Poslovni broj: 51 Gž-3807/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 51 Gž-3807/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. T. B. OIB: …, S., zastupane po punomoćniku J. P., odvjetniku iz Odvjetničkog društva O., P. & P., Z., protiv tuženika sindikata, OIB: …, Z., zastupanog po punomoćniku H. J., odvjetniku iz Odvjetničkog društva J. & P., Z., odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2903/2021-26 od 25. travnja 2013., 24. listopada 2023.

 

 

presudio je

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2903/2021-26 od 25. travnja 2013. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 252,17 eura / 1.900,00 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. travnja 2021. godine do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 345,08 eura / 2.600,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2023. godine do isplate, u roku 8 dana (točka I. izreke), odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan (točka II. izreke) te se odbija zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan (točka III. izreke).

 

2. Protiv točaka I. i III. pobijane presude tuženik je izjavio žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) te predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. S obzirom na to da se radi o sporu male vrijednosti iz čl. 458. st. 1. ZPP-a, presuda se, prema odredbama čl. 467. st. 1. ZPP-a, može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a., dakle ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka. 2. ZPP-a. Nije počinjena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 t. 11. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje u žalbi budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi su jasni i neproturječni te glede odlučnih činjenica ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, a tuženik niti ne ističe kakve konkretne nedostatke već iznosi općenitu tvrdnju o navedenoj povredi.

 

6. Žalbenim navodom da je sud pogrešno primijenio pravilo o teretu dokazivanja, jer je tužiteljica propustila dostaviti dokaze o okolnostima koje je ona trebala dokazati te općenito o navodu da je nešto plaćeno, kao i vezano za zaključak suda nakon što poslodavac tužiteljice nije dostavio izvod iz transakcijskog računa, tuženik sadržajno prigovara primjeni odredbe čl. 221.a ZPP-a u vezi s čl. 354. st. 1. ZPP-a, odnosno ističe da se radi o relativno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka, a zbog koje se presuda u sporovima male vrijednosti ne može pobijati, sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a.

 

7. Nadalje, ispitujući žalbeni navod da je sud neosnovano odbio dokazne prijedloge tuženika da sud službenim putem pribavi knjigovodstvenu dokumentaciju te podatke sa servera i od određenih osoba, ovaj sud zaključuje kako tuženik sadržajno ističe povredu odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 354. st. 1. ZPP-a, odnosno također ističe da se radi o relativno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka, pa je i navedeni žalbeni razlog, prema čl. 467. st. 1. ZPP-a, nedopušten.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.900,00 kn, a koji predstavlja članske uloge u Kasi uzajamne pomoći (dalje: KUP) na računu tuženika sindikata (dalje: R.), koje je tužiteljica uplaćivala za vrijeme članstva kod tuženika.

 

9. Prvostupanjski je sud utvrdio da je tužiteljica, točnije poslodavac tužiteljice H.-H. p. d.d. za tužiteljicu, uplatio na račun tuženika R., na ime KUP-a iznos od 1.900,00 kuna te da je tužiteljica podnijela zahtjev za isplatom uplaćenih iznosa kojem nije udovoljeno.

 

10. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo naloživši tuženiku platiti tužiteljici utuženu tražbinu sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe. Odredbom čl. 10. Pravilnika o kasi uzajamne pomoći, koji Pravilnik je sukladno odredbi čl. 20. Statuta R., na sjednici održanoj dana 25. studenog 2017. donio odbor R., po predsjedniku odbora R. Ž. V. (dalje: Pravilnik), propisano je da članski ulog služi kao jamstvo za pokriće prema Sindikatu te da član može u svakom trenutku podnijeti zahtjev za isplatu svoga uloga ili dijela uloga iz kase uzajamne pomoći. Zahtjev se podnosi u pisanom obliku, a ulog se isplaćuje odmah, a najkasnije u roku 30 dana ukoliko član nema dospjelih, a nepodmirenih obaveza prema R.. Ukoliko postoje dospjele, a nepodmirene obveze, iz članskog uloga najprije će se podmiriti dugovanja prema R., a potom će članu isplatiti razlika.

 

11. Žalbeni navodi kako je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava jer Pravilnik na temelju kojeg tužiteljica zahtijeva povrat iznosa nije trebalo primijeniti i to jer ga nije donijelo ovlašteno tijelo, nisu osnovani. Naime, uvidom u Pravilnik, razvidno je da ga je donio odbor R., dok je isti samo potpisan od strane Ž. V.. Nadalje, evidentno je kako je na temelju Pravilnika tuženik zaprimao uplate u KUP iz čega proizlazi da je Pravilnik uredno primjenjivan. Ujedno, tuženik u prilog navedenoj tvrdnji ne prilaže dokaze o eventualnom osporavanju valjanosti Pravilnika u kojem drugom postupku. Zaključno, u odnosu na navode kako potpisnik Pravilnika u trenutku izrade nije bio član odbora R. te da je u trenutku donošenja bio smijenjen sa svih funkcija prvostupanjski sud je dao valjan razlog da je tek pravomoćnošću presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-180/19 od 31. siječnja 2019. ministarstvo dopustilo u registru udruga upis promjena osoba ovlaštenih za zastupanje tuženika, a što je utvrđeno rješenjem od 29. listopada 2020., slijedom čega je utvrdio da je Pravilnik, koji je na sjednici održanoj dana 25. studenog 2017. donio odbor R., pa da je osporavanje valjanosti Pravilnika neosnovano.

 

12. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo prihvativši tužbeni zahtjev budući da tuženikova obveza na isplatu utuženog novčanog iznosa proizlazi iz navedenih odredbi Pravilnika, a koju obvezu tuženik nije izvršio.

 

13. Kako nisu osnovani žalbeni navodi koje tuženik ističe, a niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku

368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

 

14. Obzirom na to da se žalba tuženika odbija, istome se ne priznaje pravo na trošak sastava žalbe te je primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke.

 

 

U Zagrebu 24. listopada 2023.

 

Sudac:

                   Jasenka Grgić, v.r.