REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: P-1245/2022-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu pojedincu Silviji Sunčani Stubičar, u pravnoj stvari tužiteljice UĐ iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa odvjetnica Mirela Hajdarević iz Zagreba protiv tuženika Republike Hrvatske OIB 52634238587 koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 12. studenog 2025. godine u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika tužiteljice odvjetnice Mirele Hajdarević kao i zamjenika Općinskog državnog odvjetnika Srećka Puheka, na ročištu radi donošenja, objave i uručenja presude dana 18. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica UĐ, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekla vlasništvo nekretnine i to stana na I. (prvom) katu površine 34,48 m2 u ulazu [adresa], upisan kao suvlasnički udio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-17) pod rbr. 17, koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika, a koji se nalazi u stambenom objektu pop. br. 17581 u [adresa], jedinstveni stambeni objekt sagrađen na čkbr. [katastarska čestica], zkč. br. [katastarska čestica] površine 63,4 čhv, 228 m2, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji se vodi za zemljišnu knjigu Općinskog građanskog suda u Zagrebu Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, što je tužena Republika Hrvatska dužna priznati, te je dužna trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužiteljice na gore opisani način, u zemljišnim knjigama ovog suda i drugim javnim knjigama i očevidnicima, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 6.438,96 eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 18. prosinca 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je kao kupac sklopila **.**.1973. s PĐ kao prodavateljem kupoprodajni ugovor kojim je kupila nekretninu opisanu u izreci presude, te je u ugovoru utvrđeno da je u cijelosti isplatila kupoprodajnu cijenu za navedenu nekretninu, a na ispravi je ovjeren potpis prodavateljice PĐ. Sekretarijat za financije rješenjem od 15. svibnja 1973. godine prodavateljici je utvrdio obvezu plaćanja poreza na promet nekretnina, a Općina Trešnjevka 27. prosinca 1983. g. utvrđuje revaloriziranu vrijednost za predmetnu nekretninu navodeći podnositeljicu zahtjeva, tada udanu kao ŠĐ, kao vlasnika stana. U postupku povezivanje zemljišne knjige i knjige položenih ugovora pod brojem Z-1874/14 ovog suda, kao vlasnik navedenog stana uknjižena je Republika Hrvatska, iz razloga što tužiteljica ne raspolaže ugovorima i ispravama iz kojih je vidljivo na koji način je prodavateljica PĐ stekla pravo vlasništva nad predmetnim stanom. Tužiteljica je izvan knjižni vlasnik i samostalni, kvalificirani, zakoniti, istiniti i pošteni posjednik od 1973. g. i podmiruje sve režijske troškove za navedenu nekretninu i izvršava sve vlasničke ovlasti u svezi navedene nekretnine. Tuženik nije odgovorio na zahtjev za mirno rješenje spora, pa tužiteljica predlaže sudu da usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku plaćanja troška postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti jer tužiteljica nije u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora dokazala izvanknjižni slijed stjecanja prava vlasništva. Naime, zemljišnoknjižni sud nije na temelju niti jednog dokaza mogao utvrditi na koji način je PĐ bila ovlaštena raspolagati predmetnom nekretninom odnosno da bi ista uopće bila vlasnicom predmetne nekretnine. Tužiteljica nije pošteni posjednik jer je u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora znala odnosno imala razloga posumnjati da PĐ ne pripada pravo na posjed ako ista nije raspolagala ispravama iz kojih je razvidno na koji način je ista stekla pravo vlasništva na stanu. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženoj.

3.Tužbeni zahtjev je osnovan.

4.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis ovog suda poslovni broj Z-1874/14, potom je izvršio uvid u priznanicu SDK (list 5), uplatnicu (list 6), račune (list 7), zapisnik o ispitivanju plinske instalacije (list 8), rješenje Hrvatskih voda (list 9), ugovor za zasnivanje pretplatničkog telefonskog odnosa (list 10- 11), radni nalog (list 12-13), izvadak iz matice rođenih (list 14), izvod iz matične knjige vjenčanih (list 16), rješenje o utvrđenju revalorizirane vrijednosti stana (list 18-19), priznanice (list 20-24), račune (list 25-30, 69-70), ugovor o opskrbi plinom (list 31-32), izvadak iz zemljišne knjige (list 36-40), zahtjev za mirno rješenje spora (list 41-42), rješenje Sekretarijata za financije Grada Zagreba od 15.5.1973. (list 44), rješenje Sekretarijata za financije Grada Zagreba od 12.10.1973. (list 45), kupoprodajni ugovor (list 46-48), proveden je očevid uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka građevinske struke, pribavljen je nalaz i mišljenje građevinskog vještaka (list 99-112), saslušani su svjedoci SĐ, ČĐ, ZĐ, FĐ, EĐ i tužiteljica.

5. Iz zemljišnoknjižnog predmeta ovog suda posl. br. Z-1874/14 razvidno je da je predlagatelj Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. 15. siječnja 2014. g. podnijelo prijedlog za upis u zemljišnu knjigu temeljem Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i Knjige položenih ugovora i upisa prava vlasništva posebnog dijela nekretnine ("Narodne novine" broj 121/2013) te je sud dana 21. svibnja 2021. g. donio rješenje gornjeg broja kojim je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisao kao Etažu 17. stan na 1. katu površine 34,48 m2 u ulazu [adresa] koji se nalazi u stambenom objektu pop. br. 17581 i to kao vlasništvo Republike Hrvatske, uz obrazloženje da tužiteljica ne raspolaže ispravama kojima bi dokazala izvanknjižni slijed stjecanja prava vlasništva, dok se u odnosu na dosjelost, ista ne može utvrđivati u izvanparničnom postupku.

6. Iz kupoprodajnog ugovora od 19. ožujka 1973. godine razvidno je da su PĐ, [adresa] kao prodavatelj i IĐ, [adresa] kao kupac zaključile isti radi kupnje/prodaje nekretnine jednosobnog stana u prvom katu III stubišta u stambenom objektu [adresa] na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 37 m2 za iznos od 40.000.- N. Din, time da kupac stupa u posjed odmah po isplati.

7. Iz rješenja Općine Trešnjevka Komiteta za prostorno uređenje, komunalne i stambene poslove Grada Zagreba broj UP/I-05-30-373/1983 od 27.12.1983. razvidno je da je utvrđena da revalorizirana vrijednost stana – stambene zgrade u [adresa] u vlasništvu LĐ iz [adresa] iznosi 299.027,37 dinara.

8. Iz rješenja Sekretarijata za financije Odjela za utvrđivanje obveza građana Odjela za poreze i takse Grada Zagreba broj UP/I-03/13-4760/3-1973. od 15.5.1973. g. razvidno je da se poreznom obvezniku PĐ iz [adresa] utvrđuje osnovica za razrez poreza na promet nekretnina sa 66.000 dinara na koju se razrezuje porez na promet nekretnina u iznosu od 11.260 dinara. Razrezani iznos poreza obveznik je dužan platiti u roku od 15 dana po primitku rješenja u korist Zbirnog prolaznog računa doprinosa i poreza građana Skupštine grada Zagreba, Sekretarijata za financije Ilica 25.

9. Na očevidu dana 25. travnja 2024. godine sud je identificirao gdje se nekretnina nalazi, te je vještak izvršio potrebna mjerenja i fotografiranja i na temelju istog je sačinjen nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Krunoslava Jambreka od dana 29. svibnja 2024. godine koji je identificirao stan u [adresa] oznake E-17, prvi kat, ravno, površine 34,48 m2, te je naveo da prema mjerodavnim podacima iz kupoprodajnog ugovora, i podacima iz zemljišne knjige te na osnovu pregleda i izmjere stana na terenu stan ima površinu 36,61 m2, u zgradi sagrađenoj na zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

10. Na predmetni nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi a i sud nalazi da je nalaz sačinjen cjelovito i u skladu s pravilima struke.

11. Iz iskaza tužiteljice razvidno je da su njezini roditelji u [adresa] prodali jedan dio kuće koju su imali da bi njoj i bratu osigurali za studij da bi imali gdje živjeti u [adresa]. Isto su napravili i obitelj PĐ, kako bi također svojim sinovima osigurali smještaj u Zagrebu jer su svi tada išli studirati. No, u međuvremenu je obitelj PĐ kupila veliki stan u [adresa] i kada je tužiteljica prikupila novac za plaćanje poreza, to je bio razlog zašto je ugovor između nje i gospođe PĐ potpisan 19.3.1973 godine. Njezin brat se oženio 11.7.1970. godine i nakon toga je ušao u stan, a obitelji PĐ nije trebao stan za sinove, jer su kupili veliki stan. Bratova kćer se rodila u tom stanu 12.3.1973.godine, što su sve dostavili u predmetu. Tada je njezin otac prodao i ostatak kuće u [adresa] i preselio u Zagreb i tim novcem su on i brat završavali kuću u [adresa]. Ona je živjela u predmetnom stanu od 1974. godine do 1984. godine, kad se udala i preselila mužu u Gračane. Također je priložila i uplatnice za režije, time da je nešto uplatnica bilo na bratovo ime i to najranijih. Nakon 1984. godine stan je koristio njezin bratić, brat od njene šogorice, a zadnja je stan koristila majka od gospođe ZĐ koja je inače živjela kat iznad, ona je živjela najduže i to od 2013. do 2020.g. kad je otišla u Starački dom. Sve te osobe su bile u stanu uz njezinu suglasnost i ona ime je dala ključeve. Nitko od strane Republike Hrvatske od 1973. godine nije osporavao vlasništvo stana. Pokušala je pronaći informaciju ili ugovor od koga je gospođa PĐ kupila stan, međutim bezuspješno.

12. Iz iskaza svjedoka EĐ je razvidno da zna zašto je dobila poziv za ovo ročište, odnosno radi se o predmetu utvrđivanja vlasništva stana koji se nalazi na prvom katu u sredini, jednosobni stan, koji se sastoji od sobe, kuhinje, hodnika i kupaonice, koji ima oko 30-tak kvadrata, u [adresa]. Sjeća se da je gospođa tužiteljica živjela u tom stanu još od vremena dok je ona bila djevojčica u osnovnoj školi, jer su se u susjedstvo doselili kad je imala 4-5 godina, a stanuje na 3. katu u predmetnoj zgradi, sada ima 62 godine, time da je jedan period od par godina tj. 5 godina, od 1984. godine nije živjela u zgradi. Zna da je s gospođom živio i njezin suprug, ali nije s njim bila u nekom posebnom kontaktu osim pozdrava u zgradi. Nikad joj se nitko nije obratio da bi on bio vlasnik stana i da bi bio u posjedu stana, a jedno vrijeme zna da su u stanu bili podstanari, ali ne sjeća se kad je to bilo, početkom 90-tih godina. Nije nikad vidjela nikakve ugovore vezane uz taj stan, niti je čula da bi postojali neki pravni poslovi tipa kupoprodajni ugovori, darovanja ili nasljeđivanja tog stana. U zgradi je bila predstavnik stanara 10-tak godina, odnosno do 2020. godine.

13. Svjedok ZĐ je također iskazala da zna zašto je dobila poziv za ovo ročište, jer se RH upisala kao vlasnik stana u kojem stanuje tužiteljica dugi niz godina i sam taj postupka traje dugi niz godina. Njezini roditelji stanuju u stanu na trećem katu od 1968. godine i ona je od tada s njima, jer je cijelu osnovnu školu, gimnaziju i fakultet bila na toj adresi. Nakon udaje se odselila s te adrese, a 2004. godine se nakon rastave vratila mami s kćerkom i od tada je u stanu, a sada je ona vlasnica tog stana, jer je mama korisnica Doma za umirovljenike. Stan tužiteljice je na prvom katu u sredini, to je jednosobni stan koji ima 30-tak kvadrata. Ona zna da je u stanu stanovala gospođa sa svojim suprugom, a kasnije su se u stanu izmjenjivali podstanari, no ne može reći kad je to bilo jer je to bilo u vrijeme kad se odselila iz zgrade. Nije nikad vidjela pravne dokumente ili isprave vezane uz predmetni stan, odnosno nije vidjela ni ugovore o kupoprodaji niti o darovanju kao niti rješenja o nasljeđivanju, a gospođu poznaje dugi niz godina, a i u susjedskim odnosima su pa ju to nije interesiralo. Nikad joj nije nitko došao, niti rekao da bi on bio pravi vlasnik stana, niti da ga bilo tko smeta u posjedu predmetnog stana, a da je on pravi posjednik. U predmetnom stanu je kao podstanar prije odlaska u dom bila njezina majka, ne sjeća se trenutno tog razdoblja, a bilo je to sigurno do 2020. godine, jer je tada otišla u Dom za umirovljenike u studenom mjesecu.

14. U svojem iskazu svjedok SĐ je iskazala da zna zašto je dobila poziv za ovo ročište jer je to vezano za problem s prodajom stana u [adresa]. Ne zna detalje gdje se stan nalazi, i nije nikad tamo bila, iako je stan bio u vlasništvu njezine svekrve pok. PĐ. Ona sama je živjela sa suprugom, svekrom i svekrvom u stanu u [adresa], i kad je njezina svekrva preminula, negdje otprilike 2018. godine, ona je odlučila baciti stare dokumente za koje je smatrala da im više nisu potrebni, a bili su sortirani u jednom fasciklu koji je imao njezin svekar. Ona je tada vidjela kupoprodajni ugovor između gospođe IĐ, koja se kasnije preziva UĐ kao kupca i gospođe PĐ kao prodavatelja predmetnog stana, a to je bila njezina svekrva. Zna da se o tome pričalo u obitelji da je predmetni stan prodan, vidjela je da je iznos bio u kunama, odnosno nije sigurna, a iznosa se također ne može sa sigurnošću sjetiti. Ona je tada pitala gospođu IĐ – tužiteljicu, da li joj je potreban taj ugovor, međutim joj je rekla da ona ima takav isti ugovor i da joj to nije potrebno. Ona sama se selila u puno manji stan i nije mogla sa sobom nositi i čuvati sve te dokumente. Po razgovorima misli da je u stanu početkom 80-tih godina bio brat od tužiteljice, kao student sa suprugom, i zna da se njihova kćerka rodila tamo. Roditelji od svekra su imali malu kuću u [adresa] koju su prodali nakon smrti bake, a otac od njezinog svekra je došao živjeti sa svekrom i svekrvom u Zagreb. Za taj novac je kupljen predmetni stan u [adresa], dokumentaciju nije vidjela, a možda postoji u [adresa]. Njezin svekar i svekrva su se zvali U i PĐ, a za roditelje od svekra se sada u ovom trenutku ne može sjetiti.

15. Svjedok ČĐ je iskazao da zna zašto je dobio poziv za ovo ročište, a to je radi svjedočenja o stanu tužiteljice da je bio u najmu, a stan se nalazi u [adresa] preko puta "Industrogradnje", odnosno sada Ministarstva branitelja RH. Stan ima 30-tak kvadrata. U stanu je bio više puta jer su njegov šogor i sestra neko vrijeme živjeli u tom stanu, i to 3-4 godine, tamo su rođena i njihova djeca, i dolazio je čuvati djecu, a u to vrijeme je studirao i zaposlio se u "Industrogradnji" i dolazio često u stan. To je bilo otprilike od 1970-te godine. On nije nikad vidio ni kupoprodajni govor, niti darovni ugovor a niti rješenje o nasljeđivanju vezano uz predmetni stan nego je samo znao da gospođa UĐ - tužiteljica živi u tom stanu.

16. Iz iskaza svjedoka OĐ razvidno je da zna zašto je dobio poziv za ročište, odnosno da se radi se o utvrđenju vlasništva stana njegove tete, koji se nalazi u [adresa] u [adresa], misli da ima 32 kvadrata, on sam je bio u tom stanu i to je bio krajem 2021. godine i početkom 2022. godine. U tom trenutku u stanu nije bilo nikoga, a on samo brine o tome stanu i plaća režije. Po njegovom saznanju to je stan od njegove tete, prije su tamo bili njegova mama i tata i rodila mu se sestra, a tamo su bili do 1971. godine i tada su se preselili u Gračane gdje se on rodio, poslije je tamo živjela njegova teta i neki podstanari. To je oduvijek tetin stan, a poslije ga je iznajmljivala. 2021. godine teta je rekla da bi mu stan ostavila kao nasljedstvo i dala mu ključeve da se sestra i on o tom stanu brinu. Od tada on plaća te račune. Nakon dvije godine je pričuva prestala stizati, ali sve druge račune plaća on. Za predmetni stan nikad nije vidio ugovor o kupoprodaji ni darovni ugovor, niti rješenje o nasljeđivanju. U srpnju je bila provala u predmetni stan, pa je policija prvo zvala tetu, pa je onda zvala njega. Sada je stan prazan i valjda je u posjedu država, a on ima ključ od stana koji mu je dala teta IĐ i može ući u svakom trenutku u stan, a na predmeti stan je stavio lokot nakon provale.

17.Prema odredbi članka 362. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81715 i 94/17, dalje: ZV) smatra se da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenog vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnijeva iz stavka 1. i 2. ovoga članka, a tko tvrdi suprotno to treba i dokazati.

18.U zemljišnoknjižnom predmetu Z-1874/14 ovaj sud je donio rješenje dana 21. svibnja 2021. godine kojim je na predmetni neupisani posebni dio upisao vlasništvo Republike Hrvatske.

19. Prema odredbi članka 159. stavka 2. ZV, samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

20. Ovaj sud nalazi da je predmetni posjed tužiteljice pošten jer je tužiteljica uspostavila faktičnu vlast na predmetnom stanu još 19.3.1973. godine, a što sve proizlazi i iz iskaza kako same tužiteljice tako i svjedoka, za koje sud nalazi da su uvjerljivi, logični i svi uzajamno u skladu, i to neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme (quantum possessum, tantum praescriptum). Zakon o vlasništvu propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i traje zakonom određeno vrijeme, time da je posjednik sposoban da bude vlasnikom te stvari (čl. 159. st. 1. ZV) i ima faktičnu vlast, pri čemu se pod kakvoćom podrazumijeva zakonitost, istinitost i poštenje. Sud nalazi da je tužiteljičin posjed istinit jer nije pribavljen ni silom, ni potajno niti prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, jer to tuženik nije dokazao, a također je i pošten jer posjednik, ovdje tužiteljica, koja ga je stekla nije znala, niti je s obzirom na okolnosti, imala dovoljno razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed, te u ovom slučaju tuženik nije oborio presumpciju poštenja tužiteljice. U odnosu na zakonitost sud nalazi da je nedvojbeno tužiteljica u postupku dostavila ne samo ispravu o kupoprodaji, nego i o utvrđenju porezne obveze prodavateljice PĐ, kao i utvrđenju revalorizacijske vrijednosti, a kojim rješenjem je upravo tužiteljica navedena kao vlasnica, a i njezin iskaz kao i iskaz svjedoka su u cijelosti bili u skladu s predmetnim javnim ispravama. Dakle, u ovom slučaju se radilo o neupisanom posebnom dijelu, koji međutim ima posjednika kroz razdoblje od 1973. godine do danas.

21. Sud je dopustio preinaku tužbe po čl. 193. st. 2. ZPP-a koja je učinjena točnim navođenjem broja katastarske općine u kojoj se nalazi nekretnina koja je predmet postupka, iako se tome tuženik protivio, jer nalazi da je isto svrsishodno radi konačnog rješenja spora između stranaka u postupku.

22.Slijedom gore navedenog sud je utvrdio da je utemeljeno tužiteljica zatražila utvrđenje prava vlasništva jer je isto stekla dosjelošću na navedenom posebnom dijelu, pa je sud odlučio kao u točki I izreke ove presude.

23.Kako je tužiteljica uspjela u ovom sudskom postupku to je sud na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91 – 80/22) utvrdio da ima pravo na trošak parničnog postupka s obzirom na vrijednost predmeta spora (249.000,00 kuna), pa je tužiteljici priznao kao trošak sastava tužbe po Tbr. 7.1. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023) 250 bodova, potom za zahtjev za mirno rješenje spora po Tbr. 32, kao i 7.1. Tarife iznos od 250 bodova, potom trošak sastava podneska od 12.7.2022. i 14.6.2024. po Tbr. 8.1. OT svaki po 250 bodova, trošak zastupanja na ročištima 28.3.2023., 26.4.2024., 2.4.2025. 30.9.2025. i 12.11.2025. svaki po 250 bodova po Tbr. 9.1. OT, odnosno ukupno 2250 bodova, a kako je vrijednost 1 boda 2 eura, to je priznao 4.500,00 eura i trošak PDV-a od 25% u visini od 1.125,00 eura, potom trošak sudske pristojbe za tužbu od 188,47 eura, trošak građevinskog vještačenja od 199,08 eura, trošak izlaska sudske komisije od 49,48 eura i trošak sudske pristojbe za presudu 376,93 eura, odnosno ukupno 6.438,96 eura. Sud je priznao i zakonsku zateznu kamatu na navedeni trošak po čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i čl. 30. st. 3. OZ-a. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u točki II izreke presude.

U Zagrebu, 18. prosinca 2025. godine

SUDAC

Silvija Sunčana Stubičar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU.

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest (15) dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu

2. Pun. tuženika