Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-1122/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, zastupanog po punomoćnici MB (zaposlenici), protiv tuženika RB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Željku Damjancu, odvjetniku u Požegi, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2891/2023-13 od 28. travnja 2025., dana 18. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja, ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2891/2023-13 od 28. travnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud se oglasio nenadležnim za suđenje u ovom predmetu (točka I. izreke), te je ukinuo sve provedene radnje i odbacio tužbu od 24. travnja 2023. (točka II. izreke).

2. Navedeno rješenje pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje, odnosno da ga ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 12.808,69 EUR sa zateznom kamatom od 19. travnja 2023. do isplate na ime povrata stečenog bez osnove, a glede nepripadne isplate starosne mirovine utvrđene rješenjem tužitelja - Područne službe u Požegi (broj predmeta 5914) od 16. lipnja 2016., pravomoćnim 9. prosinca 2020.

6. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi da tuženik prebiva u [adresa], te da se sukladno čl. 46. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/17, 67/23, dalje: ZMPP-a) u građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena, SL L 351, 20. 12. 2012., dalje: Uredba). Nadalje, navodi da se sukladno čl. 4. st. 1. Uredbe osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže pred sudovima te države članice, dok temeljem čl. 5. st. 1. Uredbe osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice, samo na temelju pravila iz odjeljaka 2. do 7. tog poglavlja, time da prema čl. 28. st. 1. Uredbe sud na svoju nadležnost pazi po službenoj dužnosti, kao i prema čl. 16. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a). Stoga prvostupanjski sud utvrđuje da nije nadležan temeljem čl. 4. st. 1. Uredbe jer je domicil tuženika u Republici Srbiji, a osim toga, obzirom na predmet spora (povrat stečenog bez osnove) da ne postoje uvjeti za nadležnost suda Republike Hrvatske ni temeljem čl. 5. st. 1. Uredbe, slijedom čega je temeljem čl. 16. st. 3. ZPP-a u vezi čl. 28. Uredbe odlučio kao o izreci pobijanog rješenja.

7. U žalbi tužitelj u bitnome ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, ističući da se prema točki 14. uvodnog dijela Uredbe na tuženika koji nema domicil u državi članici općenito primjenjuju nacionalna pravila o nadležnosti koja su važeća na državnom području države članice suda pred kojim je pokrenut postupak. Osim toga, navodi da je i ZMPP-om određena nadležnost sudova i drugih tijela Republike Hrvatske u pravnim stvarima čiji su predmet privatnopravni odnosi s međunarodnim obilježjem.

8. Pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- a.

9. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo odlučujući o svojoj nadležnosti u ovoj pravnoj stvari.

10. Nedvojbeno je da tuženik ima prebivalište u [adresa], te se stoga radi o sporu s međunarodnim elementom, pa kako je to pravilno naveo prvostupanjski sud ovdje treba primijeniti odredbe ZMPP-a, kojim je u čl. 46. st. 1. propisano da se u građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom navedene Uredbe, te u stavku 2. istog članka da se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe i kada tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije.

10.1. Uredba uređuje izravnu međunarodnu nadležnost u poglavlju II. koje se odnosi na nadležnost. To poglavlje ima deset odjeljaka, pri čemu se odjeljak 2. odnosi na posebnu „izberivu“ nadležnost (čl. 7-9.), dok se odjeljak 3. odnosi na nadležnost u stvarima koje se odnose na osiguranje (čl. 10-16.). Osim toga, odjeljak 1. uređuje nadležnost države članice prebivališta tuženika, dok odjeljci 4., 5., 6. i 7. sadržavaju odredbe o nadležnosti koje se primjenjuju i onda kad tuženik ima prebivalište u trećoj državi.

10.2. Odredbom čl. 26. st. 1. (iz odjeljka 7.) Uredbe određeno je da osim nadležnosti koja proizlazi iz drugih odredaba ove Uredbe, nadležan je sud države članice pred kojim se tuženik upušta u postupak.

10.3. U konkretnom slučaju tuženik se upustio u postupak pred sudom Republike Hrvatske i u njemu aktivno sudjelovao (dajući odgovor na tužbu i sudjelujući putem punomoćnika na pripremnom ročištu i glavnoj raspravi), pri čemu nije osporavao nadležnost „države članice“, pa se na odnos između stranaka ima primijeniti navedena odredba čl. 26. st. 1. Uredbe.

11. Osim toga, odredbom čl. 58. ZMPP-a propisano je da ako se primjenom odredbi ovoga Zakona ili drugih zakona Republike Hrvatske ili međunarodnih ugovora na snazi u Republici Hrvatskoj ne može odrediti nadležnost u odnosu na tuženika koji ima prebivalište u državi koja nije članica Europske unije, a postupak se ne može voditi u inozemstvu ili je to nerazumno očekivati, sud Republike Hrvatske je nadležan, ako je predmet postupka dovoljno povezan s Republikom Hrvatskom da bi bilo svrsishodno voditi ga u Republici Hrvatskoj.

11.1. Imajući u vidu da je predmet ovog postupka povrat nepripadne isplate mirovinskih primanja koja su isplaćena iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, radi zaštite javnog interesa i proračunskih sredstava Republike Hrvatske, postoje uvjeti i za primjenu citirane odredbe čl. 58. ZMPP-a te njome propisane nadležnosti suda Republike Hrvatske.

12. Iz navedenih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a uvažiti žalbu tužitelja i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Varaždin, 18. prosinca 2025.

Sudac

Snježana Šaško