REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1313/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dariu Partlu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici RO, dipl.iur. u Sindikatu gospodarstva (Su-443/15), protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, zastupanog po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja RO, dipl.iur. i zamjenice punomoćnika tuženika Sonje Šugh Bečeheli, odvjetnice, 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, isplatiti tužitelju TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.873,00 eur zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim:

- na iznos od 4.809,00 eura od 12.03.2024. do isplate i

- na iznos od 2.064,00 eura od 18.12.2025. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, naknaditi tužitelju TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka, u roku od 15 dana. "

II. Nalaže se tužitelju TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je u radnom odnosu kod poslodavca INA – Vatrogasni servisi, d.o.o., koji je bio osiguran od odgovornosti prema radnicima za štetu zbog ozljede na radu za 2018. godinu kod tuženika. Tužitelj kod poslodavca obavlja poslove radnog mjesta vatrogasca, a 23. lipnja 2018. u 19,05 sati, na mjestu obavljanja poslova za vrijeme rada u Rafineriji nafte Sisak, [adresa], došlo je do teške ozljede na radu tužitelja. Ozljeda se dogodila prilikom izvođenja vatrogasne vježbe u Rafineriji nafte Sisak, kada je tužitelj, koji je sudjelovao u vježbi, prilikom silaska iz vatrogasnog vozila pod izolacijskim aparatom i maskom, zbog smanjenog vidnog polja uzrokovanog maskom na licu, nezgodno stao na rubnjak i iskrenuo nogu. Pritom je pao na leđa pod kamion.

2. Ostali radnici su odmah priskočili u pomoć tužitelju. Međutim, nakon što je odvezen na Odjel hitne pomoći u Općoj bolnici Sisak pregledom je utvrđeno da je zadobio prijelom potkoljenice i stopala desne noge, a noga je na hitnom prijemu tužitelju imobilizirana longetom te je odvezen na kućnu njegu.

3. Ozljeda se dogodila pri obavljanju redovitih poslova na radnom mjestu, za koje poslove je tužitelj osposobljen iz zaštite na radu za rad na siguran način i poslove je obavljao poštujući sva pravila struke i pravila zaštite na radu, opremljen svom zaštitnom opremom. Poslodavac je 27. lipnja 2018. prijavio ozljedu na radu i tužitelju je od HZZO-a priznata ozljeda na radu u potpunosti.

4. Zbog zadobivenih ozljeda na radu došlo je do povrede prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje te je prije podnošenja tužbe, 12. ožujka 2024., tuženiku podnio prijedlog za mirno rješenje spora, podredno zahtjev za naknadom štete, po kojemu je tuženik odbio postupiti. Tuženik je u dopisu od 16. ožujka 2024. zatražio od tužitelja da ga obavijesti o tome je li dostavljena sva medicinska dokumentacija, a nastavnim dopisom od 28. ožujka 2024. tuženik je obavijestio tužitelja da njegov zahtjev odbija pozivajući se na zastaru potraživanja te na činjenicu da je dio naknade štete isplaćen.

5. Tužitelj je 10. travnja 2024. dopisom tuženika obavijestio kako je sva medicinska dokumentacija dostavljena te da se tužitelj nije odrekao duga niti sklopio izvansudsku nagodbu u svezi štetnog događaja te da zastara potraživanja nije nastupila, jer da se radi o potraživanju iz radnog odnosa, za kojega je Zakonom o radu (člankom 139.) propisana zastara od pet godina od dana završetka liječenja (5. veljače 2020.).

6. Tuženik je ranije u svom dopisu tužitelju poslanom elektroničkom poštom od 3. travnja 2020. ustvrdio postojanje svoje odgovornosti za nastanak štete u štetnom događaju po načelu objektivne odgovornosti te je istom ponudio isplatu nespornog dijela naknade štete u visini od 14.000 HRK ukupno (1.858,12 eur), od čega je dio od 12.000.00 HRK (1.592,67 eur) ponuđen s osnove neimovinske štete i dio od 2.000,00 HRK (265,45 eur) s osnove naruženja. U istom dopisu pozvao je tužitelja da ga izvijesti ukoliko kod njega postoji volja za sklapanjem nagodbe, što tužitelj nije učinio. Tuženik je 6. travnja 2020. godine tužitelju isplatio nesporni dio naknade štete u iznosu od 14.000,00 HRK (1.858,12 eur).

7. Tuženik je tužitelju isplatio nesporni iznos od 1.858,12 eura ukupno na ime naknade neimovinske štete i naruženja.

8. Tužitelj smatra da mu isplatom naprijed navedenog iznosa tuženik nije u cijelosti namirio štetu, stoga nakon provedenog medicinskog vještačenja predlaže naložiti tuženiku da mu isplati daljnji iznos naknade štete od 6.873,00 eura, od čega se 4.809,00 eura odnosi na neimovinsku štetu, a 2.064,00 eura na imovinsku štetu. Na neimovinsku štetu potražuje se zakonska zatezna kamata od 12.03.2024., a na imovinsku od presuđenja do isplate.

9. Tužitelj smatra da mu s osnova pretrpljenih fizičkih bolova pripada iznos od 2.236,00 eura, s osnova pretrpljenog straha 2.391,00 eura, s osnova duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti 1.493,13 eura, te za duševne bolove s osnove naruženja 547,00 eura, što iznosi ukupno 6.667,13 eura, a navedeni iznos treba umanjiti za nesporno isplaćeni iznos od 1.858,12 eura, što iznosi 4.809,00 eura.

10. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik ne spori da je INA – Industrija nafte d.d. na dan 23.06.2018. imala sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti kod tuženika broj 1307-00038901, ne spori da je tužitelj 23.06.2018. pretrpio ozljedu na radu.

11. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

12. Tuženik ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja. Štetni događaj dogodio se 23.06.2018., a tužitelj je podnio predmetnu tužbu 13. rujna 2024., kojom potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete, čime je protekao zastarni rok od tri godine propisan u odredbi čl. 230. st.1. Zakona o obveznim odnosima. U predmetnoj pravnoj stvari primjenjuju se odredbe čl. 230. i 234. Zakona o obveznim odnosima jer se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za naknadu štete s osnova dobrovoljnog ugovornog osiguranja koje je poslodavac tužitelja ugovorio s tuženikom, a ne o potraživanju naknade štete oštećenika upravljenog direktno na odgovornog poslodavca temeljem Zakona o radu, stoga je zastara potraživanja za naknadu neimovinske štete i nenovčane imovinske štete za ozljede zadobivene u predmetnom štetnom događaju iz ugovornog osiguranja po polici osiguranja od odgovornosti za zaposlenike uređena Zakonom o obveznim odnosima.

13. Odredbom čl. 234. Zakona o obveznim odnosima propisano je da tražbine iz ugovora o osiguranju, osim osiguranja života, zastarijevaju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala. Ako zainteresirana osoba dokaže da nije znala za osigurani slučaj, zastara počinje teći od dana kad je za to saznala, ali u svakom slučaju ne može biti duža od pet godina od dana određenog u stavku 1. ovoga članka za osiguranja koja nisu osiguranja života. Nadalje, članak 230. Zakona o obveznim odnosima određuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, ali u svakom slučaju zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. Iz naprijed navedenog je vidljivo da je nastupila zastara potraživanja tužitelja.

14. Tuženik čini nespornim dio naknade štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje na ime neimovinske štete i nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 1.858,12 eura, a koji je nesporan iznos i isplatio tužitelju 03.04.2020. Isplatom nespornog iznosa tuženik je naknadio štetu tužitelju u cijelosti.

15. Tuženik osporava utuženi tijek zakonske zatezne kamate.

16. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

17. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u prijedlog za mirno rješenje spora (str. 10-15 spisa), potvrdu o primitku (str. 16 spisa), ugovor o radu od 01.11.2023. (str. 27 spisa), prijavu o ozljedi na radu (str. 29-32 spisa), rješenje HZZO od 09.08.2019. (str. 33-35 spisa), izjave radnika o štetnom događaju (str. 36-37 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 47-101 spisa), policu osiguranja od odgovornosti (str. 109 spisa), zdravstveni karton tužitelja (str. 114-229 spisa), te je proveo medicinsko vještačenje po vještaku dr. Predragu Paviću (str. 232-237 spisa).

18. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku.

19. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

20. Među strankama nije sporna odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, nije sporna pasivna legitimacija tuženika, odnosno činjenica da je na dan štetnog događaja 23.06.2018. poslodavac tužitelja imao s tuženikom sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj 1307-00038901, nije sporno da je tužitelj 23.06.2018. pretrpio ozljedu na radu. Nije sporno da je tuženik tužitelju u mirnom postupku na ime naknade štete iz predmetnog štetnog događaja isplatio iznos od 1.858,12 eura, i to 03.04.2020.

21. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva te je li u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja.

22. Predmetnom spisu prileži prijava o ozljedi na radu iz koje je razvidno da je tužitelj bio zaposlenik INA – Industrija nafte d.d., Rafinerija nafte Sisak, da se štetni događaj dogodio 23.06.2018. u Rafineriji nafte Sisak, [adresa], tijekom vatrogasne vježbe na način da je pri silasku s vatrogasnog vozila tužitelj stao na ivičnjak te zbog male površine gazišta iskrenuo nogu.

23. U navedenom događaju tužitelj je pretrpio ozljede, a iste su mu priznate kao ozljeda na radu, što je razvidno iz rješenja HZZO-a, Regionalni ured Zagreb, Područna služba [adresa], od 09.08.2019.

24. Poradi utvrđenja visine naknade štete koju tužitelj trpi provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku kirurgu dr. Predragu Paviću je te isti utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju 23.06.2018. zadobio prijelom medijalnoga maleola desnoga TC zgloba i distalnoga dijela desne goljenične kosti uz minimalni pomak ulomaka. Provedeno je ambulantno liječenje po kirurgu-traumatologu, ortopedu i fizijatru, uz navedenu dijagnostičku obradu i višekratnu fizikalnu terapiju. Radi perzistiranja tegoba, tužitelj je u listopadu 2019. godine hospitaliziran i podvrgnut artroskopskome operacijskom zahvatu na desnome gležnju, nakon čega je u više navrata ponovljena ambulantna fizikalna terapija. Po završetku liječenja, kod tužitelja su zaostale opisane subjektivne tegobe i kliničkim vještačkim pregledom utvrđen opisani klinički status desne noge.

25. Liječenje tužitelja je završeno 25.03.2020., kada je obavljena zadnja fizijatrijska kontrola.

26. Vještak je naveo da spisu prileži preslika osobnoga zdravstvenoga kartona tužitelja, koji datira od 31.03.2009. do 06.06.2025. Detaljnim uvidom u zdravstveni karton, osim evidencije liječenja ozljeda iz štetnoga događaja, vještak nije našao pisanih tragova ozljede ili drugoga patološkog stanja desne potkoljenice, gležnja ili stopala u periodu prije ili nakon štetnoga događaja.

27. Bol jačega intenziteta trajala je 3 dana, srednje jakoga intenziteta 4 tjedna, slabijega intenziteta narednih 6 tjedana.

28. Tzv. primarni strah (u trenutku ozljeđivanja i neposredne životne opasnosti) bio je intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah (radi zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica) jačega intenziteta trajao je 1 dan, srednje jakoga intenziteta 10 dana, slabijega intenziteta 15 dana. Tzv. kasni strah u vidu zabrinutosti za ishode liječenja trajao je 3 mjeseca.

29. Smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja iznosi 10 %, u kojem obimu će trpjeti duševne boli i morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu.

30. Tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna 4 sata dnevno prva 4 tjedna, potom 3 sata dnevno tijekom naredna 4 tjedna. Nakon toga, tuđa pomoć tužitelju je bila potrebna u obimu od 2 sata dnevno naredna 3 mjeseca. Nakon hospitalizacije radi operacijskoga liječenja, tuđa pomoć tužitelju je bila potrebna 4 sata dnevno tijekom dva tjedna, potom 3 sata dnevno tijekom naredna 4 tjedna.

31. Naruženost, obzirom na opisane manje poslijeoperacijske ožiljke na desnom gležnju predstavlja naruženost blažeg stupnja.

32. Na nalaz i mišljenje vještaka dr. Pavića parnične stranke nisu imale primjedaba. Tuženik se u podnesku od 01.08.2025. očitovao da ne prigovara nalazu i mišljenju, a tužitelj je u podnesku od 29.08.2025. uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

33. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje dr. Pavića kao stručan i objektivan. Nalaz i mišljenje sačinjen je u skladu s pravilima struke te je vještak analizirao cjelokupnu spisu priležeću medicinsku dokumentaciju tužitelja te na temelju iste dao svoje mišljenje i u cijelosti odgovorio na zadatak vještačenja.

34. Kako je navedeno, među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju u mirnom postupku na ime naknade štete iz predmetnog štetnog događaja isplatio iznos od 1.858,12 eura dana 03.04.2020.

35. Tužitelj je podnio tužbu sudu radi isplate daljnjeg iznosa naknade štete 13.09.2024., budući smatra da naprijed navedenim iznosom koji je tužitelju isplaćen u mirnom postupku nije u cijelosti namiren za štetu koju trpi.

36. Utvrđeno je iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Pavića da je liječenje tužitelja zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju završenom 25.03.2020., kada je obavljena zadnja fizijatrijska kontrola.

37. Odredbom čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu počinila, a st. 2. da u svakom slučaju tražbina zastarijeva za pet godina od kad je šteta nastala.

38. Datum završetka liječenja smatra se i datumom saznanja za štetu. Dakle, kako je u nalazu i mišljenju vještaka utvrđeno da je liječenje tužitelja završeno 25.03.2020., a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 13.09.2024. radi naknade štete, to proizlazi da je podnesena nakon proteka zastarnog roka iz čl. 230. st. 1. ZOO, odnosno da je tuženikov prigovor zastare potraživanja u konkretnom slučaju osnovan.

39. Tužitelj neosnovano smatra da se u konkretnom slučaju ima primijeniti zastarni rok propisan u čl. 139. Zakona o radu, odnosno petogodišnji zastarni rok. Naime, pitanje naknade štete iz radnoga odnosa, odnosno odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku propisana je čl. 111. st. 1. ZR-a. Navedena odredba glasi:" Ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan naknaditi štetu radniku po općim propisima obveznog prava.". Dakle, Zakon o radu upućuje na primjenu općih propisa obveznog prava, pa se u konkretnom slučaju primjenjuje čl. 230. st. 1. ZOO-a (VSRH Rev-748/2022 od 07.06.2023.). Poslodavac tužitelja imao je sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti na dan štetnog događaja s tuženikom i to iz odgovornosti prema djelatnicima, pa se i prema čl. 234. ZOO-a u konkretnom slučaju primjenjuje trogodišnji zastarni rok.

40. Slijedom naprijed navedenog, obzirom je prigovor zastare potraživanja osnovan, to sud nije utvrđivao iznos naknade štete prema kvalifikatornim okolnostima koje je utvrdio vještak u nalazu i mišljenju, te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u cijelosti.

41. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. i 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, a u svezi s člankom 164. stavak 1. istog Zakona. Tuženiku, zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznat je parnični trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, prema zadnje istaknutoj vrijednosti predmeta spora (6.873,00 eura), i to za: sastav odgovora na tužbu 100 bodova OT (tbr. 8/1), pristup na ročište 05.06.2025. 100 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak od 01.08.2025. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, 100 bodova OT (tbr. 8/1) i za pristup na ročište 13.11.2025. 100 bodova OT (tbr. 9/1) - ukupno 400 bodova OT što s obračunato s paušalom od 2,00 eura za jedan bod iznosi 800,00 eura, a što uvećano za PDV od 25% iznosi 1.000,00 eura.

42. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 18. prosinca 2025.

Sudac:

Dario Partl

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku