Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, R. Boškovića 18

Poslovni broj: P-205/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužiteljice CR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po pun. Jasni Preložnjak-Bedić odvj. iz Čakovca, protiv tužene Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zast. po pun. Hrvoju Matiću odvj. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon dovršene glavne rasprave održane dana 3. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Jasne Preložnjak-Badić odvj. iz Čakovca, te zamj. pun. tuženika Natalije Kriković, odvj. iz Čakovca, 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu broj: 146-246/2008, sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 28.05.2008., potvrđen kod javnog bilježnika Ivana Marodi iz Čakovca, Matice hrvatske 14, dana 29.05.2008. pod brojem OV-11168/08, pa stoga predmetni ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane, kao ni za sudužnika ni za fiducijarnog dužnika.“

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura. Odbija se daljnji zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 250,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 14. lipnja 2023. podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora koji su stranke sklopile.

2. Nesporno je među strankama:

- da su sklopile Ugovor o kreditu broj: 146-246/2008 dana 28.05.2008., potvrđen kod javnog bilježnika Ivana Marodia iz Čakovca, Matice hrvatske 14 dana 29.05.2008. pod brojem OV-11168/08 (u daljnjem tekstu: Ugovor), a koji je ugovor unaprijed pripremio tuženik

- presudama Visokog Trgovačkog suda RH, odnosno Vrhovnog suda RH, po kolektivnoj tužbi za zaštitu prava i interesa potrošača (kolektivni spor) je već pravomoćno utvrđeno da su odredbe u ugovorima o kreditu 8 banaka u odnosu na koje je podignuta kolektivna tužba (među kojima je i tuženik), kojim odredbama je ugovorena promjenljiva kamatna stopa koja se mijenja odlukom banke-tuženika, kao i odredbe o valutnoj klauzuli CHF nepoštene i time ništetne.

3. Tužiteljica dalje u tužbi i tijekom postupka navodi:

- u pojedinačno pokrenutim postupcima pred sudom, pa tako i u ovom postupku, nije potrebno provoditi ponovno dokazni postupak radi utvrđivanja jesu li odredbe u predmetnom ugovoru o kreditu tuženika nepoštene i time ništetne jer je dakle to pravno pitanje već pravomoćno riješeno

- nije niti dopušteno ponovno utvrđivati ono što je već pravomoćno utvrđeno u kolektivnom sporu, o čemu je već pravno shvaćanje zauzeo Vrhovni sud RH

- u pravomoćno okončanom kolektivnom sporu ujedno je već utvrđeno da je tuženik nepošteni stjecatelj

- iz ovdje predmetnog ugovora o kreditu vidljivo je da on sadrži upravo nepoštene i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika, a također je vidljivo da taj ugovor sadrži i nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF

- odredba u ugovoru o kreditu o kamati, kamatnoj stopi je bitni sastojak ugovora o kreditu (cijena), bez koje ugovor o kreditu ne može opstati

- također je odredba u ugovoru o kreditu o valuti, valutnoj klauzuli CHF (predmet) bitan sastojak ugovora o kreditu bez koje ugovor o kreditu ne može opstati

- na ništetnost sud treba paziti po službenoj dužnosti prema propisima RH i prema pravu EU

- tužiteljica ima pravni interes na podnošenje ove tužbe za utvrđenje predmetnog ugovora o kreditu ništetnim u cijelosti (kao i dodataka ugovoru o kreditu) kako bi se donijela presuda kojom će se zaštititi prava i pravni interesi tužiteljice

- na temelju presude, donijete po tužbi za utvrđenje, tužiteljica za ubuduće osigurava svoja prava i pravni interes

- predmetni ugovor o kreditu je ništetan u cijelosti već i kada bi samo jedna od predmetnih odredbi ugovora o kreditu bila nepoštena i ništetna, s obzirom da je svaka od tih odredbi bitan sastojak ugovora o kreditu, bez koje (kojih) odredbi ugovor o kreditu ne može opstati i posljedica je ništetnost ugovora o kreditu u cijelosti

- čak i neovisno o utvrđenjima u kolektivnom sporu, prema odredbi čl. 269. Zakona o obveznim odnosima, činidba iz ugovora mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva

- čl. 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan

- prema odredbi čl. 81 .st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), kao zakona koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana treba uvijek procjenjivati prema svim konkretnim okolnostima slučaja

- ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji, već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a da li to možda podrazumijeva primjenu nekih kriterija i kojih, u samom ugovoru o kreditu, na zakonu neosnovano, nije navedeno

- obveza tužitelja u pogledu cijene — kamate po predmetnom ugovoru o kreditu nije odrediva, te je predmetni ugovor o kreditu ništetan i po ovoj osnovi.

4. U odgovoru na tužbu i tijekom postupku tuženik ističe:

- Zakon o obveznim odnosima (dalje: ZOO) razlikuje ništetnost pravnog posla od ništetnosti pojedinih odredbi

- člankom 324. ZOO-a propisano je da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači za sobom i ništetnost cijelog ugovora, ako bi isti mogao opstati i bez te, ništetne odredbe

- Zakon o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/09, dalje ZPK) kao lex specialis za uređenje odnosa vjerovnika i potrošača pri sklapanju potrošačkih ugovora o kreditu nije bio u primjeni 2008. godine kada je sklopljen predmetni ugovor o kreditu

- međutim, predmetni zakon ni danas ne navodi definiciju ugovora o kreditu, odnosno njegove bitne sastojke

- s druge strane, člankom 1021. ZOO-a propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik kredita se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno

- iz gore citirane odredbe vidljivo je koji su bitni sastojci ugovora o kreditu, odnosno koje sve elemente neki pravni posao mora sadržavati da bi bilo riječi o ugovoru o kreditu

- nadalje, da bi neki sastojak ugovora bio bitan, sudska praksa je zauzela stav da su bitni sastojci ugovora oni dijelovi ugovora koji ga čine određenim pravnim poslom, i bez kojih on ne bi mogao postojati

- oni mogu biti određeni propisom, po prirodi pravnog posla ili voljom stranaka, dakle, mogućnost opstojnosti ugovora osnovni je kriterij kod određivanja bitnih sastojaka ugovora

- već je na prvi pogled razvidno da definicija ugovora o kreditu iz čl. 1021. ZOO-a ne sadrži valutnu klauzulu kao bitan sastojak ugovora o kreditu

- dakle, ista nije propisana zakonom kao bitan element, niti su stranke ugovorom utvrdile istu bitnim elementom ugovora o kreditu

- kada je riječ o kamati kao sastojku ugovora o kreditu, valja istaknuti da ZOO kod ugovora o kreditu navodi obvezu korisnika kredita banci plaćati ugovorene kamate

- izuzetno je bitno razlikovati ugovorenu kamatu odnosno visinu kamatne stope iz čl. 3. ugovora o kreditu od njezine naknadne promjenjivosti odnosno povećanja i sniženja iste koje je ugovoreno, u pravilu i najčešće, odredbama članka 6. ugovora o kreditu

- imajući gore navedeno na umu, vidljivo je da je pogrešan stav tužitelja da bi zbog ništetnosti naknadnih, jednostranih povećanja kamatne stope bio ništetan cijeli ugovor o kreditu

- to iz razloga jer isti može, u skladu s odredbom članka 324. ZOO-a opstati i bez tog dijela promjenjivosti koji je utvrđen ništetnim

- nisu ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u odnosu na konkretnog potošača.

5. Temeljem navedenog sporno je u ovom postupku jesu li odredbe o promjenjivosti kamatne stope i o valutnoj klauzuli ništetne u odnosu na konkretnog potrošača, te da ako jesu da li njihova ništetnost dovodi do ništetnosti cijelog ugovora o kreditu.

6. U dokaznom je postupku sud proveo dokaze uvidom u spis (list 1-123), a osim toga izvršio je uvid i u presudu Županijskog suda u Varaždinu broj Gž 1040/2023-2 kojom je potvrđena ovosudska presuda koja se nalazi u spis na listovima 41-59. Budući da je sud utvrdio da se u ovom slučaju radi prvenstveno o pravnom pitanju o kojem ovisi razrješenje spora među strankama, nije provodio daljnje dokaze, odnosno kao nepotrebni je odbio dokazni prijedlog tužiteljice da se ona sasluša.

7. Stranke su uz činjenične navode iznijele i razloge koji se temelje na praksi Suda Europske unije, no prije svega treba reći da odluke suda EU na koje se pozivaju stranke nisu mjerodavni izvor prava u ovom slučaju jer se odnose na tumačenje i primjenu direktive vijeća 93/13 od 5. travnja 1993., a ratione temporis konkretni ugovori nisu u dosegu navedene Direktive s obzirom da su sklopljeni prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji. Naime, u prvom st. čl. 2. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (sl.l. 2013.) propisano je da su odredbe izvornih ugovora i akata koje su donijele institucije EU prije pristupanja obvezujuće za Hrvatsku i primjenjuju se u Hrvatskoj tek od dana njezina pristupanje Europskoj uniji, dakle, od 1. srpnja 2013. (vidjeti presudu Suda EU u predmetu C-567/20). Dakle, za odlučivanje o materijalnopravnim pitanjima u ovom predmetu mjerodavno je isključivo pravo Republike Hrvatske, a to znači, nakon pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu prvenstveno odredbe čl. 324. st. 1. i 2. ZOO, te odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 i dr., odnosno, "Narodne novine", 79/07 i dr. - dalje: ZZP.

8. Konkretni osnovni ugovor sadrži odredbe kojima se banka obvezuje staviti na raspolaganje tužitelju kunsku protuvrijednost iznosa naznačenih u CHF (25.451,00) prema srednjem tečaju banke, "na dan korištenja kredita". Ugovorom od 28. svibnja 2008. ugovorena je kamata po kamatnoj stopi od 6,50 posto dekurzivno godišnje. Kamate se obračunavaju mjesečno, od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete. Rok otplate kredita iznosi sedam godina od dana stavljanja kredita u otplatu. Kredit se otplaćuje u 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 377,94 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Banke na dan dospijeća. Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke ili drugom aktu Banke.

9. Vezano za tužiteljicu, ovaj sud je donio presudu poslovni broj P-345/2022-10 od 17. svibnja 2023. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1040/2023-2 od 25. listopada 2023. Po navedenoj pravomoćnoj presudi su tužiteljici isplaćeni iznosi preplate po osnovi ništetnih odredaba Ugovora, i to odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli CHF. Stoga sud smatra utvrđenim temeljem navedene presude da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz Ugovora ništetne. Argumentum a contrario već temeljem te presude da se zaključiti da sud u tom predmetu nije smatrao da bi predmetni ugovor bio ništetan u cijelosti, jer da je, tada bi to naveo u svojoj presudi.

10. No i bez obzira na to valja reći da su odredbom čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO) propisani bitni sastojci ugovora o kreditu. Ta odredba glasi: "Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno."

11. Odredbom čl. 324. st. 1. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

12. Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO ugovor će ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Odredbama čl. 87. ZZP 03, odnosno čl. 102. ZZP 07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe. Dakle, mogućost opstanka ugovora zbog ništetnosti pojedinih odredba ugovora u biti je regulirano identično odredbama ZOO i ZZP, s tim da je mogućnost opstanka ugovora propisana šire odredbom čl. 324. st. 2. ZOO.

13. Kao što je već rečeno bitni sastojci ugovora o kreditu (čl.1021. ZOO) jesu iznos koji banka stavlja na raspolaganje korisniku kredita, ugovorena kamata koju se korisnik kredita obvezuje plaćati banci, te obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca.

14. U konkretnom slučaju, banka se obvezala staviti na raspolaganje tužiteljici navedene iznose CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan korištenja kredita (taj dan ne mora biti identičan danu sklapanju ugovora), a nije sporno da je banka svoje obveze ispunila na ugovoreni način.

15. Visina anuiteta ovisi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi.

16. Međutim, valutna klauzula (čl. 22. st. 1. ZOO) spada u tzv. zaštitne klauzule. U slučaju kad su obveze stranaka vezane uz tečaj CHF što ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana, a ugovorna odredba o valutnoj klauzuli in concreto postane izvor drastičnog odstupanja od opravdanih očekivanja korisnika kredita u pogledu vrijednosti obveza (zbog čega su te odredbe ništetne), opravdano je zaključiti da ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora jer se stabilnost u pravima i obvezama stranaka valutnom klauzulom ne postiže. Naprotiv, u većoj mjeri, u ovim slučajevima, stabilnost u pravima i obvezama stranaka se postiže bez tzv. zaštitne klauzule kojom se ne ostvaruje svrha na koju upućuje njen naziv. S obzirom na to da je valuta ispunjenja obveza iz ovih ugovora HRK, time što odstranjivanjem valutne klauzule krediti ostaju na snazi kao krediti u kojima su obveze ugovornih strana određene u kunama, ne odstupa se bitno od volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora. Dakako, ako se pretpostavi da su ugovori sklopljeni s poštenim namjerama ugovornih strana koje isključuju namjeru da se zbog naknadnih okolnosti stekne nesrazmjeran dobitak.

17. Dakle, činjenica da je odredba o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, nije razlog zbog kojeg ti ugovori ne bi mogli opstati (čl. 324. ZOO).

18. Utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke (nakon navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu) nema učinak nemogućnost opstanka tih ugovora jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen. Niti ovom promjenom, u uvjetima kakvi su postojali u vrijeme kada su sklopljeni ugovori s problematičnim odredbama, kao i u vrijeme kada su te odredbe utvrđene ništetnim, ne dolazi do bitnih promjena u pravima i obvezama stranaka jer se i promjenjiva kamatna stopa pokazala kao faktor nestabilnosti pa je u uvjetima stabilnog stanja na financijskom tržištu Republike Hrvatske (stabilnost tečaja Hrvatske kune) upravo transformiranjem ugovora o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom u ugovore bez valutne klauzule s početnom kamatnom stopom kao fiksnom, postignuta namjeravana stabilnost u pravima i obvezama ugovornih strana, a isključena mogućnost da se na temelju objektivno nepoštenih ugovornih odredaba stječe ekstra dobitak na teret druge ugovorne strane.

19. Ovakvim intervencijama nije postupljeno suprotno odredbama čl. 324. st. 1. i 2. ZOO i odredbama Zakona o zaštiti potrošača jer je, kao što je obrazloženo, valuta ispunjenja od početka ovih ugovornih odnosa HRK, a i ugovorena kamata je početno određena stopama naznačenim u predmetnim ugovorima.

20. Dakle, praznine nastale utvrđenjem ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu nadomještene nekim sadržajem koji bi bio izvan okvira onoga što je početno ugovoreno pa takvom intervencijom nije na nedopušten način umjesto ništetnih odredaba unesen neki sadržaj koji bi bio izvan bitne volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora.

21. Iako je spomenutom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu (P-1401/12), te odlukama u naknadnoj praksi sudova u određenoj mjeri učinjena izmjena bitnih sastojaka ugovora o kreditu zaključeno je da ugovori mogu opstati bez ništetnih odredaba jer takve izmjene nisu u suprotnosti sa bitnom voljom ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora, a u konkretnom slučaju ništetnost je ustanovljena upravo zato da bi "ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje", te zbog toga ostaje valjan (čl. 324. st. 2. ZOO).

22. Ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ustanovljena je na temelju odredaba ZZP i ZOO, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a u toj presudi su izneseni, između ostalog i razlozi zbog kojih taj sud smatra da sporni ugovori o kreditu mogu ostati na snazi bez ništetnih odredaba, kao ugovori u kojima će glavnica kredita biti određena u kunama uz fiksnu kamatu.

23. Zaključno, sud utvrđuje da ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništene, može opstati na temelju odredaba čl. 324. st. 1. i 2. ZOO, te da zapreke za to ne postoje niti u ZZP. Stoga je odlučeno kao u izreci pod toč. I.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Sud je odlučujući o trošku primijenio i odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a prema kojoj će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbama Tarife ("Narodne novine" br. 138/2023.), prema kojoj sukladno vrijednosti predmeta spora odvjetniku pripada inicijalna nagrada od 100 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife, ali koja ovisi o vrsti radnje koju poduzima (Tbr. 9.1. Trb. 8.1.), a prema Tbr. 54. Tarife vrijednost jednog boda je 2 eura, Također sukladno Tbr. 46. Tarife, na sve obavljene radnje odvjetnik obračunava pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima.

25. Tuženik je osnovano postavio zahtjev za trošak odgovora na tužbu i zastupanja na ročištu 03. studenog 2025., uz pripadajući PDV, ukupno 500,00 EUR. Sud nije priznao tuženiku trošak podneska od 18. kolovoza 2025. u iznosu od 250,00 EUR, budući da on uopće nije bio pozvan da isti podnosi, a u istome ne iznosi nikakve novine u odnosu na ranije dan odgovor na tužbu, zbog kojih bi trošak tog podneska trebalo priznati. O trošku je odlučeno kao pod toč. II. izreke presude.

U Čakovcu 18. prosinca 2025.

Sutkinja

Ivana Starčević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu sukladno Zakonu o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22). Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima.

O tome obavijest:

1. tužiteljica po pun.

2. tuženik po pun.