REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] P 5
Poslovni broj: Us I-607/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Alen Bilić, odvjetnik u Viškovu, Petrci 5B, protiv tuženika Sigurnosno-obavještajne agencije, Zagreb, Savska 39/1, OIB: 94534817607, radi šutnje uprave, 18. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/I-034-02/22-01/2, URBROJ: 539-1701/1768-25-155 od 22. travnja 2025. i nalaganja tuženiku da postupi po prigovoru od 21. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 8. svibnja 2025. podnio tužbu radi šutnje uprave. Obrazlaže da je 4. travnja 2025. podnio zahtjev za uvid u dokumentaciju o prikupljenim podacima koji se odnose na njega, a rezultat su primjene mjere tajnog prikupljanja podataka ili na drugi način prikupljenih podataka iz djelokruga rada tuženika. Tuženik da nije postupio po zahtjevu slijedom čega je 20. travnja 2025. podnio prigovor. Kako tuženik po istom nije postupio, predlaže sudu održati raspravu te naložiti tuženiku postupanje po prigovoru.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Obrazlaže da je zahtjev podnesen 4. travnja 2025. i da je o tom zahtjevu tuženik bio dužan odlučiti do 22. travnja 2025. pozivom na odredbe čl. 40. st. 1. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske (Narodne novine broj 79/06. i 105/06.-ispravak; dalje: ZSOS), čl. 80. st. 2. i čl. 81. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21.; dalje: ZUP). Odluka o zahtjevu tužitelja da je donesena 14. travnja 2025. te ju je tužitelj i zaprimio. Dalje ističe da je tužitelj prigovor uputio na elektroničku poštu tuženika 21. travnja 2025. (iako ista datira od 20. travnja 2025.) te je tuženik o istome odlučio na način da je 22. travnja 2025. donio rješenje kojim je prigovor odbačen kao nepravodoban. Budući je postupio i po prigovoru i po zahtjevu, predlaže odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbeni zahtjev.
3. U sporu je održana rasprava kako bi se strankama, u skladu s čl. 6. ZUS-a, dala mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
4. Tužitelj je u sporu dodatno istaknuo nepravilnosti u dostavi obavijesti i rješenja tuženika te je predložio poništavanje rješenja tuženika i nalaganje donošenja meritorne odluke, dok je tuženik predložio odbijanje tužbenog zahtjeva.
5. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu upravnog spora i predmetu upravnog postupka koji je prethodio sporu te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (čl. 114. st. 3. ZUS-a) utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
6. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 4. travnja 2025. podnio tuženiku zahtjev za uvid u dokumentaciju o prikupljenim podacima o tužitelju iz djelokruga rada tuženika iz razdoblja od 1992. do 2004. te da je tužitelj izjavio prigovor tuženiku jer o zahtjevu od 4. travnja 2025. nije odlučeno. Nadalje, proizlazi da je rješenjem tuženika KLASA: UP/I-034-02/22-01/2, URBROJ: 539-1701/1768-25-155 od 22. travnja 2025. odbačen prigovor tužitelja na postupanje tuženika. U obrazloženju tog rješenja je navedeno kako je tuženik obavijest donio 14. travnja 2025., no da je zadnji dan roka za odlučivanje o zahtjevu bio 22. travnja 2025. slijedom čega je prigovor od 21. travnja 2025. nepravodoban.
7. Prema odredbi čl. 122. st. 1. ZUP-a prigovor se izjavljuje čelniku tijela, ako tim Zakonom nije drukčije propisano. Sukladno odredbi čl. 122. st. 3. ZUP-a čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora.
8. Prije svega, odredbom čl. 40. st. 1. ZSOS propisano je da su Sigurnosno- obavještajne agencije dužne na zahtjev građanina u roku od 15 dana pisanim putem obavijestiti ga jesu li prema njemu poduzimane mjere tajnog prikupljanja podataka te vode li se evidencije o njegovim osobnim podacima i, na njegov zahtjev, staviti mu na uvid dokumente o prikupljenim podacima.
9. Odredbom čl. 80. st. 2. ZUP-a određeno je da kad je rok određen na dane, dan kad je dostavljeno pismeno od kojeg počinje teći rok odnosno dan u koji pada događaj od kojega se računa trajanje roka ne uračunava se u rok, već se početak roka računa od prvoga sljedećeg dana. Dakle, ispravno je tuženik kao početak roka za postupanje po zahtjevu računao od 5. travnja 2025.
10. Dalje, prema odredbi čl. 81. st. 2. ZUP-a kada zadnji dan roka pada u nedjelju, na blagdan ili u drugi dan kad javnopravno tijelo ne radi, rok istječe prvoga sljedećega radnog dana. Petnaesti dan od dana početka roka je bio 19. travnja 2025. Kako je navedeni dan bila subota, tj. dan kada javnopravno tijelo ne radi, kao i naredni dan (nedjelja, 20. travnja 2025.), a 21. travnja 2025. je bio blagdan (Uskrsni ponedjeljak), to je prvi sljedeći radni dan bio 22. travnja 2025. Stoga je pravilno tuženik zaključio da je taj dan (22. travnja 2025.) bio zadnji dan roka za obavijest o zahtjevu.
11. Budući u vrijeme izjavljivanja prigovora (21. travnja 2025. prema podacima iz spisa upravnog postupka) još nije protekao rok u kojem je tuženik bio dužan odlučiti o zahtjevu tužitelja od 4. travnja 2025., prigovor radi šutnje uprave o zahtjevu je osnovano odbačen kao preuranjen. Podredno, čak i da je tužiteljev prigovor trebalo odbiti, a ne odbaciti (ako bi tijelo smatralo da u trenutku podnošenja prigovora zbog šutnje uprave, iako je preuranjen, vise nema šutnje uprave pa tako ni osnovanosti prigovora zbog šutnje), to ne bi suštinski utjecalo na pravni položaj tužitelja, a time ni na ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.
12. Navode o neispravnoj dostavi iznesene na ročištu, odnosno da bi poštar sam potpisao dostavnice od obavijesti i rješenja te sam napisao datume uručenja, tužitelj ničim ne dokazuje. Dakle, dostavnica je javna isprava kojim se dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje, ali stranka može osporavati da su u javnoj ispravi istinito utvrđene činjenice u kom slučaju je dužna predložiti odgovarajuće dokaze, a što tužitelj nije učinio.
13. O prigovoru tužitelja izjavljenom 21. travnja 2025. odlučeno je u roku od osam dana u skladu s odredbom čl. 122. st. 3. ZUP-a, slijedom čega su ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi u tom dijelu.
14. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje doneseno je pravilnom primjenom materijalnog prava te njime tuženik nije povrijedio zakon na štetu tužitelja, stoga se pobijana odluka ocjenjuje zakonitom. Razlozi tužitelja su neosnovani i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari. Stoga je na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odlučeno kao u t. I. izreke ove presude.
15. Ujedno, obzirom da tužitelj osporava i zakonitost rješenja tuženika od 22. travnja 2025. kojim je odlučeno o prigovoru tužitelja, neosnovan je prijedlog tuženika za odbacivanje tužbe. Naime, pravo je tužitelja da o njegovom prigovoru bude odlučeno zakonito pa ne može biti odbačena tužba podnesena radi ocjene zakonitosti rješenja kojim je odlučeno o prigovoru, neovisno o tome je li osporavanim rješenjem prigovor odbačen zakonito ili nezakonito.
16. O trošku upravnog spora, sud je odlučio odgovarajućom primjenom odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je odlučeno kao u t. II. izreke ove presude.
U Rijeci 18. prosinca 2025.
Sutkinja
Ana Sabljak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).
