autoceste, te smatra da u konkretnom slučaju zaposlenici 1. tuženika pravovremeno i u skladu s citiranim propisima poduzeli sve potrebne radnje pa ne postoji odgovornost 1. tuženika za nastanak štetnog događaja po načelu presumirane krivnje iz čl. 1045. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO).

22. Slijedom navedenog sud prvog stupnja utvrđuje da je nastanak štetnog događaja u kojem je skup vozila kojim je upravljao tužitelj udario u skup vozila kojim je upravljao ĆD prouzročio tužitelj jer nije prilagodio svoju brzinu postavljenom ograničenju brzine od 40 km/h i uvjetima na cesti u kojima je zbog gustog dima vidljivost bila neznantna. Naime, utvrđuje da je prometnim vještačenjem utvrđeno da bi tužitelj uspio kočenjem zaustaviti svoj skup vozila da se kretao brzinom od 40 km/h i tada ne bi došlo do kontakta sa skupom vozila koji je bio zaustavljen na autocesti ispred tužiteljevog. S obzirom na navedeno zaključuje da je za nastanak štetnog događaja odgovoran tužitelj, pa tužbeni zahtjev odbija u odnosu na 1.tuženika kao pravnu osoba koja upravlja autocestom i u odnosu na 2. tuženika kod kojeg je 1. tuženik osiguran.

23.Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo.

Prema odredbi čl. 6. Zakon o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24-dalje ZSPC ) ceste, kao osnova na kojoj se odvija promet, moraju se projektirati, izgrađivati, opremati, održavati i štititi tako da odgovaraju svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa u skladu s odredbama posebnog zakona i propisima donesenim na temelju toga zakona. ( st. 1. ) Pravna ili fizička osoba obrtnik nadležna za održavanje ceste dužna je voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa. ( st. 2. )

24.Prema odredbi čl. 51 st. 1. ZSPC vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, odnosno druge površine kojom se kreće te vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, kao i gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

25.Prema odredbi čl. 20. Pravilnika o održavanju cesta ("Narodne novine" br. 90/14, 3/21 ) ophodarska služba je dužna nadzirati sva događanja koja utječu na javnu cestu i promet na njoj te pregledavati (vizualno) stanje svih sastavnih dijelova javne ceste. ( st. 2. ) Ophodarska služba obavlja manje radove održavanja ceste i provodi potrebne mjere i radnje za zaštitu javne ceste, koje je u mogućnosti obaviti s propisanom opremom i raspoloživim sredstvima. Podatke o izvršenom pregledu i obavljenim radovima ophodarska služba obvezna je zapisati i na propisani način pohraniti, te dostaviti upravitelju ceste. ( st. 3. ) O svim zahvatima ili o uporabi javne ceste i zaštitnog pojasa koja je u suprotnosti s pozitivnim propisima o cestama i sigurnosti cestovnog prometa, ophodarska služba dužna je odmah upozoriti prekršitelja i upravitelja ceste, a kod težih prekršaja i policiju i inspekciju za ceste.

26.Prema odredbi čl. 3. st. 1. Pravilnik o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine" br. 75/14., 7/21.) ophodnja javnih cesta uspostavlja se i obavlja najmanje tri puta dnevno na autocestama s PGDP > 10.000, dva puta dnevno na ostalim autocestama,

27.Prema odredbi čl. 10. st. 1. Pravilnika o ophodnji javnih cesta učestalost ophodnje ovisna je o vrsti javne ceste, prometnom opterećenju (PGDP) i strukturi prometa i u pravilu se obavlja na autocesti i brzoj cesti, svakodnevno od 0:00 do 24:00 sata.

28. Prema odredbi čl. 12. st. 2. Pravilnika o ophodnji javnih cesta ophodnja autoceste smatra se obavljenom ako je ophodarska dionica iz članka 9. stavak 1. alineja 2. ovoga Pravilnika, prijeđena u oba smjera najmanje jednom u dvanaest sati, odnosno najmanje tri puta u dvadesetčetiri sata na autocestama s PGDP > 10.000, a sukladno članku 10. ovoga Pravilnika.

29. Prema odredbi čl. 36. st. 1. Pravilnika o ophodnji javnih cesta ophodar radi zaštite javne ceste i sigurnosti prometa na njoj mora tijekom ophodnje stalno nadzirati sve aktivnosti na javnoj cesti i njenom zaštitnom pojasu. Pod osobito štetnim aktivnostima na javnoj cesti smatra se, među ostalim, namjerno paljenje vatre i korova uz javnu cestu. (čl. 37. navedenog Pravilnika ).

30. Prema odredbi čl. 38. Pravilnika o ophodnji javnih cesta ophodar mora bez odgode, nakon saznanja, s javne ceste ukloniti sve zapreke ili druge posljedice zabranjenih radnji ili štetnih aktivnosti, a koje bi mogle oštetiti javnu cestu ili ugroziti, ometati ili smanjiti sigurnost prometa na javnoj cesti. ( st. 1. ) Ako ophodar ne može zapreku ili nastalo opasno mjesto na javnoj cesti ukloniti odmah, do njezinog uklanjanja mora je osigurati propisanom prometnom signalizacijom te o zapreci i ostalim posljedicama zabranjenih radnji bez odgode obavijestiti mjesto stalnog dežurstva odnosno upravitelja ceste, a po potrebi nadležnu inspekciju i policiju. ( st. 2. )

31. Prema odredbi čl. 50. Pravilnika o ophodnji javnih cesta u slučaju opasnosti na javnoj cesti, ophodar je dužan odmah po dolasku na to mjesto, započeti s postavljanjem prometnih znakova, prema određenoj regulaciji, koristeći one znakove koji se nalaze u ophodarskom vozilu i koji čine sastavni dio obvezne opreme. ( st.1. ) Zatvaranje kolnika na autocesti i preusmjeravanje prometa na drugi kolnik, u pravilu ne izvodi ophodar, već u skladu sa člankom 6. stavak 1. ovog Pravilnika, posebna grupa iz mjesta stalne pripravnosti, odmah nakon primljene dojave. Komplet prometnih znakova za uspostavu takve regulacije treba se nalaziti u mjestu stalne pripravnosti. ( st. 2. )

32. Prema odredbi čl. 4. st. 1. toč.6. Pravilnika o opravdanim slučajevima i postupku zatvaranja javne ceste ("Narodne novine" br. 119/07., 84/11.) Opravdani slučaj za zatvaranje javne ceste, prema tom Pravilniku, je požar uz javnu cestu.

33.Polazeći od citiranih odredbi i utvrđenja suda prvog stupnja da je ophodarsko vozilo više puta tijekom dana prošlo dionicom autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj i prije štetnog događaja prošlo je dionicom Gospić- Sveti Rok u razdoblju od 13:40 do 15:00 te potom u 15:00 krenulo natrag iz smjera tunela Sveti Rok, kada je ophodar u 15:17 obavijestio operatera za nadzor i upravljanje prometom da dim na 204 kilometru smanjuje vidljivost i zatražio ograničenje brzine na 80 km/h i postavljanje upozorenja na opasnost " DIM ", a u 15:18 zatražio ograničenje brzine na 40 km/h uz upozorenja na opasnost " DIM ", te u 15:32 obaviještena je policija o prometnoj nesreći i da je zatraženo zatvaranje dionice autoceste za sav promet, proizlazi da je 1. tuženik poduzeo sve potrebne radnje pa ne postoji propust na njegovoj strani.

34. Valja napomenuti da ovaj sud ispituje presudu glede žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava u okviru činjeničnih utvrđenja na kojima se temelji pobijana presuda, a iz kojih slijedi pravilan zaključak suda da nije bilo propusta tuženika u održavanju javne ceste kojom se kretalo vozilo tužitelja. S obzirom na utvrđenja da je tuženik pravovremeno poduzeo odgovarajuće radnje u smislu ophodnje predmetne dionice autoceste i i nedugo prije samog štetnog događaja, čim je ophodar primijetio da dim dolazi na autocestu zatražio je postavljanje ograničenja brzine uz prometni znak opasnost na cesti s porukom dim na prometnom portalu ispred mjesta štetnog događaja, a zatvaranje te dionice autoceste za promet je zatraženo 15 minuta nakon što je ophodar primijetio da dim na autocesti smanjuje vidljivost, to suprotno žalbi nema krivnje 1. tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, jer nije bilo propusta u održavanju prometnice u smislu odredbe čl. 6. ZSPC te naprijed navedenih odredbi Pravilnika.

35. Stoga, s obzirom da iz utvrđenja u postupku proizlazi da na strani 1. tuženika nije bilo propusta u održavanju prometnice, to i prema shvaćanju ovog suda nema ni odgovornosti tuženika za nastalu štetu, kako su to uostalom pravilno ocijenio prvostupanjski sud.

36. Naime, nije sporno da je navedenog dana bilo više požara na toj dionici autoceste, međutim nije utvrđeno da bi sudionici u prometu bili ugroženi sve do trenutka kad je ophodar uočio da dim na 204 kilometru smanjuje vidljivost. U prilog tome govori iskaz svjedoka ID da je nekoliko kilometara prije odmorišta Zir primijetio dim koji tada nije bio gust, kao i iskaz svjedoka DD da je pola sata ili sat prije odmorišta Zir uočio dim s desne strane ali izvan njegova vidnog polja.

37. Osim toga valja reći sud prvog stupnja na temelju provedenog prometnog vještačenja je utvrdio da se tužitelj približavajući se mjestu nesreće kretao brzinom od oko 89 km/h, koju je na mjestu prometnog portala udaljenog oko 152,5 m ispred mjesta naleta, na kojem je bio svjetleći znak ograničenja brzine 40 km/h sa znakom „opasnost na cesti“ i porukom „DIM“, smanjio s oko 88 na oko 87 km/h, da bi u nastavku vožnje počeo kočiti na oko 29,5 m ispred mjesta naleta pri brzini od oko 68 km/h, a intenzitet tog kočenja se povećao na snažno kočenje pri brzini od oko 55 km/h na oko 12,4 m ispred mjesta naleta pa je tužiteljev tegljač brzinom od oko 34 km/h naletio na poluprikolicu. U konkretnim okolnostima štetni događaj ne bi se dogodio ni da je tužitelj već kad je prolazio ispod portala počeo kočenjem smanjivati brzinu prema ograničenoj idućih 123 m uz usporenje ne manje od 3,8 m/s2, i tada bi prometnu nesreću mogao izbjeći jedino potpunim zaustavljanjem tako što bi poduzeo snažno kočenje pri brzini od 40 km/h kad je na oko 29,5 m ispred mjesta naleta njegova brzina inače iznosila 68 km/h, bilo da je kroz tim tada mogao vidjeti ili još nije vidio stražnji dio zaustavljene poluprikolice. Iz prometnog vještačenja proizlazi da, u slučaju da su vozači kretali se ograničenom brzinom od 40 km/h, tada bi se kod tih 40 km/h u razini portala vozilo moglo zaustaviti kočenjem na daljnjih 30 do 40 m što je vjerojatno bilo ispred područja prekrivenog dimom. Stoga je prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima, pravilno utvrdio kako u konkretnom slučaju nema neposredno uzročno - posljedične veze između dima koji se razvio od požari raslinja koje se pali izvan ograđenog područja uz autocestu, već da je uzrok štete neprilagođena brzina kretanja tužitelja. Posljedično, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene sve kumulativne pretpostavke odgovornosti za štetu iz članka 1045. ZOO-a zbog čega je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

38. To tim više što je prometnim vještačenjem utvrđeno da činjenica da je tužitelj upravljao tegljačem koji je imao 20 tona tereta u prikolici ne bi trebala utjecati na mogućnost zaustavljanja tog vozila snažnim kočenjem bez zanašanja, ako je tužiteljev skup vozila bio tehnički ispravan, osobito uzimajući u obzir da je tegljač s prikolicom kojim je upravljao svjedok ĆD imao 4 tone više tereta i da se on zaustavio iza drugog tegljača bez da je u njega udario a kretao se brzinom od 40 km/h koja je tada bila najviša dozvoljena. U tom kontekstu nije od utjecaja da se vozilo kojim je upravljao DD nije uspjelo zaustaviti i udarilo je u vozilo tužitelja, jer je svjedok iskazao da se prije ograničenja brzine i upozorenja kretao brzinom od 110 km/h, a nakon upozorenja lagano je prikočio i usporavao, što bi ukazivalo da se kretao brzinom većom od 40 km/h. Da je tome tako potvrđuje činjenica da je vozilo koje se kretalo iza vozila kojim je upravljao DD uspjelo zaustaviti bez da je udarilo u njega, unatoč znatno smanjenoj vidljivosti.

39. Ostali žalbeni navodi tužitelja su sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka - suprotno činjeničnim utvrđenjima i zaključcima sudova u postupku koji je prethodio žalbi. U smislu odredbe čl. 461. st. 1. ZPP žalba se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi tužitelja u tom pravcu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

40. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja u točkama I i II izreke potvrditi, a kako je odlučeno u točki I izreke ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP.

41. Prvotuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a

U Rijeci, 18. prosinca 2025.

Sutkinja

Helena Vlahov-Kozomara