REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10243/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te sudaca Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. UO, zbog prekršaja iz čl. 70. st. 1. t. 1. i dr. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18. i 42/20.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 8. kolovoza 2022., broj: 33. Pp-7275/2022-5, u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. UO kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. UO je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 8. kolovoza 2022., broj: 33. Pp-7275/2022-5, okr. UO je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaje iz čl. 70. st. 1. t. 1. i t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, za koje mu je, nakon utvrđenja novčanih kazni uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne za svaki prekršaj, izrečena ukupna novčana kazna 3.600,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti pobijane presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene ukupne novčane kazne, a obvezan je i na naknadu troškova prekršajnog postupka 200,00 kuna.

1.1. Istom presudom, izrečena je mjera oduzimanja predmeta – pištolja marke Amadao Rossi, cal. 38 mm, special, tvorničkog broja [tvornički broj] te šest komada streljiva cal. 38 mm.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe da je onemogućen u raspravljanju i postavljanju pitanja time što tužitelj nije pristupio na glavnu raspravu, zbog čega ni ne zna tko je tužitelj te ističe da nije imao vremena angažirati branitelja jer je tek na glavnoj raspravi upozoren da ima pravo na branitelja. Time, iako to u žalbi nije izrijekom naveo, okrivljenik očigledno smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona.

6. Neosnovano okrivljenik smatra da je iz gore navedenih razloga počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona. Okrivljenik je, neposredno nakon utvrđenja prekršaja (8. travnja 2022.), primio pisanu obavijest o pravima osumnjičenika koju je vlastoručno potpisao, iz koje jasno proizlazi da je, između ostalog, upozoren i o pravu na branitelja, tako da je do održavanja glavne rasprave 8. kolovoza 2022. imao dosta vremena za odluku hoće li nekog opunomoćiti kao branitelja ili ne. Na pravo na branitelja, okrivljenik je ponovno upozoren i prije davanja obrane na glavnoj raspravi 8. kolovoza 2022., kada je izjavio da mu isti nije potreban. Bez obzira što je o pravu na branitelja upozoren već u pisanoj obavijesti o svojim pravima, da je okrivljenik na glavnoj raspravi izjavio kako želi opunomoćiti branitelja, a nije, prvostupanjski sud bi bio u obvezi odgoditi glavnu raspravu. Stoga je evidentno da okrivljeniku nije povrijeđeno pravo na obranu jer je na vrijeme i više puta bio obaviješten o svom pravu na branitelja, koje pravo nije iskoristio.

7. Nije u pravu okrivljenik ni kada tvrdi da je onemogućen u raspravljanju i postavljanju pitanja time što tužitelj nije pristupio na glavnu raspravu, zbog čega ni ne zna tko je tužitelj. Iz podnesenog optužnog prijedloga, koji je okrivljenik primio i koji je na početku glavne rasprave pročitan, jasno proizlazi da je tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, II. policijska postaja Split, tako da okrivljenik neosnovano tvrdi da ne zna tko je tužitelj. Nadalje, okrivljenikovo pravo raspravljanja i postavljanja pitanja nije u povezanosti s nazočnošću zastupnika optužbe na glavnoj raspravi, jer konfrontacijska klauzula označava pravo okrivljenika prema kojem on barem jednom u postupku mora imati mogućnost djelotvorno ispitati svjedoka optužbe odnosno sve dokaze optužbe koje ga terete, a načelo kontradiktornosti znači pravo okrivljenika da bude nazočan radnjama u postupku te saslušan prije donošenja odluke, što je sve u ovom prekršajnom postupku ispoštovano. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, ostvarenje konfrontacijske klauzule i načela kontradiktornosti, jednih od glavnih sastavnica prava na pravično suđenje, ostvaruje se kroz način izvođenja dokaznog postupka, neovisno o nazočnosti zastupnika optužbe na glavnoj raspravi. Pritom se naglašava da, sukladno čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona, nazočnost tužitelja nije uvjet za održavanje glavne rasprave.

8. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

9. Neosnovano se okrivljenik žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u okviru koje žalbene osnove ističe da prvostupanjski sud nije uvažio ni jednu činjenicu na koju se on pozivao, a tiče se okolnosti zbog kojih je on nabavio predmetno oružje i streljivo, koje okolnosti detaljno opisuje u žalbi, i u vezi kojih je na glavnoj raspravi predlagao da se kao dokazi pregledaju tonske snimke, policijski zapisnici i kupoprodajni ugovori, koje dokumente je priložio uz žalbu. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno i osnovano odbio izvođenje ovih dokaza, jer uz puno uvažavanje ozbiljnih i opasnih okolnosti koje okrivljenik opisuje i za koje tvrdi da su bile razlog što je nabavio predmetno oružje i streljivo, te uz puno uvažavanje okolnosti koje okrivljenik ističe da su se dešavale i u periodu nakon Domovinskog rata, iste nemaju nikakvog utjecaja na okrivljenikovu prekršajnu odgovornost niti ga mogu ekskulpirati od činjenice da je 8. travnja 2022. neovlašteno posjedovao oružje B kategorije i streljivo za navedeno oružje. Suprotno stavu okrivljenika, ne ekskulpira ga ni činjenica da predmetno oružje i streljivo ni jednom nije upotrijebio. Navedena okolnost može imati, a u ovom prekršajnom predmetu je i imala, utjecaj samo na izbor vrste i visine prekršajnopravne sankcije. Okrivljenik je na glavnoj raspravi 8. kolovoza 2022. izjavio da se smatra krivim te je iznosio obranu u kojoj nije osporavao objektivni učin djela, nego je smatrao da je njegovo postupanje opravdano zbog okolnosti koje detaljno iznosi u žalbi, u kojem dijelu nije u pravu, tako da je prvostupanjski sud pravilno i osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja za koja ga je i proglasio krivim.

10. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

11. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, dostatno vrednovane. Okrivljeniku je, prije svega, izrečena blaža vrsta kazne (za prekršaje za koje je proglašen krivim zakonom je propisana, osim novčane, i kazna zatvora), a utvrđene novčane kazne za svaki prekršaj su daleko ispod zakonom propisanog posebnog minimuma. Imajući na umu da je, kao olakotno, cijenjeno iskreno priznanje počinjenja djela, činjenica poodmakle životne dobi okrivljenika te njegova prekršajna neosuđivanost, ovaj sud smatra da nema osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

12. Odluka o oduzimanju predmeta, koja se žalbom ne osporava, razmatrana je sukladno čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona. I ovaj sud smatra da će se navedenom mjerom otkloniti uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na okrivljenika u činjenju novih prekršaja jer bi se, s obzirom da okrivljenik ne posjeduje odobrenje nadležnog tijela za nabavu vatrenog oružja niti postoji mogućnost naknadnog „legaliziranja“ predmetnog oružja, eventualnim vraćanjem tog oružja okrivljeniku istog stavilo u poziciju činjenja novog prekršaja. Navedena okolnost, i po ocjeni ovog suda, ukazuje na mogućnost buduće zlouporabe predmetnog oružja, tako da u konkretnom slučaju preteže opći interes zajednice za zaštitom opće sigurnosti, a imajući na umu da je okrivljeniku izrečena blaža vrsta kazne te da su za oba prekršaja novčane kazne utvrđene u visini daleko ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, izrečenom mjerom oduzimanja predmeta okrivljenik neće snositi ni prekomjerni teret.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

14. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 18. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.