P-588/2024-24

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I tužitelja KC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Sandri DKaralić, odvj. iz Vukovara, protiv tuženika Addiko banke d. d., iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 4. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, uz javnu objavu 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim odredba Ugovora o kreditu uz depozit br. [broj depozita]/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama između tužitelja i tuženika sklopljenog dana 29.05.2007., a koji Ugovor je ovjeren i solemniziran kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka dana 01.06.2007. pod brojem Ov-12.731/07 i to u čl.21.st.2. koji glasi: „U Slučaju da Banka odabere drugačiji oblik namirenja, založni dužnici izričito izjavljuju da su suglasni da se temeljem ovog Ugovora, kao javnobilježničke isprave, protiv njih neposredno provede ovrha na svim predmetima ovrhe predviđenim Ovršnim zakonom, radi potpune naplate osigurane tražbine.“.

II. Nalaže se tuženiku Addiko banci d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 naknaditi tužitelju RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu 7.375,00 eura sa zateznim kamatama počev od 18. prosinca 2025. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 29. 5. 2007. sa prednikom tuženika, Slavonskom bankom d.d. Osijek, potpisao u svojstvu založnog dužnika Ugovor o kreditu uz depozit br. [broj depozita]/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama. Predmetni Ugovor je ovjeren i solemniziran kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Muse iz Osiijeka, dana 01.06.2007. pod brojem OV-12.731/07. Predmetnim Ugovorom koji je solemniziran od strane javnog bilježnika, tužitelj je dopustio upis založnog prava u korist Banke (tuženika) na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća br.14 i dvor. [adresa], ukupne površine 865 m2, a koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], vlasništvo tužitelja. Predmetni Ugovor je raskinut, na isti je stavljena klauzula ovršnosti s danom 02.08.2013. te je potraživanje koje je tuženik imao s osnova Ugovora o kreditu ad I je ustupljeno DDM Invest III AG, Švicarska, koji je u svojstvu ovrhovoditelja pokrenuo ovršni postupak pred Općinskim sudom Osijek, pod br. Ovr-905/2019 na nekretnini tužitelja. Navedeni upis predmetnog zaloga nije sporan niti je sporna činjenica da tuženik imao pravo pokrenuti ovršni postupak na nekretnini danoj u zalog radi naplate svoje tražbine. Sporna je i prema mišljenju tužitelja ništetna odredba čl. 21.st.2 predmetnog Ugovora u kojem stoji da u slučaju da Banka (tuženik) odabere drugačiji oblik namirenja, Založni dužnik, ovdje tužitelj, izričito izjavljuju da su suglasni da se temeljem ovog Ugovora, kao javnobilježničke isprave, protiv njih neposredno provede ovrha na svim predmetima ovrhe predviđenim Ovršnim zakonom, radi potpune naplate osigurane tražbine. Navedena odredba je ništetna i u cijelosti suprotna prisilnim propisima odredaba Zakona o obveznim odnosima, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pa i odredbama Ovršnog zakona. Založni dužnik može odgovarati za tražbinu iz Ugovora samo imovinom koju je dao u zalog, u konkretnom slučaju predmetnom nekretninom te je svaka druga odredba ništetna. Tužitelj ne može odgovarati svojom imovinom, pokretninama i svim drugim predmetnima ovrhe, takva činidba je nedopuštena. Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. U konkretnom slučaju, predmetni Ugovor o kreditu br. 5140030250-60010470946/2007 je djelomično ništetan u vidu citirane odredbe Ugovora kojom se nalaže da tužitelj u svojstvu založnog dužnika daje suglasnost da se provede ovrha na svim predmetima ovrhe predviđenim Ovršnim zakonom, dakle i na predmetima ovrhe kao što su računi tužitelja, pokretnine, mirovina, druge nekretnine i sl.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj u tužbi traži utvrđenje ništetnosti odredbe 21. stavka 2. Ugovora o kreditu uz depozit br. [broj depozita]/2007 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), a koji ugovor je raskinut te je tražbina ustupljena društvu DDM Invest. Tužitelj ovakav tužbeni zahtjev postavlja uz obrazloženje kako kao založni dužnik može odgovarati za tražbinu iz Ugovora samo imovinom koju je dao u zalog, odnosno predmetnom nekretninom, te da je svaka druga odredba ništetna. U bitnom, tužitelj osporava ugovaranje opće ovršne klauzule na način kako je to učinjeno ugovorom. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane. Tuženik prvenstveno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, obzirom je tuženik tražbinu s osnova predmetnog Ugovora o kreditu ustupio novom vjerovniku društvu DDM Invest III AG, Švicarska, a koje društvo je prema navodima tužitelja pokrenulo i ovrhu na založenoj nekretnini, to tuženik drži kako nije pasivno legitimiran u ovom predmetu. Nadalje, da bi ugovorna odredba bila utvrđena ništetnom, ista treba biti protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Tužitelj u historijatu tužbe navodi kako bi sporna ugovorna odredba bila, cit.: „ništetna i u cijelosti suprotna prisilnim propisima odredaba Zakona o obveznim odnosima, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pa i odredbama Ovršnog zakona“. Tužitelju se ukazuje kako navedeni zakoni prvenstveno ne sadrže isključivo prisilne odredbe, shodno čemu se tužitelj izričito ima izjasniti kojim bi to odredbama koje su prisilne naravi sporna ugovorna odredba bila protivna i iz kojeg razloga. U suprotnom, postojeća argumentacija tužitelja ostaje u cijelosti paušalna. Tuženik ističe kako svrha opće ovršne klauzule (klauzule exequendi) sadržane u ugovoru koji je sastavljen u obliku solemnizirane privatne isprave, jest da se ugovornim stranama omogući da urede svoje odnose na način koji žele, te da se o dospijeću tražbine, bez vođenja parničnog postupka, omogući strankama da ostvare svoje pravo izravno u ovršnom postupku. Ovakav stav zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj: Rev – x 507/14-2 od 18. lipnja 2014. Tužitelj je sporni Ugovor o kreditu potpisao, slijedom čega mu je moralo biti jasno kakvu ugovornu obvezu preuzima. Nastavno na navedeno, tuženik ističe i kako je sporni Ugovor o kreditu solemniziran pri javnom bilježniku. Člankom 57. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine 78/1993, 29/1994, 162/1998, 16/2007,) propisano je kako pri sastavljanju javnobilježničkog akta javni bilježnik mora ispitati jesu li stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje posla, objasniti strankama smisao i posljedice posla i uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Dakle, tužitelju je dodatno prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu javni bilježnik pojasnio značenje predmetnih ugovornih odredbi, te se uvjerio i potvrdio da odredbe Ugovora o kreditu, pa tako i odredba o općoj ovršnoj klauzuli, predstavlja pravu volju tužitelja i da isti prihvaća pravne posljedice koje iz takve odredbe proizlaze. Također, javni bilježnik je prilikom solemnizacije na potvrdi naveo kako je sudionicima ovog pravnog posla ispravu pročitao i upozorio ih da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta. Nadalje, sukladno članku 3. Zakona o javnom bilježništvu i članku 230. Zakona o parničnom postupku, javnobilježnički akt ima dokaznu snagu javnih isprava, što znači da je sadržaj javne isprave istinit, odnosno da je istinito ono što se u njoj potvrđuje ili određuje. Obzirom na navedeno, sud uzima da sadržaj javne isprave odgovora pravoj volji stranaka sve dok onaj tko osporava istinitost javne isprave ne dokaže neistinitost javne isprave sukladno odredbama zakona. Predmetni Ugovor o kreditu ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, stoga je protivno samom smislu solemnizacije utvrđivati ništetnost istog ili ništetnost dijela istog. Navodi tužitelja posve dovode u pitanje pravnu sigurnost pri sklapanju ugovora, ako niti solemnizacija ne bi proizvodila učinak u pravnom prometu, odnosno kada bi ista izgubila osnovni smisao. Dakle, slijedom svega navedenog te u spis dostavljene materijalne dokumentacije i činjenice da je riječ o solemniziranom ugovoru o kreditu, a da je tužitelj i srodnik s korisnikom kredita, jasno proizlazi kako je tužiteljeva volja u trenutku sklapanja i solemnizacije predmetnog ugovora o kreditu sa (sada) spornom odredbom bila ugovaranje opće ovršne klauzule, odnosno da tužitelj, osim predmetnom nekretninom, odgovara i cijelom svojom imovinom, a što sad neutemeljenim navodima i razlozima pokušava osporiti.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletu priloženu dokumentaciju ovome spisu, saslušao tužitelja KC, izvršio uvid u spis Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Ovr-905/2019 te izvršio uvid u Ugovor o prijenosu sredstava osiguranja sklopljen između Addiko bank d.d. Zagreb i DDM Invest III. AG od 11. rujna 2017.

3.1. Tužitelj KC u svom iskazu navodi da je sa tadašnjom Slavonskom bankom sam sklopio ugovor o kreditu koji novac je dao sinu za adaptaciju kuće. Za osiguranje kredita su on i njegova supruga založili njihovu kuću u [adresa]. Nitko ga nije upozorio da osim založene kuće banka svoje potraživanje može naplaćivati sa svih drugih njegovih nekretnina, pokretnina i novčanih sredstava. Ni kod javnog bilježnika nitko mu nije objasnio o čemu se radi. Ugovor je letimično pročitao, ali dodaje da je to bilo davno. Ne sjeća se da su mu bile jasne ugovorne odredbe, a djelatnika banke nije pitao za ikakva pojašnjenja.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.

5. Iz Ugovora o kreditu uz depozit broj: [broj depozita]/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama sklopljenog između pravnog prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, LC kao korisnika kredita i KC i NC kao založnih dužnika proizlazi da je u članku 21. stavku 2. ugovoreno da u slučaju da Banka odabere drugačiji oblik namirenja, Korisnik kredita i Založni dužnici izričito izjavljuju da su suglasni da se temeljem ovog Ugovora, kao javnobilježničke isprave, protiv njih neposredno provede ovrha na svim predmetima ovrhe predviđenim Ovršnim zakonom, radi potpune naplate osigurane tražbine.

6. Zahtjevi transparentnosti iz Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima primjenjuju se na sve vrste ugovornih odredaba koje su obuhvaćene područjem primjene Direktive. Odredbom čl. 4. st. 2. i čl. 5. Direktive propisani su zahtjevi transparentnosti. Europska komisija smatra da su slijedeći čimbenici relevantni u procjeni je li određena ugovorna odredba jasno i razumljivo sastavljena u smislu Direktive. Između ostalog zahtjeva se razumljivost pojedinih odredaba po pitanju jasnoće teksta i specifičnosti terminologije, načinu na koji su ugovorne odredbe prikazane, a to može uključivati aspekte kao što su jasnoća vizualnog prikaza uključujući i veličinu fonta, činjenicu ima li ugovor logičnu strukturu i jesu li važne odredbe istaknute prema svojoj važnosti i nisu li sakrivene među ostalim odredbama ili nalaze li se odredbe u ugovoru ili u kontekstu gdje se to razumno očekuje uključujući u vezi s drugim povezanim ugovornim odredbama. Na primjer ugovorne odredbe čiji se učinak može razumjeti samo ako ih čitamo zajedno ne smiju biti prikazane na način da je njihov zajednički učinak neprimjetan, na primjer uvrštavanje u različite dijelove ugovora (mišljenje nezavisnog odvjetnika od 15. svibnja 2019. u predmetu C-621/17). Nadalje, zahtjev prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena podrazumijeva obvezu da ugovor transparentno izloži konkretno funkcioniranju mehanizma na koji upućuje dotična odredba kao i, ako je to potrebno, odnos između tog mehanizma i mehanizma utvrđenog drugim odredbama tako da taj potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija bude u stanju procijeniti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

7. Odredbom članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 33/05, 41/08 i 63/08) propisano je da je ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

8. Sukladno Zakonu o zaštiti potrošača (NN 96/03, 79/07 i 125/07) i to člancima 96. i 97., a uzimajući u obzir iskaz tužitelja, ovaj sud je utvrdio da tuženik nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana te je odredba članka 21. stavka 2. spornog Ugovora o kreditu ništetna.

9. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije, a uzimajući u obzir Ugovor o prijenosu sredstava osiguranja ovaj sud isti prigovor nije prihvatio budući da se u konkretnom slučaju ne radi o prijenosu tražbine odnosno ne predstavlja prijenos Ugovora već samo dolazi do promjene osobe vjerovnika.

10. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a ( NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP), a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stoga je sud kao opravdan tužitelju priznao trošak sastava tužbe u visini 500 bodova odnosno iznos od 1.000,00 eura, sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, zastupanje na ročištima od 23.9.2024., 17.10.2024. i 28.11.2024., u visini 500 bodova odnosno iznos od 1.000,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, zastupanje na ročištima od 8.11.2024. i 4. rujna 2025. u visini 250 bodova odnosno iznos od 500,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 2. Tarife, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 13.12.2024. u visini 50 bodova odnosno 100,00 eura, sukladno Tbr. 9. t. 3. Tarife, trošak sastava obrazloženih podnesaka od 14.3.2022. i 10.2.2023. u visini 25 bodova odnosno iznos od 50,00 eura sukladno Tbr. 8. t. 4. Tarife, trošak sastava prijedloga za povrat u prijašnje stanje u visini 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 8. t. 2. Tarife, što čini iznos od 5.400,00 eura uz pripadajući PDV od 25% u iznosu 1.350,00 eura, što čini trošak zastupanja u iznosu 6.750,00 eura.

10.1. Ovaj sud je tužitelju dosudio i materijalni trošak puta na relaciji Vukovar-Osijek- Vukovar u visini 25,00 eura za dane 23.9.2024., 17.10.2024., 8.11.2024., 28.11.2024. i 4.9.2025. odnosno iznos od 125,00 eura.

10.2. Ovaj sud je tužitelju dosudio trošak izbivanja iz sjedišta pisarnice u visini 25 x2 bodova odnosno iznos od 100,00 eura za dane 23.9.2024., 17.10.2024., 8.11.2024., 28.11.2024. i 4.9.2025. odnosno ukupno iznos od 500,00 eura.

10.3. Stoga je ovaj sud temeljem tužitelju dosudio ukupan parnični trošak u iznosu 7.375,00 eura.

11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 18. prosinca 2025.

Sudac

Saša Rešetar

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DOSTAVITI

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika