Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-585/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Milina, predsjednice vijeća, mr. sc. Ane Beloglavec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MEJAŠI PRVI d.o.o., OIB 49368232868, Split, Obala hrvatskog narodnog preporoda 6, zastupanog po punomoćniku Mladenu Parčini, odvjetniku u Splitu, protiv 1. tuženika HANZA MEDIA d.o.o., OIB 79517545745, Zagreb, Koranska 2, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o., Pisarnica Split, Hrvatske mornarice 1/i i 2. tuženika VODOVODA I KANALIZACIJE d.o.o., OIB 56826138353, Split, Hercegovačka 8, radi naknade štete, odlučujući o žalbama 1. i 2. tuženika izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-174/2022-19 od 18. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-174/2022- 19 od 18. ožujka 2025. u točki I. izreke, te se sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženicima pod 1. HANZA MEDIA d.o.o i pod 2. VODOVODU I KANALIZACIJA d.o.o., u roku od 15 dana isplatiti tužitelju MEJAŠI PRVI d.o.o iznos od 7.963,37 eura (sedam tisuća devetsto šezdeset tri eura i trideset sedam centi/ 60.000,00 kuna (šezdeset tisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. kolovoza 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.“

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-174/2022-19 od 18. ožujka 2025. u točki II. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća na ponovni postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Nalaže se tuženicima pod 1. HANZA MEDIA d.o.o i pod 2. VODOVODU I KANALIZACIJA d.o.o., u roku od 15 dana isplatiti tužitelju MEJAŠI PRVI d.o.o iznos od

sveukupno

7.963,37

eura

(sedamtisućadevetstošezdesettrieuraitridesetisedamcenti / 60.000,00 kuna (šezdesettisućakuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. kolovoza 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.

II Nalaže se tuženicima pod 1. HANZA MEDIA d.o.o i pod 2. VODOVODU I KANALIZACIJA d.o.o., u roku od 15 dana tužitelju Mejaši prvi d.o.o. naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.962,31 eura, zajedno s zateznim kamatama koje teku od presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 1.962,31 eura, a do zatraženog iznosa."

2. Protiv dijela presude pod točkama I. i II. izreke žalbu je pravovremeno podnio 1. tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Tuženik ističe bitnu povredu odredaba ZPP, iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, prigovara provedenom dokaznom postupku i ocjeni istog, uz analizu izvedenih dokaza i razloga presude. Osporava zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj dokazao postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu, a da 1. tuženik nije dokazao pretpostavke za isključenje od odgovornosti za štetu u smislu članka 21. stavak 4., u vezi sa stavkom 6. Zakona o medijima („Narodne novine“, br. 59/04., 84/11. i 81/13., dalje: ZM), prigovara visini dosuđenog iznosa neimovinske štete, pa posljedično tome smatra pogrešnom i odluku o troškovima postupka. Predlaže preinačenje presude i odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti kao neosnovanog, uz naknadu 1. tuženiku troškova postupka. Zahtijeva naknadu troškova žalbe, nagrade za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura, uvećano za PDV, te sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 500,00 eura.

2.1. Žalbu protiv presude podnio je i 2. tuženik, također iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1. do 3. ZPP, a iz sadržaja žalbe proizlazi da je žalba podnesena protiv dijela presude s kojim 2. tuženik nije uspio u sporu, točaka I. i II. izreke presude (2. tuženik nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv točke III. izreke prvostupanjske presude). U žalbi ističe da je tadašnji direktor 2. tuženika dao informaciju novinarki 1. tuženika na temelju točnih podataka o stanju duga tužitelja, da je 2. tuženik 30. lipnja 2016. uputio tužitelju opomenu za plaćanju duga u roku od osam dana, pod prijetnjom prekida isporuke vode, iako je već tada prema važećim propisima mogao prekinuti isporuku vode tužitelju, sve s ciljem naplate duga i omogućavanja tužitelju plaćanja duga u dodatno odobrenom roku. Smatra da tužitelj nije dokazao pretpostavke za odgovornost 2. tuženika, povredu prava osobnosti, kao pravna osoba, a ni visinu štete. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Žalbe su osnovane.

5. Prvostupanjski sud je djelomično utvrdio odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, ali je na temelju istih izveo pogrešan zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, a odlučne činjenice je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, u skladu s člankom 373.a ZPP.

5.1. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo, odredbe ZM i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO) o povredi prava osobnosti i naknadi neimovinske štete kada je tužbeni zahtjev usvojen i naloženo 1. i 2. tuženiku naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu od 7.963.37 eura/60.000,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke presude).

6. Pri tome se napominje da je rješenjem Županijskog suda u Sisku poslovni broj: Gž-791/2020-2 od 3. svibnja 2022. (stranice 126-131 spisa), po žalbama 1. i 2. tuženika, ukinuta prvostupanjska presuda poslovni broj: Pn-419/2016 od 16. srpnja 2020. u dosuđujućem dijelu, kojim je 1. i 2. tuženiku bilo naloženo isplatiti tužitelju iznos od 60.000,00 kuna, sa zateznom kamatom (djelomično točka I. izreke), te odluka o troškovima postupka (točka II. izreke prvostupanjske presude) i u tom dijelu je predmet vraćen na ponovni postupak. Navedena prvostupanjska presuda nije ispitivana u odnosu na nepobijani dio, djelomično točka I. izreke te presude, kojim je tužbeni zahtjev za isplatu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 30.000,00 (tadašnjih) kuna odbijen kao neosnovan. Dakle, u tom nepobijanom odbijajućem dijelu je prvostupanjska presuda od 16. srpnja 2020. postala pravomoćna i u ponovnom postupku sud je trebao odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem je predmet vraćen na ponovni postupak, kako je to i odlučeno točkom I. izreke pobijane presude od 18. ožujka 2025. Stoga je u tom dijelu prigovor 2. tuženika, u smislu da prvostupanjski sud nije odlučio o tužbenom zahtjevu u cijelosti, neosnovan.

7. Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, kako je to propisano člankom 220. stavkom 1. i 2. ZPP.

8. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, kako je to određeno člankom 219. stavkom 1. ZPP.

9. Među strankama nije sporno da je 1. tuženik nakladnik tiskanog izdanja „Slobodne Dalmacije“, kao i da je u tiskanom izdanju „Slobodne Dalmacije“ 14. srpnja 2016. objavljen članak pod naslovom: „Nakon 31 minute suhih špina, škver platio 380.000,00 kn duga“, podnaslova „ZAVRNUT VENTIL VELIKI SU SE NAPLATIŠE, POPUT ŠOPING CENTRA „MALL OF SPLIT“, NAŠLI PRED PRIJETNJOM ISKLJUČIVANJA VODE. I NISU BILI JEDINI ...“, niti je sporan sadržaj članka.

9.1. Nije sporno ni da je tužitelju od strane 2. tuženika 30. lipnja 2016. upućen poziv za podmirenje duga, pod prijetnjom obustave isporuke vodoopskrbe, da je tužitelj u međuvremenu, do objave članka, podmirio dug i da tužitelj nije imao dugovanja prema 2. tuženiku za vodoopskrbu na dan objave članka.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj ispunio procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe, odnosno da je 1. tuženiku uputio zahtjev za objavu ispravka informacije i ispriku nakladnika, u skladu s odredbama ZM, cijeneći sadržaj zahtjeva tužitelja (stranice 7-8 spisa), kao i da 1. tuženik ispravak nije objavio. Tužitelj je prije pokretanja parnice podnio zahtjev za naknadu štete i 2. tuženiku, koji je 2. tuženik odbio (stranice 18-19 spisa).

11. Sporna je aktivna legitimacija, te da li je objavom spornog teksta došlo do povrede prava osobnosti tužitelja i to ugleda, dobrog glasa i časti, u mjeri koja opravdava dosuđivanje tužitelju pravične novčane naknade, odgovornost 1. tuženika i 2. tuženika i odgovaraju li tuženici solidarno, kao i visina štete.

12. Člankom 3. stavkom 1. ZM jamči se sloboda izražavanja i sloboda medija, ali se određuje da sloboda medija obuhvaća osobito, između ostalog, uvažavanje zaštite ljudske osobnosti, dostojanstva i ugleda, te autonomnost urednika, novinara i ostalih autora programskih sadržaja u skladu s pravilima struke (stavak 2. istog članka ZM).

13. Člankom 7. stavkom 1. ZM je propisano da svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti.

14. Osoba koja obavlja javnu službu ili dužnost ima pravo na zaštitu privatnosti, osim u slučajevima koji su u vezi s javnom službom ili dužnosti koju osoba obavlja (stavak 2. istog članka ZM).

15. Nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ZM (članak 21. stavak 1. ZM). Šteta je umanjenje nečije imovine ili sprečavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta), kako je to propisano stavkom 2. istog članka F. Na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima, osim ako ZM nije drugačije određeno (stavak 3. istog članka ZM).

16. Pretpostavke za isključenje od odgovornosti nakladnika za štetu propisane su člankom 21. stavkom 4. ZM.

16.1. Nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri (članak 21. stavak 4. ZM).

17. Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. članka 21. ZM dokazuje tuženik (članak 21. stavak 6. ZM).

18. U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (čl. 1100. st. 1. ZOO).

18.1. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih bolova i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO).

19. Da bi se moglo odlučiti pripada li tužitelju pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog objave spornog članka, potrebno je provesti test razmjernosti između slobode izražavanja i prava na zaštitu privatnosti, koji obuhvaća ocjenu postoji li zadiranje u konvencijsko pravo, ima li ograničenje legitiman cilj i je li zadiranje razmjerno odnosno je li bilo nužno u demokratskom društvu.

19.1. Pri provođenju testa razmjernosti sud treba polaziti od kriterija kao što su doprinos izražavanja raspravi o javnom interesu, što je predmet članka, prethodno ponašanje osoba na koje se odnosi članak, sadržaj, oblik i posljedice objavljivanja, okolnosti u kojima su objavljene informacije, metoda pribavljanja podataka i njihova točnost, priroda i težina sankcije.

20. Prvostupanjski sud je utvrdio da je sporni članak, novinarke 1. tuženika FH, objavljen na temelju informacija dobivenih od strane UH, tadašnjeg direktora 2. tuženika, što su potvrdili u svojim iskazima FH i UH, saslušani kao svjedoci.

21. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je u ovom slučaju postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu informacije, vezano za poslovanje i ispunjavanje obveza prema 2. tuženiku za isporučenu javnu uslugu od strane Mall of Split, kao najvećeg trgovačkog centra na tom području te da je prosječan čitatelj mogao dovesti u vezu tužitelja i trgovački centar Mall of Split, bez obzira što u samom članku nije tužitelj poimenično niti spomenut, cijeneći pri tome pravilno činjenicu da je čitanost „Slobodne Dalmacije“ upravo najveća na tom području.

22. Na temelju savjesne i brižljive ocjene provedenog dokaznog postupka, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, proizlazi da je objavljena informacija utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autorica članka imala osnovani razlog povjerovati da su točne, da je informaciju dobila od tadašnjeg direktora 2. tuženika, kao odgovorne osobe 2. tuženika, kao i da je spornu informaciju o postojanju duga tužitelja prema 2. tuženiku direktor 2. tuženika dao na temelju informacija dobivenih od stručnih službi 2. tuženika, prema stanju poslovnih knjiga 2. tuženika, kao isporučitelja vodne usluge, sa stanjem na dan davanja informacije.

23. Međutim, prvostupanjski sud je, cijeneći utvrđene odlučne činjenice, pogrešno zaključio da je objavom spornog članka došlo do povrede prava osobnosti tužitelja, u smislu članka 19. ZOO, u vezi s člankom 1100. ZOO, odnosno da nisu ispunjene propisane pretpostavke za oslobođenje nakladnika od odgovornosti, u smislu članka 21. stavka 4. ZM. Isto tako, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da su ispunjene pretpostavke za odgovornost 2. tuženika, propisane odredbama ZOO.

24. Tužitelj, kao jedini vlasnik trgovačkog centra Mall of Split u vrijeme objave spornog članka, nije osporio postojanje duga prema 2. tuženiku, u skladu s opomenom upućenom tužitelju 30. lipnja 2016. od strane 2. tuženika. U prilog svojih navoda, da je prije objave članka podmirio dug prema 2. tuženiku, te da se radilo o građevinskoj vodi, odnosno privremenom priključku, a ne vodi na koju se odnosi sporni članak, tužitelj nije dostavio dokaze o odlučnim okolnostima, kada je tužitelj podmirio dug, u kojem iznosu i na što se nepodmireno potraživanje 2. tuženika odnosilo.

24.1. ŽH, direktor tužitelja, OH, tadašnja jedina tajnica direktora tužitelja i jedina tajnica tužitelja kao pravne osobe, te AH, voditelj financija u vrijeme davanja iskaza, a u vrijeme objave sporne informacije zaposlenik tužitelja zadužen za odnose s bankama i investitorima, nisu se mogli (ili htjeli) očitovati u svojim iskazima je li tužitelju prijetila obustava isporuke vode zbog neplaćenih računa, niti o visini duga tužitelja prema 2. tuženiku prije objave spornog članka, navodeći da nemaju saznanja o tome (stranice 54-55, 161-163, te 170-171 spisa).

24.2. Iz iskaza svjedokinje OH proizlazi da Mejaši Prvi d.o.o. nikad nisu imali svoju web stranicu, da web stranicu s kontakt brojem imao Mall of Split, te da su se brojevi za kontakt mogli dobiti putem info pulta Mall od Split (stranica 53-57). Novinarka 1. tuženika FH, autorica spornog članka, u svom iskazu se očitovala da je pokušala stupiti u kontakt s tužiteljem, direktorom tužitelja ili gospođom U, tada svojevrsnom PR osobom tužitelja, ali bez uspjeha, te da u to vrijeme nije bilo internetskih portala, odnosno portali su bili u samim počecima.

25. Tužitelj nije dokazao da su ispunjene propisane pretpostavke za odgovornost tuženih za štetu. Dokazao je samo postojanje štetne radnje jer je nesporno da je predmetni članak objavljen u "Slobodnoj Dalmaciji" 14. srpnja 2016., kako to osnovano ističe 1. tuženik u žalbi.

25.1. Tužitelj nije dokazao povredu prava osobnosti, niti visinu štete. Naime, tužitelj i zaposlenici tužitelja, saslušani kao svjedoci, iskazivali su da su nakon objave spornog članka morali odgovarati na upite poslovnih partnera, investitora i banaka, vezano za opasnost obustave vode u Mall of Split, ali tužitelj nije dokazao da je bilo koji poslovni partner nakon objave članka otkazao sklopljeni ugovor, da je došlo do negativnih kretanja u poslovanju tužitelja, smanjenog interesa za zakup poslovnih prostora u trgovačkom centru, smanjenog prometa zakupaca u Mall of Split i smanjenog interesa kupaca, kao posljedice objave spornog članka, a teret dokaza je u tom dijelu bio na tužitelju.

26. Tužitelj je, kao vlasnik najvećeg trgovačkog centra na tom području, dužan pravovremeno podmirivati svoja dugovanja prema poslovnim partnerima, uključujući i ovlaštene davatelje javnih usluga, kao što je 2. tuženik, kao ovlašteni isporučitelj vodnih usluga, u skladu s osnovnim načelima propisanim odredbama ZOO, između ostalih i s načelom savjesnosti i poštenja, propisanim člankom 4. ZOO, te sukladno članku 9. ZOO kojim je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

26.1. U protivnom, izvrgava se opasnosti povrede ugleda, dobrog glasa i časti, kao pravna osoba za čije djelovanje postoji opravdani interes javnosti na tom području, a i šire.

26.2. Dakle, tužitelj se svojim nepodmirivanjem dugovanja prema 2. tuženiku doveo u situaciju da su na strani 2. tuženika bile ispunjene propisane pretpostavke za slanje opomene tužitelju za hitno podmirenje duga, pod prijetnjom obustave vodoopskrbe, pa čak i pretpostavke za obustavu vodoopskrbe trgovačkom centru Mall of Split, u vlasništvu tužitelja, pri čemu nije odlučno da li je dug bio podmiren, u skladu s opomenom od 30. lipnja 2016., prije dana objave spornog članka, kako na to osnovano upire žalba 2. tuženika.

26.3. Objava spornog članka je posljedica postupanja tužitelja, glede pravovremenog izvršavanja obveza prema 2. tuženiku, kao vlasnika Mall of Split i 1. i 2. tuženik su dokazali propisane pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti, u skladu s odredbama ZM i ZOO.

27. Shodno navedenom, pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja, u smislu čl. 221.a ZP, u vezi s člankom 8. i 219. stavak 1. ZPP i pravilnom primjenom materijalnog prava, odredaba ZM, u vezi s člankom 19. i 1100. ZOO, tužbeni zahtjev je po ocjeni ovog suda trebalo odbiti u cijelosti kao neosnovan.

28. Stoga su uvažene žalbe 1. i 2. tuženika, preinačena je prvostupanjska presuda u odnosu na glavnu stvar, točka I. izreke presude i odlučeno je kao u izreci ove presude (članak 373.a ZPP).

29. S obzirom na uspjeh 1. i 2. tuženika u žalbenom postupku, potrebno je ponovno odlučiti i o troškovima postupka, cijeneći vrstu i vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u sporu i koje su radnje bile potrebne za vođenje postupka, u skladu s odredbama ZPP o troškovima postupka.

29.1. Uvidom u spis utvrđeno je da 2. tuženik nije zahtijevao naknadu troškova spora. Da bi se moglo odlučiti o zahtjevu 1. tuženika za naknadu troškova postupka potrebno je prethodno odlučiti o osnovanosti prigovora 2. tuženika, istaknutog protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj: Pn-419/2016-24 (stranice 119-120 i 124 spisa), o čemu ovisi osnovanost zahtjeva 1. tuženika za naknadu troškova žalbe, podnesene od strane 1. tuženika protiv presude od 16. srpnja 2020. (pri čemu je potrebno pravilno utvrditi visinu pristojbene osnovice, u odnosu na dio prvostupanjske presude protiv koje je podnesena žalba, te shodno tome visinu sudske pristojbe, je li ista naplaćena, da li je nastupila zastara naplate sudske pristojbe za žalbu i sl.).

29.2. Stoga je odluka o troškovima postupka, sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude, ukinuta i u tom dijelu je predmet vraćen na ponovni postupak, u kojem će prvostupanjski sud otkloniti uočene nedostatke i odlučiti o troškovima postupka, uz pravilnu primjenu odredaba ZPP o troškovima postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 369. ZPP), dok u nepobijanom dijelu, točka III. izreke prvostupanjske presude, odluka o troškovima nije ispitivana (članak 365. stavak 1. ZPP).

30. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će odlučiti i o troškovima žalbenog postupka (članak 166. ZPP).

Sisak, 18. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Milina