Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: P-2194/2022-40

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu pojedincu Silviji Sunčani Stubičar, u pravnoj stvari I-tužiteljice IU iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], II-tužiteljice BU iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], III- tužiteljice IUČ iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], IV-tužitelja LU iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] i V-tužitelja MU iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] svi zastupani po Anti Knezoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv I-tuženika VU iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], II-tuženika TU iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] i III-tužitelja NU iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], svih zastupanih po odvjetnici Jasminki Trubelja iz Zagreba, radi ispravka pogrešnog zemljišnoknjižnog upisa, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 11. studenog 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužiteljica i punomoćnika tuženica, na ročištu radi donošenja, objave i uručenja presude dana 18. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je pravno nevaljana i da ne proizvodi pravne učinke uknjižba posebnih dijelova nekretnine i uknjižba prava vlasništva, provedena temeljem Rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, poslovni broj Z- 4730/2013 od 05.03.2021. na posebnim dijelovima nekretnine u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (prije obnove zemljišne knjige u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]): 9. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9), Garaža 1 pov. 22 m2 koja se nalazi u dvorištu [adresa], koji je neodvojivo povezan s cijelim suvlasničkim dijelom nekretnine u neopredijeljenom suvlasničkom omjeru, k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], garaža, 4 površine 20 m2, garaža, 3 površine 17 m2, garaža, 2 površine 20 m2, garaža, 1 površine 22 m2, dvorište površine 390 m2, kuća, [adresa] površine 118 m2, ukupne površine 587 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u korist I-tuženika VU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],

10. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-10), Garaža 2 pov. 20 m2 koja se nalazi u dvorištu [adresa], koji je neodvojivo povezan s cijelim suvlasničkim dijelom nekretnine u neopredijeljenom suvlasničkom omjeru, k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], garaža, 4 površine 20 m2, garaža, 3 površine 17 m2, garaža, 2 površine 20 m2, garaža, 1 površine 22 m2, dvorište površine 390 m2, kuća, [adresa] površine 118 m2, ukupne površine 587 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u korist II-tuženika TU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],

12. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12), Garaža 4 pov. 20 m2 koja se nalazi u dvorištu [adresa], koji je neodvojivo povezan s cijelim suvlasničkim dijelom nekretnine u neopredijeljenom suvlasničkom omjeru, k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], garaža, 4 površine 20 m2, garaža, 3 površine 17 m2, garaža, 2 površine 20 m2, garaža, 1 površine 22 m2, dvorište površine 390 m2, kuća, [adresa] površine 118 m2, ukupne površine 587 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u korist III-tuženika NU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Ispravlja se pogrešan upis posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) te pogrešan upis prava vlasništva za korist I-tuženika VU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na način da se nalaže brisanje upisa posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) te brisanje upisanog prava vlasništva sa imena I- tuženika VU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nekretnine oznake 9. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9) Garaža 1 pov. 22 m2 koja se nalazi u dvorištu [adresa], koji je neodvojivo povezan s cijelim suvlasničkim dijelom nekretnine u neopredijeljenom suvlasničkom omjeru, k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], garaža, 4 površine 20 m2, garaža, 3 površine 17 m2, garaža, 2 površine 20 m2, garaža, 1 površine 22 m2, dvorište površine 390 m2, kuća, [adresa] površine 118 m2, ukupne površine 587 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti, a što je I-tuženik VU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna trpjeti.

III. Ispravlja se pogrešan upis posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) te pogrešan upis prava vlasništva za korist II-tuženika TU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na način da se nalaže brisanje upisa posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) te brisanje upisanog prava vlasništva sa imena II-tuženika TU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nekretnine oznake 10. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-10) Garaža 2 pov. 20 m2 koja se nalazi u dvorištu [adresa], koji je neodvojivo povezan s cijelim suvlasničkim dijelom nekretnine u neopredijeljenom suvlasničkom omjeru, k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], garaža, 4 površine 20 m2, garaža, 3 površine 17 m2, garaža, 2 površine 20 m2, garaža, 1 površine 22 m2, dvorište površine 390 m2, kuća, [adresa] površine 118 m2, ukupne površine 587 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti, a što je II-tuženik TU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna trpjeti.

IV. Ispravlja se pogrešan upis posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) te pogrešan upis prava vlasništva za korist III-tuženika NU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na način da se nalaže brisanje upisa posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) te brisanje upisanog prava vlasništva sa imena III-tuženika NU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nekretnine oznake 12. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) Garaža 4 pov. 20 m2 koja se nalazi u dvorištu [adresa], koji je neodvojivo povezan s cijelim suvlasničkim dijelom nekretnine u neopredijeljenom suvlasničkom omjeru, k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], garaža, 4 površine 20 m2, garaža, 3 površine 17 m2, garaža, 2 površine 20 m2, garaža, 1 površine 22 m2, dvorište površine 390 m2, kuća, [adresa] površine 118 m2, ukupne površine 587 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti, a što je III-tuženik NU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna trpjeti.

V. Nalaže se I-tuženiku VU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tuženiku TU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tuženiku NU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da I-tužitelju IU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužitelju ĐU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III-tužitelju IUČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV-tužitelju LU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i V-tužitelju MU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno nadoknade troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom tekućim od donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 18. prosinca 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi navode da je u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] posl. broj Z-4730/13 dopušten upis posebnih dijelova koji su upisani u knjizi položenih ugovora za stambenu zgradu [adresa], a između ostalog su upisane tri garaže u Etažu 9., 10. i 12. u korist tuženika, sve temeljem rješenja o izvedenom stanju, s obrazloženjem da su nekretnine izgrađene na legalan način, a da je upis vlasništva izvršen temeljem Sporazuma suvlasnika od 4.3.2021. godine. Predmetna suglasnost ne predstavlja pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva jer nije potpisana od svih suvlasnika, a nisu niti ovjereni potpisi suvlasnika koji su ju potpisali. Međutim su rješenjem Zemljišnoknjižnog suda odbijeni prigovori tužitelja i isti su upućeni na parnicu podnošenjem tužbe za ispravak. Predmetnu suglasnost su potpisali samo 5 od 12 suvlasnika, a od toga su 4 suvlasnika osobe u čiju korist je izvršen upis garaža. Odredbom članka 61. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, zajedničkim stvarima zajedničari raspolažu zajednički te stvarnim pravima, zajedničkim stvarima zajedničari raspolažu zajednički te pojedini od njih može raspolagati stvarima samo na temelju ovlasti koju su mu dali svi ostali, dok sukladno odredbi članka 62. stavka 1. svaki zajedničar ima pravo glede zajedničke stvari postavljati one zahtjeve koji proizlaze iz njegova zajedničkog vlasništva. Nije sporno da su predmetne garaže izgrađene na zajedničkom dijelu zemljišta svih suvlasnika, dakle izgradnja garaža u zajedničkom dvorištu predmetne zgrade u smislu odredbe čl. 41. st. 1. i 2. ZV predstavlja posao izvanredne uprave. Međutim za izvanrednu upravu tuženice nisu imale suglasnost svih suvlasnika. Stoga tužitelji predlažu izvršiti brisanje pogrešnog upisa vlasništva u korist tuženika. Tužitelji su podneskom od 27.3.2025. g. izmijenili činjenični opis tužbenog zahtjeva samo u dijelu novog stanja u zemljišnim knjigama nakon provedene obnove zemljišne knjige a što se ne smatra preinakom tužbenog zahtjeva.

2. Tuženice u odgovoru na tužbu prigovaraju vrijednosti predmeta spora od 101.000,00 kuna. Tuženice ističu prigovore nedostatka pravnog interesa tužitelja u ovom parničnom postupku. Naime, tužitelji nisu vlasnici garaža jer su tužiteljice vlasništvo garaža stekle legalno, podredno i dosjelošću temeljem čl. 28 st. 2 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91), koji Zakon je bio na snazi do 31. prosinca 1996. godine, odnosno temeljem čl. 159 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugi stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. godine. Dakle, u tužbi tužitelji ne navode na koji način bi oni postali suvlasnici spornih garaža, pa doista nemaju pravni interes u ovom parničnom postupku. Istaknuti prigovor nedostatka pravnog interesa odnosi se i na zemljište na kojem se nalaze sporne garaže jer su tuženice do brisanja društvenog vlasništva, tj. do 05. ožujka 2021. godine bile nesporne vlasnice garaža na tuđem, odnosno društvenom zemljištu, što je bilo pravno dopušteno jer su garaže izgrađene zakonito, a tuženicima nikada nitko nije osporavao posjed garaža kao ni njihovo vlasništvo. Tuženice su u redovnom postupku ishodile rješenja o izvedenom stanju koja im jamče da ni fizička ni pravna osoba ne može sporne garaže rušiti (nije riječ o vlasništvu nego o zaštiti od rušenja), pa su brisanjem društvenog vlasništva temeljem čl. 9, 366 i 395 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17), po načelu jedinstva nekretnine tuženice stekle pravo vlasništva i garažama pripadajućeg zemljišta. Nastavno, tuženice ističu i prigovor prekluzije jer tužbu nisu podnijeli u roku od 30 dana računajući od dana primitka rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, posl. broj Z-29378/2021 od 08. ožujka 2022. godine. Rješenje Općinskog građanskog suda, Zemljišnoknjižni odjel, posl. broj Z-4730/2013 od 05. ožujka 2021. godine doneseno je temeljem Prijavnog lista Rn-925/05 br. 1 i 2 k. o. [katastarska općina], popisa objekata u zgradi 24. siječnja 2012. godine, Međuvlasničkog ugovora od 06. ožujka 2001. godine te odredaba čl. 15, 16 i 17, Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora (NN 91/96, 68/98, 137/99, 114/04, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 121/13). Pogrešno tužitelji u tužbi navode da je Rješenje od 05. ožujka 2021. godine doneseno isključivo na temelju rješenja o izvedenom stanju i na temelju Sporazuma suvlasnika od 04. ožujka 2021. godine jer prvostupanjski sud to u rješenju nigdje ne navodi nego samo obrazlaže da je izvršio uvid u rješenja o izvedenom stanju tuženica te zaključio da su istim rješenjima tuženice zaštićene od rušenja garaža, a isto tako da je izvršio uvid u Sporazum (suglasnost) od 04. ožujka 2021. godine, ali ne navodi da je rješenje od 05. ožujka 2021. godine doneseno isključivo, kako tvrde tužitelji, na temelju rješenja o izvedenom stanju i suglasnosti suvlasnika. Tuženice su rješenja o izvedenom stanju dostavile u spis ne kao dokaz vlasništva, jer je njihovo vlasništvo nesporno, nego kao dokaz da su zaštićene od rušenja garaža, pa je Zemljišnoknjižni sud izvršio uvid u ta Rješenja iz toga razloga. Glede Sporazuma (suglasnosti) suvlasnika od 04. ožujka 2021. godine sud samo navodi da je u isti izvršio uvid te utvrdio da je 5 suvlasnika i pisanim putem dalo svoju suglasnost, a ostali suvlasnici, osim tužitelja, dali su svoju prešutnu suglasnost. Čak i kada bi i bila potrebna suglasnost suvlasnika (a što nije), tuženice imaju 5 pisanih suglasnosti i dvije prešutne suglasnosti, a što bi bilo dovoljno jer se radi o natpolovičnoj većini. Međutim, u ovom postupku potpuno je nepotrebna suglasnost iz razloga što je vlasništvo garaža tuženica nesporno i iz razloga što do donošenja Rješenja od 05. ožujka 2021. godine suvlasnici nisu bili vlasnici zemljišta niti su imali pravo korištenja, pa u ovom postupku ni po toj osnovi nije trebala njihova suglasnost. Tuženice su u redovnom postupku ishodile rješenja o izvedenom stanju koja im jamče da ni fizička ni pravna osoba ne može sporne garaže rušiti (nije riječ o vlasništvu nego o zaštiti od rušenja), pa su brisanjem društvenog vlasništva temeljem čl. 9, 366 i 395 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17), po načelu jedinstva nekretnine tuženice stekle pravo vlasništva i garažama pripadajućeg zemljišta. Pozivanje tužitelja na čl. 41 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) je potpuno neutemeljeno jer se ta zakonska odredba odnosi na nekretninu u nespornom suvlasništvu više osoba, a tužitelji nisu bili suvlasnici spornih garaža jer u spisu postoje dokazi da su tuženice dugi niz godina vlasnice svojih garaža i da plaćaju sve obveze za iste. Nadalje, isto vrijedi i za zemljište jer je zemljište do 05. ožujka 2021. godine, tj. do donošenja Rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj Z- 4730/2013 bilo društveno vlasništvo, što znači da tužitelji nisu bili suvlasnici zemljišta. To su razlozi po pravnom shvaćanju tuženica da se u ovom slučaju ne može primijeniti čl. 41 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na kojoj zakonskoj odredbi tužitelji temelje svoju tužbu. Isto vrijedi i za čl. 61 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) jer do 05. ožujka 2021. godine nije bilo nikakvih zajedničara jer su garaže bile vlasništvo tuženica, a zemljište društveno vlasništvo. Iz istih razloga se u ovom parničnom postupku ne može ni primijeniti ni čl. 67 st. 1 ni čl. 73 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) jer do 05. ožujka 2021. godine sporne garaže nisu nikada bile suvlasništvo, već vlasništvo tuženica, a zemljište kao što je već navedeno bilo društveno. Poseban osvrt zaslužuje onaj dio navoda tužbe koji glasi: „Nije sporno da su predmetne garaže 1, 2 i 4 (E-9, E-10 i E-12) izgrađene na zajedničkom dijelu zemljišta svih suvlasnika predmetne nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno u zajedničkom dvorištu predmetne zgrade. Dakle, razvidno je kako izgradnja garaža u zajedničkom dvorištu predmetne zgrade u smislu odredbe čl. 41 st. 1 i 2 predstavlja posao izvanredne uprave.“ Radi se o kontradiktornost kod samih tužitelja, jer u samom uvodu tužbe tužitelji priznaju da je do 05. ožujka 2021. godine zemljište bilo društveno, dakle, nije bilo suvlasništvo vlasnika stanova. Isto tako priznaju da su garaže legalno sagrađene na društvenom vlasništvu prije više od 50 godina. Očito je to razlog da ne obrazlažu kako su garaže sagrađene na zajedničkom dijelu zemljišta jer garaže nisu sagrađene nakon 05. ožujka 2021. godine nego najmanje 50 godina ranije. Rješenje o izvedenom stanju za sporne garaže tužitelji ne osporavaju, a dobro znaju da ta rješenja jamče tuženicama da im garažu ne može rušiti ni fizička ni pravna osoba pa se postavlja pitanje u čemu je pravni interes tužitelja u ovoj parnici. S obzirom na to da tužitelji priznaju pravnu valjanost rješenja o izvedenom stanju, to onda i priznaju da su garaže legalno izgrađene iz čega proizlazi da u vrijeme njihove gradnje nije trebala ničija suglasnost jer su građene na društvenom zemljištu, već je po propisima koji su vrijedili u vrijeme izgradnji garaža (dakle, prije 50 i više godina), a što je Općinski sud u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel detaljno obrazložio u rješenju posl. broj Z-29378/2021 od 08. ožujka 2022. godine u obrazloženju pod točkom 4, 5 i 6. čiji sadržaj glasi: „4. U ovom postupku sporno je pitanje da li su se ispunile sve zakonom propisane pretpostavke za uknjižbu prava vlasništva na garažama označenim kao etaže 9,10,11,12 k. o. [katastarska općina].

5. Uvidom u rješenje o izvedenom stanju za NU, TU i VU, zapisnik o bodovanju stana od 3.6.92.g. (stanu pripada i 1 garaža), građevinsku dozvolu od 11.4.1967.g., odobrenje za uporabu od 17.10.1974.g., rješenje od 27.06.1968.g., zapisnik od 10.10.1974.g. (ostalih isprava navedenih u temelju pobijanog rješenja za UU) i suglasnosti od 4.3.2021.g. zemljišnoknjižni sud je utvrdio da su NU, TU, VU i UU stekle valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama.

6. Temeljem pravila o pojedinačnom ispravnom postupku, dostavljenih isprava i činjenice da se NU, TU, VU i UU nalaze u posjedu predmetnih nekretnina zemljišnoknjižni sud je zaključio da nije moguće brisati predmetne posebne dijelove iz zemljišne knjige jer su isti izgrađeni na legalan način, te ukoliko podnositelji prigovora smatraju da su stekli pravo vlasništva na dijelu predmetnih nekretnina isti mogu svoje pravo ostvariti u parničnom postupku podnošenjem tužbe radi utvrđenja prava vlasništva.“ Tužitelji uporno ističu da su Rješenjem posl. broj Z-4730/2013 od 05. ožujka 2021. godine u dijelu koji se odnosi na upis garaža 1, 2 i 4 u ZK ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] povrijeđena njihova prava, ali ne navode koja su to prava nego neistinito ponavljaju da je navedeno Rješenje doneseno isključivo na temelju Rješenja o izvedenom stanju i suglasnosti od 04. ožujka 2021. godine koju oni ne priznaju, a što zaista nije istina jer u uvodu tužbe sami tužitelji poriču ovakve tvrdnje, što je već navedeno i obrazloženo. Tuženice su dovoljno obrazložile da su tvrdnje tužitelja paušalne i pravno neutemeljene jer je sud izvršio uvid u Rješenja o izvedenom stanju samo kao dokaz da su tuženice zaštićene od rušenja garaža, a suglasnost od 05. ožujka 2021. godine sud je samo spomenuo, ali nije naveo da je ta suglasnost bila potrebna obzirom da je Rješenje od 05. ožujka 2021. godine doneseno temeljem Prijavnog lista Rn-925/05 br. 1 i 2 k. o. [katastarska općina], popisa objekata u zgradi 24. siječnja 2012. godine, Međuvlasničkog ugovora od 6. ožujka 2001. godine, te odredaba čl. 15., 16. i 17. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora (NN 91/96, 68/98, 137/99, 114/04, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 121/13). Tužitelji očito nisu detaljno proučili Rješenje od 05. ožujka 2021. godine jer potpuno neosnovano zaključuju da je sud priznao tuženicama vlasništvo garaža na temelju Rješenja o izvedenom stanju, a u spisu postoje dokazi da su tuženice preko 50 godina vlasnice garaža koje vlasništvo nitko nikada nije osporavao, a pravni značaj Rješenja o izvedenom stanju je samo dokaz da su garaže tuženica zaštićene od rušenja. Ni tijekom postupka, a ni u tužbi, tužitelji ne poriču da su tuženice preko 50 godina u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu svojih garaža pa su, da i nisu vlasništvo, vlasništvo stekle dosjelošću temeljem čl. 28 st. 2 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91), koji Zakon je bio na snazi do 31. prosinca 1996. godine, odnosno temeljem čl. 159 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugi stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. godine. U pogrešnom uvjerenju da je Rješenje od 05. ožujka 2021. godine doneseno isključivo na temelju Rješenja o izvedenom stanju i na temelju suglasnosti od 04. ožujka 2021. godine tužitelji se pozivaju na odredbu čl. 203. st. 5. i 6. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19) koje zakonske odredbe pogrešno tumače jer u podnesenoj tužbi uopće nisu naveli koja su njihova prava povrijeđena jer je navođenje navodno povrijeđenih prava pretpostavka za dopuštenost tužbe za ispravak, ali i dokaz o postojanju pravnog interesa. Tužitelji nisu pobijali Rješenja o izvedenom stanju, a imali su na to pravo. Prema tome, postojeća Rješenja o izvedenom stanju su pravomoćna i njihove odredbe obvezuju i tužitelje u dijelu da su garaže zaštićene od rušenja i u dijelu da su legalno izgrađene. Obzirom da tužitelji nisu pobijali Rješenja o izvedenom stanju, to im Zemljišnoknjižni sud i nije bio dužan dopustiti sudjelovanje u postupku jer nisu bili ni vlasnici ni suvlasnici spornih garaža, a ni zemljišta na kojima su te garaže izgrađene jer je zemljište do 05. ožujka 2021. godine bilo uknjiženo kao društveno vlasništvo. Predlažu sudu da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelje obveže da solidarno tuženicama naknade troškove ovog parničnog postupka.

3. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda poslovni broj Z-4730/13 (ozn. Z-19698/21 i Z-19706/21), suglasnost od 4.3.2021. godine, potom je saslušao I-tužiteljicu IU, II-tužiteljicu BU, III- tužiteljicu IUČ, IV-tužitelja LU, I-tuženika VU, II-tuženika TU, III-tuženika NU, svjedoke UU, te izvršio uvide u građevinsku dozvolu (list 120), odobrenje za upotrebu (list 124), zapisnik (list 126), uporabnu dozvolu (list 131), rješenje o izvedenom stanju (list 145), izvod iz katastarskog plana (list 148), rješenje o izvedenom stanju (list 150), rješenje o izvedenom stanju (list 156), rješenje o izvedenom stanju (list 165), rješenje (list 182), smrtni list (list 186), brisovno očitovanje (list 187).

5. Iz zemljišnoknjižnog predmeta ovog suda poslovni broj Z-4730/13 (ozn. Z-19698/21 i Z-19706/21) razvidno je da je Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. dana 31. siječnja 2013. godine podnijelo prijedlog za upis u zemljišnu knjigu temeljem Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisa vlasništva posebnog dijela nekretnine – NN 60/2010, radi upisa stambene zgrade u [adresa] u [adresa], te je navedeni sud dana 5. ožujka 2021. godine donio rješenje pod gornjim brojem kojim su upisane: Etaža 9, Etaža 10, Etaža 11. i Etaža 12, kao posebni dijelovi. Na navedeno rješenje su tužitelji dana 27. svibnja 2021. godine podnijeli prigovor u odnosu na upis 4 navedene garaže, navodeći da suglasnost od 4.3.2021. g. nisu potpisali svi suvlasnici nego samo 5 od 12 suvlasnika predmetne zgrade, pri čemu od navedenih 5 je 4 suvlasnika u čiju korist je dopušten upis garaža. Pri navedenom su se tužitelji pozvali na članak 41. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

6. Rješenjem broj Z-29378/2021 od 8.3.2022. g. zemljišnoknjižni sud je odbio prigovor tužitelja na rješenje o povezivanju i uputio ih da svoje navodno pravo ostvare u parnici tužbom za ispravak. Punomoćnik tužitelja je predmetno rješenje primio 18. ožujka 2022. godine a tužba u ovom predmetu je podnesena 15. travnja 2022. godine, dakle unutar zakonskog roka od 30 dana, pa stoga prigovor tuženika da tužba nije u roku i da istu treba odbaciti nije utemeljeni prigovor. Također sud ne nalazi utemeljenim niti prigovor u odnosu na vrijednost predmeta spora jer se tužbom traži izvršiti brisanje upisa tri garaže, čija vrijednost nedvojbeno je u skladu s postavljenom vrijednosti predmeta spora od 101.000,00 kuna.

7. Nadalje, Iz iskaza I-tužiteljice IU razvidno je da ista smatra da je zemljište na kojem su izgrađene garaže zajedničko zemljište od svih vlasnika u stambenoj zgradi [adresa]. Prethodno izgradnji garaža na zemljištu su bile šupe i svaki stan je imao svoju šupu. U jednom trenutku su te šupe srušene i preko noći su izgrađene garaže. Ukupno je izgrađeno 4 garaže, a jedna je bila od prije. Kad su gradili garaže tuženici nisu tražili nikakvo odobrenje od suvlasnika. U trenutku kad se vodio postupak povezivanja zemljišnih knjiga nazvala me gospođa 3. tužena NU i pitala da li bismo dali suglasnost za predmetne garaže za upis predmetnih garaža i ja sam odgovorila da neću dati suglasnost. I ostali suvlasnici nisu dali suglasnost, dala je suglasnost samo gospođa I koja živi preko puta i sami tuženici. a svaki stan je imao svoju šupu. U izgradnji garaža nitko od suvalsnika nije smetao tuženike prilikom izgradnje, jer nitko nije stigao reagirati. Na pitanje da li joj je poznato koliko dugo tuženice imaju garaže odgovorila je da ne zna točno.

8. U svojem iskazu II-tužiteljica BU, se u cijelosti pridružuje navodima I. tužiteljice, time da misli, ali ne sa sigurnošću, da su garaže izgrađene 2005. godine otprilike. Na pitanje pun. tuženika da li je dala suglasnost za izgradnju garaža odgovorila je da nije. U odnosu na pitanje čije su bile šupe odgovorila je da je jedna od šupa bila i njihova, odnosno od bake i roditelja. Nitko nije smetao tuženike u izgradnji garaža.

9. III-tužiteljica IUČ, se u cijelosti pridružuje navodima 1. i 2. tužiteljice, time da su svi posjećivali baku koja je živjela u tom stanu, međutim ona nije imala doticaja s izgradnjom predmetnih garaža, i nije dala suglasnost za izgradnju garaža niti poslije. U tijeku postupka povezivanja zemljišnih knjiga i knjiga položenih ugovora nisu dali suglasnost za upis garaža. Također su i oni imali jednu šupu na predmetnom zemljištu, a šupe su bile drvene. Ona se ne sjeća da je netko smetao tuženike u izgradnji garaža jer su tada bili djeca. Tuženici imaju te garaže negdje u razdoblju od 18-20 godina.

10. U svojem iskazu IV-tužitelj LU, se u cijelosti pridružuje navodima 1., 2. i 3. tužiteljice. Kad je kupovao stan u predmetnoj zgradi rečeno mu je da također stanu pripada i jedna od šupa na predmetnom zemljištu, ali kako živi u [adresa], nije se tom šupom koristio. Teško mu je reći kada su točno garaže izgrađene, ali misli da je to bilo prije 18-20 godina. On nije smetao tuženice u izgradnji garaža i ne zna da bi netko drugi to radio. Nije dao suglasnost, a kad ga je zvala III- tuženica on je predlagao etažiranje, a i danas misli da je to osnova svega. Naime predlagao je da svakome pripadne dio zemljišta sukladno suvlasničkom udjelu, a misli na dio zemljišta gdje su bile šupe i ostalo dvorište.

11. Iz iskaza I-tužene VU razvidno je da na predmetnom zemljištu ima garažu koja je već bila uključena u stan kad je stan kupovala, a ona ju je renovirala 2004. godine. Kad je kupovala stan tamo je bilo 4 garaže. Misli da je stan kupovala 1997. godine. Kad je kupovala stan kupila je i garažu, a ne šupu jer tako je bio i bodovan stan, a garaža je bila u ruševnom stanju jer je bila od drveta. Kako je sve bilo u ruševnom stanju pitala je geodetu da li treba dozvolu, a on joj je rekao da ne treba dozvolu jer je već postojeći objekt. Od izgradnje garaže nije ju nitko smetao u posjedu ili pristupu garaži. I danas ima ključ od garaže i unutra drži stvari: lopatu, motike itd. Na pitanje pun. tužitelja zašto je onda ishodila rješenje o izvedenom stanju ako je rekla da je pitala i da joj je rečeno da ne treba dozvola, odgovorila je da je naknadno ponovno pitala i rečeno joj je da se sve mijenja i da se briše društveno vlasništvo i da treba ishoditi takvo rješenje. Ispred nije bilo šupa ostalih suvlasnika, ali su iza postojale te šupe. Naime, ona kad je kupila stan nisu te šupe više postojale, jer su bile srušene, a kada su točno srušene to ne zna. Naime 2004. ona je potpuno renovirala i stan i garažu, a prije te potpune renovacije je garaža bila drvena, a sada je građena garaža od cigle i betona. Na pitanje pun. tužitelja da li je u postupku povezivanja dobila suglasnost za upis garaže odgovorila je da je suglasnost dala samo gospođa I i sve tri tuženice, a još dvije gospođe nisu imale ništa protiv, ali nisu se potpisale.

12. U svojem iskazu II-tužena TU, navodi da je također kao i I- tužena izgradila garažu 2004. godine, a prethodno je bila drvarnica i to više od 50 godina i kako je naslijedila stan tako je naslijedila i tu drvarnicu 1990. g. Od ostalih suvlasnika su tražili zajedničku suglasnost, ali samo 4 suvlasnika su dali suglasnost. Nikada ju nitko nije smetao u posjedu garaže jer su svi znali da garaža pripada njezinom stanu. U garaži drži ono što joj ne stane u stanu jer nemam špajzu u stanu pa onda sve ostavljam u garaži. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je u toku povezivanja pribavljena suglasnost odgovorila je da je kontaktirala gospođu NU koja je rekla da to nije potrebno jer da imaju 4 suglasnosti. Na posebno pitanje da li su prethodno bile i šupe ostalih stanara u dvorištu odgovorila je da se ona toga ne sjeća, a da je 15 godina ranije prije 1990. dolazila u predmetnu zgradu i sjeća se da su bile 4 drvarnice.

13. Iz iskaza III-tužena NU, razvidno je da je garaža broj 4 na predmetnoj nekretnini njezino vlasništvo već više od 50 godina i ona pripada stanu koji je sada njen. Svi njeni prethodnici u tom stanu su koristili tu garažu, a garaža je bila drvena i imala je prava vrata za auto, oni su u stanu od 1986. godine i cijelo to vrijeme su koristili garažu, koja je počela prokišnjavati i truliti i početkom 90-ih godina posjetila ih je gospođa SU čiji roditelji su bili vlasnici predmetne zgrade i ona je tu često dolazila i potvrdila joj je da je ta garaža pripadajuća tom stanu i da je nekada u tom stanu živio gospodin B koji je imao Fiću i napravio je tu garažu, a to je bilo ranih 60-ih jer u lokacijskoj dozvoli za garažu broj 3 koja je izdana 1967. jasno piše da se treba nasloniti južnom međom na garažu koja joj prethodi, a zapadnom međom je na međi sa susjednom parcelom. Garaža je tada građena i napravljena na društvenom vlasništvu i nikada nitko nije osporavao da ta garaža pripada njezinom stanu niti da ostale garaže pripadaju tako kako je sada postavljeno, odnosno tako je bilo oduvijek. Ona je u posjedu garaže i njen posjed nitko nikada nije ometao i nije postojao suvlasnik te garaže. Ona se pridružila obnovi garaža, riješili su dokumentaciju u katastru i kada je bila dozvoljena legalizacija ishodili su rješenja o izvedenom stanju i to prilikom treće legalizacije, a na to ih je potaknulo i povezivanje zemljišnih knjiga s knjigom položenih ugovora jer se tražilo da bude jasno rečeno koja je čija garaža. 1986. godine kada je došla živjeti u predmetni stan iza kuće u dvorištu su bile drvarnice i to prave sa letvama, a misli da su bile u dužini od 8metara. Iza toga je bilo slobodno i iza su bile njihove 4 garaže. Kako ljudi više nisu ložili na drva, nastao je nered i skupljali su se mačke i štakori i ljudi su bili nezadovoljni zbog tog nereda i htjeli su da se to ukloni. Tada joj je gospodin L koji je sada pokojni rekao da ode pitati u općinu da li se smiju maknuti te šupe i tada joj je rečeno da šupe smiju maknuti, ali da ne smiju tražiti od općine da oni naprave nove i treba skupiti potpise da su ljudi oko toga složni i to donijeti. Taj popis su potpisali svi i ona imam kopiju tog popisa. Nije bilo potrebno dobili suglasnost za građevinske radove na garažama, jer su joj u općini rekli da ukoliko je garaža njezina da može napraviti novu bez dozvole jer je to pomoćni objekt jer je u tom trenutku zemljište bilo društveno i nitko ju nije smetao u građenju garaže, nego su svi susjedi bili radosni jer su se susjedi pomagali. U zemljišnoknjižnom postupku povezivanja ju je sudac pitao da li su svi suvlasnici suglasni za upis garaža na njihovo ime i ona je odgovorila da neki jesu, a neki nisu, a on joj je tada rekao da neka oni koji jesu to potpišu i da to donese i da to nije toliko bitno. 1967. godine nije izdana lokacijska dozvola za garažu broj 4 koja je u njezinom vlasništvu jer je ta garaža već postojala. Na posebno pitanje zašto je legalizirala garažu ako je garaža već postojala prije 1967. godine odgovorila je da je došao drugi zakon.

14. U iskazu svjedok UU navodi da je prethodno bila vlasnica stana u zgradi [adresa], na prvom katu, time da je zajedno sa stanom bila i garaža u dvorištu. Ona je naslijedila stan od svoje majke koja je bila prethodni vlasnik a inače je stanovala u stanu u zgradi preko ceste, a s obzirom da je tamo provela djetinjstvo dobro su ju poznati svi vlasnici stanova i garaža, jer se znala kao mala igrati u dvorištu. Oduvijek se sjeća, odnosno od djetinjstva, da su tamo bile garaže u dvorištu i to četiri garaže. S obzirom da čuva svu dokumentaciju iako više nije vlasnica stana, može predati sudu isprave vezane uz te šupe u dvorištu. Naime, u dvorištu su bile i šupe i garaže, jer se ona 1987. godine još nije rodila, ali po dokumentima proizlazi da su u dvorištu bile i šupe i garaže. Predaje sudu dopise Skupa stanara od 08. 07.1987. godine i Zapisnika Komiteta za građevinarstvo općine Maksimir grada Zagreba od 23. 09. 1987. godine. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li to znači da su te stare šupe srušene i izgrađene nove šupe i da su kraj istih bile još i garaže, odgovorila je da ne zna što je bilo 1987., godine jer se rodila tek 1995. godine, a od svoje četvrte-pete godine zna da su u dvorištu bile 4 garaže dok šupa nije bilo, a to zna jer se igrala u dvorištu i čuvali su ju neki vlasnici stanova u [adresa] kao dijete. Ona je prestala biti vlasnik stana u [adresa]. godine a zna da u postupku povezivanja zemljišne knjige i katastra su bili pozivani svi vlasnici stanova na potpisivanje izjave da garaže budu upisane, a nije bila na sudu niti na ročištu u navedenom predmetu. Ne zna zašto te garaže nisu bile upisane u zemljišnim knjigama. Na suglasnosti iz zemljišnoknjižnog predmeta Z-4730/13 od 04. ožujka 2021. godine a koja se nalazi u zbirci isprava, je njezin potpis. Ne zna da bi bile nekakve svađe, ali pretpostavlja da je malo teže bilo sakupiti potpise jer većina suvlasnika ne živi u predmetnoj zgradi. Suglasnost svih suvlasnika je potrebna jer se ne radi o obiteljskoj kući nego o stambenoj zgradi. Također zna da je bilo potrebno da se složi većina suvlasnika oko svega, a ne svi, jer je dvorište zajedničko a i zgrada je zajednička a svatko ima samo svoj posebni dio.

15. Iz svega navedenog sud nalazi da su tuženice i svjedok UU iskazivali opširno, i iskazujući o dugom vremenskom razdoblju, dok se u odnosu na iskaze tužitelja može zaključiti da nisu dobro upoznati sa stvarnim stanjem jer nisu stanovali u predmetnoj stambenoj zgradi kroz duži niz godina, ne posjeduju isprave u odnosu na šupe koje su srušene, niti isprave u odnosu na garaže koje su izgrađene.

16. Sud u cijelosti prihvaća sve navode tuženika i to da su tuženice u upravnim postupcima ishodile rješenja o izvedenom stanju koja im jamče da niti jedna fizička niti pravna osoba ne može garaže rušiti, kao i da su brisanjem društvenog vlasništva temeljem članaka 9., 366. i 395. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17), po načelu jedinstva nekretnine upravo tuženicu su stekle pravo vlasništva ne samo na garažama nego i na garažama pripadajućeg zemljišta. Utemeljeno ističu tuženice da je rješenje Općinskog građanskog suda, Zemljišnoknjižni odjel, posl. broj Z-4730/2013 od 05. ožujka 2021. godine doneseno temeljem Prijavnog lista Rn-925/05 br. 1 i 2 k. o. [katastarska općina], popisa objekata u zgradi 24. siječnja 2012. godine, Međuvlasničkog ugovora od 06. ožujka 2001. godine te odredaba čl. 15, 16 i 17, Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora (NN 91/96, 68/98, 137/99, 114/04, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 121/13), dakle da nije utemeljen navod da je rješenje doneseno samo na temelju rješenja o izvedenom stanju i Sporazuma suvlasnika od 4.3.2021. godine, jer to u prvostupanjskom rješenju Zemljišnoknjižnog suda nigdje nije navedeno, nego je samo obrazloženo da je izvršen uvid u rješenja o izvedenom stanju tuženica te je zaključeno da su istim rješenjima tuženice zaštićene od rušenja garaža, a isto tako da je izvršio uvid u Sporazum (suglasnost) od 04. ožujka 2021. godine, ali ne navodi se da je rješenje od 05. ožujka 2021. godine doneseno isključivo, kako tvrde tužitelji, na temelju rješenja o izvedenom stanju i suglasnosti suvlasnika. U svezi Sporazuma (suglasnosti) suvlasnika od 04. ožujka 2021. godine sud samo navodi da je u isti izvršio uvid, te utvrdio da je 5 suvlasnika i pisanim putem dalo svoju suglasnost, a ostali suvlasnici, osim tužitelja, dali su svoju prešutnu suglasnost. Međutim, u ovom postupku potpuno je nepotrebna suglasnost iz razloga što je vlasništvo garaža tuženica nesporno i iz razloga što do donošenja rješenja od 05. ožujka 2021. godine suvlasnici nisu bili vlasnici zemljišta niti su imali pravo korištenja, pa u ovom postupku ni po toj osnovi nije trebala njihova suglasnost. Tuženice su u redovnom postupku ishodile rješenja o izvedenom stanju koja im jamče da ni fizička ni pravna osoba ne može sporne garaže rušiti (nije riječ o vlasništvu nego o zaštiti od rušenja), pa su brisanjem društvenog vlasništva temeljem čl. 9, 366 i 395 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17), po načelu jedinstva nekretnine tuženice stekle pravo vlasništva i garažama pripadajućeg zemljišta. Pozivanje tužitelja na čl. 41 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) je potpuno neutemeljeno jer se ta zakonska odredba odnosi na nekretninu u nespornom suvlasništvu više osoba, a tužitelji nisu bili suvlasnici spornih garaža jer su tuženice dugi niz godina vlasnice svojih garaža i da plaćaju sve obveze za iste. Nadalje, isto vrijedi i za zemljište jer je zemljište do 05. ožujka 2021. godine, tj. do donošenja rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj Z-4730/2013 bilo društveno vlasništvo, što znači da tužitelji nisu bili suvlasnici zemljišta. Stoga se ne može primijeniti čl. 41. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na kojoj zakonskoj odredbi tužitelji temelje svoju tužbu. Isto vrijedi i za čl. 61 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) jer do 05. ožujka 2021. godine nije bilo nikakvih zajedničara jer su garaže bile vlasništvo tuženica, a zemljište društveno vlasništvo. Iz istih razloga se u ovom parničnom postupku ne može ni primijeniti ni čl. 67 st. 1 ni čl. 73 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) jer do 05. ožujka 2021. godine sporne garaže nisu nikada bile suvlasništvo, već vlasništvo tuženica, a zemljište kao što je već navedeno bilo društveno.

17. S obzirom na to da tužitelji priznaju pravnu valjanost rješenja o izvedenom stanju, to onda i priznaju da su garaže legalno izgrađene iz čega proizlazi da u vrijeme njihove gradnje nije trebala ničija suglasnost jer su građene na društvenom zemljištu, već je po propisima koji su vrijedili u vrijeme izgradnji garaža (dakle, prije 50 i više godina), a što je Općinski sud u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel detaljno obrazložio u rješenju posl. broj Z-29378/2021 od 08. ožujka 2022. godine u obrazloženju pod točkom 4, 5 i 6. čiji sadržaj glasi:

„4. U ovom postupku sporno je pitanje da li su se ispunile sve zakonom propisane pretpostavke za uknjižbu prava vlasništva na garažama označenim kao etaže 9,10,11,12 k. o. [katastarska općina].

18.Tužitelji uporno ističu da su rješenjem posl. broj Z-4730/2013 od 05. ožujka 2021. godine u dijelu koji se odnosi na upis garaža 1, 2 i 4 u ZK ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] povrijeđena njihova prava, ali ne navode koja su to prava, odnosno navode da se radi o pravima zajedničara, iako su garaže građene na društvenom zemljištu pa se nikako ne može raditi o izvanrednoj upravi koju navode tužitelji, a sud izvršio uvid u Rješenja o izvedenom stanju samo kao dokaz da su tuženice zaštićene od rušenja garaža, a suglasnost od 05. ožujka 2021. godine sud je samo spomenuo, ali nije naveo da je ta suglasnost bila potrebna obzirom da je rješenje od 05. ožujka 2021. godine doneseno temeljem Prijavnog lista Rn-925/05 br. 1 i 2 k. o. [katastarska općina], popisa objekata u zgradi 24. siječnja 2012. godine, Međuvlasničkog ugovora od 6. ožujka 2001. godine, te odredaba čl. 15., 16. i 17. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora (NN 91/96, 68/98, 137/99, 114/04, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 121/13).

19.Ni tijekom postupka, a ni u tužbi, tužitelji ne poriču da su tuženice preko 50 godina u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu svojih garaža pa su vlasništvo stekle dosjelošću temeljem čl. 28 st. 2 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91), koji Zakon je bio na snazi do 31. prosinca 1996. godine, odnosno temeljem čl. 159 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugi stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. godine. Tužitelji nisu pobijali rješenja o izvedenom stanju, a imali su na to pravo. Prema tome, postojeća Rješenja o izvedenom stanju su pravomoćna i njihove odredbe obvezuju i tužitelje u dijelu da su garaže zaštićene od rušenja i u dijelu da su legalno izgrađene.

20. Nastavno, sud nalazi da tuženici nisu dokazali svoju pravnu osnovu za pokretanje ovog postupka, jer njihovo vlasništvo nije sporno na njihovim posebnim dijelovima, a sami nisu dokazali da posjeduju zakonski temelj za uknjižbu vlasništva na spornim posebnim dijelovima (garažama) ili na određenom idealnom ili realnom dijelu spornih posebnih dijelova, stoga sud prihvaća prigovor tuženika da tužitelji na kojima je teret dokaza nisu dokazali da je u zemljišnoknjižnom postupku došlo do pogrešnog upisa. Nastavno, sud nalazi da ukoliko su tuženici smatrali spornim građenje predmetnih garaža, imali su na raspolaganju pravna sredstva za osporavanje predmetnih gradnji, a što nisu koristili, niti su u ovom postupku dokazali da su koristili pravni put za osporavanje gradnje predmetnih posebnih dijelova. Stoga sud nalazi da tužitelji nisu dokazali da imaju pravo vlasništva na predmetnim posebnim dijelovima, jer nisu naveli koje točno pravo im je povrijeđeno, imajući u vidu dugi vremenski period od gradnje predmetnih garaža pa do donošenja rješenja o povezivanju u zemljišnoknjižnom postupku.

21.Slijedom gore navedenog, sud je utvrdio da tuženici nisu utemeljeno zatražili brisanje upisanog prava vlasništva na spornim posebnim dijelovima tuženika, pa je sud odlučio kao u točki I izreke ove presude.

22.Kako tužitelji nisu uspjeli u ovom sudskom postupku to je sud na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91 – 80/22) utvrdio da tuženice imaju pravo na trošak parničnog postupka s obzirom na vrijednost predmeta spora (101.000,00 kuna), time da sud ne nalazi utemeljenim prigovor visini postavljenog tužbenog zahtjeva imajući u vidu da se radi o brisanju uknjižbe vlasništva na 4 garaže, pa je tuženicima priznao kao trošak sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8.1. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023) 250 bodova, potom sastava podnesaka 6.8.2022., 21.3.2025., 1.4.2025. i 25.4.2025. i još jedan od 25.4.2025. g. svaki po Tbr. 8.1. OT od po 250 bodova i trošak zastupanjima na ročištima 16.3.2023., 24.4.2024., 13.6.2024. i 11.11.2025. g. po Tbr. 9.1. OT svaki po 250 bodova, odnosno ukupno 2500 bodova, a kako je vrijednost 1 boda 2 eura to je ukupno 5.000,00 eura, a sud je priznao i trošak PDV-a od 1.250,00 eura, odnosno ukupno je sud priznao kao trošak parničnog postupka iznos od 6.250,00 eura, a također je priznao i zakonske zatezne kamate na isti po čl. 29. st. 2. i 8. ZOO- a i čl. 30. st. 3. OZ-a, te je slijedom iznesenog odlučeno kao u točki II izreke presude.

U Zagrebu, 18. prosinca 2025. godine

SUDAC

Silvija Sunčana Stubičar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU.

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest (15) dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu

2. Pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte