Poslovni broj: 6 Gž-101/2021-4

1

 

 

 

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. S. iz M. E., …, OIB: …, koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici u O. društvu P. & P., Z., …, protiv tuženika A. o. d.d., Z., …, OIB: …, koga zastupaju punomoćnici-odvjetnici u O. društvu G. & P. d.o.o., Z., … te umješača na strani tuženika T. B. iz O., …, OIB: …, koga zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u K., …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 132 Pn-1604/17-49 od 19. listopada 2020. u toč. I, III i IV izreke, u sjednici održanoj 24. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

I Odbija se djelomično žalba tuženika A. o. d.d., Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 132 Pn-1604/17-49 od 19. listopada 2020. u toč. I. izreke u dijelu kojim se nalaže tuženiku A. o. d.d. iz Z., …, OIB: …, isplatiti tužiteljici K. S., M. E., …, OIB: …, naknadu štetu preko iznosa od 1.875,00 kuna (slovima: tisućuosamstosedamdesetpet kuna) do iznosa od 34.810,00 kuna (slovima: tridesetčetiritićeosamstodesetkuna), tj. iznos od 32.935,00 kuna (slovima: tridesetdvijetisućedevetstotridesetpetkuna) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od 6. listopada 2017. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, te u iznosu 5.010,00 kuna (slovima: pettisućadesetkuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 6. prosinca 2014. do 31. srpnja 2015. prema stopi koja se određuje za svako polugodište  uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, prema kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi  na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a sve u roku 15 dana te u toč. III i IV izreke.

 

II Preinačuje se djelomično ista prvostupanjska presuda u toč. I izreke u dijelu kojim se nalaže tuženiku A. o. d.d., Z. isplatiti tužiteljici K. S., naknadu štetu preko iznosa od 5.010,00 kuna (slovima: pettisućadesetkuna) do iznosa od 6.050,00 kuna (slovima: šestisućapedesetkuna), tj. u iznosu od 1.040,00 kuna (slovima: tisućučetrdsetkuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 6. prosinca 2014. do isplate i sudi tako da se tužbeni zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbija kao neosnovan.

 

III Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 15,28 eura (115,13 kn) u roku od 15 dana.

 

IV Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku A. o. d.d. iz Z., …, OIB: …, isplatiti tužiteljici K. S., M. E., …, OIB: …, naknadu štetu u iznosu 34.810,00 kuna (slovima: tridesetčetiritićeosamstodesetkuna ) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od 6. listopada 2017. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, te u iznosu 6.050,00 kuna (slovima: šestisućapedesetkuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 6. prosinca 2014. do 31. srpnja 2015. prema stopi koja se određuje za svako polugodište  uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, prema kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi  na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a sve u roku 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu 1.800,00 kuna (slovima: tisućuosamstokuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 11. siječnja 2017. do isplate  i za  zatražene zakonske zatezne kamate za razdoblje od 6. prosinca 2014. do 5. listopada  2017.  za neimovinsku štetu.

III Nalaže se tuženiku A. o. d.d. iz Z., …,  OIB: …, nadoknaditi parnične troškove tužiteljici K. S., M. E., …, OIB: …,  u iznosu  17.432,00 kuna  (slovima: sedamnaestisućačetristotridesetdvijekune ) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude 19. listopada 2020. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka,  a sve  u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadom troškova postupka u iznosu 12.850,00 kuna (slovima: dvanaestisućaosamstopedesetkuna)."

2. Protiv citirane presude u toč. I izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici preko iznosa od 1.875,00 kn te u toč. III i IV izreke žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda u tom dijelu preinači, a podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Tvrdi da je tužiteljica podnijela tužbu 26. svibnja 2017. tražeći naknadu neimovinske štete u iznosu od 54.800,00 kn, odnosno u konačnom iznosu od 35.480,00 kn s obzirom da je tuženik isplatio iznos od 19.320,00 kn. Nakon medicinskog vještačenja tužiteljica podneskom od 6. srpnja 2018. povlači dio tužbenog zahtjeva te umjesto iznosa od 35.480,00 kn traži iznos od 33.490,00 kn. Podneskom od 17. lipnja 2020. tužiteljica povećava tužbeni zahtjev tražeći ukupan iznos od 40.860,00 kn pozivajući se na nove Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koju preinaku tužbe je prvostupanjski sud dopustio. Nejasno je iz kojih razloga je dopuštena preinaka koja se odnosi na tuđu pomoć i njegu (s 5.010,00 kn na 6.050,00 kn) kad u odnosu na ovaj vid imovinske štete nisu nastupile neke nove okolnosti. Novi Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju nove činjenice zbog kojih bi preinaka tužbenog zahtjeva bila dopuštena. Tužiteljica je preinačila tužbu protekom roka od 3 godine od podnošenja tužbe pa je preinačeni dio zastario. Smatra da su počinjene bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 193. i čl. 354. st. 2. toč. 4. i 12. Zakona o parničnom postupku i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer je za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara potraživanja. Iz provedenih dokaza ne proizlazi isključiva odgovornost osiguranika tuženika, jer iz prometnog vještačenja proizlazi da je nalet vozila osiguranika tuženika imao karakter bočnog okrznuća, da se nalet dogodio na kolniku uz sam desni rub gledano u smjeru kretanja osiguranika tuženika koji se kretao kolnikom primjerenom brzinom. Usmenim očitovanjem vještak je pojasnio da se tužiteljica kretala ususret vozilu osiguranika tuženika, da je imala mogućnost uočavanja toga vozila te je mogla skretanjem ulijevo na meki teren izbjeći nalet i da se kretala po travnatom terenu zapadnije od kolnika do nesreće ne bi došlo jer se vozilo kretalo unutar kolnika. Tuženik smatra da je doprinos tužiteljice 50 % jer je način kretanja tužiteljice protivan čl. 124. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Tuženik osporava tijek zakonskih zateznih kamata imajući u vidu da su vještaci završetak liječenja tužiteljice odredili na temelju medicinske dokumentacije koja je predana na ročištu 14. studenoga 2017., dakle nakon podnošenja tužbe te su vještaci završetak liječenja tužiteljice odredili s danom 6. listopada 2017. Tuženik u odnosu na dosuđeni iznos priznaje zakonske zatezne kamate tekuće od dana presuđenja budući će tek tada sud utvrditi visinu štete. U pogledu tuđe pomoći i njege zatezna kamata je dosuđena prije dana presuđenja iako je šteta dosuđena prema cijenama u vrijeme presuđenja. Tuženik osporava i visinu naknade neimovinske štete smatrajući je previsoko odmjerenom primjenom Orijentacijskih kriterija strogo matematički. Tvrdi da je posebno iznos od 30.000,00 kn koji se odnosi na trajne posljedice previsoko dosuđen.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode tuženika, ističući da je prvostupanjski sud pravilno dopustio preinaku tužbe, što je bilo svrsishodno za konačno rješenje spora među strankama, da se novi Orijentacijski kriteriji odnose na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja, da je pravilno dopuštena preinaka i u odnosu na tuđu pomoć i njegu jer se za istu cijena sata određuje prema cijenama na tržištu, koje su se povećavale od dana podnošenja tužbe, da tužiteljica traži naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje povodom štetnog događaja od 28. srpnja 2014., da je tužba podnesena 26. svibnja 2017. čime je prekinuta zastara pa je neosnovan tuženikov prigovor zastare za povišeni dio tužbenog zahtjeva, da je osiguranik tuženika u kaznenom postupku priznao počinjenje kaznenog djela na način na kojim mu je optužnim aktom isto stavljeno na teret, priznajući u bitnom da je kritične zgode bio pod utjecajem alkohola u koncentraciju od 1,44 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, što je imalo za posljedicu da nije pravovremeno uočio tužiteljicu koja se kretala uz lijevi rub kolnika pa je pravilno utvrđeno da u konkretnom slučaju postoji isključiva odgovornost osiguranika tuženika te da tužiteljica ni na koji način nije doprinijela nastanku štetnog događaja, da je pravilno prvostupanjski sud tužiteljici na neimovinsku štetu dosudio zatezne kamate od dana završetka liječenja, a zatezne kamate za tuđu pomoć i njegu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tužiteljica je u tužbi zahtijevala naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 33.680,00 kn, podneskom od 6. srpnja 2018. smanjila je tužbeni zahtjev po toj osnovi na iznos od 31.690,00 kn, od čega za tuđu pomoć i njegu iznos od 5.010,00 kn te je podneskom od 17. lipnja 2020. povećala tužbeni zahtjev tražeći na ime naknade štete iznos od 40.860,00 kn, od čega za tuđu pomoć i njegu iznos od 6.680,00 kn, pozivajući se na Orijentacijske kriterije donesene na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 5. ožujka i 15. lipnja 2020.

5.1. Prvostupanjski sud je rješenjem na ročištu glavne rasprave 8. rujna 2020. dopustio preinaku tužbe u podnesku od 17. lipnja 2020. jer je ta preinaka svrsishodna za konačno rješenje spora između stanaka.

5.2. Prema odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP/19), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.; dalje ZID ZPP) iznimno od odredbe stavka 1. toga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

5.3. Izmjena Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su IV-47/20 na 2. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka i 15. lipnja 2020.) odnosi se na naknadu neimovinske štete te predstavlja razlog zbog kojeg je tužiteljica, nakon što joj je dostavljen nalaz i mišljenje vještaka, mogla povisiti tužbeni zahtjev za neimovinsku štetu tako da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 190. st. 2. ZPP/19. 

5.4. Preinaka tužbe je bila svrsishodna i u odnosu na zahtjev s osnove naknade za tuđu pomoć i njegu jer je tužiteljica postavila zahtjev kad su joj bili poznati svi elementi za naknadu štete (opseg i visina), s tim da se cijena sata tuđe pomoći i njege od podnošenja tužbe sigurno povećala te bi se nedopuštanjem preinake tužbe tužiteljici nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.).

6. Neosnovano tuženik tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. ZID ZPP, jer se tuženik o djelomičnom povlačenju tužbe u podnesku od 6. srpnja 2018. nije izjasnio, pa se smatra da je pristao na djelomično povlačenje.

7. Nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. i 12. ZPP na koje upire žalba tuženika, jer prvostupanjska presuda nije utemeljena ni na kakvim nedopuštenim raspolaganjima tužiteljice, a niti je došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva.

8. Također, nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud  po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koja joj je nastala u prometnoj nezgodi 28. srpnja 2014. u kojoj je sudjelovala kao pješak u mjestu S. kod broja 11, na D. cesti ….

10. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da iz presude Općinskog kaznenog suda poslovni broj K-1964/16 proizlazi da je okr. T. B. proglašen krivim što je 28. srpnja 2014. u 21,20 sati u mjestu S., upravljao osobnim vozilom marke Š. F. registarske oznake: …, cestom broj …, iz smjera O. u smjeru M. E., protivno odredbama čl. 38. st. 1. i čl. 199. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pri koncentraciji od 1,44 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, pristajući da vožnjom u takvom stanju ugrozi druge sudionike u cestovnom prometu, što je imao za posljedicu da dolaskom kod kućnog broja 11 nije zamijetio pješakinju K. S. koja se kretala iz suprotnog smjera uz svoj lijevi rub kolnika, uslijed čega je prednjim desnim bočnim dijelom vozila udario u desni dio tijela pješakinje K. S. koja je zbog siline udarca odbačena na travnatu površinu uz rub kolnika, pri čemu je zadobila traumatsko-subarahnoidalno krvarenje u mozgu, a koja je ozljeda okvalificirana kao teška tjelesna ozljeda, dakle kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet da je izazvao nesreću u kojoj je druga osoba zadobila teške tjelesne ozljede, pa je time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu označeno i kažnjivo po čl. 227. st. 1. Kaznenog zakona iz 2011. Na temelju čl. 227. st. 1. Kaznenog zakona iz 2011. okrivljeni T. B. se osuđuje na kaznu zatvora od 8 mjeseci te se istom na temelju čl. 56. Kaznenog zakona izriče uvjetna osuda te se kazna neće izvršiti ako osuđeni u godini dana ne počini novo kazneno djelo,

- da je iz provedenog kombiniranog prometno-sudsko medicinskog vještačenja po prometnom vještaku Z. I. i dr. D. M. razvidno da je u trenutku prometne nezgode vozilo osiguranika tuženika okrznulo svojom desnom bočnom stranom desnu bočnu stranu tijela tužiteljice koja se kretala vozilu osiguranika tuženika ususret po svom lijevom rubu kolnika. Do primarnog kontakta uslijedio je između prednje desne bočne strane vozila osiguranika tuženika i desne strane tijela tužiteljice u području koljena. U nastavku tužiteljica je bila rotirana uzduž desne bočne strane vozila osiguranika tuženika u smjeru kretanja kazaljke sata. Nalet vozila osiguranika tuženika na tužiteljicu imao je karakter bočnog okrznuća, koji slučaj nije pogodan za određivanje brzine kretanja vozila na temelju oštećenja nastalih na vozilu i povreda na tijelu tužiteljice. Prema položaju početka područja krhotina stakla otpalih sa vozila osiguranika tuženika na desnom rubu kolnika, proizlazi da je do naleta vozila osiguranika tuženika na tužiteljicu uslijedio na kolniku, uz sam desni rub gledano iz vozila osiguranika tuženika na oko 2-3 m prije nalaza prve otpale natikače tužiteljice. U konkretnom slučaju mogao je osiguranik tuženika izbjeći nalet na tužiteljicu da je u trenutku uočavanja tužiteljice na njegovom desnom rubu kolnika izvršio vozilom bočni pomak ulijevo za oko 0,3 m. U noćnim uvjetima vožnje mogao je osiguranik tuženika uočiti tužiteljicu ispred prednje desne strane njegovog vozila, uz pomoć kratkih svjetala vozila na razmaku oko 30 m na kojem je razmaku skretanjem ulijevo mogao do mjesta naleta na tužiteljicu izvršiti vozilom bočni pomak ulijevo, pri dopuštenoj brzini kretanja u naselju od 50 km/h, od oko 1,4 m, što znači da je reagirajući kočenjem u trenutku mogućeg uočavanja tužiteljice na kolniku, pri brzini kretanja od 50 km/h, osiguranik tuženika mogao do mjesta naleta na tužiteljicu skrenuti vozilom ulijevo za do 1,4 m i sigurno zaobići tužiteljicu, pa do nesreće ne bi došlo. Iz snimke "Google map" je razvidno da uz rubove kolnika na mjestu nezgode ne postoje nogostupi već samo travnato područje,

- da je na ročištu 8. rujna 2020. prometni vještak Z. I. objasnio da prema pronađenim tragovima na mjestu prometne nezgode je razvidno da se tužiteljica kretala po zapadnom rubu kolnika u susret vozilu osiguranika tuženika. Tužiteljica je imala mogućnost uočavanja nailaska vozila osiguranika tuženika te je skretanjem ulijevo na meki teren, mogla izbjeći nalet. Da se tužiteljica kretala po travnatom terenu zapadnije od kolnika do prometne nezgode ne bi moglo doći i to iz razloga što se vozilo kretalo unutar kolnika,

- da iz provedenog medicinskog vještačenja po vještacima prof. dr. sc. B. Š., spec. kirurgu i dr. sc. Ž. B., neurologu proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila udarno razderotnu ranu u području tjemena i zatiljka, manje krvarenje ispod paučinaste ovojnice mozga, natučenost desnog koljena sa krvarenjem u koljeno i natučenost desnog kuka. Kasnijom obradom je utvrđeno da je došlo i do veće koštano hrskavične ozljede unutarnjeg kondila bedrene kosti u desnom koljenu, jačeg edema unutarnjeg kondila bedrene kosti i manjeg edema oba kondila goljenične kosti i djelomičnog razdora prednje ukrižene sveze koljena. Liječena je u bolnici pet dana. Rana na glavi je obrađena, a punkcijom koljena odstranjena je krv iz desnog koljena. Provodila je dugotrajnu fizikalnu terapiju. Zbog perzistiranja tegoba s desnim koljenom, operirana je u prosincu 2016., učinjena je artroskopija koljena, odstranjen je veći koštano hrskavični fragment, učinjena je toaleta koljena,

- da je tužiteljica uslijed ozljeda i tijekom liječenja (šivanje rane na glavi, punkcija koljena, operacija koljena, dugotrajna fizikalna terapija) trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 5 dan, srednjeg intenziteta u trajanju 10 dana, manjeg intenziteta tri mjeseca kumulativno, da je trpjela tzv. primarni strah, koji se javio u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio jakog intenziteta i kratkotrajan pri predmetnom štetnom događaju. U daljnjem tijeku liječenja trpjela je tzv. sekundarni strah koji se javlja zbog tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja, jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 5 dana, manjeg intenziteta u trajanju 20 dana. Tzv. kasni povremeni oscilirajući stran slabijeg intenziteta u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj trajao je oko 3 mjeseca,

- da su kod tužiteljice ostale trajne posljedice zbog koštano-hrskavične lezije unutarnjeg kondila bedrene kosti te se kod tužiteljice razvila posttraumatska artroza u koljenu, tako da tužiteljica trpi duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u omjeru 20%, a isti se manifestiraju tako da tužiteljica ima kronične bolove u koljenu kod naprezanja koljena, ne može kleknuti, čučnuti, trčati. te otežano radi poslove koji zahtijevaju veća opterećenja koljena,

- da je tužiteljici trebala tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 4 sata dnevno tijekom dva tjedna, 3 sata dnevno tijekom dva tjedna, u opsegu 2 sata dnevno kroz 4 tjedna, u opsegu 1 sat dnevno kroz 6 mjeseci za obavljanje težih kućanskih poslova, nabavku i pripremu namirnica,

prvostupanjski sud zaključuje da je za predmetni štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika te da nema nikakvog doprinosa na strani tužiteljice, a da je u predmetnoj prometnoj nezgodi tužiteljici tjelesnom povredom povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i nanesena joj neimovinska i imovinska šteta i to neimovinska šteta u iznosu od 53.500,00 kn, a imovinska za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 6.680,00 kn, pa je umanjujući te iznose za isplaćeni iznos od 19.320,00 kn tužiteljici dosudio iznos od 40.860,00 kn s kamatom na neimovinsku štetu od stabilizacije zdravstvenog stanja tužiteljice 6. listopada 2017. do isplate, a na imovinsku štetu od podnošenja odštetnog zahtjeva 6. prosinca 2014. do isplate, imajući u vidu odredbe čl. 19. st. 2., čl. 1046., čl. 1086., čl. 1100. i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje ZOO).

11. Tuženik tijekom postupka i u žalbi prigovara da je vještak Z. I. u usmenom očitovanju pojasnio da se tužiteljica kretala ususret vozilu osiguranika tuženika, da je imala mogućnost uočavanja vozila i mogla je skretanjem ulijevo na meki teren izbjeći nalet i da do nesreće ne bi došlo da se kretala po travnatom terenu zapadnije od kolnika, jer se vozilo osiguranika tuženika kretalo unutar kolnika, smatrajući da je način kretanja tužiteljice protivan odredbi čl. 124. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13. i 158/13.), kojom je propisano da se pješak mora kretati nogostupom ili drugom površinom određenom za kretanje pješaka, odnosno površinom pokraj kolnika prikladnom za kretanje pješaka, a čime je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja u omjeru od 50 %.

11.1. Imajući u vidu da je do naleta vozila na tužiteljicu došlo uz desni rub kolnika, koji nalet je tuženikov osiguranik mogao izbjeći da je u trenutku uočavanja tužiteljice izvršio bočni pomak ulijevo za 30 cm, a u noćnim uvjetima vožnje uz pomoć kratkih svjetala mogao je uočiti tužiteljicu na udaljenosti na oko 30 m pri čemu bi uz brzinu od 50 km/h mogao do mjesta naleta izvršiti bočni pomak od 1,4 m i na taj način zaobići tužiteljicu te da je tužiteljica krećući se po zapadnom rubu kolnika u susret vozilu osiguranika tuženika imala mogućnost uočavanja nailaska toga vozila i skretanjem ulijevo na meki teren izbjeći nalet, s tim da do nezgode ne bi ni moglo doći da se kretala po travnatom terenu zapadnije od kolnika, ocjena je ovoga suda da je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja u omjeru od 10 %.

12. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je tužiteljica u prometnoj nezgodi zadobila udarno razderotnu ranu u području tjemena i zatiljka, manje krvarenje ispod paučinaste ovojnice mozga, natučenost desnog koljena sa krvarenjem u koljeno i natučenost desnog kuka, dok je kasnijom obradom utvrđeno da je došlo i do veće koštano hrskavične ozljede unutarnjeg kondila bedrene kosti u desnom koljenu, jačeg edema unutarnjeg kondila bedrene kosti i manjeg edema oba kondila goljenične kosti i djelomičnog razdora prednje ukrižene sveze koljena, da je  liječena u bolnici pet dana te da je uslijed ozljeda i tijekom liječenja (šivanje rane na glavi, punkcija koljena, operacija koljena, dugotrajna fizikalna terapija) trpjela fizičke bolove jakog intenziteta pet dana, srednjeg intenziteta u trajanju deset dana, manjeg intenziteta tri mjeseca kumulativno pa joj s obzirom na duljinu i intenzitet fizičkih bolova te popratne tegobe kojima je bila izložena (šivanje rane na glavi, punkcija koljena, operacija koljena, nelagodnosti kod pregleda kod kirurga, fizijatra, fizikalna terapija - 30 puta te dijagnostičke pretrage - MR i EEG), potrebu za mirovanjem te konzumiranjem analgetika, po odredbi čl. 1100. ZOO pripada pravična novčana naknada u iznosu od 20.000,00 kn.

12.1. Budući da je tužiteljica trpjela tzv. primarni strah koji se javio u trenutku životne ugroženosti i istovremeno tjelesno ozljeđivanje koji je bio jakog intenziteta i kratkotrajan, a u daljnjem liječenju tzv. sekundarni strah koji se javlja zbog tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja, jakog intenziteta u trajanju od dva dana, srednjeg intenziteta koji je trajao pet dana i manjeg intenziteta dvadeset dana te da je trpjela tzv. kasni povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje je podsjećaju na štetni događaj oko tri mjeseca, to joj po kriteriju pretrpljenog straha pripada pravična novčana naknada u iznosu od 10.000,00 kn.

12.2. Uzimajući u obzir da su kod tužiteljice ostale trajne posljedice zbog koštano-hrskavične lezije unutarnjeg kondila bedrene kosti te se razvila posttraumatska artroza u koljenu, zbog čega tužiteljica trpi bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 20 % koji se manifestiraju u tome da tužiteljica ima kronične bolove u koljenu kod naprezanja koljena, ne može kleknuti, čučnuti ni trčati te otežano radi poslove koji zahtijevaju veće opterećenje koljena, da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja imala 50 godina, to joj po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti sukladno čl. 1100. ZOO pripada pravična novčana naknada u iznosu od 30.000,00 kn.

13. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici je trebala tuđa pomoć u smanjenom opsegu od četiri sata dnevno tijekom dva tjedna, tri sata dnevno tijekom dva tjedna, dva sata dnevno tijekom četiri tjedna i jedan sat dnevno tijekom šest mjeseci za obavljanje težih kućanskih poslova, nabavku i pripremu namirnica, što je ukupno 334 sata koja po cijeni satnice od 20,00 kn iznosi 6.680,00 kn.

14. Tužiteljici ukupno na ime neimovinske štete na temelju čl. 1100. ZOO pripada iznos od 60.000,00 kn, a na ime imovinske štete za tuđu njegu i pomoć na temelju čl. 1095. ZOO iznos od 6.680,00 kn, dakle ukupno 66.680,00 kn koji treba umanjiti za doprinos tužiteljice nastanku štete od 10 % - 6.668,00 kn i iznos od 19.320,00 kn koji je tužiteljici isplaćen u mirnom postupku, tako da bi tuženik bio u obvezi isplatiti tužiteljici naknadu štete u iznosu od 40.692,00 kn.

15. Tuženik se na ročištu 8. rujna 2020. prije upuštanja u raspravu protivio preinaci tužbe iz podneska tužiteljice od 17. lipnja 2020. te je u slučaju da sud dopusti preinaku istakao prigovor zastare povećanog dijela zahtjeva smatrajući da je u odnosu na taj dio zahtjeva parnica pokrenuta tek kad je postavljen takav zahtjev.

15.1. Kako je već kazano, tužiteljica je podneskom od 6. srpnja 2018. smanjila tužbeni zahtjev na ime neimovinske štete na iznos od 26.680,00 kn i ustrajala na zahtjevu za naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 5.010,00 kn, da bi podneskom od 17. lipnja 2020. povećala tužbeni zahtjev tražeći na ime naknade neimovinske štete iznos od 34.180,00 kn i na ime tuđe pomoći i njege iznos od 6.680,00 kn.

15.2. Naknada neimovinske štete se isplaćuje za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a obuhvaća povredu prava osobnosti koja se manifestira kao trpljenje fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, duševnih bolova zbog naruženosti, povrede dostojanstva, časti i ugleda.

15.3. U primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01.) neimovinska (nematerijalna) šteta se sastojala od samostalnih vidova naknade te vrste štete pa se zastara računala za svaki vid štete jer je zahtjev oštećenika za pojedine vidove štete mogao dospjeti u različito vrijeme, a zastara od tri godine počinje teći od saznanja za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

15.4. Sada su raniji samostalni vidovi neimovinske štete samo kvalifikatorne okolnosti, zbog čega neimovinsku štetu treba sagledavati kao cjelinu i ista dospijeva u trenutku kada oštećenica sazna za ukupnost neimovinske štete koju je pretrpjela uključujući sve kvalifikatorne okolnosti koje čine i utječu na visinu neimovinske štete.

15.5. Da bi počela teći zastara šteta mora biti dospjela, dakle tužiteljica mora znati za štetu, štetnika i visinu štete, a visinu štete u konkretnom slučaju kada se radi o tjelesnim ozljedama bilo je moguće saznati tek u trenutku kada je liječenje završeno, odnosno kada je stanje nakon liječenja postalo trajno i nepromjenjivo.

15.6. Iz nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. B. Š., spec. kirurga i dr. sc. Ž. B., neurologa proizlazi da je liječenje tužiteljice završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo s pregledom fizijatra nakon provedene fizikalne terapije 6. listopada 2017., kada je dospjela cijela neimovinska šteta, pa kako je zahtjev po osnovi neimovinske štete tužiteljica povećala u podnesku od 17. lipnja 2020., to je u tom dijelu neosnovan tuženikov prigovor zastare (čl. 230. st. 1. ZOO) jer je zahtjev povećan unutar roka od tri godine od saznanja tužiteljice za štetu i štetnika.

15.7. Međutim, iz nalaza i mišljenja medicinskih vještaka slijedi i to da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u razdoblju do jedne godine od štetnog događaja, dakle do kolovoza 2015., a budući da je tužiteljica podneskom od 17. lipnja 2020. povećala zahtjev po toj osnovi s iznosa od 5.010,00 kn na iznos od 6.680,00 kn, to je za povećani dio zahtjeva osnovan tuženikov prigovor zastare jer je za taj dio protekao zastarni rok iz čl. 230. st. 1. ZOO.

16. Neosnovano tuženik tvrdi da je pogrešno dosuđena zakonska zatezna kamata na neimovinsku štetu od stabiliziranja zdravstvenog stanja tužiteljice – 6. listopada 2017. jer da je tu kamatu trebalo dosuditi od presuđenja. Naime, šteta koju je tužiteljica pretrpjela zadobivena je u prometnoj nezgodi zbog čega je potrebno primijeniti odredbu čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05., 36/09., 75/09. i 76/13.) prema kojoj je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete i visinu štete sporni.

16.1. U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (st. 4.).

16.3. Kako tuženik nije u cijelosti namirio štetu tužiteljice prema njezinom odštetnom zahtjevu, to bi bio dužan zakonsku zateznu kamatu platiti od podnošenja odštetnog zahtjeva, a s obzirom na to da se tužiteljica nije žalila na dio presude u toč. II izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za zatražene zakonske zatezne kamate za razdoblje od 6. prosinca 2014. do 5. listopada 2017., pravilno su te kamate dosuđene od 6. listopada 2017. do isplate.  

17. Zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu tužiteljici su pravilno dosuđene od podnošenja odštetnog zahtjeva – 6. prosinca 2014. do isplate, čime je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP koji predstavlja lex specialis u odnosu na odredbe ZOO.

18. Odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski sud je naložio tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnične troškove u iznosu od 17.432,00 kn, imajući u vidu odredbe čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP.

18.1. Budući da je prvostupanjska presuda djelomično preinačena, trebalo je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka.

18.2. Imajući u vidu da je tužiteljica u cijelosti uspjela s osnovom zahtjeva, a da s visinom zahtjeva nije uspjela u manjem dijelu svoga zahtjeva, ocjena je ovoga suda da nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva zbog kojega nisu nastali posebni troškovi te tuženiku treba naložiti, primjenom  odredaba čl. 154. st. 5. ZPP/19 i čl. 155. st. 1. ZPP, da joj naknadi sve potrebne parnične troškove koje je prvostupanjski sud pravilno obračunao u iznosu od 17.432,00 kn. 

19. Stoga je trebalo na temelju čl. 368. st. 1. ZPP djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u toč. I izreke ove presude, a na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično preinačiti prvostupanjsku odluku i odlučiti kao toč. II izreke ove presude.

20. Tuženik je uspio sa žalbom u omjeru od 5 % pa je tužiteljici trebalo naložiti da mu nadoknadi razmjeran dio troška žalbe u iznosu od 15,28 eura (115,13 kn), dakle odlučiti kao u toč. III izreke ove presude.

 

21. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP), zbog čega je odlučeno kao u toč. IV izreke ove presude.

 

22. U nepobijanom dijelu u toč. I izreke kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati naknadu štete u iznosu od 1.875,00 kn s pripadajućim kamatama i u toč. II izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

U Zadru 24. listopada 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Katija Hrabrov, v.r.