REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

Poslovni broj: Ovr-419/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

RJEŠENJE

I

ZAKLJUČAK

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu toga suda Marijani Milković Cosmai, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, Dubrovnik, protiv ovršenice HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Slaven Šoša, odvjetnik u Dubrovniku, radi odgode ovrhe i proglašenja ovrhe nedopuštenom, dana 18. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenice podnesen sudu dana 20. listopada 2025. za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava s računa ovršenice na račun ovrhovoditelja temeljem zadužnice javnog bilježnika Nikše Viđena, OV-8634/06 od 27. lipnja 2006., koji je prijedlog podnesen iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavka 1. točke 1. Ovršnog zakona (ako isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi nije ovršna isprava).

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenice od dana 20. listopada 2025. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu pred Financijskom agencijom (odgoda ovrhe) temeljem zadužnice javnog bilježnika Nikše Viđena, OV-8634/06 od 27. lipnja 2006.

i

z a k l j u č i o j e

I. Upućuje se ovršenica da u roku od 15 dana od dana primitka ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom na temelju zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Nikše Viđena, poslovni broj: OV- 8634/06 od 27. lipnja 2006., jer ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno, nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika (članak 50. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakona) i jer je tražbina ovrhovoditelja zastarjela (članak 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona.

II. Pokretanje parnice ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenja ovrhovoditeljeve tražbine.

Obrazloženje

1. Ovršenica u prijedlogu podnesenom ovom sudu dana 19. rujna 2025. navodi da je na Fini zaprimljena osnova za plaćanje sa zahtjevom za izravnu naplatu od dana 19. rujna 2025. Ističe da je predmetna ovrha nezakonita iz razloga jer je izravna naplata zatražena na temelju zadužnice koju je potpisao KR te na kojoj je ovjerio potpis pred javnim bilježnikom Nikšom Viđenom dana 27. lipnja 2006. Isprava ne zadovoljava svojstvo ovršne isprave jer nije solemnizirana. Ističe da smatra da ovrhovoditelj nije ovlašten pokrenuti novi postupak prema ovršenici jer ispravu nije izdala ona već njezin pravni prednik. Navodi da je potraživanje zastarjelo jer je prošlo 19 godina od dana izdavanja zadužnice. Posljednja je naplata izvršena po predmetnoj zadužnici 2013. godine, a s obzirom da je do 2025. prošlo više od 10 godina nedvojbeno je potraživanje zastarjelo. Navodi se da ovršenica odgovara za dugove pokojnog GR samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a ona je naslijedila samo ¼ dijela prava vlasništva nekretnina koje su poljoprivredno zemljište. Ovršenica ima saznanja da je ovrhovoditelj proveo ovrhu na nekretnini na kojoj je bilo zasnovano založno pravo kao instrument osiguranja naplate u odnosu na osnovnog dužnika, a ona je pravni slijednik sudužnika, a ne osnovnog dužnika.

1.1. Podnosi i prijedlog za odgodu ovrhe jer bi provedbom ovrhe, odnosno, izravne naplate, trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu kako u imovinskom tako i u zdravstvenom smislu jer provedba ovrhe nosi i mentalnu težinu. Ističe se da je ovršenica umirovljenica s malim prihodima.

2. Prijedlog ovršenice je poslan ovrhovoditelju na očitovanje, te se ovrhovoditelj u cijelosti usprotivio i prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao i prijedlogu za odgodu ovrhe.

3. Radi donošenja odluke, sud je izvršio uvid u sve dostavljene isprave.

4. U ovom postupku valja odlučiti o prijedlogu ovršenice za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, podnesenim iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavka 1. točaka 1., 7. i 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, u daljnjem tekstu OZ), a valjalo je odlučiti i o prijedlogu za odgodu ovrhe, odnosno, prijedlogu za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava.

5. Odredbom članka 210. stavka 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine ili na drugi način sazna za takvu naplatu protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Odredbom članka 210. stavka 2. OZ-a, propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe o odgodi ovrhe, a na proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način se primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

5.1. Odredbom članka 52. stavka 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. - 11. OZ-a, sud prvog stupnja istu će dostaviti ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud će bez odgode donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovog članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

6. Ovršenica u ovom postupku ističe da je tražbina ovrhovoditelja zastarjela što sadržajno predstavlja žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a, a sadržajno se poziva i na žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a navodeći da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika, odnosno da je trebao pokrenuti novi ovršni postupak jer ispravu nije izdala ovršenica već njezin pravni prednik. U odnosu na navode koji predstavljaju prigovor vrijednosti nasljednog dijela (naslijeđene imovine), ističe se da sud na isti pazi samo na prigovor nasljednika i taj prigovor valja raspraviti u parnici (sadržajno također žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a). Imajući u vidu da je ovrhovoditelj u cijelosti osporio postojanje takvih razloga (podnesak od 6. studenog 2024.), valjalo je temeljem izričite odredbe članka 52. stavka 3. OZ-a ovršenicu uputiti da u roku od 15 dana od dana primitka ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz tih razloga – članka 50. stavka 1. točaka 7. i 11. OZ-a, pa je određeno kao pod I. izreke ovog zaključka, dok se točka II. izreke zaključka temelji na odredbi članka 52. stavak 6. OZ-a.

7. U odnosu na prijedlog ovršenika da se pljenidba i prijenos proglasi nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavka 1. točke 1. OZ-a, o kojem razlogu odlučuje ovaj sud analognom primjenom odredbe članka 51. OZ-a, valja reći iduće. Ovršenica smatra da predmetna isprava – Zadužnica ovjerena od strane javnog bilježnika Nikše Viđena, poslovni broj Ov-8634/06 od 27. lipnja 2026. uopće nije ovršna isprava jer ima određene nedostatke, prvenstveno jer nije solemnizirana - potvrđena od strane javnog bilježnika, već je na istoj samo ovjeren potpis pravnog prednika ovršenice. Što se tiče ocjene osnovanosti i postojanja ovog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 1. OZ-a, treba svakako reći i da je ovjerena (a ne samo javnobilježnički potvrđena) zadužnica ovršna isprava.

7.1. Naime, odredbom članka 183. stavka 1. Ovršnog zakona (NN 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005,), a koji je bio na snazi u trenutku ovjere predmetne zadužnice – 27. lipnja 2006., bilo je propisano da dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banke te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva se isprava izdaje u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate. Odredbom stavka 7. istog članka bilo je izrijekom propisano da predmetna isprava ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika i na drugim predmetima ovrhe.

7.2. Uz to se navodi da je tek Ovršnim zakonom (NN 139/2010) koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 2011. propisano da se predmetna privatna isprava (zadužnica) izdana od strane dužnika potvrđuje (solemnizira) kod javnog bilježnika, sukladno odredbi članka 125. stavka 1. OZ-a.

7.3. Slijedom iznesenog, prijedlog da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavka 1. točke 1. Ovršnog zakona je valjalo odbiti, jer takav zahtjev nije osnovan, s obzirom da je pravni prednik dužnika (ovršenice) izdao predmetnu zadužnicu te da je njegov potpis dana 27. lipnja 2006. ovjerovljen od strane javnog bilježnika pa je takva isprava, sukladno zakonskim odredbama važećim na dan ovjere potpisa – ovršna isprava, odnosno, ima pravnu snagu pravomoćnog rješenja o ovrsi. Sasvim je drugo pitanje je li se može temeljem takve ovršne isprave tražiti ovrha (izravna naplata) protiv ovršenice kao pravne sljednice osobe koja je zadužnicu potpisala, a o tome će odlučiti parnični sud, ukoliko ovršenica parnicu pokrene iz tog razloga (članak 50. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakona), jednako kao što je sasvim drugo pitanje zastare tražbine temeljem ovjerene, a ne solemnizirane zadužnice (opći zastarni rok od 5 godina), o čemu će također odlučivati nadležni sud ukoliko ovršenica parnicu pokrene iz tog razloga (članak 50. stavak 1. točka 11. OZ-a). Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod I. izreke ovog rješenja.

8. U odnosu na zahtjev ovršenika za odgodu ovrhe, odnosno, odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, ističe se sljedeće.

8.1. Odredbom članka 65. stavak 1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) propisano je da na prijedlog ovršenika, sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je uz navedeni uvjet kumulativno ispunjen i jedan od taksativno navedenih uvjeta iz članka 65. stavka 1. točke 1. -11. OZ-a. Odredbom članka 210. stavka 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o odgodi ovrhe.

8.2. Dakle, za odgodu ovrhe (odgodu prijenosa) potrebno je da i subjektivna i objektivna pretpostavka budu kumulativno ispunjene.

8.3. U odnosu na prvu (subjektivnu) pretpostavku, ističe se da ovršenica (paušalno) navodi da bi joj provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva šteta jer je umirovljenica, ima mala primanja pa bi provedba ovrhe bila i financijski i mentalni teret.

8.4. Kada ovršenik predlaže odgodu ovrhe, on mora učiniti vjerojatnim postojanje ne bilo kakve štete ili štete koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku za ovršenika, već štetu koja je nenadoknadiva ili teško nadoknadiva, te u čemu bi se takva šteta za ovršenika sastojala. Teret dokazivanja te vjerojatnosti je uvijek na predlagatelju – ovršeniku. Uz to što ovršenica ne dostavlja dokaz o primanjima, ističe se i da ovršenica može otvoriti zaštićeni račun, odnosno, da je Ovršni zakon predvidio zaštitu ovršenika propisivanjem ograničenja ovrhe temeljem odredbe članka 173. OZ-a. Nisu priložene isprave kojima se čini vjerojatnim da bi ovršenici bila ugrožena egzistencija niti su objašnjene (pa ni učinjene vjerojatnim) posebne okolnosti (primjerice, ne navodi se visina primanja ovršenice i visina obveza koje ovršenica ima, uzdržavane osobe ako ih ima, razlozi povećanih potreba, financijska sredstva potrebna za te povećane potrebe i slično), a kako je već izneseno, upravo je ovršenica dužna učiniti vjerojatnost postojanja pretpostavki za odgodu. Potpuno uvažavajući da za ovršenicu nastaje određena šteta u ovom ovršnom postupku, te potpuno uvažavajući da ovršenica ima niska primanja kao umirovljenica, valja reći da sama činjenica da je netko umirovljenik i da prima malu mirovinu nije razlog za odgodu ovrhe samo po sebi, jer da jest, ovrha prema umirovljenicima (najvećoj većini) bi bila neprovediva. Sud nije ovlašten u ovom postupku istraživati koje su to konkretne (osobne i životne) okolnosti ovršenice koje su toliko teške da bi provođenjem ovrhe za nju nastupila šteta koja se ne bi mogla reparirati ili bi se teško mogla reparirati. Uz to, ne proizlazi iz spisa ni da će ovršenica „nepovratno“ ostati bez ustegnutih sredstava, a imajući u vidu da je ovrhovoditelj banka, pravna osoba koja nesumnjivo raspolaže značajnim novčanim sredstvima, pa će, u slučaju uspjeha ovršenice po tužbi, ista svakako moći ostvariti povrat ovrhom naplaćene tražbine, pa se ni u tom smislu ne može govoriti o „nenadoknadivoj šteti“.

9. Kako ovršenica već prvu pretpostavku nije učinila vjerojatnom niti njena vjerojatnost proizlazi iz spisa, tako je sud odbio zahtjev za odgodu ovrhe, a sve s obzirom da pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, kako je već izneseno pod točkom 8.2. ovog obrazloženja, slijedom čega je odlučeno kao pod II. izreke rješenja.

Dubrovnik, 18. prosinca 2025.

Sudac

Marijana Milković Cosmai

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa odluke. Žalba se predaje putem ovog suda za nadležni županijski sud.