Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-39/2023-5

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marijane Lokas, u kaznenom predmetu protiv optuženog IG, zbog kaznenih djela iz čl. 140. st. 2. u svezi st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., - dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog IG podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 2. studenog 2022. posl. br. K-197/2021-53 u sjednici vijeća održanoj dana 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se optuženom IG prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne za kaznena djela za koja je proglašen krivim i to za kazneno djelo iz čl. 140. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz čl. 139. st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca i za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa se optuženi IG na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a na temelju čl. 57. KZ/11 izriče se djelomična uvjetna osuda na način da optuženik IG kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci ima izvršiti, dok preostali dio kazne u trajanju od također 7 (sedam) mjeseci neće biti izvršen ako optuženik u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s time da se vrijeme provedeno na izvršenju kazne zatvora ne uračunava u vrijeme provjeravanja.

II. Žalba optuženog IG odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 2. studenog 2022. posl. br. K-197/2021-53 (omaškom se u prvostupanjskoj presudi navodi "2022") proglašen je krivim optuženi IG da je u stjecaju počinio kazneno djelo nametljivim ponašanjem iz čl. 140. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, za koje kazneno djelo mu je na temelju čl. 140. st. 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 1. KZ/11 za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca te za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, za koje mu je na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, te je optuženi IG na temelju čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda tako da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi IG oslobođen je plaćanja naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Protiv te su presude žalbu podnijeli državni odvjetnik, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, te da mu se uz primjenu čl. 57. KZ/11 izreče djelomična uvjetna osuda na način da optuženik ima izvršiti kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, a preostali dio od također devet mjeseci da se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, optuženi IG po braniteljici Korani Ferdelji, odvjetnici u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te po optuženiku osobno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili da se preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe. Žalbe optuženika podnesene osobno i po braniteljici razmatrane su kao jedna jedinstvena žalba optuženika.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po braniteljici, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni odbije kao neosnovana.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

6. Iako se u uvodnom dijelu žalbe optuženika IG podnesenoj po braniteljici navodi da se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, zbog povrede kaznenog zakona te nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz sadržaja obrazloženja žalbe optuženika podnesenoj po braniteljici i osobno proizlazi da se žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni jer ostale žalbene osnove ne obrazlaže.

6.1. Stoga je na temelju čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti, povodom podnesenih žalbi, u tom pravcu ispitao prvostupanjsku presudu te je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka navedene u toč. 1. citiranog propisa, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, u smislu toč. 2. citirane zakonske odredbe.

7. Optuženi IG u žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ističe da u odnosu na kazneno djelo nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 2. u svezi st. 1. KZ11 optužba da nije pružila dokaze iz kojih proizlazi da je zvao navedene brojeve telefona u namjeri da se nametljivo ponaša prema oštećenoj ĐG jer broj mobitela [broj telefona] koristi njihov zajednički sin I, a fiksni broj [broj telefona] je broj zajedničkog kućanstva u kojem također živi njihov zajednički sin I te je većina njegovih poziva bila upućena upravo njemu, sinu I. U odnosu na kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 1. KZ/11 na štetu bivše izvanbračne supruge oštećen ĐG da optužba također nije pružila dokaze iz kojih bi proizlazilo da bi on počinio to kazneno djelo, jednako tako i u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, također na štetu bivše izvanbračne supruge.

7.1. Protivno ovakvim navodima optuženika, prvostupanjski sud je ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je, nakon svestrane analize obrane optuženika i provedenih dokaza, zaključio da je optuženik počinio sva tri kaznena djela za koja se teretio optužbama državnog odvjetnika. Naime, u odnosu na kazneno djelo navedeno pod toč. 1) izreke prvostupanjske presude, nametljivim ponašanjem iz čl. 140. st. 2. KZ/11 prvostupanjski sud je na nedvojben način utvrdio da je optuženi IG tijekom inkriminiranog razdoblja od ožujka 2019. do 20. siječnja 2020. učestalo nazivao na više telefonskih brojeva kojima se ista koristila (ukupno tri mobilna broja i jedan fiksni broj), svoju bivšu izvanbračnu suprugu oštećenu ĐG, zbog čega je ista bila prisiljena i blokirati pozive optuženika, a opravdanje optuženika da je nastavio s telefonskim pozivima jer je želio kontaktirati sa sinom I, unatoč tome što je oštećena blokirala njegove pozive i što je njemu bilo poznato, opravdano je prvostupanjski sud ocijenio da je to bila samo izlika za uspostavljanje kontakata s oštećenom. Osnovano prvostupanjski sud zaključuje iz iskaza oštećene ĐG da se radilo o neželjenim kontaktima jer je ista prilikom javljanja na telefon kada ju je nazivao optuženik govorila mu da je više ne zove i da je ostavi na miru, a on je unatoč tome nastavljao s pozivima. Glede kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. KZ/11 za koje je optuženik IG proglašen krivim pod toč. 2) izreke prvostupanjske presude, kao i kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 za koje je optuženik proglašen krivim pod toč. 3) izreke prvostupanjske presude, prvostupanjski sud je iznio razloge koji su prihvatljivi i ovom drugostupanjskom sudu, zbog čega je iskaz svjedokinje-oštećene ĐG u kojem je kazivala o prijetnjama koje joj je upućivao optuženik inkriminiranih prigoda prihvatio kao istinit, kao i utvrđenje prvostupanjskog suda da je sadržaj izgovorenih riječi prijetnje optuženika prema oštećenoj bio takav da su objektivno kod prosječne osobe mogle izazvati osjećaj straha i uznemirenosti i da su po svom sadržaju ozbiljne prijetnje, a i sama oštećena u svojim iskazima u više navrata je navodila da osjeća strah od optuženika. Prvostupanjski sud je iznio i sasvim prihvatljive razloge zbog čega nije povjerovao obrani optuženika u kojoj poriče počinjenje kaznenih djela za koja se tereti, opravdano cijeneći da je takva obrana optuženika dana u cilju da od sebe otkloni krivnju za kazneno djelo za koje se tereti.

7.2. Budući da optuženik žalbenim navodima ničim nije doveo u sumnju pravilna utvrđenja odlučnih činjenica kaznenih djela za koja je proglašen krivim, to žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena.

8. Žaleći se zbog odluke o kazni, odnosno uvjetnoj osudi, državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud prilikom izbora visine i vrste kazne precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti na strani optuženika, a s druge strane nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir utvrđene otegotne okolnosti na njegovoj strani, poglavito njegovu raniju višestruku osuđivanost, između ostalog u dva navrata i zbog kaznenog djela prijetnje, od toga u jednom slučaju se radilo o presudi zbog kaznenog djela prijetnje koja se odnosila na istu žrtvu-oštećenu ĐG. S druge strane, optuženik u svojoj žalbi podnesenoj osobni, kao i po braniteljici, smatra da mu je izrečena prestroga kaznena sankcija.

8.1. Razmotrivši prigovore državnog odvjetnika i optuženika koji se odnose na odluku o kazni, odnosno uvjetnoj osudi, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika, dok istovremeno nije u dovoljnoj mjeri cijenio utvrđene otegotne okolnosti na njegovoj strani, pogotovo njegovu prekršajnu i kaznenu osuđivanost, a osobito da se radi o specijalnom povratniku.

8.2. Naime, određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegova ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

8.3. Prilikom odluke o okolnostima koje utječu na vrstu i mjeru kazne, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju optuženiku cijenio kao olakotno da je otac dvoje djece i da je teško bolestan, dok mu je kao otegotnu okolnost uzeo kaznenu i prekršajnu osuđivanost, poglavito kaznenu osuđivanost zbog istovrsnog kaznenog djela u dva navrata, ali je smatrao da optuženiku treba pružiti "drugu šansu" obzirom na njegovo narušeno zdravstveno stanje.

8.4. Imajući na umu sve tako utvrđene okolnosti, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (čl. 47. KZ/11), te o svrsi kažnjavanja (čl. 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da će se svrha kažnjavanja postići izricanjem djelomične uvjetne osude kao vrstom kazne, tako da su prihvaćene po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne optuženiku za svako kazneno djelo za koje je proglašen krivim, te je po ovom drugostupanjskom sudu primjerena jedinstvena kazna na koju je optuženika IG trebalo osuditi kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, od koje kazne optuženik mora izvršiti kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, dok dio kazne zatvora u trajanju od također sedam mjeseci neće biti izvršen ako optuženik u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja počinje teći od izdržanog neuvjetovanog dijela kazne. Tako izrečenom kaznom ispunit će se svih zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika, tako i na sve druge, da shvate štetnosti i pogibeljnost činjenja kaznenih djela, izrazit će društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, a i omogućit će optuženiku, nakon izdržane kazne, ponovno uključivanje u društvo.

8.5. Naime, po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu istaknute okolnosti u žalbi državnog odvjetnika, nije prihvatljiva ocjena prvostupanjskog suda da će se i samom uvjetnom osudom, makar i sa maksimalnim rokom provjeravanja (pet godina) utjecati na optuženika da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, te po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju najprimjerenije je optuženika IG, kao što je naprijed navedeno, izreći djelomičnu uvjetnu osudu, na način da optuženik IG izvršava kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a preostali dio kazne zatvora u trajanju od također sedam mjeseci se neće izvršiti ako optuženiku u roku od četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

9. S obzirom na naprijed navedeno, trebalo je primjenom čl. 486. st. 1. i čl. 482.

ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

U Šibeniku 18. prosinca 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac