Poslovni broj: P-154/2021-35
Republika Hrvatska
Općinski sud Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Drnasin & Željko Drnasin iz Vinkovaca protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. zastupanoj po punomoćniku Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti tužitelj osobno i punomoćnika tužitelja odvjetnika Marka Drnasina i u nazočnosti zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničku vježbenicu ĐU, **.**.2025., objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 18. prosinca 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Ulica Franje Račkoga 6,OIB: 02535697732 da tužitelju FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčanih iznosa od 3.443,64 eura sa zakonskim zateznim kamatama i to na iznose kako slijedi:
– na iznos od 16,88 eura od 31.10.2008. do isplate,
– na iznos od 18,43 eura od 31.12.2008., pa do isplate,
– na iznos od 22,21 eura od 31.01.2009., pa do isplate,
– na iznos od 23,86 eura od 28.02.2009., pa do isplate,
– na iznos od 18,67 eura od 31.03.2009., pa do isplate,
– na iznos od 19,50 eura od 30.04.2009., pa do isplate,
– na iznos od 12,74 eura od 31.05.2009., pa do isplate,
– na iznos od 6,98 eura od 30.06.2009., pa do isplate,
– na iznos od 8,27 eura od 31.07.2009., pa do isplate,
– na iznos od 11,59 eura od 31.08.2009., pa do isplate,
– na iznos od 11,22 eura od 30.09.2009., pa do isplate,
– na iznos od 8,05 eura od 31.10.2009., pa do isplate,
– na iznos od 13,98 eura od 30.11.2009., pa do isplate,
– na iznos od 18,31 eura od 31.12.2009., pa do isplate,
– na iznos od 25,26 eura od 31.01.2010., pa do isplate,
– na iznos od 23,45 eura od 28.02.2010., pa do isplate,
– na iznos od 12,00 eura od 31.03.2010., pa do isplate,
– na iznos od 11,27 eura od 30.04.2010., pa do isplate,
– na iznos od 12,79 eura od 31.05.2010., pa do isplate,
– na iznos od 22,84 eura od 30.06.2010., pa do isplate,
– na iznos od 20,65 eura od 31.07.2010., pa do isplate,
– na iznos od 26,43 eura od 31.08.2010., pa do isplate,
– na iznos od 24,57 eura od 30.09.2010., pa do isplate,
– na iznos od 20,64 eura od 31.10.2010., pa do isplate,
– na iznos od 27,84 eura od 30.11.2010., pa do isplate,
– na iznos od 37,18 eura od 31.12.2010., pa do isplate,
– na iznos od 2.968,03 eura od 13.01.2011.,pa do isplate,
po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da mu nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1397,50 eura, sve u roku od 15 dana.
II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Ulica Franje Račkoga 6,OIB: 02535697732 da tužitelju FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčanog iznosa …..
– mjesec kolovoz 2007., iznos od 18,12 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.08.2007., pa do isplate,
– mjesec rujan 2007., iznos od 17,92 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.09.2007., pa do isplate,
– mjesec listopad 2007., iznos od 17,72 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.10.2007., pa do isplate,
– mjesec studeni 2007., iznos od 17,52 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.11.2007., pa do isplate,
– mjesec prosinac 2007., iznos od 17,31 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.12.2007., pa do isplate,
– mjesec siječanj 2008., iznos od 17,10 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.01.2008., pa do isplate,
– mjesec veljača 2008., iznos od 29,44 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 29.02.2008., pa do isplate,
– mjesec ožujak 2008., iznos od 29,08 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.03.2008., pa do isplate,
– mjesec travanj 2008., iznos od 28,72 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.04.2008., pa do isplate,
– mjesec svibanj 2008., iznos od 28,35 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.05.2008., pa do isplate,
– mjesec lipanj 2008., iznos od 27,98 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.06.2008., pa do isplate,
– mjesec srpanj 2008., iznos od 27,60 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.07.2008., pa do isplate,
– mjesec kolovoz 2008., iznos od 27,23 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.08.2008., pa do isplate,
– mjesec rujan 2008., iznos od 26,85 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.09.2008., pa do isplate,
– mjesec listopad 2008., iznos od 26,46 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.10.2008., pa do isplate,
– mjesec studeni 2008., iznos od 26,07 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.11.2008., pa do isplate,
– mjesec prosinac 2008., iznos od 25,68 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.12.2008., pa do isplate,
– mjesec siječanj 2009., iznos od 25,99 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.01.2009., pa do isplate,
– mjesec veljača 2009., iznos od 25,58 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 28.02.2009., pa do isplate,
– mjesec ožujak 2009., iznos od 25,16 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.03.2009., pa do isplate,
– mjesec travanj 2009., iznos od 24,75 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.04.2009., pa do isplate,
– mjesec svibanj 2009., iznos od 24,32 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.05.2009., pa do isplate,
– mjesec lipanj 2009., iznos od 23,89 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.06.2009., pa do isplate,
– mjesec srpanj 2009., iznos od 23,46 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.07.2009., pa do isplate,
– mjesec kolovoz 2009., iznos od 23,03 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.08.2009., pa do isplate,
– mjesec rujan 2009., iznos od 22,59 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.09.2009., pa do isplate,
– mjesec listopad 2009., iznos od 22,15 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.10.2009., pa do isplate,
– mjesec studeni 2009., iznos od 21,70 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.11.2009., pa do isplate,
– mjesec prosinac 2009., iznos od 21,25 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.12.2009., pa do isplate,
– mjesec siječanj 2010., iznos od 20,80 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.01.2010., pa do isplate,
– mjesec veljača 2010., iznos od 20,33 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 28.02.2010., pa do isplate,
– mjesec ožujak 2010., iznos od 19,87 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.03.2010., pa do isplate,
– mjesec travanj 2010., iznos od 19,78 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.04.2010., pa do isplate,
– mjesec svibanj 2010., iznos od 19,69 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.05.2010., pa do isplate,
– mjesec lipanj 2010., iznos od 19,60 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.06.2010., pa do isplate,
– mjesec srpanj 2008., iznos od 19,00 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.07.2010., pa do isplate,
– mjesec kolovoz 2008., iznos od 18,91 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.08.2010., pa do isplate,
– mjesec rujan 2008., iznos od 18,81 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.09.2010., pa do isplate,
– mjesec listopad 2010., iznos od 18,72 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.10.2010., pa do isplate,
– mjesec studeni 2010., iznos od 15,13 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30.11.2010., pa do isplate,
– mjesec prosinac 2010., iznos od 15,04 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31.12.2010., pa do isplate,
– mjesec siječanj 2011., iznos od 5,65 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 13.01.2011., pa do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate, povrata razlike anuiteta radi povećanja kamatne stope i tečaja CHF-a. u tužbi navodi da je s tuženikom dana 9. veljače 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj: 9011008217 za iznos od 42.400,00 CHF s rokom otplate od 84 mjeseca. Dalje navodi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,65% godišnje, a da je Odlukom o kamatnim stopama kreditora došlo do promjene kamatne stope. Tužitelj u se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 kojom je u kolektivnom sporu pravomoćno presuđeno da je ništetna odredba Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, predlažući da na temelju tako ništetne odredbe sud naloži tuženiku isplatu novčanog iznosa koji će se utvrditi financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem nakon što tuženik dostavi dokumentaciju traženu u smislu čl. 186.b Zakona o parničnom postupku. Pored navedenog tužitelj je predložio da sud naloži tuženiku da s naslova ništetne odredbe o privjeremonoj djelomičnoj otplati kredita izvrši isplatu. Nakon što je tuženik podneskom od 27. ožujka 2023. godine dostavio dokumentaciju određenu raspravnim rješenjem od 15. 3.2023 sud je rješenjem od 18. travnja 2023. godine pozvao tužitelja da postavi određen tužbeni zahtjev. Podneskom od 2.5.2023. tužitelj je sukladno nalogu suda postavio tužbeni zahtjev u kojem po osnovi povećanja kamatnih stopa potražuje ukupni iznos 494,93 eura za razdoblje od kolovoza 2007. godine do 28.02.2010. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na mjesečne iznose, kao i iznos 3.926,88 eura na ime razlike anuiteta uslijed povećanja tečaja tijekom trajanja otplate kredita počevši od listopada 2008. godine do 31. prosinca 2010. godine s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na dospjele mjesečne iznose. Nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev potražujući na ime preplate zbog povećanja kamatne stope iznos 924,35 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose do isplate, a na ime preplate nastale uslijed povećanja tečaja iznos od 3.443,64 eura sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos do isplate kao i troškove parničnog postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovnost i visinu utuženog potraživanja. Tuženik se prije svega poziva na nedostatak pravnog interesa tužitelja za podnošenje ove tužbe pozivajući se na činjenicu da je tužitelj otplatio kredit. Dalje navodi da je prilikom zaključenja predmetnog ugovora s tužiteljem u potpunosti poštovao zakonsku regulativu odnosno da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu da nije sama po sebi nepoštena niti je valjan temelj za isticanje predmetnog tužbenog zahtjeva. Tuženik se u svom opširnom odgovoru na tužbu u bitnome poziva na zakonitost i dopuštenost valutne klauzule, promjenjivosti kamatne stope kao i zakonitosti naplate naknade za prijevremenu otplatu.
2.1. Tuženik je istaknuo i prigovor zastare, a u podnesku od 16.06.2025. godine tuženik se protivi djelomičnom povlačenju tužbe dok podneskom od 11.11.2025. tuženik ističe kako se protivi preinaci tužbenog zahtjeva odnosno dodavanjem novog zahtjeva uz postojeći kako je to učinjeno podneskom tužitelja od 7.11.2025. godine. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj: 9011008217 od 9. veljače 2006. godine (list 7-12 spisa), otplatne tablice, plan otplate, Sud je proveo dokaz financijsko – knjigovodstvenog vještačenja te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja na ročištu održanom dana 24. rujna 2025. godine.
4. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom dana 9. veljače 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj: 9011008217 prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 42.400,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važećem na dan korištenja kredita. Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Mirodara Kovača iz Vinkovaca dana 13. veljače 2006. godine, pod brojem OU-188/2006. Navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca, a ugovorena je redovna kamata koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Zagrebačke banke, a na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,65 % godišnje. Nesporno je da se radi o kreditu za izgradnju i dovršenje stambenog objekta.
5. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.
6. Nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12, od 4. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Nesporno je da je naprijed navedena prvostupanjska presuda u odnosu na tuženika u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule i načina promjene kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018. U pogledu dosega ovako pravomoćne presude donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača nesporno je da se u tom postupku utvrđivalo i ocjenjivalo da li su tužene banke, pa tako i ovdje konkretno tuženik, potrošačima objasnili razloge i iznijeli točne i razumljive kriterije na temelju kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz spornih odredaba, odnosno u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe nije utvrđivano da li je pojedini potrošač dobio sve relevantne informacije za donošenje informirane odluke hoće li ugovor s takvim odredbama sklopiti ili ne.
7. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine ( što uključuje i praksu suda EU), a na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.
8. Prije svega valja napomenuti da je tužitelj sukladno rješenju suda od 18. travnja 2023. godine postavio tužbeni zahtjev podneskom od 2.5.2023. godine, koji podnesak je tuženiku dostavljen radi očitovanja dana 10. listopada 2023. godine. Na pripremnom ročištu od 15. travnja 2025. godine tuženik se nije protivio preinačenom tužbenom zahtjevu niti djelomičnom povlačenju tužbe, nego se u smislu čl. 190. st. 4. Zakona o parničnom postupku upustio u raspravljanje o glavnoj stvari o preinačenoj tužbi, a prije toga se nije protivio preinaci. Stoga je sud ocijenio kako je prigovor o preinaci tako i prigovor o povlačenju dijela tužbenog zahtjeva u cijelosti neosnovanim.
9. Što se tiče istaknutog prigovora zastare, među strankama je prijeporno da li je postupak koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu u tzv. kolektivnoj parnici potrošača dovelo do prekida zastare tj. do primjene odredbe čl. 241. ZOO-a prema kojem se zastara prekida podnošenjem tužbe odnosno koji propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida se ne računa u zakonom određeni rok za zastaru.
9.1. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. godine pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima /05 te zastre individualni restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donese u povodu te tužbe što je za kamate 13. lipnja 2014. godine, dok je sud utvrdio da je to za ugovaranje valutne klauzule u CHF 14. lipnja 2018. godine, zbog čega zastara nije nastupila za potraživanje tužitelja s naslova potraživanja zbog ugovaranja valutne klauzule u CHF jer je tužitelj podneskom od 2.5.2023. godine specificirao tužbeni zahtjev u koje pored potraživanja nastalog zbog povećanja kamatnih stopa potražuje i isplatu razlike nastale uslijed povećanja tečaja tijekom otplate kredita. Također, prema konačnoj specifikaciji tužbenog zahtjeva od 7. studenog 2025. godine nije nastupila zastara tog dijela potraživanja.
10.
Sud je ocijenio djelomično osnovanim tuženikov prigovor zastare glede potraživanja s osnova povećanja kamatnih stopa jer je nakon prekida zastare podnošenja kolektivne tužbe radi kolektivne zaštite potrošača, što je bilo 4. travnja 2012. godine, zastara počela ponovno teći 13. lipnja 2014. godine u odnosu na potraživanja s naslova ništetnosti ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope, bez da bi tužitelj bio upoznat s načinom, uvjetima i razlozima kamatne stope, te je tekla u općem zastarnom roku od 5 godina do 13. lipnja 2019. godine, a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari glede tog dijela tužbenog zahtjeva podnesena 16. travnja 2021. godine, dakle, nakon što je za ovo potraživanje tužitelja u smislu čl. 225. ZOO- a u cijelosti nastupila zastara.
11. Na okolnost dostupnosti informacija i načina pregovaranja i pojašnjenja značenja ugovornih odredbi prilikom zaključenja ugovora izveden je dokaz saslušanjem tužitelja na ročištu održanom dana 24. rujna 2025. godine. Tužitelj saslušan kao stranka iskazao je Ugovor s tuženikom zaključio 2006. i to za izgradnju i dovršenje stambenog objekta. Tužitelj je izjavio da je tada bio klijent u PBZ banci i još uvijek je klijent i da je zato podigao kredit u tuženoj banci. Nadalje tužitelj je izjavio da se ne može točno sjetiti je li prilikom podizanja kredita razgovarao s osobnim bankarom. Navodi da je dobio samo obrazac ugovora da ga pročita te navodi da je i pročitao ugovor. Također je izjavio da je samo potpisao ugovor, te da se ne sjeća da li je shvatio sadržaj ugovor. Tužitelj je također izjavio da je po struci inženjer prometa i da nije shvatio što je to promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Nadalje je izjavio da se nije raspitivao o sadržaju ugovora i nejasnoćama i da mu je samo bilo važno da dobije kredit i da mu mjesečna rata bude odgovarajuća. Tužitelj je izjavio da se ne sjeća koliko je iznosila mjesečna rata ali zna da je toliku mjesečnu ratu mogao otplaćivati od svoje plaće ali kada je rata kredita porasla navodi da je imao poteškoće prilikom otplate. Nadalje je izjavio da je taj kredit otplatio tako što je prodao jednu nekretninu koju je naslijedio i jednokratno otplatio kredit s obzirom da nije mogao otplaćivati tako povećane mjesečne rate. Tužitelj je također izjavio da je znao da će toliko porasti mjesečna rata, da ne bi ni podigao kredit.
Na poseban upit punomoćnika tuženika da li se kod drugih banaka raspitivao o kreditima, tužitelj je izjavio da nije zato što je bio klijent PBZ banke. Tužitelj nadalje navodi da je uzeo kredit u CHF zato što je bio povoljan, te da je jedino taj kredit mogao dobiti. Također je iskazao da ranije nije imao kredit. Nadalje je tužitelj izjavio da se ne može sjetiti da li mu je dano pojašnjenje o rizicima zaključenja ugovora u CHF te je izjavio da zna da se tečaj može provjeriti u banci.
11.1. Tako sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije ( presuda Europskog suda C194/14 CU i ŠU od 17.7.2014.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.
11.2. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, stoga proizlazi kako su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Nadalje, sukladno čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. O odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru stoga se niti ne može pojedinačno pregovarati. Čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača, kao što je ranije navedeno, propisano je što mora sadržavati ugovor o potrošačkom zajmu. Prema članku 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka. Prema članku 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi, a ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.
11.3. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom i rizikom promjene kamatne stope, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene kamatne stope i promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora. Navedena odredba ugovora, koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopa za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer u takvoj situaciji vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, dok se pravilnost promjene ne može ni provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.
11.4. Osim toga, tuženik je bio dužan tužitelja kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito učinio nije, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tužitelj ne može predvidjeti visinu svoje obveze. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute utječe na povećanje glavnice duga, pripadajućih kamata, pa tako i na povećanje mjesečnih anuiteta. Takva jednostrana ugovorna odredba je nerazumljiva i protivna načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci, kao i cijena (kamata također predstavlja cijenu).
12. Nadalje st. 4. čl. 81 ZZP određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati. Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik provedenim dokazima nije osporio navode tužitelja da se o spornim ugovornim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedenih odredbi, stoga su po shvaćanju ovoga suda sporne ugovorne odredbe zaista prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su ništetne, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.
13. Radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa sud je proveo knjigovodstveno
- financijsko vještačenje po vještaku Tonki Vulić, dipl. oec., stalnom sudskom vještaku. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 22. svibnja 2025. godine proistječe da je preplaćeni iznos od 924,35 eura na ime kamata zbog promjenjive kamatne stope, više od početno ugovorene kamatne stope 4,65% u 42 anuiteta.
Nadalje, iz nalaza proistječe da preplaćeni iznos od 3.443,64 eura na ime tečajnih razlika u 27 anuiteta u kojima je srednji tečaj Banke na dan plaćanja anuiteta bio viši od srednjeg tečaja Banke na dan početka korištenja kredita.
14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, cijeneći isti stručnim i objektivnim, zasnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjenim prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima.
15. Temeljem navedenog sud je obvezao tuženika na isplatu preplaćenog iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute prema početnom tečaju CHF-a, ocijenivši tužbeni zahtjev u tom dijelu osnovanim.
16. Naime, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju nišetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se u narav onoga što je vraćeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što druge ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome su ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi, ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. U konkretnom slučaju, obzirom da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o namjenskom kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika i dijelu kojim je ugovorena valuta u CHF odnosno kojim je vezana glavnica za valutu CHF, tuženik je u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO-a. dužan tužitelju vratiti iznose koje je primio na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi. Glede jednostrane promjene kamatnih stopa valja reći da je time tuženik mijenjao dužni iznos mjesečnih anuiteta tužitelja, a odredbe ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa utvrđene su ništetnim, te je za tužitelja jedina kamatna stopa s kojom je on bio upoznat ta koja je bila razumljiva i određena, ona kamata stoga koja je primjenjivana u vrijeme sklapanja ugovora, a koja je iznosila 4,50% godišnje, slijedom čega je tuženik stekao bez osnove iznose koje je tužitelj platio u anuitetima preko iznosa kamatne stope od 6,88% godišnje kao i zbog promjene tečaja CHF od onog na dan isplate kredita. Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjev. Tako tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom do dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamata, Uredbom i visini stope zatezne kamate i čl. 29. ZOO. Imajući u vidu sve naprijed izneseno sud je našao da su odredbe iz čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu zaključenim između stranka na način na koji su koncipirane suprotno načelu savjesnosti poštenja i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, predstavljaju nepoštene ugovorne obveze, te su ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 2. ZOO-a , jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, slijedom čega je u smislu čl. 323. st. 1. istoga Zakona, tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi.
17. Temeljem izrečenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim te je donio odluku kao u izreci.
18. Ocijenivši osnovanim prigovor zastare potraživanja isplate s naslova preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je to gore navedeno, sud je donio odluku kao u točci II izreke.
19. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a pri čemu je sud uzeo u obzir uspjeh u sporu kako po osnovi tako i visini. Uspjeh tužitelja u sporu iznosi približno 79%, a uspjeh tuženika 21% iz čega proistječe da je tužitelj u većoj mjeri uspio u parnici te se od njegovog postotka oduzima postotak tuženika (79% umanjeno za 21%). Sukladno navedenom proistječe da tužitelju valja odmjeriti troškove postupka u omjeru od 57% troškova priznatih sukladno čl. 155. Zakona o parničnom postupku.
19.1. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 dalje OT) i to za sastav tužbe (Tbr. 7/1 – 100 bodova), za sastav 3 obrazložena podneska od 18.5.2021., 2.5.2023. i 9.6.2025. svaki po 100 bodova, za zastupanje na ročištima održanim 15.3.2023., 15.4.2025. i 24.9.2025. po 100 bodova odnosno ukupno 700 bodova što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 eura iznosi 1.400,00 eura, što uvećano za PDV od 25% iznosi 1.750,00 eura. Priznati trošak od 1.750,00 eura umanjen je razmjerno uspjehu u sporu od 57% te je tužitelju priznat trošak u iznosu od 997,50 eura.
19.2. Tužitelju je u cijelosti priznat trošak financijsko – knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 400,00 eura jer je isti bio potreban bez obzira na uspjeh u sporu, pa je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 1.397,50 eura.
19.3. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, a koje teku od dana presuđenja do isplate.
19.4. Tužitelju sud nije priznao trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 181,30 eura obzirom na to da je tužitelj u smislu odredbe čl. 11. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18 i 51/23) kao potrošač u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske odluke za zaštitu kolektivnih interesa oslobođen od plaćanja istih.
U Vinkovcima, 18. prosinca 2025.
Sudac:
Marija Pavlović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.
Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u II stupnju odlučuje Županijski sud.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešeno ili nepotuno utvrđenog činjeničnog stanja.
OBAVIJEST:
1. Zajednički odvjetnički ured Marko Drnasin & Željko Drnasin iz Vinkovaca – punomoćnik tužitelja
2. Odvjetničko društvo Leko i partneri iz Zagreba – punomoćnik tuženika
