REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-97/2025-76
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, Palmotićeva 50, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mirka Kovača, odvjetnika, te punomoćnice tuženika SŠ, viši savjetnik specijalist pri OGDO u Zagrebu, dana 18. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I/
Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 295,66 eur bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:
- na iznos od 47,79 eur od 16. siječnja 2017. do isplate,
- na iznos od 40,57 eur od 16. veljače 2017. do isplate,
- na iznos od 56,67 eur od 16. kolovoza 2017. do isplate,
- na iznos od 58,76 eur od 16. listopada 2017. do isplate,
- na iznos od 14,65 eur od 16. studenog 2017. do isplate,
- na iznos od 22,42 eur od 16. prosinca 2017. do isplate,
- na iznos od 54,80 eur od 16. siječnja 2018. do isplate, sve u roku od 15 dana.
II/
Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 585,01 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 18. prosinca 2025. do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je tužbi i tijekom postupka navodio da je u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, u Područnom carinskom uredu Zagreb, na radnom mjestu carinika, pri čemu je tužitelj također iznosio da smatra da mu tuženik nije platio sve odrađene sate, i što je onda potraživao u ovom postupku, uz naknadu parničnih troškova, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova.
3. Tijekom postupka prvostupanjski sud donio je presudu dana 2. veljače 2024. poslovnog broj Pr-4889/2018 (kojom je usvojen tada postavljeni tužbeni zahtjev u visini od 731,64 eur bruto, str. 649-657 spisa), koju je Županijski sud u Varaždinu ukinuo svojom odlukom poslovnog broja Gž R-96/2024 od 2. prosinca 2024. (str. 700-705 spisa) te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom ponovljenog postupka izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora od 20. ožujka 2018. (str. 5-6 spisa), dopis od 19. srpnja 2018., uz presliku povratnice (str. 9-10 spisa), izvode iz Zapisnika sjednice Komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (str. 13-32, 78-82, 88-104 spisa), Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstvu financija (str. 39-66 spisa), evidencije mjesečnog fonda sati (str. 67-72, 728-788, 792-812 spisa), Odluku Vlade Republike Hrvatske (str. 73-77 spisa), izvatke iz Sistematizacije radnih mjesta Carinske uprave (str. 136-145 spisa), evidencije o rasporedu poslova (str. 146-198 spisa), izvatke Tumačenja odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (str. 203-207, 328-330, 570-572 spisa), očitovanja od 26. lipnja 2018. (str. 319-327 spisa), dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tuženika od 24. rujna 2020. (str. 343-395 spisa), podnesak tuženika od 20. studenog 2020. (str. 413-509 spisa) te podnesak od 16. prosinca 2020. (str. 513-565 spisa) i Zamolbe tužitelja za korištenje slobodnih radnih dana (str. 596- 613 spisa), kao što je također provedeno i financijsko vještačenje po vještaku Petri Blašković - Centar za financijska vještačenja d.o.o. (nalaz i mišljenje od 14. travnja 2020., str. 245-257 spisa, očitovanje od 6. listopada 2020., 8. studenog 2021. te 5. srpnja 2023., str. 406, 592, te 632-635 spisa).
5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja od 24. listopada 2025. u cijelosti osnovan.
6. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, u Područnom carinskom uredu Zagreb, na radnom mjestu carinika, pri čemu je tužitelj također iznosio da smatra da mu tuženik nije platio sve odrađene sate, i što je onda potraživao u ovom postupku, čemu se tuženik protivio, predlažući odbijanje tužbenog zahtjeva.
7. S obzirom na naprijed navedene sporne okolnosti, tijekom postupka su u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja izvođeni predloženi dokazi, u naravi uvid u priloženu dokumentaciju te je provedeno i financijsko vještačenje.
8. Tako je u svom pisanom nalazu i mišljenju financijski vještak naveo da je zadatak vještaka bio obračunati mjesečnu razliku plaće na ime ostvarenog prekovremenog rada (u smjenskom radu, turnusu i u radu na drugi način, radu na blagdan i neradni dan) dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i rad duži od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati, za razdoblje od 20. ožujka 2013. do 27. ožujka 2018., te utvrditi ukupan broj odrađenih sati rada koje je tužitelj odrađivao po pojedinim mjesecima u utuženom razdoblju, ukupan broj prekovremenih sati rada po pojedinim mjesecima u utuženom razdoblju koje tuženik nije priznao, obračunao i isplatio kao prekovremene sate rada iako su isti sati rada bili mjesečno duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a koje se dobije na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s osam sati, kao i ukupan broj sati rada odrađenih na blagdan, neradne dane utvrđene zakonom, te da ih obračuna kao sate rada koji prelaze mjesečni fond radnih sati po isteku pojedinog mjeseca u utuženom razdoblju, te da navedeni prekovremeni rad obračuna s obzirom na faktor vremena kada je tužitelj iste odradio (u noćnom dijelu dana i u drugoj smjeni i s obzirom na faktor dana kada je tužitelj iste ostvarivao subotama, nedjeljama i na dane blagdana, neradne dane određene zakonom).
9. Pritom se primjenjuje Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (NN, 89/12 i dr.) s pripadajućim dodacima i izmjenama, koji u čl. 41. (kasnije 35.) propisuje da plaću radnika čini: "(1) Plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, (2) Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, (3) Dodaci na osnovnu plaću su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće.". U čl. 44. (kasnije 38.) propisana su uvećanja plaće temeljem dodataka kako slijedi: "(1) Osnovna plaća službenika i namještenika uvećat će se za svaki sat rada, i to za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za prekovremeni rad 50%, za rad nedjeljom 35%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za rad u turnusu 5%, (2) Dodaci iz st. 1. ovog članka međusobno se ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, (3) Državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje.". Člankom 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN, 33/96 i dr.) propisano je da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi, a zaposlenici za te dane imaju pravo na naknadu.
10. Pri izradi nalaza i mišljenja, kako ističe vještak, korištene su obračunske isprave za isplatu plaće-naknade (platne liste) te evidencije o korištenju radnog vremena. S tim u vezi vještak je izvršio provjeru svih obračunskih isprava za isplatu plaće te usporedbom istih s evidencijama o korištenju radnog vremena u razdoblju vještačenja te je utvrđeno da u pojedinim mjesecima tuženik nije iskazao sve sate koji su iskazani u evidencijama o korištenju radnog vremena, a koje bi predstavljale sate iznad mjesečnog fonda radnih sati, kao prekovremeni rad tužitelja. Vještak je utvrdio za svaki mjesec vještačenja mjesečni fond sati te fond sati blagdana u tjednu od ponedjeljka do petka te izračunao mjesečni fond radnih sati na način da je od mjesečnog fonda sati oduzeo sate blagdana koji padaju u tjednu od ponedjeljka do petka.
11. Uvidom u dokumentaciju razvidno je da su tužitelju evidentirani i obračunati prekovremeni sati na način da je uzeta u obzir vrijednost osnovnog sata uvećana za posebne uvjete rada i vrijednost dodatka za prekovremeni rad, kao i da je tuženik evidentirao i obračunavao dodatke za rad tužitelju za rad u turnusu kad je primjenjivo, rad na dane blagdana, rad subotom i nedjeljom i ostale dane ovisno o dobu dana kada je tužitelj radio, primijenivši propisana uvećanja iz Kolektivnog ugovora, te ne isključujući međusobne dodatke, i iz čega je bilo vidljivo da su dodaci obračunati da broj sati odgovora odrađenom broju sati. Zaključno, proizlazilo bi da je vještak svoje izračune iz nalaza i mišljenja sačinio utvrđujući mjesečni fond sati, mjesečni fond radnih sati i broj prekovremenih sati, izvršivši usporedbu sati rada iz obračunskih isprava za isplatu plaće i iz evidencije o korištenju radnog vremena, uz umanjenje za iskorištene slobodne dane, kako je to bilo navedeno pod Varijantom b. iz očitovanja od 5. srpnja 2023., kada je utvrđeno da bi preostalo neisplaćeno potraživanje tužitelja po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada iznosilo 2.227,66 kn, odnosno 295,66 eur, koliko je tužitelj konačno i potraživao već spomenutim podneskom od 24. listopada 2025. .
12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, kao i citiranu pisanu dopunu, posebno posljednju od 5. srpnja 2023. u odnosu na Varijantu b., budući da je isto logično i uvjerljivo te je provedeno od osobe koja raspolaže stručnim i naučnim znanjima potrebnim za provođenjem istog, s tim da niti stranke zaključno nisu prigovarale matematičkim izračunima (navodi iz podneska tuženika od 13. rujna 2023. te s ročišta od 14. prosinca 2023. te 27. listopada 2025.), dok je tuženik izričito u podnesku od 13. rujna 2023. naveo da nema primjedbi na naprijed citiranu Varijantu b. od 2.227,66 kn odnosno 295,66 eur (str. 638 spisa), a temeljem koje je tužitelj i postavio konačni tužbeni zahtjev o kojem se odlučivalo u ponovljenom postupku.
13. U tom smislu valjalo je onda tužitelju temeljem prethodno citiranog dosuditi konačno zatraženih 295,66 eur, što kako je prethodno već rečeno niti tuženik ne osporava.
14. Tužitelju na svaki pojedini dosuđeni mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća, tj. od 16-og u mjesecu za protekli mjesec, obzirom se radi o dodatku na plaću koji se isplaćuje najkasnije 15-og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu. Visina zakonske zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) te na način pobliže naveden u točki I. izreke ove presude, s tim da, a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, to tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega nije osnovan zahtjev za isplatu zateznih kamata u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, kako je i sam tužitelj naveo u svom konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.
15. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.
16. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.
17. Punomoćniku tužitelja u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga pripada nagrada za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, tužbe te podneska od 24. listopada 2025., za svaku radnju po 25 bodova, te za podnesak od 8. svibnja 2019. nagrada od 6,25 bodova, kao i nagrada za zastupanje na ročištima održanim 9. travnja 2025. i 27. listopada 2025., za svako ročište po 25 bodova, te nagrada za pristup na ročište za objavu od 12,5 bodova, što je ukupno 143,75 bodova, odnosno 287,50 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (71,88 eur) iznos od 359,38 eur, kao i uz nadoknadu iznosa uplaćenog za podmirenje troškova financijskog vještačenja od 225,63 eur, ukupno 585,01 eur (u preostalom zatraženom dijelu tužitelju nije priznata naknada parničnih troškova, i to u odnosu na zatražene nagrade za sastav podnesaka odnosno pristup na ročišta, budući da su se na istima iznosila stajališta različita od onih izraženih u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 24. listopada 2025. te stoga nisu bila potrebna za vođenje parnice u smislu naprijed citirane odredbe čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku), koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tuženik dužan isplatiti tužitelju, budući da je tužitelj u ovoj parnici u cijelosti uspio sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, dok tim slijedom tuženik nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.
18. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).
19. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
Zagreb, 18. prosinca 2025.
Sudac:
Domagoj Franjo Frntić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.
Ova presuda može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- zz tuženika