Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: Pn-95/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, A. Mihanovića 3, Zagreb, Područni ured u Sisku, OIB 84397956623, Sisak, Ulica lipa 4, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva Hanžeković i Partneri, Radnička cesta 22, Zagreb, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 6. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku koji glasi:

"Tuženik CROATIA OSIGURANJE d.d. dužan je tužitelju na račun broj:

[broj bankovnog računa], model HR26, poziv na broj: 5908-19-19- 03108450375 platiti iznos od 3.271,51 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 4. listopada 2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena te mu naknaditi sve troškove, a sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku da tuženiku Croatia osiguranje d.d. naknadi parnični trošak u iznosu od 250,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., radi naknade štete.

2. U tužbi tužitelj navodi da je 12. veljače 2009. osiguranik tužitelja JP zadobio teške tjelesne povrede u prometnoj nesreći koja se dogodila u Sisku, a istu je prouzročio osiguranik tuženika EP upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka].Nakon nesreće rješenjem tužitelja

KLASA: UP/I 141-02/11-1/03108450375, URBROJ: 341-15-05/3-11-013089 od 14. listopada 2011. priznato je JP pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljeda na radu, budući se prometna nezgoda dogodila prilikom dolaska na posao. Rješenjem tužitelja KLASA: UP/I 141-06/11- 01/OB:03108450375, URBROJ: 341-15-05/3-11-013089 od 2. studenog 2011. imenovanom je priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, nastalog kao posljedica ozljede na radu. Prema odredbi članka 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, Zavod ima pravo na naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, a za utvrđivanje visine stvarne štete mjerodavne su odredbe ovog Zakona. Tuženik je podmirio tužitelju štetu nastalu isplatom mirovine i naknade zbog tjelesnog oštećena za razdoblje zaključno 31. listopada 2021. Tužitelj je nastavio isplaćivati mirovinu i naknadu zzbog tjelesnog oštećenja te je u razdoblju od 1. studenog 2021. do 31. kolovoza 2024. isplatio invalidsku mirovinu u iznosu od 15.798,66 EUR, jednokratno novčano primanje u iznosu od 558,89 EUR te naknadu zbog tjelesnog oštećenja u iznosu od 2.747,14 EUR. Tužitelj je, dakle, ukupno isplatio iznos od 19.104,69 EUR, a budući je u ranijem postupku utvrđena suodgovornost osiguranika tužitelja u omjeru od 80 % tužitelj potražuje 20 % od ukupno isplaćenog iznosa, odnosno iznos od 3.820,94 EUR. Tužitelj se dopisom od 11. rujna 2024. obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete u navedenom iznosu, no tuženik je platio samo iznos od 549,43 EUR, odnosno 20 % od isplaćene naknade zbog tjelesnog oštećenja.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u ovom predmetu Tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost te činjenicu da je tužitelj svom osiguraniku JP priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu. Tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. S obzirom da je u ovom predmetu tuženik osiguravajuće društvo koje je pasivno legitimirano temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti jasno je da se visina štete koju tužitelj navodno trpi isplatom invalidske mirovine mora utvrđivati upravo temeljem čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojim je propisano da se stvarnom štetom u smislu čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se sukladno čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. S obzirom da se radi o ozljedi na radu, razvidno je kako navedene razlike nema te kako tužitelj ne trpi štetu. Zaključno, tuženik predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u zapisnik o očevidu (str. 3-6 spisa), rješenje HZMO, Područni ured u Sisku od 14.10.2011. (str. 7-10 spisa), rješenje HZMO, Područni ured u Sisku od 2.11.2011. (str. 11-12 spisa), prijava o ozljedi na radu (str. 13-16 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (str. 17-21 spisa), dopis HZMO (str. 22 i 23 spisa), presliku povratnice (str. 24 spisa), dopis tuženika (str. 25 i 26 spisa), potvrde (str. 27-30 spisa), te u ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (str. 31 spisa).

5. Na temelju izvedenih dokaza te temeljem rezultata cijelog postupka sud zaključuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Prema navodima odgovora na tužbu, između stranaka nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija, odgovornost osiguranika tuženika kao niti da je tužitelj tužitelju priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu.

7. Sporno je da li je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi štetu u vidu u isplaćene invalidske mirovine zbog ozljede na radu osiguraniku tužitelja JP u razdoblju od 1. 11. 2021. do 31. 8. 2024., jednokratnog novčanog primanja i naknade zbog tjelesnog oštećenja u iznosu od ukupno 3.271,51 eur (uzimajući u obzir suodgovornost osiguranika tužitelja u omjeru od 80 %), jer tuženik tvrdi da bi obveza tuženika za naknadom štete postojala tek ukoliko bi postojala razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine utvrđene u slučaju povrede na radu.

8. Nadalje, rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Sisku od 14. 10. 2011. osiguraniku ĐP, kod kojeg je zbog ozljede na radu nastala opća nesposobnost za rad, priznato je počev od 18. 4. 2011. pravo na invalidsku mirovinu, a rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Sisku od **.**.2011. ĐP, kod kojeg je kao posljedica ozljede na radu nastalo tjelesno oštećenje od 60 % priznaje se počev od 1. 12. 2010. pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, te je prema potvrdama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku od **.**.2024. ĐP isplaćena mirovina za period od 1. 11. 2021. do 31. 8. 2024. u iznosu od ukupno 15.798,66 eur, jednokratno novčano primanje za mjesece travanj i listopad 2022., siječanj, travanj i listopad 2023., siječanj i travanj 2023. u iznosu od ukupno 558,89 eur, te za period od 1. 11. 2021. do 31. 8. 2024. naknada zbog tjelesnog oštećenja u iznosu od ukupno 2.747,14 eur, a navedene isplate proizlazi i iz ispisa iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja od 11. 9. 2024.

9. Odredbom čl. 164. st. 1. i 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, dalje: ZMO) propisano je da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete), a za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz stavaka 1. do 3. ovoga članka mjerodavne su odredbe ovoga Zakona.

10. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, a prema odredbi st. 2. istog članka naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja te troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Prema odredbi čl. 161. st. 3. ZMO zahtjevom za naknadu štete Zavod može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina).

11. Potom, odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, zatim, da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

12. Prema odredbi čl. 27. st. 4. ZOOP odredbe čl. 27. st. 1., 2. i 3. odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja

Dakle, za odluku u ovom sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine, jednokratnog novčanog primanja i naknade za tjelesno oštećenje mjerodavne su odredbe ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete za Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine i i jednokratnog novčanog primanja.

13. Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

14. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP temeljem kojega zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog zakona. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.

15. Odredbom čl. 8. st. 1. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

16. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

17. Stoga se u ovoj pravnoj stvari odluka ima utemeljiti na odredbama čl. 27. ZOOP koje uređuju subrogacijske zahtjeve nositelja mirovinskog osiguranja.

18. Tako u odluci VsRH br. Rev-552/2022-2 od 17. 5. 2022.

19. Nadalje, tužitelj tužbenim zahtjevom u ovom sporu zahtijeva naknadu štete u vidu 20 % isplaćene invalidske mirovine zbog ozljede na radu, jednokratnog novčanog primanja i naknade za tjelesno oštećenje osiguraniku JP u iznosu od ukupno 3.271,51 eur, za vremenski period od 1. 11. 2021. do 31. 8. 2024., a prema odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP stvarna šteta koju bi tuženik kao društvo za osiguranje bilo obvezno nadoknaditi tužitelju u konkretnom slučaju predstavljala bi razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

20. Dakle, kako je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Sisku od 14. 10. 2011. osiguraniku ĐP priznao upravo pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radi evidentno je da ne postoji stvarna šteta u vidu više plaćene razlike mirovina utemeljene na odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP , tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete u vidu 20 % isplaćene invalidske mirovine odbijen je kao neosnovan.

21. Nadalje, u odnosu na utuženi iznos naknade štete u vidu isplaćenog jednokratnog novčanog primanja i naknade za tjelesno oštećenje, valja reći da tuženik kao društvo za osiguranje nije u obvezi nadoknaditi tužitelju niti tu štetu, sukladno odredbama čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP.

22. Ovo iz razloga što prema odredbama čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP stvarna šteta koju je tuženik kao društvo za osiguranje dužno nadoknaditi, osim, razmjernog iznosa mirovine, predstavlja troškove liječenja i druge nužne troškove učinjene sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju.

23. Tužitelj ne dostavlja nikakav akt iz kojeg bi proizlazilo temeljem kojih propisa je osiguraniku JP priznato pravo na jednokratno novčano primanje dok je prema rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Sisku od **.**.2011. ĐP, počev od 1. 12. 2010., priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja temeljem odredaba čl. 56., 58. i 59. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10 i 61/11), pa stoga nema mjesta zaključku suda da bi se radilo o isplatama utemeljenim na propisima o zdravstvenom osiguranju, ili o troškovima liječenja odnosno drugim nužnim troškovima sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, pa je za zaključiti je da nema obveze tuženika za naknadom štete tužitelju niti po toj utuženoj osnovi. Stoga je i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje ZPP) odnosno stoga što je tužitelj u cijelosti izgubio spor dužan je tuženiku naknaditi parnični trošak u cijelosti.

25. Tuženiku je sukladno Tarifi o nagradama i nakadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak za zastupanja na ročištu 6. 11. 2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. st. 1.), te PDV u iznosu od 50,00 eur, ukupno 250,00 eur.

26. Tuženiku nije priznat traženi trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer tuženik navedenu pristojbu nije platio, niti sukladno odredbi čl. 4. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18 i 51/23) podliježe obvezi plaćanja iste.

27. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 18. prosinca 2025.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužitelju

2. tuženiku po punomoćniku