P-914/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu ovog suda Martini Miočević Šušnjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelj: ĆE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Čvrljak, odvjetnica u Šibeniku protiv tuženika: GRAD ŠIBENIK, Trg palih branitelja Domovinskog rata 1, Šibenik, po punomoćniku ŽE dipl.iur., nakon javno održane glavne rasprave 25.studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a objavljene 18.prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj ĆE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik fizičkog dijela nekretnine zemljišnoknjižne oznake kat. čest. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-A površine 37 m2 na Skici mjesta očevida koju je izradio CE, dipl.ind.geod., sudski vještak za geodeziju, dana 02.10.2025. godine u Šibeniku u predmetu P- 914/2025 Općinskog suda u Šibeniku, a u kojoj skici su podaci o predmetnoj čestici preuzeti iz geodetske situacije priložene u predmetu izrađene od „Ured ovlaštenog inženjera geodezije Borko Baranović“ (EE, ing.geod.) od dana 09.04.2025.godine, a koja skica mjesta očevida čini sastavni dio ove presude.

Obrazloženje

1.Tužitelj ĆE (dalje: tužitelj) je dana 16.svibnja 2015.godine podnio tužbu protiv tuženika Grada Šibenika (dalje: tuženika) radi utvrđenja prava vlasništva na točno određenom fizičkom dijelu nekretnine zemljišnoknjižne oznake kat. čest. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-A površine 37 m2 na Skici mjesta očevida koju je izradio CE, dipl.ind.geod., sudski vještak za geodeziju, dana 02.10.2025. godine u [adresa] u predmetu P- 914/2025 Općinskog suda u Šibeniku, a u kojoj skici su podaci o predmetnoj čestici preuzeti iz geodetske situacije priložene u predmetu izrađene od „Ured ovlaštenog inženjera geodezije EE“ (EE, ing.geod.) od dana 09.04.2025.godine.

1.1.U postupku tužitelj navodi kako predmetna nekretnina u naravi predstavlja ograđeni dio dvorišta i ulaz u obiteljsku kuću tužitelja koja se nalazi i na naprijed opisanoj nekretnini. Na dijelu predmetne nekretnine nalazi se i vrt odvojen od ostataka predmetne nekretnine betonsko kamenim zidićem. Tužitelj da je predmetnu kuću i dvorište stekao Kupoprodajnim ugovorom ovjerenim od strane javnog bilježnika Vojislava Vuletina, posl.br.OV-6998/99 u [adresa] od dana 5.listopada 1999.koji je sklopio s prijašnjim vlasnicama BE i JE. U predmetnom ugovoru su stranke nepotpuno identificirale predmet ugovora pa predmetna nekretnina nije navedena u ugovoru iako su prodavateljice kasno navele da je cijelo dvorište predmet ugovora te su tužitelja uvele u posjed istog. Predmetna nekretnina je bila ograđena sa tri strane, a tužitelj je odmah nakon kupoprodaje ogradio isti željeznim vratima i ogradom od ulice.

1.2.Tužitelj temelji tužbu na kupoprodajnom ugovoru, a podredno i na dosjelosti kako osobno tako i preko njihovih pravnih prednika koji se u posjedu predmeta spora nalaze preko 40 godina.

2. Tuženik se opreza radi protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu i to isključivo ukoliko bi predmet spora predstavljao površinu koja ima javnu namjenu i koja je u vlasništvu tuženika.

3. U tijeku postupka sud je radi utvrđenja odlučnih činjenica izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to: presliku Kupoprodajnog ugovora od dana 5.listopada 1999.godine (list 4 i 5 spisa); presliku geodetskog snimka EE ing.geod.od dana 9.travnja 2025.godine (list 6 i 7 spisa) i presliku e izvatka iz zemljišne knjige broj zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] (list 11 do 15 spisa).

3.1. Sud je izveo uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke dana 5. rujna 2025. godine (list 16 do 18 spisa).

3.2. Na uviđaju je sud izveo dokaz saslušanjem svjedoka OE, AE i BE.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje da je kupoprodajom ali i dugogodišnjim posjedom stekao pravo vlasništva točno određenog fizičkog dijela nekretnine zemljišnoknjižne oznake kat. čest. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-A površine 37 m2 na Skici mjesta očevida koju je izradio CE, dipl.ind.geod. dana 02.listopada 2025. godine u [adresa].

5.1. Tuženik se opreza radi protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ukoliko bi utuženi dio predstavljao javno dobro.

5.2.Temeljem navoda stranaka i provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) sud je utvrdio i zaključio kako u nastavku slijedi.

6. Uviđajem na licu mjesta održanom dana 5. rujna 2025., uz sudjelovanje vještaka mjernika CE, dipl.ing.geod. identificiran je predmet spora kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 37 m2, označen A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-A, a u naravi se radi o nekretnini sa sjeverne strane obilježene rubom garaže na susjednoj čestici, s istočne strane prema cesti-ulici metalnom ogradom, s južne strane rubom zgrade na susjednoj čestici dok sa zapadne strane međa nije vidljivo obilježen. Nekretnina je u naravi uređeno zemljište s zasađenim travnjakom i ukrasnim biljem koje je od dijela popločanog opločnika ograđeno niskim zidom. U zapadnom dijelu vidljiva je prirodna litica s koje dalje prema zapadu ide prirodno zemljište-kamenjar. Neposrednim zapažanjem na licu mjesta utvrđeno je da predmet spora ne predstavlja površinu s javnom namjenom.

6.1.Na okolnosti iz tužbe sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka OE, AE i BE.

6.2. Svjedokinja BE, 1938., nesrodna s tužiteljem, navodi kako su ona i njezina sada pokojna sestra JE prodale predmetnu kuću s okućnicom tužitelju 1999.godine te kako je pod okućnicom bio obuhvaćen upravo predmet spora koji se vidio na terenu. Svjedokinja navodi kako su njezini roditelji kupili ovu kuću i okućnicom 1953./1954.godine od obitelji Ć, da su živjeli u njoj do 1986., potom iznajmljivali i u konačnici prodali tužitelju. Nekretnina se koristila u istim gabaritima kao i danas s tim da je tužitelj uredio predmet spora, popločan prilaz prema stepenicama, zasadio travnjak i cvijeće i postavio nova metalna vrata. Vanjski gabariti predmeta spora su bili identični kao u vrijeme dok su Ž pa oni, a kasnije tužitelj, koristili predmet spora s razlikom u načinu korištenja. Prednici tužitelja su na mjestu gdje je danas bio uređen travnjak imali posložena drva, a dvorišna vrata su također bila i tako da se granica uvijek jasno vidjela i nikad nitko osim vlasnika ove kuće taj dio nije koristio.

6.3.Svjedok OE, 1952., navodi kako su njegova majka i majka od BE sestre, kako je od rođenja dolazio kod tete BE i kako mu je teta dozvoljavala kasnije da parkira svpf C u pravo na dio koji je danas predmet spora (uređen travnjak i dijelom popločano dvorište prema ulaznim stepenicama od kuće). Vrata i grada da su postojali oduvijek na istom mjestu gdje je i sadašnja ograda s vratima. Zimi su na tom mjestu bila drva za ogrjev. Nikad nije nitko mogao koristiti predmet spora osim vlasnika kuće koji su jedino mogli i pristupiti tom mjestu te nikad nije predstavljala javnu površinu.

6.4.Svjedok AE, 1980., navodi kako je njegova baka sestra od majke BE te kako je kao dijete dolazio u ovu kuću. Ulaz je bio kao i sada samo što je razlika da su umjesto stari dvorišnih vrata stavljena nova na istom mjestu. Njegov otac da je parkirao automobil, Fiću, na mjesto koje je sad popločano i travnjak, a znala su bit poslagana drva za ogrjev. Predmetna površina nikad nije predstavljala javnu površinu.

7. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud postavljeni zahtjev tužitelja nalazi osnovanim.

7.1. Naime, odlučujući o zahtjevu tužitelja u granicama činjeničnih navoda tužbe i navoda tužitelja isticanih tijekom postupka, sud zaključuje da se predmet spora zajedno s obiteljskom kućom kao cjelina nalazi u dugogodišnjem samostalnom, poštenom i nesmetanom posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika (roditelja svjedokinje BE od 1953., a prethodno obitelji Ć) a koji zaključak je utemeljen u rezultatima dokaza provedenih u postupku, posebno onih personalnih- iskaza svjedoka E i BE koji su potvrdili kako je predmet spora oduvijek činio ograđeni dio- dvorište koje pripada obiteljskoj kući i koji su uvijek koristili vlasnici kuće. Sud se neposrednim zapažanjem na mjestu spora uvjerio kako je predmetna površina dio jedinstvene cjeline, okućnice, a ne javna površina.

7.2. Obzirom da svjedoci nemaju neposrednih saznanja o posjedovanju u vremenskom razdoblju do 1941.godine, budući su isti rođeni nakon relevantnog vremenskog perioda, nije moguće s dovoljnom sigurnošću zaključiti o izvršavanju posjeda od strane prednika tužitelja kroz vrijeme dosjelosti propisano pravnim pravilom iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (koje bi bilo dovršeno do dana 06. travnja 1941. godine), a koji propis se ima primijeniti na odnose nastale prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80. i 36/90., odnosno „Narodne novine“ br. 53/91., 9/92. i 77/92.) tj. 1980. godine, odredbom članka 29. kojeg propisa je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u tadašnjem društvenom vlasništvu, međutim valja reći slijedeće.

7.4. Odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu dana 01. siječnja 1997. godine, bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. godine („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

8. Nastavno na rečeno, iz iskaza svjedoka razvidno je da su fizičke osobe u posjedu predmeta spora, ne znajući točno od kada ali svakako da je prošlo više od 40 godina mirnog posjeda tužiteljevih prednika, kasnije i njega bez razloga za sumnju da bi upravo cjelokupni posjed predstavljao cjelinu s obiteljskom kućom.

9. Iz izvedenih dokaza, materijalnih priloženih spisu ( izvatka iz zemljišne knjige iz koje je razvidna narav nekretnine obuhvaćene kupoprodajnim ugovorom-kuća i dvor; kupoprodajnog ugovora iz kojeg bez sumnje proizlazi da bi istim bilo obuhvaćeno i utuženi dio dvorišta) kao i personalnih, nesporno je da je tužitelj stekao predmetnu nekretninu kupoprodajom, ali kako je propustom u identifikaciji izostavljen katastarski broj nekretnine, tužitelj je bio primoran ustati ovom tužbom povodom koje je u provedenom postupku nespornim utvrđeno da se utužena površina nikad nije koristila kao javna o čemu se sud uvjerio i zatečenim stanjem na terenu.

10. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme proteklo prije dana 08. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

11. Zaključak ovog suda je da je tužitelj stekla pravo vlasništva na utuženoj nekretnini onako kako je to naprijed navedeno, a sve ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki - izvanrednom dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a (u trajanju od 40 godina), svakako dovršen do vremena stupanja na snagu ZV-a.

12. O troškovima ovog postupka sud nije odlučivao budući da stranke isti nisu isti potraživale (čl. 164.ZPP).

13.Temeljem svega iznijetoga odlučeno je kao u izreci.

Šibenik, 18.prosinca 2025.

Sudac

Martina Miočević Šušnjić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu nadležnom drugostupanjskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave iste, a ulaže se putem ovog suda u tri primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.