Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž -1842/2022-4

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina, protiv tuženika ..., ..., ABC, ABC, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija i Špoljarić iz Varaždina, radi predaje stvari i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-371/2021- 16 od 31. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-371/2021-16 od 31. listopada 2022. u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

I.Djelomično se uvažava žalba tužitelja i ukida presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-371/2021-16 od 31. listopada 2022. u točkama III. i IV. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u fazu glavne rasprave.

II. Ostavlja se da o troškovima žalbenog postupka odlučit prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku vratiti tužitelju jedno rasvjetno tijelo (ulična lampa veće snage) te jednu okretnu stolicu sa drvenim sjedištem dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za predaju pokretnina u posjed kao neosnovan odbijen pri čemu je određeno da se tuženik obveze povrata stvari može osloboditi ako tužitelju isplati iznos od 1.433,41 eur. U točki II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti iznos od 663,61 eur sa zakonskom zateznom kamatom. U točki III. izreke kao neosnovan odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 19.610,00 kn/2.602,69 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2018. pa do isplate dok je u točki IV. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 418,54 eur sa zakonskom zateznom kamatom

2. Protiv navedene presude u odbijajućem dijelu točke I. izreke te točke III. izreke žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., dalje ZPP).

3. Tužitelj predlaže uvaženje žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika smatrajući da je pravilno prvostupanjski sud kao neosnovan odbio zahtjeve tužitelja.

5. Tuženik predlaže odbiti žalbu tužitelja uz naknadu mu troška žalbenog postupka.

6. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju mu u posjed pokretnina te isplatu iznosa od 663,61 eur i 2.602,69 eur sa zateznom kamatom.

8. U ovoj žalbenoj fazi postupka ostala je sporna osnovanost zahtjeva za predaju u posjed pokretnina u odnosu na koje je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom te osnovanost zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 2.602,69 eur sa zakonskom zateznom kamatom za koji tužitelj tvrdi da je uplaćen tuženoj Zadruzi na ime otplate rada kredita koje je ona realizirala kod banke.

9. U odnosu na zahtjev tužitelja za predaju mu pokretnina u posjed prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;

- da tužitelj ne raspolaže dokumentacijom iz koje bi bilo razvidno koje stvari i kada je predao na korištenje tuženiku.

- da je tuženik u posjedu dva rasvjetna tijela, transportne trake s elektromotorom bez oznake proizvođača, dvije boce za plin i drvene stolice na metalnom postolju koja se okreće,

- da preostale pokretnine obuhvaćene tužbenim zahtjevu nisu zatečene na licu mjesta te nisu u posjedu tuženika,

- da nije sporno da su drvena okretna stolica i jedno rasvjetno tijelo vlasništvo tužitelja dok je tuženik u odnosu na ostale stvari osporio vlasništvo tužitelja,

10. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 162.st.1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV) kao osnovan prihvaća zahtjev tužitelja za predaju pokretnina u odnosu na jedno rasvjetno tijelo i jednu okretnu stolicu s drvenim sjedištem dok glede preostalih pokretnina obuhvaćenih tužbenim zahtjevom koje nisu zatečene kod tuženika te za one za koje nije mogao utvrditi radi li se upravo o pokretninama tužitelja kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja za predaju istih u posjed te odlučuje kao u pobijanom dijelu točke I. izreke.

11. Glede zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 19.610,00 kn/ 2.602,69 eur prvostupanjski sud utvrđuje;

- da je tužitelj bio jedan od osnivača i član zadruge,

- da je zadruga bila nositelj kredita te da je dogovor zadrugara bio da će se kredit plaćati iz sredstava koje bi poslovanjem ostvario tuženik no da očekivani promet nije ostvaren,

- da zadruga ( tuženik) kako to proizlazi iz iskaza saslušane svjedokinje VJJ nije imao dovoljno sredstava za otplatu kredita te da se kredit nije mogao otplaćivati iz ostvarene dobiti,

- da iz suglasnih iskaza tužitelja i svjedokinje proizlazi da su svi zadrugari uključujući i tužitelja dali sredstva za plaćanje anuiteta kako bi se izbjegla ovrha,

- da je tužitelju 2018. prestalo članstvo u zadruzi,

12. Polazeći od naprijed iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da tuženik nije u obvezi tužitelju izvršiti povrat iznosa od 2.602,69 eur jer da je znao koje utvrđenje temelji na sadržaju njegova iskaza, da plaća anuitete tuženikova kredita pa zaključuje da u smislu odredbe čl. 1112. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje ZOO) nema pravo na povrat plaćenog polazeći i od činjenice utvrđene temeljem sadržaja iskaza tužitelja da je odluka o uzimanju kredita bila dobrovoljan odluka svih zadrugara te da je tužitelj znao da vrši plaćanje za anuitete tuženikova kreidta. Smatra da je sporne uplate vršio i kako bi izbjegao prisilnu naplatu vlastite imovine budući da je i svojom imovinom odgovarao za urednu otplatu kredita tuženika pa kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja za isplatu naprijed navedenog iznosa te odlučuje kao u točki III. izreke. S obzirom da utvrđuje da je zahtjev tužitelja za isplatu glede osnove neosnovan odbija dokazni prijedlog tužitelj za provođenje dokaza financijskim vještačenjem radi utvrđivanja ukupnog iznosa plaćenog na ime otplate anuiteta kredita.

13. Prvostupanjski sud nadalje zaključuje da je osnovan po tuženiku istaknuti prigovor zastare jer da je tužitelj plaćanja vršio tijekom 2008. i 2009., te da potraživanje tužitelja dospijeva danom izvršenih plaćanja a kako je tužba podnesena 31. svibnja 2021. smatra da je ista podnesena po proteku općeg zastarnog roka od pet godina iz čl. 225. ZOO-a.

14. Odluku o troškovima sadržanu u točki IV. izreke temelji na odredbi čl. 154.st.2. ZPP-a.

15. U postupku donošenja prvostupanjske presude nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

16. Protivno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjska presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. točke 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama nije nerazumljiva i nije opterećena nedostacima zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

17. Neosnovano tužitelj sadržajem žalbe smatra da je pogrešno prvostupanjski sud kao neosnovan odbio njegov tužbeni zahtjev u odnosu na povrat pokretnina obuhvaćenih tužbenim zahtjevom. Ovo iz razloga jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio odlučne činjenice za ocjenu neosnovanosti zahtjeva tužitelja, koje je obrazložio jasnim i određenim razlozima koji imaju uporišta u stanju u spisu, te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim.

18. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, kao ni primjena materijalnog prava nisu dovedeni u pitanje žalbenim navodima tužitelja koji svoju ocjenu izvedenih dokaza suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda.

19. Naime pravo na ocjenu dokaza pridržano je za prvostupanjski sud, a koji je proveo savjesnu i brižljivu ocjenu izvedenih dokaza shodno odredbi članka 8. ZPP-a. Stoga navođenje u žalbi onoga što su izjavili pojedini svjedoci , konkretno svjedok BJ ne dovodi u pitanje pravilnost prvostupanjske odluke. U konačnosti ovaj svjedok kako to proizlazi iz zapisnika o njegovu saslušanju ( list 68 i 69 spisa) i nema saznanja gdje se nalaze stvari koje je tužitelj bio predao tuženiku pa se iskazom ovog svjedoka protivno žalbenim navodima i ne može utvrditi da se tuženik nalazi u posjedu upravo stvari tužitelja napose polazeći od okolnost da se stvari obuhvaćene tužbenim zahtjevom po ničim ne mogu razlikovati od stvari iste vrste drugih osoba. Koje će činjenice uzeti kao dokazan, kako je to propisano naprijed citiranom odredbom, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a prvostupanjski sud je pravilno na taj način cijenio izjave svjedoka te iskaz tužitelja.

20. Da bi tužitelj u postupku pred sudom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu ( čl. 162.st.1. ZV).

21. Kako je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom dokaza glede pokretnina koje su zatečene na licu mjesta ( izuzev jednog rasvjetnog tijela i jedne okretne drvene stolice) izveo pravilna zaključak da tužitelj nije dokazao da se radi upravo o pokretnina u njegovu vlasništvu te pokretninama koje je predao tuženiku, te da u odnosu na ostale pokretnine nije niti dokazao da se nalaze u posjedu tužitelja to je pravilno primjenom materijalnog prava sadržanog u naprijed citiranoj odredbi ZV-a kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev tužitelja te pravilno odlučio kao u pobijanom dijelu točke I. izreke.

22. Međutim, osnovano tužitelj sadržajem žalbe upire na postojanje žalbenog razloga nepotpuno utvrđenog činjenično stanja u dijelu kojim je kao neosnovan odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 19.610,00 kn/2.602,69 eur.

23. Ovaj sud ne može kao pravilan prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju ne bi pripadalo pravo na isplatu uplaćenih novčanih sredstava tuženiku o kojima je prvostupanjski sud pogrešno prosuđivao primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz odredbe čl. 1112.st.1. ZOO-a umjesto ispravno uz primjenu odredbi Zakona o zadrugama ("Narodne novine" br. 34/11., 125/13., 76/14., 114/18., 98/19., dalje ZZ)

24. Naime, odredbom čl. 1. ZZ-a zadruga je definirana kao dragovoljno, otvoreno, samostalno i neovisno društvo kojim upravljaju njezini članovi, a svojim radom i drugim aktivnostima ili korištenjem njezinih usluga, na temelju zajedništva i uzajamne pomoći ostvaruju, unapređuju i zaštićuju svoje pojedinačne i zajedničke gospodarske, ekonomske, socijalne, obrazovne, kulturne i druge potrebe i interese i ostvaruju ciljeve zbog kojih je zadruga osnovana. Na sličan način zadruga je definirana odredbom čl. 1. prethodnog Zakona o zadrugama ("Narodne novine" broj 36/95, 67/01 i 12/02) - kao dobrovoljno udruženje zadrugara u kojem svaki član sudjeluje neposredno i koje zajedničkim poslovanjem po načelu uzajamne pomoći unapređuje i zaštićuje svoj gospodarski i drugi profesionalni interes, u cilju ostvarenja svoje osobne i zajedničke dobiti ili drugih interesa zadrugara u skladu sa zakonom i pravilima zadruge.

25. Odredbom čl. 8. ZZ-a određeno je da pravila zadruge kao osnivački i temeljni opći akt zadruge sadrže između ostalog odredbe o obliku i visini, iznosu i povratu uloga člana, pravima, obvezama i odgovornostima članova, uvjetima i načinu prestanka članstva i drugim pitanjima vezanim uz članstvo u zadruzi.

26. Odredbom čl. 30. st. 1. ZZ-a određeno je da imovinu zadruge čine ulozi članova, sredstva stečena obavljanjem djelatnosti i drugim aktivnostima zadruge i sredstva stečena na druge načine.

27. Odredbom čl. 30. st. 2. ZZ-a određeno je da imovina zadruge pripada zadruzi i služi za obavljanje njezinih djelatnosti i podmirenje njezinih obveza, a za te obveze odgovara isključivo zadruga svojom imovinom, kako to proizlazi iz odredbi čl. 42. st. 1. i 3. ZZ-a.

28. Iz odredbi čl. 31. ZZ-a proizlazi da ulog člana zadruge može biti osnovni i dodatni ulog, da je dodatni ulog onaj ulog koji član zadruge može unijeti uz osnovni ulog, da je iznos dodatnog uloga jednak, a njegovu visinu određuje skupština zadruge. Odredbom čl. 31. st. 12. ZZ-a propisano je da se ulog vraća članu zadruge nakon prestanka članstva, a to se odnosi i na osnovni i dodatni ulog.

29. Odredbom čl. 36. st. 1. ZZ-a propisano je da prava i obveze zadruge i člana, vezana uz plasman ili nabavu roba i usluga, korištenje usluga zadruge, jamstvo za izvršenje obveza i druga pitanja od zajedničkog interesa, zadruga i član reguliraju ugovorom.

30. Kako je u postupku pred prvostupanjskim sudom a sve temeljem sadržaja iskaza tužitelja i saslušane svjedokinje VJJ uvrđeno da tuženik nije mogao iz ostvarene dobiti otplaćivati podignuti kredit kod banke te da su zadrugari uključujući i tužitelja vršili uplate sredstva za otplatu rata kredita tuženika, sukladno čemu je tužitelj na što upućuje i sadržaj spisu priležećih potvrda o plaćanju ( list 41-50 spisa), na račun tuženika za otplatu kredita tijekom 2008. te početkom 2009.izvršio uplate to s obzirom da su svi zadrugari, uključujući i tužitelja na račun zadruge vršili uplate svojih novčanih sredstva kako bi ona kao korisnik kredita podmirila obveze prema banci, po ocjeni ovoga suda upućuje na zaključak da je postojao sporazum članova Zadruge o načinu na koji će se Zadruzi omogućiti ostvarivanje imovine potrebne za izvršavanje obveza iz ugovora o kreditu i izvršavanju njezinih obveza prema banci.

31. Stoga takve uplate članova Zadruge, konkretno tužitelja u odnosu na istu, prema ocjeni ovog suda imaju značaj dodatnih uloga u Zadrugu, koji ulozi i uplate su očito bili nužni jer Zadruga nije imala potrebnih vlastitih novčanih sredstva za otplatu kredita, kako je to utvrđeno na temelju iskaza svjedokinje VJJ, tadašnje zaposlenice tuženika pa bi tuženik tako izvršene uplate, suprotno zaključku prvostupanjskog suda prestankom tužiteljeva članstva u istoj bio u obvezi u smislu odredbe čl. 31.st.12. ZZ-a vratiti.

32 Slijedom naprijed iznijetog pogrešan je stav prvostupanjskog suda da tužitelj ne bi imao pravo na povrat uplaćenih iznosa tuženiku zbog saznanja da je uplate na račun tuženika vršio radi podmirenja kreditne obveze tuženika pri čemu ni okolnost da je sam tužitelj po Ugovoru o kreditu čiji je nositelj bio tuženik, banci izdao sredstva osiguranja, protivno zaključku prvostupanjskog suda ne bi predstavljala činjenicu koja bi upućivala da tužitelj ne bi imao pravo na povrat uplaćenog pri čemu iz rezultata provedenih dokaza i ne proizlazi da su izdata sredstva osiguranja bila aktivirana.

33. Naime, iz odredbe čl. 31. ZZ-a proizlazi da ulog člana zadruge može biti osnovni i dodatni ulog, da je dodatni ulog onaj ulog koji član zadruge može unijeti uz osnovni ulog, da je iznos dodatnog uloga jednak, a njegovu visinu određuje skupština zadruge. Odredbom čl. 31. st. 12. ZZ-a propisano je da se ulog vraća članu zadruge nakon prestanka članstva, a to se odnosi i na osnovni i dodatni ulog.

34. Vezano uz isto po ocjeni ovoga suda pogrešno prvostupanjski sud dospijeće zahtjeva tužitelja vezuje uz samo vrijeme izvršenih plaćanja budući pravo na povrat uloga dospijeva u smislu odredbe čl. 31.st.12. ZZ-a prestankom članstva u udruzi.

35. S obzirom da tužitelj prestankom članstva u zadruzi sukladno odredbi čl. 31.st.12.ZZ-a ima pravo na povrat kako osnovnog tako i dodatnog uloga te da uplate koje je tužitelj kao zadrugar vršio na račun zadruge radi podmirenja kreditnih obveza zadruge po stavu ovoga suda imaju karakter dodatnog uloga a da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio utvrditi koji ukupni iznos je tužitelj uplatio na račun zadruge radi podmirenja kreditne obveze tuženika to je prvostupanjsku presudu uvaženjem žalbe tužitelja temeljem odredbe čl. 370. ZPP-a u pobijanom dijelu točke III. i IV. izreke valjalo ukinuti i predmet u tom ukinutom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

36. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi ukupni iznos novčanih sredstava koje je tužitelj izvršio na račun tuženika radi podmirenja kreditne obveze zadruge prema banci sve u okviru dokaznih prijedloga tužitelja iznijetih do zaključenja prethodnog postupka pri čemu je u nastavku postupka potrebno naložiti tužitelju i dostavu čitkih potvrda o izvršenim uplatama na račun tuženika tijekom 2008. i početkom 2009. koje je tužitelj priložio u preslici preslici ( list 41 do 50 spisa) od kojih su neke posve nečitkog sadržaja, te će o osnovanosti zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 2.602,69 eur sa zakonskom zateznom kamatom donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

37. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari ukinuta je i odluka o parničnom trošk39. u o kojem će prvostupanjski sud odlučiti konačnom odlukom.

38. Isto tako sukladno odredbi čl. 166.st.3. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

39. Prvostupanjska presuda kao nepobijana u dosuđujućem dijelu točke I. izreke te točki II. izreke ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 18. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković