Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: K-37/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sutkinje tog suda mr. sc. Sanje Nola kao predsjednice vijeća, sutkinje Renate Miličević te sudaca porotnika Viktorije Ivanov, Đurđice Tasić i Franje Severina kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Antonia Martinjaka, u kaznenom predmetu protiv optuženog TB, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj KO-DO-40/25 od 09. srpnja 2025., nakon održane javne rasprave, održane 19. rujna 2025., 17. listopada 2025., 4. studenog 2025., 17. i 18. prosinca 2025. godine u prisutnosti zamjenice županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu Sanje Gospodnetić, optuženog TB uz braniteljicu po službenoj dužnosti odvjetnicu Almasu Filipović, dana 18. prosinca 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Optuženi TB, OIB: [osobni identifikacijski broj], zvan „ T“, sin ZB i ČB, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, završena srednja stručna sprema, po zanimanju mesar, nezaposlen, bez imovine, neoženjen, bez djece, bez odlikovanja, bez čina, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan

k r i v  j e

što je:

- dana 11. siječnja 2025. oko 19,10 sati u sobi svojeg polubrata ŽB na prvom katu obiteljske kuće na adresi u [adresa] u kojoj su kući zajedno stanovali, s ciljem da svojeg polubrata ŽB liši života, nožem ukupne dužine 31 cm i dužine oštrice 18,5 cm te širine u najširem dijelu 4 cm, uboo ga u lijevu stranu prsa, čime je ŽB nanio ubodnu ranu prsnog koša s ozljedom srca, 6. rebra i opsežnim izljevom krvi u osrčje i lijevu prsnu šupljinu, uslijed čega je ŽB preminuo na mjestu događaja,

- d a k l e, ubio blisku osobu,

- čime je počinio kazneno protiv života i tijela – teškim ubojstvom, opisano u članku 111. točka 3. KZ/11.

II Na temelju članka 111. točka 3. KZ/11 optuženi TB se

osuđuje

na kaznu zatvora u trajanju od 13 (trinaest) godina.

III Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom TB se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u trajanju od 11. siječnja 2025. pa nadalje.

IV Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24.) optuženi TB se u cijelosti oslobađa dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljene mu braniteljice.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu optužnicom poslovnog broj KO-Do- 40/2025 od 9. srpnja 2025. optužilo je okrivljenog TB za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela, teškim ubojstvom iz članka 111. stavku 3. KZ/11, na način opisan u izreci presude.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice optuženi TB porekao je počinjenje kaznenog djela stavljenog mu na teret optužnicom.

3. U svojem iskazu, koji je na vlastito traženje dao odmah na početku dokaznog postupka, optuženi TB naveo je da je tog dana 11. siječnja 2025. sa polubratom ŽB proveo cijelo poslijepodne, od oko 14,00 sati pa sve do ovog događaja. Zajedno su konzumirali drogu i alkohol, konkretno, on je konzumirao amfetamin, ŽB je konzumirao kokain, a uz to su popili negdje oko jednu litru viskija. Pričali su o njegovom poslu i o Tomislavovom ponašanju. Naime, u obitelji su imali konstantno s ŽB problema obzirom je bolovao od paranoidne shizofrenije, zbog čega je u više navrata bio na liječenju u bolnici Vrapče. U zadnje vrijeme, po otpuštanju s bolničkog liječenja, doma bi opet radio probleme pa bi kroz nekoliko dana ponovno bio upućen u bolnicu. Naime, ŽB nije redovno konzumirao terapiju, misli da ju čak uopće nije ni uzimao, često je glasno puštao muziku i budio majku, ulazio im u sobe, bio je nepredvidiv, a, ako nešto ne bi bilo kao što je on zamislio, postao je agresivan. Osim toga, maltretirao je ukućane, majku stalno žicao novce, on se nebrojno puta dizao noću kako bi stišao tu preglasnu muziku kojom ih je smetao pri spavanju i njega smirivao. ŽB je znao biti i agresivan pa je razbijao vrata u kući ili izbacivao namještaj. Tako se ponašao i ovih zadnjih godinu i pol, za vrijeme kada je s njima živio kada gotovo nijednu noć nije spavao zbog Tomislavovog puštanja glasne muzike i dovođenja ljudi u kuću da piju s njim, a što ga je smetalo jer je morao ujutro ići na posao. Smatra da je ŽB trebao biti smješten u neku instituciju, a misli da je to bilo i mišljenje majke. Često je majku vozio na posao ujutro nakon što cijelu noć nisu mogli spavati zbog Tomislavovog puštanja muzike pa je to s njom komentirao, a ona mu je tek znala reći da ona tu ništa ne može. Zapravo, misli da je ta Tomislavova bolest im sve uništila. (U ovom dijelu iznošenja obrane optuženik je plakao). Dodao je i da se očuh nije znao nositi s Tomislavovom bolešću, uvijek je nekako to njegovo stanje opravdavao nekim drugim razlozima, a dozvolio je i ŽB da se preseli živjeti sam u vikendicu, što mu nije bilo normalno s obzirom je ŽB bolovao od paranoidne shizofrenije i nije pio terapiju. Osim toga, ŽB je imao i suicidalnih misli. Tako je dva ili tri mjeseca prije ovog događaja pojeo više komada zelene pupavke, a kada ga se pitalo zašto je to napravio tek je rekao da to nije njihova briga. Nakon toga je danima ležao i povraćao neku zelenu materiju, opirao se odlasku u bolnicu, kasnije su mu roditelji rekli da su ga odvezli u bolnicu. Osim toga ŽB mu je znao reći da mu je svejedno da li je živ ili mrtav. Misli da je bratova bolest uništila sve njih i nitko od ukućana nije više psihički dobro, a pri tome misli i na majku i na očuha koji je pokušavao sve to ignorirati, i na mlađeg brata kojeg je čuo da više puta govori kako ne želi živjeti s tim shizofreničarom, iako mu je on bio rođeni brat. Inače, ŽB nije bio fizički agresivan prema ukućanima, samo je znao ponekad brata GB lupiti, to mu je brat rekao, dok prema njemu nije bio agresivan, tek su se sukobili prije 15 godina kada je bilo među njima nekakvo naguravanje i njemu ozlijeđena noga.

3.1. Naveo je i da je on tek zadnjih godinu/godinu i pol živio s njima jer je prethodno 20-ak godina živio s tetkom UB i tetom PB u kući pored ove kuće gdje je živio njegov polubrat s majkom i očuhom. S tetom i tetkom je bio u dobrim odnosima, tek se ponekad znao nešto porječkati s tetkom. Prije godinu dana počeo je graditi svoju kuću u koju se namjeravao preseliti, a misli da se s time nije slagao tetak jer su se oko toga i sukobili pa mu je on rekao da neka ode od njih i neka se iseli ako mu nije dobro kod njih, pa je to razlog zašto je od njih i otišao. Bio je u dobrim odnosima s ostalim ukućanima koji su živjeli u kući gdje se dogodio ovaj događaj. U dobrim je odnosima i s očuhom, iako je primijetio da ga on baš nije prihvaćao jer je dijete iz prvog braka njegove žene.

3.2. Nadalje, što se tiče inkriminiranog događaja, naveo je, da je ŽB tijekom razgovora tog popodneva 11. siječnja 2025. spomenuo njegovo ponašanje i da mu je toga više dosta, a spomenuo mu je i događaj od prije 15-ak godina kada ga je ŽB gurnuo pa je pao na neko staklo i ozlijedio nogu, rekao mu je da se tada nije dobro ponio prema njemu, da je to moglo i lošije završiti, da je dulje vremena tada nosio gips radi te ozljede. Tijekom te rasprave ŽB je sa stola sobe uzeo nož i pružio mu ga i rekao neka ga zareže iza uha, pa da budu kvit. Taj je nož bio njegov, koristio ga je za branje gljiva i držao po raznim mjestima u svojoj sobi, a i ŽB ga je koristio za branje gljiva. Pozvan objasniti kako to da se njegov nož nalazio u Tomislavovoj sobi naveo je da su njihove sobe bile otvorene, neke su njegove stvari bile kod ŽB i obrnuto, ne zna kako je taj nož bio kod njega u sobi. Dakle, kada mu je ŽB pružio nož, on je stajao, ŽB je stajao nasuprot njega, bili su okrenuti jedan drugome sučelice, udaljenost među njima je bila je možda nekih pola metra do metar, on je visok 180 cm, a ŽB je bio visok 181 ili 182 cm, iza ŽB bio je ormar na udaljenost nekih pola metra, a iza njega su bila ulazna vrata u sobu na udaljenosti od nekih pola metra ili metar. Kada mu je ŽB pružio, uzeo je taj nož i krenuo prema njemu da će ga zarezati iako, naveo je, to ne bi napravio, a onda je ŽB njega nekako napao na način da ga je primio za nadlakticu lijeve ruke i podigao njegovu ruku u vis, a kako je on za to vrijeme u desnoj ruci držao nož, ŽB se nekako napiknuo na taj nož i potom pao na tlo. Nastavno pojašnjavajući naveo je da je s tim nožem koji mu je ŽB pružio krenuo prema Tomislavovom desnom uhu, nož je držao u svojoj desnoj ruci za dršku, usmjerio ga je i držao pored desne strane Tomislavove glave, oštrica noža je bila u pravcu Tomislavove glave prema dolje te je povukao taj nož ŽB površinski iza desnog uha, njemu nije niti potekla krv tada, a onda ga je ŽB primio za drugu ruku i to u području lijeve nadlaktice s donje strane bliže lakta i dignuo tu ruku i u tom momentu skočio na njega i nabio se na taj nož koji je on držao u ruci u visini svog struka. Nakon tog uboda ŽB je pao i to prvo na taj ormar i onda na tlo na svoja leđa, dok je njemu nož ostao u desnoj ruci. Kada je tako krenuo nožem prema ŽB nisu međusobno ništa govorili, sve se odvilo u svega 2-3 sekunde, a kada je padao na tlo, pošto se nabio, ŽB nije nikakve glasove ispuštao. Pri tome je to bio jedini zahvat koji je poduzeo, dakle s nožem je krenuo u pravcu Tomislavove glave i uspio ga zarezati površinski iznad desnog uha, ni na jedan drugi dio njegova tijela nije nasrtao nožem.

3.3. Potom ga je, naveo je, uhvatila panika pa je otrčao s tim nožem na drugi kat do svoje sobe kako bi uzeo mobitel, nož je bacio u ormar, a onda se s mobitelom vratio, no nije se mogao sjetiti broja i nije zvao hitnu, a kada je došao natrag do ŽB vidio je da nepomičan leži na podu. Odmah ga je počeo oživljavati, davao mu i umjetno disanje i masirao srce, primijetio je da je jako krvario, micao ga je iz tog položaja u kojem je on bio po padu, zvao ga neka se probudi, a zvao je upomoć i ukućane. U sobu su potom ušli majka i očuh, majka je bila izbezumljena, a očuh je nešto komentirao da ga je ubio. Polubrat GB je u vrijeme kada se ovo događalo bio u kući, u svojoj sobi na katu iznad, nije izlazio iz sobe i do njih nije dolazio za vrijeme tog poslijepodneva, a nakon ovog događaja kada je on već oživljavao ŽB došla je majka do njih, a kasnije je vidio da je došao i GB. Potom su došli policija i hitna pomoć, on ih je samo uputio neka idu u sobu pomoći bratu, a onda im je rekao da odu u njegovu sobu i da se u ladici u ormaru nalazi nož. Dodao je da je on volio svog polubrata, kako je gradio u blizini kuću on mu je i pomagao u tome i u zadnje vrijeme su se dosta družili.

3.4. Žao mu je što je do ovoga došlo i što je on sada mrtav. Danas mu je najteže to što ne može izbrisati u glavi to što se dogodilo tog dana. S mlađim polubratom GB zapravo nije niti imao nekakav odnos, ne zna ni koliko on ima godina, misli negdje 32, tek mu je znao prigovoriti da zašto ne traži posao već je samo doma i igra igrice. Ne zna ni kakav je odnos bio između ŽB i GB osim što je čuo da su se znali porječkati jer je GB kao i njemu smetala ta buka i to često puštanje glasne muzike po noći. U vrijeme ovog inkriminiranog događaja GB je bio u svojoj sobi na drugom katu, ŽB i on su bili na prvom katu u Tomislavovoj sobi, a u prizemlju kuće bili su majka i očuh. Majka je tijekom tog njihovog druženja, i to sat vremena prije ovog što se dogodilo s tim nožem, došla do sobe i rekla im neka se smire, prestanu derati i svađati, zadržala se nekih par minuta, on joj samo rekao da je sve u redu. U tom trenutku kada je mama ušla u sobu i ŽB i on su sjedili, on je sjedio na krevetu, a ŽB na stolici iza stola. Pojasnio je da ne bi nazvao to sukobljavanje u tom trenutku nekom dernjavom, no raspravljali su glasnije i bili dosta pijani.

3.5. Pozvan pojasniti svoj iskaz obzirom je rekao da je prigovarao bratu da ne konzumira terapiju, a onda je to popodne, kao što je naveo konzumirao i drogu i alkohol s njime, naveo je da je tog dana prvo u svojoj sobi konzumirao amfetamine, onda je došao kod ŽB, pa mu je on rekao da moraju popiti tu litru viskija koju on ima jer da će u protivnom on ponovno puštati muziku i neće im dati da spavaju, pa je onda s njim nastavio piti taj viski, a tada je preda njim ŽB konzumirao i kokain. Nije mogao utjecati na bratovo ponašanje, a cijela je kuća znala da ŽB ne konzumira terapiju, a da konzumira i drogu i alkohol i to tako već godinama. Pristao je konzumirati s njim alkohol iz razloga da se ne bi s njime sukobljavao i da ne bi opet među nama bile svađe. Inače se s bratom nije svađao. Pozvan objasniti svoj navod da je pristao taj dan konzumirati s njime alkohol iako nije konzumirao terapiju naveo je da iako se nisu svađali na to je pristao da on ne bi maltretirao majku i ostale ukućane. Dakle, ŽB je tražio da popiju tu litru viskija, a količinski misli da su popili podjednako, a popili su tijekom tog poslijepodneva cijelu litru viskija. Taj alkohol konzumirali su zajedno kroz period od 3-4 sata. On je taj dan konzumirao amfetamin, sveukupno nekih 2 grama amfetamina, time da je veću količinu popio prethodno prije nego se našao s ŽB oko 11 ili 12 sati, a konzumirao je i popodne još. Inače tada je imao skoro 90 kilograma. Konzumirali su i viski Jameson. Koliko se sjeća sve su popili.

3.6. Dopunjujući svoj iskaz na kraju dokaznog postupka optuženi TB je naveo da je svog brata volio, nije imao nikakve tenzije niti bilo kakav motiv usmrtiti ga, dakle nije planirati otići kod njega u sobu taj dan kako bi ga usmrtio. Točno je da su obojica bili pijani tog popodneva pa se dogodilo to što se i dogodilo. Žao mu je što se to dogodilo, brat mu je pokopan, a on je u istražnom zatvoru. Nije imao nikakve frustracije prema pokojnom bratu, on mu je čak i pomagao graditi kuću u zadnjih godinu, dvije, a ni prije osim onog što je već iskazao, nisu bili u nekim posebnim sukobima. I prije su znali zajedno konzumirati alkohol, konkretno znali su zajedno popiti pivu kada su radili na kući pa bi radili roštilj. Pri tome kada su bili pod utjecajem alkohola nije bilo agresivnosti ni njega prema ŽB, ni ŽB prema njemu, a ni inače on nije agresivan kada je pod utjecajem alkohola, a to je razvidno iz toga što je neosuđivana i nekažnjavana osoba.

3.7. Odgovarajući na pitanja pojasnio je da je odnos sa tetkom bio u redu, počeli su se sukobljavati kada je počeo graditi svoju kuću namjeravajući se od njih odseliti, a tetak je bio protiv toga pa su se onda jednom tako i porječkali, pa je potom otišao živjeti u maminu kuću. Potom više nije s tetkom razgovarao, niti imao više i kakav odnos s njim, a prethodno je s njime živio dvadesetak godina i bio u normalnom odnosu. Pozvan pojasniti to naveo je tek da jednostavno nije više s tetkom od kada se odselio komunicirao, iako se odselio zbog posve nekog nebitnog sukoba. Naime, tetak mu je prigovarao da ga nije briga za njih jer nije k njima dolazio u to vrijeme kada je gradio već kuću, a nije dolazio zato što je imao koronu. Pozvan objasniti odnos tetka i tete naveo je da su u dobrim odnosima. Tetak je gazda u obitelji, teta ima operiranu kralježnicu te joj tetak pomaže, iako ona nije nepokretna. Teta je na neki način ovisna o tetku u vidu toga da ju tetak vozi u bolnicu, odlazi po lijekove, odvozi u trgovinu. Među je normalna obiteljska situacija, osim što je tetak orijentiran da bude gazda. Na pitanje braniteljice naveo je da je tetak nasilna osoba. Naime, taj dan kada je napuštao njihovu kuću odnosno selio se iz stana u njihovoj kući u kojem je do tada živio, a to je učinio nakon što mu je tetak rekao da se iseli iz kuće, tetak je razbio sa sjekirom ulazna vrata stana u kojem je on do tada živio, te je potom došla i policija. Na pitanje braniteljice da li je njegov očuh agresivan naveo je da misli da je verbalno agresivan prema njegovoj majci i da ju verbalno maltretira iako on pri tome nije nikada bio nazočan, pa pozvan da objasni odakle to zna onda, nije mogao određeno objasniti, naveo je da to samo pretpostavlja jer je on znao nekada vikati no ne na majku kada je on bio kod kuće. Na pitanje da li je tetak s kojim je živio bio nasilan prema njemu, naveo je da ne zna, nikada ga nije lupio, samo je morao raditi neke manje poslove po kući kada je s njima živio no to mu nije nikada bio niti problem obzirom je živio s njima. Dodao je da je neistina ono što je očuh iskazao u ovom postupku, a to da mu je GB rekao da je čuo ŽB prethodno da mu je rekao "ako me hoćeš ubiti, tu me ubodi", a laž je i da ga se brat GB boji jer on za to nema razloga. Nikada nije ni taknuo iako su se znali nekada porječkati. Očuh zna biti pod utjecajem alkohola. Na pitanje braniteljice da li je očuh stvarao kakve tenzije prema GB i da li ga se GB boji naveo je da to ne zna, osim što zna da je očuh GB tražio da ide raditi.

4. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pregledana je i pročitana materijalna dokumentacija i to Službena bilješka o dojavi (list 8), Kriminalističko- tehničko izvješće (list 14-15), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu (list 23), Zapisnik o očevidu (list 30-38), Zapisnik o kontaktnom vještačenju (list 123- 129), Zapisnik o obdukciji mrtvog tijela ŽB (list 137-138), Nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka (list 144-147), Fotodokumentacija obdukcije (list 153-182), Fotodokumentacija očevida (list 183-243), nalazi i mišljenja provedenih biološkog, daktiloskopskog i mehanoskopskog vještačenja, te medicinska dokumentacija na ime ŽB Klinike za psihijatriju Vrapče, izvješće III PP PUZ-a od 6. studenog 2025., dokumentacija o liječničkom pregledu optuženika te analiza alkohola u krvi i mokraći optuženika od 11. studenog 2025. utvrđena temeljem izuzetih uzoraka krvi i mokraće od 12. siječnja 2025. te medicinska dokumentacija Zatvora u Zagrebu na ime optuženika TB.

4.1. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08 uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka ČB, PB, GB i VB, ispitanih na dokaznom ročištu, te su dopunski ispitati svjedoci ČB i VB. Na raspravi je ispitan i svjedok, djelatnik III Policijske postaje Policijske uprave zagrebačke, ĐB, a dopunski je ispitana i sudskomedicinska vještakinja dr. Marija Baković.

4.2. Nadalje, tijekom dokaznog postupka, provedeno je psihijatrijsko vještačenje medicinske dokumentacije na ime žrtve ŽB na okolnost psihijatrijskog statusa žrtve, posebice neposredno prije inkriminiranog događaja po stalnom sudskom vještaku psihijatru dr. Davoru Zduniću, te kombinirano psihijatrijsko toksikološko vještačenje optuženika po stalnom sudskom vještaku liječniku psihijatru doc. dr. sc. Domagoju Vidoviću i stalnoj sudskoj vještakinji toksikologinji dr. sc. MB te su vještaci i ispitani na raspravi.

4.4. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08, na kraju dokaznog postupka, odbijen je dokazni prijedlog obrane za provođenjem dopunskog sudskomedicinskog vještačenja na okolnost ergonomije noža i fiksacije ruke i tijela optuženika tempore criminis s obzirom na utvrđeni stupanj ubrojivosti optuženika kao nevažan s obzirom je sudskomedicinska vještakinja dr. Marija Baković na ove okolnosti se detaljno očitovala na raspravi pa je vijeće zaključilo da se uzimajući u obzir njezin nalaz i mišljenje te ostale izvedene dokaze, posebice nalaz i mišljenje vještaka psihijatra i toksikologa o umanjenju ubrojivosti optuženika, predloženim dopunskim sudskomedicinskim vještačenjem bilo koja od odlučnih činjenica vezana uz predmet inkriminacije, ne bi mogla utvrditi.

4.5. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije za optuženog TB.

5. Nije sporno da se inkriminirani događaj dogodio 11. siječnja 2025. oko 19,10 sati u sobi ŽB, na prvom katu obiteljske kuće na adresi u [adresa] u kojoj su u to vrijeme zajedno živjeli polubraća optuženi TB i oštećeni ŽB, djeca ČB. Nije sporno niti da su se tog dana u Tomislavovoj sobi njih dvojica prethodno družili tijekom poslijepodneva te je oko 19,10 sati oštećeni ŽB uboden u lijevu stranu prsa nožem ukupne dužine 31 cm i dužine oštrice 18,5 cm te širine u najširem dijelu 4 cm, koji je nož držao u ruci optuženi TB. Uslijed zadobivene ubodne ozljede ŽB je preminuo na mjestu događaja. Navedene okolnosti proizlaze iz iskaza svjedoka ČB i VB, zapisnika o očevidu od 11. siječnja 2025., fotodokumentacije očevida, nalaza i mišljenja sudskomedicinske vještakinje dr. Marije Baković, a priznaje ih i optuženik u svojem iskazu.

6. Iz zapisnika o obdukciji mrtvog tijela oštećenog ŽB te nalaza i mišljenja sudskomedicinske vještakinje dr. Marije Baković proizlazi da je oštećeni ŽB **.**.2025. zadobio ubodnu ranu prsnog koša s ozljedom srca, 6. rebra i opsežnim izljevom krvi u osrčje i lijevu prsnu šupljinu koja ozljeda predstavlja osobito tešku tjelesnu ozljedu koja je bila takvih karakteristika da je dovela do smrtnog ishoda, a zadobio je i druge ozljede pa tako tri oguljotine na desnoj strani čela, plitku reznu ranu u području desne uške, površinsku reznu ranu kože na lijevom obrazu, oguljotinu kože na lijevom jagodičnom području, oguljotinu kože u području lijeve strane vrata, krvni podljev kože desne strane vrata, dvije oguljotine kože leđa, oguljotinu kože trbuha, tri oguljotine kože na desnoj strani čela te krvni podljev kože lijeve potkoljenice koje ozljede predstavljaju tjelesnu ozljedu.

7. Sporno u ovom postupku je da li je optuženi TB nanio spornu ubodnu ozljedu prsnog koša s ozljedom srca, 6. rebra i opsežnim izljevom krvi u osrčje i lijevu prsnu šupljinu oštećenom ŽB s namjerom da istog liši života ili je ozljeda, kao što to tvrdi optuženik, nastala kao splet nesretnih okolnosti samoozljeđivanjem oštećenog ŽB koji se, u dinamici njihovog druženja, pa i sukoba tog dana, nabio na taj nož koji je on samo držao u svojoj ruci.

8. Analizom iskaza optuženika, ali i iskaza svjedoka ČB i VB, te materijalnih dokaza, posebice zapisnika o očevidu, fotodokumentacija očevida, a posebice nalaza i mišljenja sudskomedicinske vještakinje dr. Marije Baković nedvojbeno je utvrđeno da je optuženi TB postupao upravo na inkriminirani način te je zadao spornu ubodnu ranu prsnog koša naprijed opisanim nožem oštećenom ĆB uslijed čega je on preminuo na licu mjesta, a pri tom je postupao upravo s inkriminiranom mu namjerom da polubrata ŽB liši života.

9. Naime, inkriminirani događaj dogodio se u kući u [adresa], na adresi [adresa] u kojoj su u to vrijeme živjeli ČB, njezin suprug VB, njihovi sinovi GB i ŽB te optuženi TB, Dragičin sin iz prvog braka, koji je do prije godinu i pol živio u odvojenoj kući u istom dvorištu s tetom i tetkom, kao što to proizlazi iz suglasnih iskaza svjedoka ČB, OB, PB te optuženika. Inkriminiranog dana 11. siječnja 2025. optuženi TB i oštećeni ŽB cijelo poslijepodne proveli su zajedno boraveći od 14,00 sati do inkriminiranog događaja u 19,10 sati u sobi oštećenika ŽB, kao što to proizlazi iz suglasnih iskaza svjedoka ČB i VB te iskaza optuženika. Za vrijeme druženja i optuženik i oštećenik su zajedno konzumirali alkohol i psihoaktivne tvari, kao što je to naveo optuženik, a da su konzumirali alkohol potvrdili su i svjedoci ČB i VB te su obojica bili pod utjecajem i alkohola i djelovanjem droga, i to oštećenik ŽB u trenutku smrti u teškom pijanom stanju s koncentracijom od 2,83 g/kg alkohola u krvi, kao i pod utjecajem kokaina, kao što to proizlazi iz zapisnika o obdukciji mrtvog tijela ŽB te nalaza i mišljenje vještaka psihijatra dr. Davora Zdunića, dok je optuženik bio u pijanom stanju u vrijeme počinjenja djela s koncentracijom alkohola od oko 1,6 g/kg u krvi te pod djelovanjem amfetamina, kao što to proizlazi iz analize alkohola u krvi i urinu optuženika te kombiniranog psihijatarsko toksikološkog vještačenja optuženika.

10. Oštećeni ŽB bio je bolesna osoba, bolovao je od prave i trajne duševne bolesti paranoidne shizofrenije niz godina kao što to proizlazi iz suglasnih iskaza Tomislavovih roditelja svjedoka ČB i OB i iskaza optuženika, ali i medicinske dokumentacije na ime ŽB te nalaza i mišljenja liječnika psihijatra dr. Davora Zdunića. U okolnostima bolesti od koje je bolovao oštećeni ŽB stvarao je probleme ukućanima s kojima je živio, o čemu suglasno iskazivali ispitani svjedoci ČB i VB kao i optuženik, a isto proizlazi i iz medicinske dokumentacije Klinike za psihijatriju Vrapče izdane na ime ŽB te nalaza vještaka dr. Davora Zdunića.

10.1. Tako je o stanju i ponašanju oštećenog ŽB prema ukućanima te odnosu sa optuženikom iskazivala svjedokinja ČB, majka i optuženika i oštećenika, čiji je iskaz u cijelosti prihvaćen kao vjerodostojan s obzirom je dan jasno i okolnosno, suglasno svim ostalim izvedenim dokazima, te, iako se radi o svjedokinji koja je majka i počinitelja i oštećenika, nepristrano. Iz njezinog iskaza u bitnome je utvrđeno da je njezin sin ŽB bolovao od paranoidne shizofrenije koja mu je dijagnosticirana još 2014., u dobi 26 godina te je bio desetak puta na liječenju u Vrapču, a uz bolest sklon je bio i konzumaciji alkohola, na način da kada je počeo piti alkohol nije znao prestati i tada bi izgubio kontrolu. Prema ukućanima ŽB nije bio agresivan, no kada bi se opio do besvijesti bio je nepredvidiv. Kada je konzumirao lijekove bolest je bila u mirnijoj fazi i bio je dobar i miran, no kada ne bi konzumirao lijekove, a to je u zadnje vrijeme bilo često, bilo im je jako teško živjeti s njime, posebno kada je konzumirao alkohol. Jednom mu je u 2024. bila utvrđena alkoholiziranost od 3,5 promila i bio je hospitaliziran u Vrapču no odbio je liječenje. U jesen 2024. je pojeo dvije zelene pupavke pa su ga vozili u bolnicu na ispumpavanje želuca i stoga se tjedan dana osjećao jako loše i povraćao. Više puta su zvali hitnu pomoć i rečeno im je da ga ne treba voziti na liječenje od alkoholizma, a i odbili su ga stoga primiti u Vrapču. U zadnje se vrijeme događalo da i po desetak dana nije ništa jeo, nije niti pio, govorio joj je da čuje glasove koji mu govore da ne smije jesti niti piti, odbijao je piti lijekove, a i ona je smatrala da mu lijekovi ne pomažu. Stoga su živjeli u stalnom strahu da si ne naudi, skrivali noževe po kući da si ne bi nešto učinio, jer je primjerice kada je bio u Vrapču se porezao nožem po tijelu, a kod kuće, ako bi mu nešto rekli, bi im prijetio da će si sad prerezati grkljan, pa se nisu ni usudili mu ništa govoriti, bili su bespomoćni i nisu znali što s njime raditi. Njezin se suprug nije mogao suočiti s Tomislavovom bolešću niti s alkoholizmom, smatrao je da će se sve nekako samo od sebe normalizirati, dok je ona bila svjesna Tomislavovog stanja i bolesti jer je i njezin otac imao psihičkih problema. Prema ukućanima ŽB nije bio agresivan na način da bi nekoga udario, no razbijao je po kući pa su im tako sva vrata i štokovi bili razbijeni, kada je tako reagirao nije se usudila ništa mu reći, a niti njezin suprug nije ništa govorio u strahu od Tomislavovih reakcija. Zadnjih mjeseci ih je ŽB maltretirao na način da bi noću glasno puštao korejsku glazbu i to cijelu noć, nisu mogli ni spavati, a kada bi ga molila da je stiša, samo bi je još jače pojačao. U zadnjih nekoliko mjeseci ŽB je potpuno prestao konzumirati terapiju, to je bilo nakon zadnje hospitalizacije kada je odbio konzumirati lijekove. Opisujući pak odnos optuženika i žrtve, navela je da su bili u dobrim odnosima, TB je više puta govorio da zna da je ŽB bolestan i da mu treba pomoć i podrška, te oni nisu ulazili u nekakve sukobe, no isto tako nisu se niti previše družili jer je među njima bila velika razlika u godinama. Znali su se viđati u dvorištu u kući u ovo vrijeme kada je TB živio s njima, znala ih viđati da zajedno sjede na dvorištu i rade roštilj i nije primijetila da bi među njima bile neke svađe. Obojica su bili skloni konzumaciji alkohola, TB je i prestao raditi u tvornici Badel samo kako bi se maknuo od alkohola. Nije nikada liječen zbog ovisnosti o alkoholu, a u zadnje vrijeme bio je dosta nervozan, dobio je i lijekove ne zna je li ih konzumirao. U dobi od 17 godina odlazio je kod psihijatra na KBC Rebro u više navrata jer je nosio traumu iz djetinjstva, obzirom ga je otac ostavio i on se osjećao napuštenim.

10.2. I svjedok VB, otac oštećenika i očuh optuženika suglasno iskazu svjedokinje ČB, naveo je da je ŽB imao svoju dijagnozu, bio je bolestan, a kada nije pio terapiju prema njima ukućanima bio je drzak, no nije bio agresivan. Ta razdoblja kada bi odbijao konzumirati lijekove su se događala periodično te je tada samo ležao, odbijao jesti i piti, odbijao komunicirati te si je na zidu olovkom križao dane i tjedne. U više je navrata bio na liječenju u Vrapču, no nakon što je hospitaliziran za vrijeme COVIDa rekao je da tamo više neće ići i odbijao je uglavnom liječenje. Ne zna je li imao suicidalnih ideja, no pojeo je lude gljive pa su ga vodili na ispumpavanje želuca, a to je bilo pola godine prije ovog događaja. Znao je puštati i glasnu glazbu, on ga je znao moliti da je stiša da mogu spavati, no na takva traženja se samo smijao i ništa nisu mogli, znao je u kući i razbijati vrata, kada bi se napio i ne bi mogao pronaći ključ, no to je radio samo na vratima svoje sobe. Obzirom je bio punoljetan, supruga i on nisu mogli ništa poduzimati što sam nije htio, iako su bili svjesni njegove bolesti. Smatra da su odnosi optuženika i ubijenog bili korektni, prije 10-15 godina su se potukli, no u zadnje vrijeme su skoro svaki vikend radili roštilj kod kuće i družili se. Iskaz svjedoka vijeće je prihvatilo kao istinit i vjerodostojan dan je jasno i određeno suglasno iskazu svjedokinje ČB ali i iskazu optuženika.

10.3. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatra dr. Davora Zdunića, danog na temelju pregleda medicinske dokumentacije Klinike za psihijatriju Vrapče izdane na ime ŽB, zapisnika o obdukciji, optužnice te iskaze optuženog, njegove majke i očuha proizlazi da je oštećeni ŽB najmanje 11 godine prije tragičnog čina bolovao od najteže duševne bolesti, najtežeg tipa paranoidne shizofrenije, radi se o kroničnoj bolesti koja pogađa sposobnosti razmišljanja, testiranja stvarnosti, razvija neugodne osjećaje i slabo se izražavaju emocije, dok najčešće manifestacije uključuju halucinacije, paranoju, dezorganizirani govor i misli i praćene su značajnim socijalnim i radnim poteškoćama.

10.3.1. Vještak je nadalje istakao da su karakteristike shizofrenije kod oštećenog ŽB upravo bile paranoidnog tipa, počeo se liječiti nakon par mjeseci prodormalne faze u proljeće 2014. kada je zaprimljen prisilno na liječenje zbog neposredne opasnosti po sebe i druge, te je tijekom tipičnih terapijskih postupaka i lijekova, psiho i socioterapije otpušten uz dva antipsihotika, a psiholog je potvrdio tešku duševnu bolest njegove nesistematizirane deluzije odnosa utjecaja veličine i ugroženosti umišljenih odnosa sa nizom stvarnih ličnosti u sukobu sa svim svjetskim liderima, a izmjerio je i osjećaje depresije i depresivnosti, ali i napadački obojenu nepovjerljivosti, ali i suprimirano heteroagresivni naboj što zbog paranoidnih ideja, ali i zbog osjećaja prikraćenosti emotivno od okoline. Još tada se spominjala ovisnost o marihuani koju je pušio i par godina prije prvog bolničkog liječenja vrlo često, a povremeno pio i alkohol. Karakteristike njegovih daljnjih liječenje obilježava slabija suradnja, napuštanje ambulantnih kontrola i neuzimanje lijekova što je upravo i vodilo značajnim pogoršanjima i novim psihijatrijskim liječenjima u Vrapču. Drugo liječenje je bilo u veljaču i ožujku 2018., u kolovozu i rujnu 2018. i treće bolničko liječenje po hitnom modelu kada je opet prestao piti lijekove i opet slično govorio da je kraj svijeta i da ima glasove u glavi kada je isto bio pozitivan na marihuanu, četvrto liječenje bilo je zadnja dva mjeseca 2019., kada duže vremena nije pio lijekove i zadnjih 10-ak dana pred prijem je potpuno izgubio kontrolu nad svojim ponašanjem, odbijao jelo, nije vodio higijenu, nije izlazio iz kuće, povremeno ispuštao neke stravične krikove. Peto bolničko liječenje traje od 23.6. do 30.7.2021., potom je od 2.8. do 25.10.2021. nastavio dnevno bolničko liječenje. Otpušten je bez psihotičnih elementa, ali notirano je i slijedeće: opisivao je nestabilne obiteljske odnose gdje on mnogo toga prešućuje pa i neadekvatno reagira. Nastavno slijedi pregled u hitnoj psihijatrijskoj ambulanti 12.3.2023. gdje su ga doveli iz neke druge bolnice s kateterom gdje su ga otrježnjavali jer je imao 4 promila alkohola u krvi, a po otrežnjenju tada nije bilo razloga da ga se zadrži u bolnici protiv njegove volje. Četiri mjeseca prije predmetnog nedjela zadnji puta otpušten s Vrapča gdje je boravio od 7.6. do 1.8.2024. i tu se navodi da je zapustio svoje redovno ambulanto liječenje, da nije pio redovno lijekove, a dovezen hitnom pomoći i policijom zbog pogoršanja shizofrenije s paranoidnim idejama i halucinacijama te potencijalnim agresivnim ponašanjem. Postoje i pokazatelji autodestrukcije - zna uzeti škare ili neke pile i gurati si to u uho, pa je dan prije prijema otac našao krv i vidio neki nožić koji mu je uzeo. Otpusne dijagnoza i sa zadnjeg liječenja su slične: paranoidna shizofrenija, ovisnost o alkoholu, ovisnost o marihuani.

10.3.2. Dakle, iz nalaza vještaka proizlazi da je oštećeni ŽB bolovao od najteže duševne bolesti paranoidne shizofrenije uz što je bio ovisan i o alkoholnim pićima i marihuani, a sklon uzimanju i drugih opojnih droga. Liječio se je uglavnom bolnički prisilno šest puta u Vrapču od 2014. do zadnjeg boravka 1.8.2024. Nije se kontinuirano liječio, nije redovito odlazio na kontrole, nije redovito uzimao preporučene lijekove koji su mu najčešće bili ordinirani antipsihotici. Toksikološka analiza o smrti ne navodi osim sedativa Normabela da bi uopće imao u sebi bilo koji preporučeni psihijatrijski lijek. Najčešće se bolest upravo i vrati zbog neuzimanja lijekova. Konzumacija alkohola može i ublažiti i pogoršati simptome shizofrenije. Manja količina dezinhibira nečije ponašanje, veća količina alkohola stimulira dodatno nečije ponašanje pa i agresiju. Iako se u medicinskoj dokumentaciji nedvojbeno više puta navodi njegova sklonost agresiji i prema i sebi i prema stvarima i predmetima u kući, prema izjavi i iskazu optuženog, njegove majke i njegovog očuha vještak je naveo da tempore criminis nije bio suicidalan, nije bio ni agresivan prema optuženom koji nije imao nikakvih tjelesnih ozljeda, pogotovo ne neposredno prije inkriminiranog događaja. Njihovi obiteljski odnosi su vrlo složeni. Roditelji pokojnog i optuženog pa i sam optuženi u načelu su popuštali nemilim ispadima u kući pokojnog, ali s druge strane kada bi bile prijeđene granice zvali bi policiju da ga se hospitalizira.

10.3.3. Inkriminirano pretpostavljeno višesatno druženje oštećenika i optuženog koji su inače u ne jako narušenim, ali niti u jako dobrim odnosima, već u onim životnim „kako kad“, su tijekom druženja definitivno pili alkohol. Pokojnik je bio teško pijan, ali je s druge strane i visoko tolerantan na alkohol pa se mogao ponašati kao osoba nižeg stupnja pijanstva, pogotovo jer je utvrđen i trag kokaina u njegovoj krvi, a kokain uništava sedirajući utjecaj visoke količine alkohola. Kokain brzo nestaje iz krvi, za sat dva, pa trag kokaina u biti znači da je od zadnje ušmrkavanja prošlo 1-2 sata do nemilog događaja. Do tragedije je došlo kaskadom nemilih pojedinačnih događaja koji dovedu do tragedije, a to su dominantno alkohol, manje dominantno opojne droge, a ponajviše tijekom višesatnog druženja polubraće s otprije blaže do umjereno narušenih odnosa s naglaskom na iskaz optuženog da je sve se ubrzalo nakon što je optuženi prigovorio pokojnom za neki fizički sukob star 15ak godina koji nije sam razriješio na što da ga je pokojni potaknuo radi raščišćavanja računa.

10.3.4. Odgovarajući na pitanja braniteljice optuženika pogledavši medicinsku dokumentaciju i pročitavši iskaze i svjedoka, a iz teorije same bolesti kod koje je rizik od suicida viši vještak je pojasnio da je oštećeni ŽB bio povremeno suicidalan, ali ne u onom potpunom smislu i značaju i namjeri i izvedbi lišavanja sebe života. To što je sam sebe ozljeđivao i na bizarne načine koje sam neke spomenuo nije visoko rizično, iako je rizično. Naglasio je i da su ponašanja shizofrene osobe koja ne uzima lijekova, a uzima alkohol i droge, jako nepredvidive. I prije, i prije davno i neko vrijeme prije nedjela, oštećenik je bio neugodan, znao vikati, lupati vratima, puštati glazbu noću i slabije odgovoran prema upozorenjima da se smiri, a to je vrlo životno kod ovakvih bolesnika koji ne konzumiraju terapiju.

10.3.5. Vijeće je nalaz i mišljenje liječnika psihijatra dr. Davora Zdunića prihvatilo kao vjerodostojan, dan je na temelju medicinske dokumentacije za oštećenika u skladu s pravilima struke i iskustva te nema niti jedne okolnosti koja bi ovakav nalaz dovela u sumnju, a ni stranke nisu imale primjedaba na isti.

11. Optuženom TB, kao što je to razvidno iz njegovog iskaza, stanje bolesti polubrata bilo je poznato, o tome je opširno iskazivao, bio je svjestan kako njegove bolesti i potrebe za pomoći i podrškom, tako i činjenice da je odbijao konzumirati terapiju, posebice u zadnje vrijeme te bio sklon konzumaciji alkohola i droga.

12. O tome što se događalo inkriminiranog dana 11. siječnja 2025. u sobi oštećenika u kojoj su cijelo poslijepodne boravili optuženik i oštećenik, vijeće je zaključivalo temeljem analize iskaza svjedoka ČB, VB i PB, ali i ĐB te zapisnika o očevidu, fotodokumentacije očevida, nalaza i mišljenja sudskomedicinske vještakinje te iskaza optuženika.

12.1. Tako iz iskaza svjedokinje ČB, koji je u cijelosti prihvaćen, obzirom je dan jasno i određeno i u suglasju s iskazom svjedoka VB proizlazi da je 11. siječnja 2025. optuženik bio u sobi sa ŽB na prvom katu, GB u svojoj sobi na drugom katu, a ona sa suprugom u prizemlju kuće. Neposredno prije događaja prala je kosu u kupaoni, te vjerojatno stoga nije čula nikakve zvukove iz sobe u kojoj su se nalazili njezini sinovi - optuženik i oštećenik. Prethodno je, u dva navrata otišla do te sobe, prvi puta pitati ih što rade i zašto ne dolaze nešto pojesti, ništa posebno nije čula, oni su joj rekli da je sve u redu da će doći i da razgovaraju, sjedili su i nešto pili, ništa joj nije bilo posebno zabrinjavajuće jer da je nešto primijetila bi reagirala. Moguće je i da im je rekla da se smire i neka se ne deru, a zna da je u jednom navratu i njezin muž otišao do njih, a i mlađi sin GB kasnije joj je rekao da je on u svojoj sobi čuo neku prepirku. Negdje iza 19,00 sati, otišla je ponovno k njima u sobu jer je prethodno nešto čula te je otvorivši vrata vidjela ŽB kako stoji naslonjen na ormar ili zid, a optuženik mu je pokušavao zaustaviti krvarenje, na što mu je rekla neka ga polegne na tlo, dok je ona otišla dolje, u prizemlje, jedva je mogla govoriti. Kada se potom vratila gore do sobe, za njom je išao i njezin suprug i tada je vidjela da ŽB nepomično leži na podu sobe, a optuženik mu je davao umjetno disanje, masirao mu srce i dozivao da se probudi govoreći „ ŽB, ŽB, daj što ti je“. Došao je i mlađi sin GB koji je uzeo telefon i išao zvati hitnu pomoć, pozvala je sestru PB da zove hitnu pomoć, a kada se suprug spustio u prizemlje rekao joj je „ ŽB je gotov“. Ubrzo je došla policija, a Hitna pomoć nakon pola sata i oni su samo konstatirali smrt i rekli da ŽB više nema pomoći. Nije vidjela nož kada im je ušla u sobu, a kasnije joj je GB rekao da je „negdje bio nož“ sada ne zna no misli da joj je rekao da je vidio nož na stepenicama. Suprug joj je kasnije rekao da se TB rano probudio to jutro i rekao da mu je grozno loše i da bi se najradije ubio. Prigovorila je da zašto joj to nije ranije rekao pa bi došla gore do njih.

12.2. Iz iskaza svjedoka VB, koji iskaz je također u cijelosti prihvaćen kao istinit, obzirom je suglasan ostalim izvedenim dokazima proizlazi da je TB tog jutra došao pitajući ga ima li gdje rakije, pa je popio čašicu rakije i otišao u svoju sobu, da bi oko 14 sati došao nešto pojesti, a potom otišao u Tomislavovu sobu gdje su zajedno proveli poslijepodne. ŽB pri tome, naveo je, cijelo popodne nije silazio iz sobe, nije ništa niti jeo. Tijekom popodneva rekao je supruzi da pozove TB i neka pusti ŽB i ode u svoju sobu jer ih je čuo da glasnije pričaju pa je ČB otišla, zvala TB da ode od ŽB, a on joj je rekao da je sve u redu i da pričaju. I on je negdje oko16,00 sati otišao do te sobe i vidio kod ŽB bocu nekog vina, ne zna je li i TB to pio, no razgovarali su, TB je sjedio, ŽB stajao i smijao se. Cijelo to vrijeme iz te se sobe na prvom katu čuo glasniji razgovor. Oko 18,00 sati izašao je u dvorište, bio je mir nije se čula nikakva buka niti priča. Njegova supruga je potom otišla oprati kosu, a kada je završila na katu je nešto zaružilo, pa je supruga otišla na kat kuće da vidi o čemu se radi. Vratila se vičući i jaučući, pa je otišao na prvi kat i vidio da ŽB leži na podu u lokvi krvi, a nad njim je bio TB koji ga je zvao. Spustio se u prizemlje i rekao sinu GB da pozove hitnu pomoć te se ponovno vratio u sobu na katu i stavio svoje prste na Tomislavovu vratnu žilu te vidio da nema otkucaja, pa je rekao optuženiku „Čovječe, ubio si ga“, na što on nije ništa odgovorio. Također je naveo da je u Tomislavovoj sobi vidio maskirne korice od noža dugačke oko 25 cm, a otprilike osam mjeseci prije događaja optuženik je donio nož u takvim koricama, radilo se o tzv. Rambo nožu. Naknado je pričao sa sinom GB koji je bio u sobi iznad te sobe i on mu je rekao da je neposredno prije nego što je čuo majku kako vrišti čuo ŽB da govori „ako me želiš ubiti tu me ubodi“, a potom je čuo majku da vrišti pa je sišao stepenicama i vidio na stepeništu nož i ŽB kako leži u sobi i TB kraj njega kako ga pljuska i doziva imenom.

12.3. Iz iskaza svjedokinje PB, sestre ČB, koja sa suprugom živi u susjednoj kući proizlazi da ju je kritičnoga dana nazvala sestra ČB sva uplakana i rekla da zove policiju jer se nešto strašno dogodilo. Nakon toga je rekla svojem suprugu HB da zove policiju, a u to je vrijeme u njihovo dvorište došao i GB, na način da je preskočio ogradu te istovremeno kad i njezin suprug zvao policiju. Nakon toga je otišla u sestrinu kuću i tamo su joj sestra i njezin suprug rekli da ŽB više nije živ. VB je govorio da je TB davao umjetno disanje pokojnom ŽB i govorio „Nemoj mi to raditi, nemoj mi to raditi“. Sestra joj je kasnije rekla da je u dva navrata išla gore u sobu i da je prvi puta vidjela ŽB kako stoji i da je bio živ, a kada je drugi put išla ležao je na podu i više nije bio živ. Navela je da je okrivljenik dvadesetak godina živio s njom i njezinim suprugom, jer u sestrinoj kući nije bilo mjesta. Iz njihove je kuće preselio u susjednu prije godinu i pol, jer se posvađao s njezinim suprugom UB. Zna da je TB dok je živio kod njih konzumirao pivo, no nije mogla reći je li ga viđala pod utjecajem alkohola. Iskaz svjedokinje HB također je u cijelosti prihvaćen, u bitnome je suglasan iskazima svjedoka ČB i OB ali i optuženika.

12.3.1. I iskaz svjedokinje PB, pročitan na raspravi uz suglasnost stranaka, u cijelosti je prihvaćen obzirom je dan jasno i određeno, suglasno ostalim izvedenim dokazima.

12.4. Brat oštećenika, a polubrat optuženika svjedok GB koristio je blagodat nesvjedočenja u ovom kaznenom postupku.

12.5. Iz iskaza svjedoka ĐB djelatnika III PP PUZ-a proizlazi da je s kolegom Z bio tog dana 11. siječnja 2025. u ophodnji na područja Dubrave kada su zaprimili dojavu da je na adresi [adresa] došlo do neke verbalne prepirke i tučnjave među braćom, spominjali su se i neki noževi pa su se uputili brzo na mjesto dojave. Dočekao ih je stariji muškarac, imena GB koji je bio sa sinom i koji je tražio da požure dolazak hitne pomoći jer da je u kući ozlijeđena osoba. Na to je preko baze požurio dolazak Hitne pomoći, a potom su kolega i on otišli se na kat kuće po stepenicama te tamo zatekli muškarca koji je sjedio na stepeništu krvavih ruku, i koji ih je isto tražio da požure dolazak Hitne pomoći i da spase njegovog brata, pri čemu im je govorio da on neće stvarati nikakve probleme. Vidio je u sobi s desne strane s ulaznih vrata da na podu na leđima leži muškarac s ubodnom ranom u predjelu prsišta, više lijevo, i svugdje je bilo tragova krvi. Ponovno je na to uputio poziv Hitnoj pomoći koja je ubrzo i stigla, odmah su pristupiti reanimaciji, no ubrzo je konstatirana smrt tog čovjeka na podu. O događaju obavijestili su šefa smjene i potom uhitili tu osobu krvavih ruku koju su zatekli na stepenicama. Ta osoba mu je djelovala posve mirno, nije bio razdražljiv, samo je govorio da požure hitnu i da mu brata pokušaju spasiti.

12.5.1. Vijeće je iskaz svjedoka ĐB u cijelosti prihvatilo kao istinitog dan je objektivno i okolnosno, suglasan je iskazu svjedok VB kao i iskazu optuženika.

12.6. Dakle, inkriminirano druženje optuženika i oštećenika 11. siječnja 2025. bilo je u Tomislavovoj sobi na katu kuće za koje je vrijeme u svojoj sobi iznad sobe u kojoj su boravili bio brat GB, a u prizemlju kuće majka ČB i njezin suprug VB, za vrijeme kojeg su i optuženik i oštećenik razgovarali uz konzumaciju alkohola i psihoaktivnih tvari, pri čemu je optuženik, kao što je to sam naveo u svojem iskazu ŽB predbacivao njegovo ponašanje prema ukućanima, a spomenuo mu je i događaju od prije 15 godina kada mu je ŽB ozlijedio nogu zbog čega je imao posljedice. Da je taj davni događaj i dalje emocionalno nerazriješen za optuženika potvrdio je u svojem nalazu i vještak psihijatar dr. sc. Domagoj Vidović opisujući jak emocionalni angažman optuženika u opisu istog i ozljeda koju je pri tome zadobio. Dakle, nedvojbeno je da je optuženik bio taj koji je konzumirajući alkohol s bolesnim bratom, svjestan pri tome i njegove bolesti kao i činjenice da ne uzima nikakvu terapiju, potakao u tim okolnostima obostranog pijanstva raspravu o njihovim međusobno neriješenim odnosima. Pri toj je raspravi među njima bilo i povišenih tonova. Naime, kao što je to utvrđeno temeljem iskaza svjedoka ČB, VB, ali i optuženika, njihova majka ČB je, u neko vrijeme prije inkriminiranog događaja, došla do njih i molila ih da se smire, prestanu derati i svađati, a i svjedok VB potvrdio je da je čuo da glasnije razgovaraju cijelo poslijepodne, kao i da mu je i mlađi sin, koji se u vrijeme njihova druženja nalazio kat iznad sobe u kojoj su bili njih dvojica kasnije rekao da je neposredno prije inkriminiranog događaja čuo prepirku iz te sobe, kao i ŽB kako govori „ako me želiš ubiti, tu me ubodi“. Da su glasnije raspravljali, uostalom potvrdio i sam optuženik u svojem iskazu.

12.7. Nedvojbeno je, dakle, da je inkriminiranom činu prethodio određeni verbalni sukob između optuženika i oštećenika, koji je potakao sam optuženik raspravom o problemima koje obitelj ima zbog ponašanja oštećenika te o davnom sukobu u kojem ga je oštećeni ozlijedio. Iako je optuženik u svojem iskazu tvrdio da je, u tim okolnostima rasprave s oštećenikom oko ranijeg sukoba i na traženje polubrata da ga zareže iza uha pa da budu kvit uzeo nož i krenuo prema Tomislavovom uhu tek ga namjeravajući malo zarezati, a onda priznajući i da je to i učinio i malo ga zarezao iza desnog uha, te tvrdeći da osim tog zahvata nije ni na koji drugi način nasrtao na oštećenika nožem na što ga je ŽB uhvatio za lijevu ruku i podigao je i tada skočio na njega pa se nabio na nož koji je on tada držao u svojoj desnoj ruci, uzimajući u obzir zapisnik o obdukciji mrtvog tijela ŽB s utvđenim, tog dana zadobivenim, ozljedama te nalaz i mišljenje sudskomedicinske vještakinje dr. Marije Baković, ovakva njegova obrana nije prihvaćena istinitom, već je ocijenjena konstrukcijom usmjerenom pokušaju otklona kaznenopravne odgovornosti. Naime, zapisnikom o obdukciji kao i sudskomedicinskim vještačenjem nedvojbeno je utvrđeno da je oštećeni ŽB inkriminiranog dana zadobio, pored sporne ubodne rane prsnog koša s ozljedom srca, 6. rebra i opsežnim izljevom krvi u osrčje i lijevu prsnu šupljinu i druge ozljede pa tako plitku reznu ranu u području desne uške, površinsku reznu ranu kože na lijevom obrazu, plitku reznu ranu na lijevom jagodičnom području i reznu ranu lijevog kažiprsta, koje su nastale povlačenjem noža ili sličnog sredstva (podesan i naprijed opisani nož) po navedenim dijelovima tijela. Pri tome, je vještakinja pojasnila da rezna rana lijevog kažiprsta po svojim karakteristikama odgovara tzv. aktivnoj obrambenoj ozljedi koja nastaje pokušajem hvatanja oštrice noža rukom u svrhu zaštite osjetljivijih dijelova tijela.

12.8. Druge ozljede – oguljotina kože u području lijeve strane vrata, krvni podljev kože desne strane vrata, dvije oguljotine kože leđa, oguljotina kože trbuha, tri oguljotine kože na desnoj strani čela te krvni podljev kože lijeve potkoljenice, nastale su djelovanjem tupe mehaničke sile u dinamici fizičkog sukoba – povlačenja, naguravanja, ali mogle su nastati i manipulacijom tijela nakon ozljeđivanja, npr. tijekom pružanja pomoći. Kao najvjerojatniji međusobni položaj napadača i oštećenika u trenutku ozljeđivanja vještakinja je istakla položaj sučelice, uz mogući otklon u stranu. Konačno vještakinja je naglasila da karakteristike ozljeda utvrđenih obdukcijom ne upućuju da je mehanizam njihova nastanka samoozljeđivanje, dok s druge strane postoje karakteristike povezive s ozljeđivanjem od strane druge osobe. Tako na tijelu oštećenika postoje ozljede koje se mogu okarakterizirati kao obrambene, ozljede nisu lokalizirane na jedno područje već su raspršene na više lokacija na tijelu, nastale su i na dijelovima tijela nekarakterističnim za samoozljeđivanje.

12.9. Uzimajući u obzir nalaz sudskomedicinske vještakinje dr. Marije Baković, koji je vijeće u cijelosti prihvatilo kao vjerodostojan, dan je jasno i detaljno, u skladu s pravilima znanosti i struke, posebice pojašnjenje dano na raspravi nedvojbeno je da je iskaz optuženika o dinamici i mehanizmu nastanka sporne ubodne ozljede prsnog koša oštećenika neistinit i ne može se prihvatiti. Naime, iskaz optuženog TB o dinamici odvijanja događaja u bitnome se ne uklapa u način opseg i lokalizaciju ozljeda koje su utvrđene obdukcijom provedenom na oštećeniku. Tako dok optuženik tvrdi da je oštećeniku zadao tek površinsku ozljedu iznad desnog uha, obdukcijom je kod oštećenika utvrđena plitka rezna rana u području desne uške. Nadalje, kod oštećenika je također utvrđena ozljeda koja je nastala djelovanjem noža na lijevom obrazu u lijevom jagodičnom području, a osim ovih ozljeda na glavi kod oštećenika je utvrđena i rezna rana u području vanjske strane kažiprsta u blizini spoja kažiprsta s dlanom, koje je ozljede vještakinja okarakterizirala kao aktivne obrambene ozljede koje nastaju u nastojanju da se osoba zaštiti od nasrtaja nožem, a za koje ozljede optuženik nije dao objašnjenje, štoviše, poricao je da bi iste na bilo koji način zadao oštećeniku.

12.10. Nadalje, ozljeda koja je dovela do smrtnog ishoda kod oštećenika je ubodna rana prsnog koša koja je zahvatila kožu, podkožje, šesto rebro, međurebrene mišiće petog međurebrenog prostora, potom je prošla kroz osrčje, ušla u lijevu klijetku srca, prošla kroz stražnju stranu lijeve klijetke srca, izašla kroz stražnju stranu osrčja te došla do područja uz samu prsnu kralježnicu. Za nastanak ove ozljede bio je potreban, kao što je to opisala sudskomedicinska vještakinja, jaki intenzitet sile primijenjen od strane osobe koja nanosi ovu ozljedu. Isto tako treba uzeti u obzir da je u zapisniku o očevidu navedeno da je oštećenik u trenutku odvijanja događaja na sebi imao i odjeću i to u vidu sive majice kratkih rukava na kojoj je opisano oštećenje u vidu probijanja tkanine. Iz mišljenja sudskomedicinske vještakinje proizlazi da sve te strukture odjeće, kao i same tjelesne strukture koje su ozlijeđene nožem, nisu mogle nastati naskakivanjem osobe na nož koji netko samo drži u ruci. Pri tome je vještakinja istakla da teoretski da bi na opisani način naskakivanjem oštećenika nastala ovakva ubodna ozljeda prsnog koša osoba koja drži nož trebala bi biti naslonjena na čvrstu fiksnu prepreku iza sebe, trebala bi ruku u kojoj drži nož imati čvrsto fiksiranu i fiksiran nož koji drži u šaci dok držanjem noža u ruci koja je slobodna u prostoru ne postoje načini za nastanak ove ozljede na način kako to opisuje optuženik. U konkretnom slučaju, budući da nema probnih ozljeda i postoje obrambene ozljede, kao i druge ozljede nastale nožem po osjetljivim regijama tijela (područje glave) zaključak je vještakinje da nema više od samo tehničke mogućnosti da si osoba sama nanese opisanu ozljedu.

12.11. Uzimajući u obzir dinamiku odigravanja sukoba s nožem kako ju je opisao optuženik, okolnost da je u vrijeme sukoba s oštećenikom optuženi bio u pijanom stanju s koncentracijom od oko 1,6 g/kg alkohola u krvi, u kojem stanju je koordinacija pokreta narušena, kao što je to navela vještakinja toksikologinja dr. MB, da su se u to vrijeme optuženik i oštećenik nalazili u slobodnom prostoru, u položaju sučelice jedan prema drugome te optuženik nije bio tijelom ni na koji način fiksiran, obzirom su se, kao što je to sam naveo, iza njega na udaljenost od metar nalazila ulazna vrata sobe, niti je ruka u kojoj je držao nož bila na bilo koji način fiksirana, isključeno je da bi se, na način kako je to u pokušaju otklona odgovornosti nastojao događaj prikazati optuženik, dogodilo opisano ozljeđivanje oštećenog ŽB koje je rezultiralo smrtnim ishodom. Osim toga, na oštećeniku su utvrđene i druge ozljede nastale djelovanjem noža koje tipično nastaju kao ozljede nanesene od strane druge osobe, dok s druge strane optuženik, kao što to proizlazi iz fotodokumentacije očevida, ali i njegovog iskaza nije zadobio bilo kakvu ozljedu u tom događaju.

13. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog vijeća nesporno je utvrđeno da je upravo optuženi TB kritične zgode, u sobi ŽB, istoga naprijed opisanim nožem, uboo u lijevu stranu prsa i nanio mu ubodnu ranu prsnog koša s ozljedom srca, 6. rebra i opsežnim izljevom krvi u osrčje i lijevu prsnu šupljinu, uslijed čega je ŽB preminuo na mjestu događaja. S obzirom da su optuženi TB i oštećeni ŽB polubraća, dakle članovi obitelji i osobe koje su živjele u vrijeme inkriminiranog događaja u zajedničkom kućanstvu bliske osobe sukladno članku 89. točka 8. i 9. KZ/11, opisanim ponašanjem, time što je svojeg polubrata ŽB s kojim je živio u zajedničkom kućanstvu nožem uboo u lijevu stranu prsa zadavši mu ubodnu ranu prsnog koša s ozljedom srca, 6. rebra i opsežnim izljevom krvi u osrčje i lijevu prsnu šupljinu od koje je na mjestu događaja preminuo, optuženi TB ubio je blisku osobu i ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točka 3. KZ/11.

14. Uzimajući u obzir dinamiku sukoba, činjenicu da je optuženik za vrijeme druženja s polubratom, koji je bio pod utjecajem alkohola u teškom pijanom stanju, uzeo nož i to nož, duljine oštrice od 18,5 cm, i širine u najširem dijelu od 4 cm kojim je i to silom jakog intenziteta uboo polubrata u područje prsnog koša nanijevši mu ubodnu ranu prsnog koša s ozljedom srca, 6. rebra i opsežnim izljevom krvi u osrčje i lijevu prsnu šupljinu uslijed koje je isti preminuo na mjestu događaja nedvojbeno je utvrđeno da je optuženik postupao s izravnom namjerom prvog stupnja. Dakle, optuženik je bio je svjestan da će ubadanjem polubrata naprijed opisanim nožem i to u dio tijela (prsni koš) gdje se nalaze vitalni dijelovi tijela (srce i pluća) i to silom jakog intenziteta lišiti života i isto je htio učiniti, dakle postupao je s izravnom namjerom prvog stupnja.

15. Provedenim psihijatrijsko toksikološkim vještačenjem optuženika po stalnim sudskim vještacima dr. Domagoju Vidoviću i dr. MB utvrđeno je da je optuženi TB u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv, njegova mogućnost shvaćanja svojih postupaka ali i upravljanja svojom voljom je kako zbog dinamike odnosa sa žrtvom, tako i činjenice da je tempore criminis bio u pijanom stanju s koncentracijom od oko 1,6 promila apsolutnog alkohola u krvi bila smanjena, no ne i bitno.

15.1. Naime, iz provedenog vještačenja proizlazi da je optuženik osoba naglašeno nezrelih i ovisnih crta ličnosti kod koje je utvrđena zlouporaba više psihoaktivnih tvari. Odrastao je i živio s bakom djedom i tetkom, roditelji su mu se u vrijeme kada je bio u dobi od tri godine razveli i to u lošim okolnostima, majka se potom vratila u roditeljsku kuću no s novim suprugom, te su se u drugom majčinom braku rodila dva mlađa brata, pa je optuženik ostao živjeti s bakom i djedom i tetkom, a nakon smrti bake i djeda s tetom i tetkom, dok je majka s novom obitelji živjela u kući u istom dvorištu. Ovakva fizička i psihička odvojenosti imala je psihološke posljedice na optuženikov razvoj te je osjećaj odbačenosti, odvojenosti i drugosti kod njega vjerojatno pridonio nemogućnosti uspješne separacije od roditeljskog doma ali i nemogućnosti zasnivanja dublje, stabilnije zrelije emocionalne veze. Optuženik se nakon nerazjašnjenog sukoba s tetkom preselio kod majke, braće i očuha i to nekih godinu i pol prije inkriminiranog događaja i počeo s gradnjom kuće u dvorištu. Prethodno je neko vrijeme radio i to na dobro plaćenim poslovima u inozemstvu no vratio se u poznato okruženje bez inicijative za separacijom. Okolnosti suživota u obiteljskom domu s pokojnim polubratom nisu bile primjerene zbog bolesti pokojnog polubrata koji je bio smanjeno kritičan i suradljiv, sklon konzumaciji psihoaktivnih tvari i u velikim dozama, a kako nije redovito konzumirao preporučeno psihofarmakologiju kod njega je postojalo, češće pred inkriminirani događaja i neprimjereno, pa i uznemirujuće ponašanje – puštanje glasne glazbe tijekom noći koje je remetilo život drugima (o tome su svjedočili i otac i majka i optuženik). Roditelji nisu imali kapaciteta postaviti jasne granice žrtvi već pasivno pokušavali ukazati na neprimjerenost ponašanja i potrebu konzumiranja lijekova. Zamijećeno je i da i drugi brat ima limitirane socijalne odnose, pa i sa svojom braćom, s kojima je živio u istom kućanstvu. Iz navedenog, kao što je to utvrdio vještak psihijatar, proizlazi da je život optuženika bio složen, od samog je djetinjstva bio skrajnut, time da je u odrasloj dobi pretrpio od žrtve značajnu tjelesnu povredu potkoljenice, koji događaj, iako se zbio davno, je očito ostao emocionalno nerazjašnjen (vještak je zaključak temeljio među ostalim i time da je zamjetan emocionalni angažman prilikom pokazivanja potkoljenice), a iako se nije značajnije sukobljavao s oštećenikom, smetalo ga je i prigovarao mu je zbog noćnog preglasnog slušanja glazbe. Inkriminiranog su dana veći dio optuženik i oštećenik proveli zajedno, optuženik je konzumirao amfetamin, popio nekoliko piva, a potom s polubratom konzumirao žestoko alkoholno piće viski da bi tijekom konzumiranja alkohola počeli razgovarati i o sukob od prije više godina kada je oštećenik ozlijedio optuženika u kojim je okolnostima došlo do inkriminiranog postupanja, pri čemu je vještak utvrdio i da optuženik nije imao povišene afektivne tenzije po reakciji kada su roditelji ušli u sobu i opisu same ozljede oštećenika. Vještak je zaključio da opisana dinamika odnosa optuženika i oštećenika, njihov odnos tijekom tog dana ali i razina intoksiciranosti alkoholom koja je toksikološkim vještačenjem utvrđena da je iznosila 1,6 g/kg alkohola u krvi, dok intoksiciranost amfetaminom nije bilo moguće utvrditi ukazuju da je njegova ubrojivost tempore criminis bila smanjena ali ne i bitno.

15.2. Pojašnjavajući svoj navod dan u nalazu da kod optuženika konzumacija alkohola facilitira agresivne pulzije vještak doc. dr. sc. Domagoju Vidoviću je naveo da prema anamnestičkim podacima (pri tome se misli na "pikanje nožem prije više godina", a i još nekoliko drugih incidenata manjih intenziteta) kod optuženika pod utjecajem alkoholnih pića dolazi do lakše manifestacije agresivnog ponašanja. Pozvan pojasniti s obzirom je optuženik u vrijeme kaznenog djela bio pod utjecajem i alkohola i amfetamina kakva je, obzirom na to stanje u kojem se nalazio, bila njegova percepcija događanja, te koliko je on, s obzirom na to stanje, bio u mogućnosti sjećati se samog događaja vještak je pojasnio da je prema iskazu samog optuženika zaključio da on bio orijentiran i prema sebi i prema drugim osobama, nije navodio nikakvih poremećaja percepcije u smislu nekakvih halucinacija ili iluzija, a i njegovo ponašanje nakon samog predmetnog događaja može se okarakterizirati kao svrsishodno, a ne dezorganizirano ili upadno.

15.3. Pozvan pojasniti na temelju čega je utvrđeno da je kod optuženika tempore criminis postojalo tek smanjenje ubrojivosti, ali ne u bitnom stupnju vještak psihijatar je pojasnio da je u procjeni optuženikova psihičkog stanja tempore cirminis bilo važno uzeti u obzir sljedeće čimbenike: odnos između optuženika i oštećenika, osobine optuženikove ličnosti, razinu alkoholiziranosti, činjenicu da je predmetnog dana konzumirao amfetamine, dugotrajna nepovoljna konstelacija odnosa u cjelokupnom kućanstvu, a što se definitivno reflektiralo na odnos optuženika i oštećenika, te samu predmetnu situaciju, a pri tome se misli na samu razinu afektivne tenzije tijekom predmetnog događaja odnosno okolnosti da nije došlo do povišene afektivne tenzije. Sukladno svemu navedenom, a prema ranijim zakonskim odredbama smanjenje bi u ovom slučaju naveo je vještak psihijatar bilo puno bliže srednjem stupnju za što sada trenutno nema zakonskih mogućnosti. Sukladno svemu navedenom njihov je zaključak da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, ali ne i bitno.

15.4. Pojašnjavajući pak utvrđenu koncentraciju alkoholiziranosti optuženika od 1,6 promila uz djelovanje amfetamina vještakinja toksikolog dr. MB. MB je navela da kod većine prosječnih osoba koje se nalaze u pijanom stanju s koncentracijom od oko 1,60g/kg apsolutnog alkohola u krvi intelektualne funkcije su sužene, gubi se svaka samokontrola i samokritičnost, a shvaćanje opasnosti je značajno narušeno. Alkohol podiže raspoloženje, izaziva euforiju, a isto tako i amfetamin i u tom dijelu su djelovanje alkohola i amfetamina slični. Alkohol može utjecati na ravnotežu alkoholizirane osobe, narušava koordinaciju pokreta, produžava vrijeme reakcije, dok amfetamin na taj način ne utječe na čovjeka, dapače, potiče budnost i motivaciju te u slučaju kombinacije alkohola i amfetamina zapravo može popraviti loš utjecaj alkohola na organizam. Dodala je i da je analiza krvi i mokraće optuženika tempore criminis rađena 10 mjeseci nakon uzimanja uzoraka i da zbog toga analizom utvrđena koncentracija amfetamina u krvi nije točna, pa se nije niti mogla objektivno utvrditi jer protekom vremena koncentracija se mogla smanjiti, no koliko ne može se procijeniti. Pri tome vještaci su suglasno naveli da unatoč proteku vremenu i činjenici da nije moguće utvrditi stvarnu koncentraciji amfetamina u krvi optuženika u vrijeme počinjenja kaznenog djela isto nije od utjecaja na njihov zaključak vezan uz smanjenje ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja kaznenog djela, dakle njegova je ubrojivost tempore criminis bila smanjena, ali ne bitno, kod optuženika je prisutna tek štetna zlouporaba alkohola i droga, te nisu ispunjeni uvjeti za određivanjem istome neke sigurnosne mjere.

15.5. Nalaz i mišljenje vještaka psihijatra i toksikologa u cijelosti je prihvaćen, dan je jasno i određeno, sukladno pravilima znanosti i vještine te od strane nepristranih, za ishod kaznenog postupka, nezainteresiranih osoba, a ni stranke na njihov nalaz i mišljenje nisu imale primjedaba.

16. Dakle, na temelju nalaza i mišljenja vještaka psihijatra i toksikologa utvrđeno je da je optuženi TB u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv, dakle njegova je mogućnost shvaćanja svojeg postupanja i upravljanja svojom voljom bila smanjena, no ne i bitno, bio je svjestan zabranjenosti svojeg postupanja, nije utvrđen niti jedan ispričavajući razlog te je vijeće utvrdilo da su u njegovom ponašanju ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela protiv života i tijela teškog ubojstva iz članka 111. točka 3. KZ/11 , za koje je i oglašen krivim.

17. Obrana optuženog TB prihvaćena je istinitom i vjerodostojnom u dijelu u kojem je opisao okolnosti suživota s pokojnim polubratom, bolest od koje je bolovao i njegovo ponašanje prema ukućanima i sebi, obzirom je suglasna iskazima svjedoka VB i ČB. Prihvaćen je nadalje kao istinit i dio iskaza optuženika u kojem je naveo da je prethodno godinama živio s tetom i tetkom, a da se prije godinu i pol preselio u kuću u kojoj je živio oštećenik, polubrat s majkom, očuhom i bratom, a time da se odselio zbog sukoba s tetkom, obzirom je suglasan iskazima svjedoka ČB, VB i PB. Prihvaćen je i dio iskaza optuženika da je taj dan poslijepodne proveo sa polubratom u njegovoj sobi, tijekom kojeg su druženja su obojica konzumirali alkohol i droge, pri čemu on amfetamine, a oštećenik kokain, obzirom je potvrđena ostalim izvedenim dokazima, posebice nalazom toksikološkog vještačenja kao i zapisnikom o obdukciji mrtvog tijela oštećenika. Također je prihvaćen i dio iskaza optuženika da je među njima dvojicom tog dana prije inkriminiranog događaja došlo do verbalnog sukoba obzirom je suglasan iskazima svjedoka ČB i VB. Prihvaćen je i dio iskaza optuženika da je on tijekom tog sukoba koristio nož kojim je nastavno ozlijeđen oštećeni ŽB, da nakon što je po ubodu oštećenik pao na tlo i počeo krvariti istome pokušavao pomoći na način da ga je oživljavao, da je po dolasku policije požurivao dolazak Hitne pomoći kao i da je djelatnicima policije pokazao gdje se nalazi nož, koji je sklonio u svoj ormar, obzirom je suglasan iskazima svjedoka ČB i VB, kao i djelatnika policije koji je došao na intervenciju ĐB. Međutim, dio iskaza optuženika u kojem je opisivao dinamiku i mehanizam nastanka sporne ubodne rane kod oštećenika, konkretno da je u okolnostima sukoba i kada ga je na njegovo traženje da budu kvit zbog ranijeg sukoba zarezao iznad desnog uha, ga oštećenik primio za ruku i onda skočio na nož koji je on tada držao u ruci i tako se uboo i ozlijedio, nije prihvaćen, suprotan je nalazu i mišljenju sudskomedicinske vještakinje dr. Marije Baković, neživotan je i nejasan, te je, kao što je naprijed obrazloženo, ocijenjen pokušajem optuženika da otkloni kaznenopravnu odgovornost. Osim toga, iskaz optuženika u dijelu u kojem je nastojao ukazati na agresivnost očuha i tetka s kojima je živio nije prihvaćen, s obzirom je dan nejasno i neodređeno, očito u pokušaju da ublaži svoju odgovornost za učinjeno postupcima članova obitelji. Naime, navodnu agresivnost očuha optuženik nije mogao određeno objasniti navodeći tek da je bio verbalno agresivan prema majci, no nikada pred njime, pa pozvan objasniti kako to onda zna tek je naveo da je očuh nekada znao vikati na majku kada je on bio kod kuće. Isto tako, nejasno je na pitanje da li je tetak bio nasilan prema njemu naveo je da ne zna, no da ga je tražio kada je živio s njima „raditi neke manje poslove po kući“. Osim toga, optuženik je nejasno i nedosljedno iskazivao o okolnosti odlaska iz kuće tete i tetka s kojima je prethodno živio 20-ak godina, tvrdeći da se iselio jer je gradio svoju kuću, a potom navodeći da se iselio jer ga je to tetak tražio, kao i da s tetkom od tada ne komunicira no isto opet nije mogao određeno objasniti, kako to da, iako je zbog nebitnog razloga, kako tvrdi, iselio uopće ne komunicira s tetkom.

18. Ocjena vjerodostojnosti iskaza svjedoka te nalaza i mišljenja sudskomedicinske vještakinje i vještaka psihijatra i toksikologa dana je prethodno.

19. Pročitana i razgledana materijalna dokumentacija, nalazi i mišljenja biološkog i mehanoskopskog vještačenja ocijenjeni su istinitim i vjerodostojnim dokazima i kao takvi su prihvaćeni, obzirom da ovi dokazi niti jednim od izvedenih dokaza nisu dovedeni u sumnju.

20. Odlučujući o izboru vrste i mjere kazne optuženom TB za počinjeno kazneno djelo, a kojom bi se ostvarila svrha kako specijalne tako i generalne prevencije i izrazila primjerena društvena reakcija u vidu društvene osude počinjenog kaznenog djela, vijeće je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, cijenilo sve olakotne i otegotne okolnosti utvrđene na strani optuženika, osobito jačinu povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je djelo počinio, način počinjenja djela, prijašnji život optuženika i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela.

20.1. Olakotnom okolnosti optuženom TB vijeće je cijenilo okolnost da je osoba u dobi od 48 godina, do sada nije prekršajno kažnjavan, kao niti kazneno osuđivan slijedom čega je zaključak suda da je inkriminirani događaj izoliran slučaj njegovog ekscesnog ponašanja. Nadalje, olakotnom je okolnosti optuženiku cijenjeno da je izrazio žaljenje zbog toga što se dogodilo taj dan, kao i žaljenje zbog smrti polubrata. Olakotnom okolnošću cijenjeno je i optuženikovo ponašanje nakon počinjenja djela, kada je nastojao pomoći oštećeniku, oživljavao ga i požurivao dolazak medicisnke pomoći moleći ih da spase brata. Olakotnom okolnošću optuženiku cijenjeno je da je odrastao u nesređenim životnim uvjetima, separiran od svoje primarne obitelji, obzirom je nakon razvoda roditelja u najranijom dobi nastavio živjeti najprije s bakom i djedom, potom s tetom i tetkom, dok je majka ponovno udala i živjela u novoj obiteljskoj zajednici u kojoj su rođena dva mlađa brata, a koja je fizička i psihička odvojenost od primarne obitelji imala posljedice na njegov psihološki razvoj. Olakotnom okolnošću optuženiku cijenjene su i okolnosti suživota sa teško bolesnim polubratom oštećenikom, koji je bolovao od najtežeg oblika paranoidne shizofrenije nije uzimao terapiju koja mu je bila nužna pa je manifestirao neprimjereno pa i uznemiravajuće ponašanje prema ukućanima pa tako i optuženiku s kojim je živio.

20.2. Otegotnom okolnošću optuženom cijenjena je činjenica da je optuženik usmrtio oštećenika, svojeg polubrata koji je bio teško psihički bolesna osoba, a s kojim prethodno nije imao nikakav konkretan sukob, štoviše bili su u dobrim odnosima, a djelo je počinio u obiteljskoj kući u kojoj su obojica zajedno živjeli unatrag godinu dana, dakle u okruženju u kojem se najmanje može očekivati bilo kakvo nasilno i agresivno ponašanje.

20.3. Cijeneći naprijed iznesene olakotne i otegotne okolnosti utvrđene na strani optuženika, stupanj krivnje, činjenicu da je ubrojivost optuženika u vrijeme počinjenja djela bila smanjena no ne i bitno, ali cijeneći i zakonski okvir za izricanje kazne, konkretno da je za ovo kazneno djelo člankom 111. KZ/11 propisana kazna zatvora u trajanju od deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora, ovo je vijeće na temelju članka 111. točka 3. KZ/11 optuženog TB za počinjeno kazneno djelo teškog ubojstva osudilo na kaznu zatvora u trajanju od 13 (trinaest) godina. U izrečenu kaznu zatvora optuženiku uračunato je vrijeme uhićenja i vrijeme koje provodi u istražnom zatvoru u trajanju od 11. siječnja 2025. pa nadalje, s obzirom mu je, i po donošenju nepravomoćne presude, istražni zatvor produljen.

20.4. Ovakva kazna zatvora, po ocjeni ovoga vijeća, potrebna je i primjerena te će postići svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11, na način da će se u jasnoj i dostatnoj mjeri izraziti društveni prijekor zbog počinjenog kaznenog djela, sve uz jačanje povjerenja društva u pravni poredak utemeljen na zakonima i vladavini prava te pravednosti kažnjavanja. Osim toga, ovako odmjerenom kaznom zatvora postići će se specijalno preventivni učinak kazne u vidu utjecaja na optuženog TB da shvati neprimjerenost, težinu i značaj te kažnjivost svojeg ponašanja kako do ovakvih ili sličnih kažnjivih ponašanja u budućnosti ne bi došlo, a jednako tako kazna će postići i generalno preventivni učinak koji se ogleda u utjecaju na druge da se kroz svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela klone sličnih ponašanja.

21. Optuženi TB, iako je oglašen krivim, oslobođen je u cijelosti obveze naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 te troškova nagrade i nužnih izdataka postavljene mu braniteljice. Naime, optuženik je nezaposlena osoba, bez imovine, trenutno se nalazi u istražnom zatvoru, te mu je ovom nepravomoćnom presudom izrečena kazna zatvora, pa je vijeće mišljenja da bi obvezivanjem istog da naknadi trošak ovog kaznenog postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

U Zagrebu, 18. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Sanja Nola

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. O žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.