Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-134/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Škugora, predsjednika vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Adele Turkalj, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Augustinu Sudinji, odvjetniku u Zadru, Narodni trg 5/II., protiv tuženog Bibinjac d.o.o. za komunalne djelatnosti, Bibinje, Ulica kralja Petra Krešimira IV. br. 112, OIB: 08510701052, zastupanog po punomoćniku Daliboru Škorputu, odvjetniku u Zadru, Mihovila Klaića 9/II., radi naknade štete , odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-51/2024-15 od 12. rujna 2025., 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženog Bibinjac d.o.o. za komunalne djelatnosti Bibinje kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-51/2024- 15 od 12. rujna 2025. u točki I. izreke i u točki II. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja u iznosu od 8.178,38 EUR sa zateznom kamatom od 12. rujna 2025. do isplate te rješenje u točki II. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženog Bibinjac d.o.o. za komunalne djelatnosti, Bibinje za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 1.250,00 EUR (tisuću dvije stotine pedeset eura).

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom nalaže se tuženiku da tužitelju, po osnovi naknade neimovinske štete isplati iznos od 33.983,67 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. veljače 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana (točka I. izreke) te da mu po osnovi naknade imovinske štete isplatiti iznos od 8.178,38 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. rujna 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan u dijelu kojim se traži isplata zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete za razdoblje do

11. rujna 2025. (točka II. izreke).

1.1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu kojim je po osnovi naknade neimovinske štete potraživao isplatu iznosa od 3.762,70 EUR sa zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), tuženiku se nalaže da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 16.487,70 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. rujna 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se za više zatraženi iznos u visini od 7.831,80 EUR zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan (točka II. izreke) te se odbija zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova u iznosu od 15.539,45 EUR sa zateznom kamatom kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Tuženik je izjavio žalbu protiv navedene presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Međutim, iz sadržaja žalbe proizlazi da istu podnosi i protiv točke II. i III. izreke prvostupanjskog rješenja, kojim je odlučeno o troškovima postupka. Žalbom zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 1.250,00 EUR.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju u žalbi ističe tuženik jer je izreka presude razumljiva, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni stanju spisa i može se ispitati. Iz činjenica koje je utvrdio, sud je izveo ispravne zaključke, koji nisu proturječni izvedenim dokazima. O odbijanju zahtjeva za povrat u prijašnje stanje pravomoćno je odlučeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Gž R-77/2024-2 od 23. srpnja 2024., a o pitanju presumiranog povlačenja tužbe rješenjem istoga suda broj Gž R-77/2024-3 od 23. srpnja 2024. pa navedene okolnosti sud nije bio dužan pobijanom presudom ponovno obrazlagati. Stoga ni time nije počinjena navedena bitna povreda.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatom imovinske i neimovinske štete koju je tužitelj pretrpio na radu kod tuženika 8. kolovoza 2014.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je na dan predmetnog štetnog događaja 8. kolovoza 2014. tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika i obavljao posao komunalnog radnika,

- da je 8. kolovoza 2014. tužitelj tijekom redovnog radnog vremena obavljao poslove svog radnog mjesta, konkretno demontažu (skidanje) strujnog (elektro) kabela sa stupa rasvjete odnosno s drvenih letvi postavljenih na stupove rasvjete, tzv. murali, na Obali Alfreda Lisice u Bibinjama,

- da je do štetnog događaja došlo na način da su se ljestve/skale, u trenutku kada se tužitelj na njih popeo, zatvorile i tužitelju ukliještile nogu te je pao, zajedno s ljestvama,

- da je za potrebe obavljanja tog posla tužitelj kao sredstvo rada koristio aluminijske ''A ljestve'' s dva kraka, koje su bile neispravne,

- da je tužitelj radni zadatak obavljao na visini manjoj od 3 metra,

- da je u prijavi o ozljedi na radu, između ostaloga navedeno da su poremećaj u radnom procesu uzrokovale A ljestve odnosno da je uzrok tjelesne ozljede koju je tužitelj zadobio neispravnost sredstava rada, konkretno A ljestve koje su korištene za demontažu,

- da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljede u vidu višekomadnog otvorenog prijeloma donjeg dijela lijeve potkoljenice prvog stupnja,

- da je tužiteljeva životna aktivnost zbog zadobivene ozljede i njenih posljedica smanjena za ukupno 35% od čega 20% zbog ankiloze lijevog nožnog zgloba u funkcijski nepovoljnom položaju, 5% zbog skraćenja lijeve noge za 2 cm, 5% zbog deformacije stopala pes plano-valgus i 5% zbog cirkulacijske insuficijencije stopala te da ukupno smanjenje opće životne aktivnosti tužitelja sa stajališta vještaka za ortopediju i traumatologiju iznosi 29%, koje se očituje u vidu problema kod dužeg stajanja i hodanja na srednjim udaljenostima, da se tada mora služiti štakom i nositi ortopedsku obuću, da će bez tih pomagala imati većih poteškoća naročito kod hodanja po neravnom terenu i silaska niz stepenice, kao i da otežano izvršava radnje koje zahtijevaju čučanj,

- da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 15 dana, bolove srednjeg intenziteta 200 dana i bolove lakog intenziteta 400 dana, da i dalje trpi povremene bolove lakog intenziteta koji će se javljati doživotno, koji su uračunati u procjenu smanjenja životne aktivnosti te da je kod tužitelja zaostalo naruženje budući da su zaostali duboki i široki postoperacijski ožiljci (s unutrašnje i vanjske strane lijeve potkoljenice dugi cca 40 cm) na donjoj trećini lijeve potkoljenice i difuzna smeđa pigmentacija koja zahvaća isto područje (hipostatski dermatitis), uz izražen otok, što predstavlja naruženje većeg stupnja koje je vidljivo samo kada je tužitelj bez odjeće i obuće,

- da je i s neuropsihijatrijskog stajališta, tužitelj trpio duševne boli zbog pretrpljenih oštećenja tjelesnog zdravlja i pratećih bolova te zbog ograničenja i poteškoća u svakodnevnim aktivnostima u srednje teškom stupnju što mu je trajno umanjilo životne aktivnosti za 10%,

- da je tužitelj trpio primarni strah u trajanju od 5 minuta nakon čega slijedi doživljavanje sekundarnog straha i to u jakom stupnju 15 dana, srednjem stupnju 60 dana te blagom stupnju 120 dana, ovo zbog dugotrajnih bolova, komorbiditetnih bolesti i poteškoća, neizvjesnosti ishoda terapijskih procedura i konačnom trajnog oštećenja, da će tužitelj doživotno povremeno i kratkotrajno doživljavati strahove blagog intenziteta, posebno kod nezgodnog pokreta, fizičkog opterećenja i promjene atmosferskih prilika, što je uračunato u umanjenje opće životne aktivnosti,

- da je tužitelju bila potrebna tuđa nemedicinska pomoć u trajanju od 2 sata dnevno kroz period od 13. kolovoza 2014. kada je otpušten iz bolnice do 18. prosinca 2015. kada mu je zacijelio prijelom, od čega je odbijeno 5 dana kod drugog boravka u bolnici (483 dana), zatim 2 sata dnevno u periodu od 12. ožujka 2018. kada je otpušten iz bolnice te mu je preporučeno tri mjeseca ne oslanjanja na nogu (90 dana), po 1 sat dnevno u periodu od 18. prosinca 2015. do prijama na liječenje u bolnicu 28. veljače 2018. (770 dana) i 1 sat dnevno u periodu od 12. lipnja 2018. do

31. prosinca 2018. (138 dana),

- da je liječenje tužitelja završeno 11. travnja 2019. jer je bio 4 puta operiran te je došlo do niza komplikacija u liječenju.

7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju i da ne postoji doprinos tužitelja njezinu nastanku, da narav tjelesnih ozljeda te jačina i trajanje fizičkih bolova i straha te duševna bol koju tužitelj trpi zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 33.983,67 EUR (čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), kao i naknadu imovinske štete u iznosu od 8.178,38 EUR (čl. 1095. st. 1. ZOO).

7.1. Na navedeni iznos neimovinske štete tužiteljici je dosuđena zatezna kamata od podnošenja tužbe 12. veljače 2021., na temelju čl. 1103. ZOO, a na iznos imovinske štete od donošenja presude (čl. 1089. st. 2. ZOO), po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.

8. Odluka prvostupanjskoga suda je pravilna te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj presudi.

9. Prema odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 – dalje: ZR), ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

9.1. Prema čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (''Narodne novine'' broj 71/14 – dalje; ZZR), ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema st. 2. toga članka, poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9.2. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da iz činjenica utvrđenih tijekom postupka ne proizlazi da bi tužitelj bio makar i djelomično odgovoran za predmetni štetni događaj. Tuženik u postupku nije dokazao okolnosti koje bi ga oslobodile od odgovornosti za naknadu predmetne štete pa neosnovano u žalbi ističe da sud nije pravilno utvrdio činjenicu da su ljestve bile neispravne, niti je na te okolnosti proveo odgovarajuće vještačenje, budući da je teret tog dokaza bio na tuženiku, ali je od tog dokaznog prijedloga tuženik odustao na ročištu 15. rujna 2021., pogrešno smatrajući da je u teret tog dokaza na tužitelju.

9.3. Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da su upravo neispravne ljestve bile uzrok pada i ozljeđivanja tužitelja, a zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva opravdao je uvjerljivim i logičnim razlozima, koji imaju pravnu i činjeničnu osnovu pa se pravilnost i zakonitost donesene odluke može ispitati.

9.4. Tuženik u žalbi ustraje u tvrdnji da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena po proteku objektivnog zastarnog roka od 5 godina jer da je zadnji dan tog roka istekao 8. kolovoza 2019. U odnosu na navedeno treba reći da se nastanak štete u smislu čl. 230. st. 2. ZOO, od kojeg teče objektivni zastarni rok, ne mora poklapati s trenutkom nastanka štetnog događaja. Naime, početak računanja subjektivnog roka iz čl. 230. st. 1. ZOO ovisi o oštećenikovom saznanju za vrstu i opseg štete, zbog čega sve do tada predmetna tražbina nije dospjela pa ni vrijeme potrebno za zastaru do tada nije moglo početi teći. Objektivni rok, nakon čijeg proteka oštećenik više ne može zahtijevati ispunjenje te obveze, primjenjuje se u materijalnopravnoj situaciji u kojoj subjektivni rok istječe nakon proteka objektivnog roka, kao što je to ovdje slučaj jer je subjektivni rok istekao tek 11. travnja 2022., dakle nakon proteka objektivnog roka (8. kolovoza 2019.) pa je odluka suda prvoga stupnja pravilna i u tom dijelu, u kojem je utvrđeno da je tužitelj završetkom liječenja 11. travnja 2019., najkasnije doznao za predmetnu štetu te da je tužba u ovom predmetu, podnesena 12. veljače 2021., podnesena prije isteka subjektivnog roka iz čl. 230. st. 1. ZOO.

9.5. Činjenice koje se tiču moguće alkoholiziranosti tužitelja tuženik prvi put iznosi u žalbi, što nije dopušteno jer se u žalbi nove činjenice ne mogu iznositi (čl. čl. 352. st. 1. ZPP).

9.6. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo propisano čl. 19. st. 2., u vezi s čl. 1046. te čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO kada je zaključio da sve utvrđene kvalifikatorne okolnosti, koje žalitelj određenim žalbenim navodima i ne osporava, opravdavaju dosuđenje naknade štete u dosuđenim iznosima. Naime, imajući u vidu utvrđeni opseg, vrstu, težinu i lokaciju ozljeda koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih i duševnih boli i straha, omjer i težinu utvrđenih trajnih posljedica, sve nelagode tijekom liječenja kojima je bio izložen (4 operacije, opće anestezije, višestruka RTG snimanja, mirovanje, analgetici, antibiotici, dugotrajna fizikalna terapija, korištenje štake), kao i životnu dob tužitelja (rođen 1963.) i njegovo zanimanje, sve navedene okolnosti i prema ocjeni ovoga suda opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u navedenom iznosu. Dosuđeni iznos je u skladu s Orijentacijskim kriterijima i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su-IV-47/2020-5), pri čemu je prvostupanjski sud pravilno cijenio i sve okolnosti konkretnog slučaja.

9.7. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 1095. st. 1. ZOO, kada je tužitelju, na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć, dosudio iznos od 8.178,38 EUR (čl. 1095. st. 1. ZOO), računajući sat tuđe pomoći i njege u iznosu od 4,13 EUR. ne odstupajući pritom od sudske prakse i okolnosti slučaja.

9.8. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom naknade imovinske i neimovinske štete, kao i zahtjev za isplatom zatezne kamate.

10. Ostalim žalbenim navodima tuženik iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i vlastita pravna shvaćanja, koja nemaju uporišta u stanju spisa ni u mjerodavnim zakonskim odredbama, koje je sud prvoga stupnja pravilno primijenio. Stoga ti navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

11. I odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita (čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP). Suprotno žalbenim navodima, pravilno je tužitelju dosuđen trošak sastavljanja žalbe od 14. prosinca 2023. jer je tužitelj uspio u postupku u povodu tog pravnog lijeka. Neosnovano tuženik osporava odluku u odnosu na trošak ročišta održanog u povodu tužiteljeva prijedloga za povrat u prijašnje stanje jer takvo ročište nije održano niti je tužitelju takav trošak dosuđen.

12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (točka I. izreke).

12.1. U nepobijanom dijelu (točka II. izreke presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete od 11. rujna 2025. te točka I. izreke rješenja) prvostupanjska odluka nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

13. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada trošak postupka u povodu pravnog lijeka. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude (čl. 166. st. 1., u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 18. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor