REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU
Andrije Hebranga 9, 20 350 Metković
Poslovni broj P-133/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Anti Šprlji, u pravnoj stvari tužitelja: AS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Andreju Babiću, odvjetniku u OD Babić &Babić d.o.o., protiv tuženika:
RS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Tonćiju Miliću, odvjetniku u Metkoviću, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, dana 17. prosinca 2025.godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se naspram tuženiku da je tužitelj AS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnik za 1/2 dijela nekretnine položene u K. O. [katastarska općina], označene kao čest. zem. [katastarska čestica], dvorište površine 7 m2, dvorište površine 9 m2, kuća, Opuzen, površine 18 m2, ukupno 34 m2, ZU 2742, pa se nalaže upis prava vlasništva za 1/2 dijela na ime tužitelja, uz istodobno brisanje svih vlasničkih ovlaštenja sa imena tuženika u istom opsegu.“
II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR u roku 15 dana
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da tužitelj stvarni vlasnik-suvlasnik 1/2 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], dvorište površine 7 m2, dvorište površine 9 m2, kuća, [adresa], površine 18 m2, ukupno 34 m2, ZU 2742, k. o. [katastarska općina]. Predmetno vlasništvo tužitelj je stekao nasljeđivanjem svoje pok. majke, FS(VS) i to baš 1/4 suvlasničkog dijela, dok je 1/4 suvlasničkog dijela stekao darovanjem od strane Beidenegl Tomislava i ĐS, oba pok. ŠS. Naime, predmetna nekretnine bila je vlasništvo za cijelo LS, koja je preminula 1972. g., a temeljem Rješenja o nasljeđivanju, broj: O 165/72 nasljedili su je na jednake dijelove upravo majka tužitelja, FS, kći, ŠS sin, ŠS A tuženika, i ŠS R. Pravni prednik tuženika, HS, prilikom osnivanja zemljišne knjige 2012. g. Sudu je dao neistinitu izjavu temeljem koje je upisan vlasnikom za cijelo 1/1 na predmetnoj nekretnini, iako je znao da je samo mogao biti upisan suvlasnikom za 1/4 dijela. Stoga, tužitelj ima pravni interes upisati se suvlasnikom na predmetnoj nekretnini te predlaže da Sud, nakon provedenog postupka, donese presudu.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže sudu da taj zahtjev odbije kao neosnovan u cijelosti, a tužitelja obveže da mu u roku od 15 dana naknadi troškove ovoga spora. Protivno tužbenim navodima, tužitelj nije suvlasnik kat. čest. br. [katastarska čestica], površine 34 m2, k. o. [katastarska općina]. Naime, tuženik je utuženu nekretninu stekao na temelju ugovora o darovanju nekretnine sklopljenog u Pločama dana 1. kolovoza 2023. godine, kojim mu je njegova majka PS iz [adresa], darovala tu nekretninu i odmah mu je predala u neposredan, vlasnički posjed, u kojemu je on neprekidno do danas. Postupajući u skladu s načelom povjerenja u zemljišnu knjigu, tuženik je odmah ishodio uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime, za cijelo. Tuženik je pošten stjecatelj predmetne nekretnine, koja je u trenutku sklapanja navedenog ugovora o darovanju bila u isključivom (stvarnom i zemljišnoknjižnom) vlasništvu i posjedu njegove majke ES, koja je tu nekretninu, temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj: O-2324/15, UPP/OS4/16 od 17. ožujka 2016. godine, koje je Joško Pandža, javni bilježnik u Metkoviću, naslijedila iza smrti svoga supruga HS pok. F iz [adresa]. Predmetnu nekretninu tuženikov otac IS dobio je prije više od 60 godina usmenom pogodbom na dar od svoje majke BS i odmah stupio u neposredan, samostalan posjed te nekretnine. Dakle, utužena nekretnina nije bila predmet nasljeđivanja iza smrti BS jer je ona njome raspolagala prije smrti, tako što ju je darovala svome sinu IS. Tužitelj je u tužbi ustvrdio da je 1/4 dijela predmetne nekretnine stekao „darovanjem od strane Beidenegel Tomislava i ĆS, oba pok. ŠS“, ali pri tom nije naveo gdje je i kada taj ugovor sklopljen i u kojem obliku. Sve da je takav ugovor o darovanju i sklopljen, on nema nikakvog pravnog učinka prema tuženiku jer u odnosu na njega djeluje zaštita povjerenja u potpunost i istinitost zemljišne knjige. Prema tome, tužbeni zahtjev je u cijelosti neosnovan.
3. Među strankama je sporno :
- da li je pok. prednica stranaka LS darovala svom sinu IS predmet spora
- da li je predmet spora- kuća u [adresa], bio predmet nasljeđivanja iza smrti pok. LS rođ. US, odnosno da li je sporna kuća raspodijeljena na po ¼ na djecu LS
- da li je tuženik RS bio pošten stjecatelj nekretnine darovanjem od svoje majke NS ud. Vlatka 2023.g. , pa time ima osnov zadržati svoj zemljišnoknjižni upis ili pak osnov za upis ima tužitelj temeljem nasljeđivanja od svoje majke VS
4. Među strankama nije sporno:
- da je tuženikoa majka NS **.**.2023.g. Ugovorom o darovanju ovjerenim po javnom bilježniku Tomislavu Žderiću br. Ov-2834/2023 od 01.08.2023.g. darovala spornu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]
- da je tuženikova majka MS to tada bila upisana kao vlasnica temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-2324/15 od 17.03.2016.g. iza smrti svog supruga DS – tuženikova oca
- da je HS bio upsian u ZK kao isključivi vlasnik sporne sporne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem zapisnika od 04.07.2012.g. (list 3 spisa) sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige k. o. [katastarska općina].
- da tužitelj, niti bilo tko drugi do podnošenja tužbe nije podnosio prigovor na upis nakon preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] niti podnosio tužbu za ispravak u zakonskom roku od 3 godine po Zakonu o zemljišnim knjigama .
- da dugi niz godina tuženik RS samostalno posjeduje predmet spora, a svakako ranije njegov otac IS od 90-tih godina
5. Radi utvrđenja svih spornih činjenica, sud je odlučio izvesti dokaze pregledom svih priloženih isprava, spisa, saslušanjem svjedoka i stranaka.
6. Ocjenom provedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, sud utvrđuje da je i tužbeni zahtjev neosnovan kao u izreci, a takav svoj zaključak sud temelji na sljedećim dokazima i na njima izvedenim zaključcima i primijenjenom pravu.
7. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka vidljivo je da najmanje zadnja 2 desetljeća tuženik (zajednos ocem IS) držao i drži u svom isključivom posjedu predmet spora, a kako je vlasništvo stekao pravnim poslom - darovanjem 2023.g., kojeg je i proveo u zemljišnoj knjizi, to je njegov upis vlasništva zakonit i istinit.
8. Iz iskaza saslušanih svjedoka se ne može zaključiti da je tuženik 2023.g. kada mu majka daruje predmet spora kao upisana vlasnica koja je taj upis stekla sudskom odlukom – rješenjem o nasljeđivanju iza smrti HS posl.br. O-2324/15 od 17. ožujka 2016.g., bio nepošten stjecatelj. Naime tuženik je darovanjem dobio od upisane vlasnice, a ona sudskom odlukom od ranije upisanog vlasnika – supruga IS koji je bio u posjedu predmeta spora te je 2012.g. na zapisnik izjavio da je vlasnik i da je to stekao darovanjem od majke BS. Stoga je tuženik imao osnovan razlog smatrati da su raniji upisi zakoniti i istiniti, odnosno da je njegova majka bila stvarna vlasnica, a ranije to njegov otac posebice u svjetlu činjenice da nitko, pa ni tužitelj nije podnosio prigovore nakon preoblikovanja zemljišne knjige koja je stupila na snagu 2013.g., a niti je bilo tko podnosio tužbu za ispravak u zakonskom roku od 3 godine.
9. Niti iz saslušanih svjedoka i stranaka ne proizlazi da bi tuženik mogao znati da njegova majka nebi bila vlasnica (a nema dokaza ni da bi ona sama imala razloga sumnjati u stečeno vlasništvo) prilikom darovanja 2023.g., a niti u trenutku smrti njegova oca IS **.**.2015.g., pa je neodlučna činjenica da je po rješenju o nasljeđivanju O-165/72 od **.**.1973.g. LS glede nekretnina u [adresa] (koje se doduše ne specificiraju) naslijedilo njeno 4 djece po 1/4, od kojih je majka tužitelja GS.
10. Sud uistinu poklanja vjeru svjedocima tužitelja KS, ZS, ČS i ŽS kada u suštini tvrde da je HS, otac tuženika u naravi bio svjestan da predmet spora predstavlja predmet raspoređen ostavinom pok. BS. Međutim očito je da je tuženik postupao s povjerenjem u zemljišnu knjigu i kod činjenice da je njegova majka upisana temeljem sudske odluke u postupku u kojem su sudjelovali i tuženik i njegov brat ŽS (tužiteljev svjedok), u kojim postupcima niti svjedok ŽS, a niti bilo tko drugi nije sporio vlasništvo IS, već su to u ostavinskom postupku i tuženik i njegov brat ŽS i njegova majka MS držali kao činjenicu, pa i rasporedili tu imovinu, odnosno I spornu nekretninu.
10.1. Takvo uvjerenje tuženika je posve logično u situaciji da je njegov otac upisan u zk-a od preoblikovanja, nakon njegove smrti njegova majka MS, a da cijelo to vrijeme nitko nije pokrenuo bilo kakav postupak za ispravak zk-a upisa, a i sam tužitelj tvrdi u svom stranačkom iskazu da u zadnjih 15 godina s tuženikom RS nije pričao o predmetu spora, a uz to još tvrdi da je IS zapravo od 90- tih bio u posjedu predmeta spora, a ne tužitelj ili njegova majka, a da je 1998. uočio da više ne može u spornu kuću, ali da nije htio remetiti obiteljske odnose.
11. Činjenica je da tužitelj nije dostavio dokaze o ostavini iza smrti svoje majke, pa da sud ne može s pouzdanjem utvrditi da li je tvrdnja tužitelja da je on jedini nasljednik istinita. No i da jest to ne mijenja na stvari činjenicu da je IS bio posjednik zadnjih cca 25 godina do svoje smrti, a nakon toga tuženikova majka te tuženik.
12. Ukoliko je IS bio nepošten posjednik, to ne znači da je automatizmom njegov sin – tuženik bio svjestan te činjenice jer je očito da od tužitelja i njegove majke nije bilo aktivnosti koji bi upućivali tuženiku da njegov otac nije bio vlasnik, posebice nakon što je isti ishodio upis vlasništva u zk-a, a potom i tuženikova majka te se takav upis održavao dugi niz godina i bez da je itko drugi imao ključeve i pristup predmetu spora, a što zapravo svi svjedoci i upućuju nakon 1990-te godine.
13. Neodlučno je stoga što se radilo 1989.g.-1990.g. glede male trgovinice koja je bila smještena u prizemlju predmeta spora jer je očito da su tada obiteljski odnosi bili skladni, pa su dogovori tada živog IS i AS (i eventualno ostalih nasljednika pok. BS) mogli realno biti nepoznati tuženiku, jer iz iskaza svjedoka i stranaka ne proizlazi da bi tuženik bio od bilo koga kasnije upozoren, a posebice ne nakon 2012.g., pa čak ni ne nakon 1998.g. (kada tužitelj tvrdi da je saznao za promjenu brave te da nije htio potezati to pitanje i kvariti odnose u obitelji).
14. Da je ponašanje tuženikova oca IS bilo takvo da se prema trećim osobama manifestirao kao vlasnik ukazuje i činjenica da je podmirio troškove radova rekonstrukcije krovišta te fasade koji su priadali u cijelosti predmet spora, a o kojim radovima i troškovima je svjedočio prvi susjed (međaš) US te svjedok OS u kojem dijelu sud poklanja vjeru tim svjedocima jer su bliski susjedi, a i tuženik RS je pojasnio da su ti radovi rađeni 2008.g. zbog olujne krupe – tuče. Takvo ponašanje IS, a kasnije i RS ukazuje da su se zadnjih 30 godina držali prema svakom kao vlasnici, odnosno da RS nije imao ozbiljan razlog sumnjati u držanje njegova oca IS da je isti vlasnik, odnosno kasnije njegova majka MS koja mu je to darovala 2023.g.
15 Iz iskaza svih saslušanih svjedoka u ovom postupku te iskaza stranaka sud zaključuje da od 90-tih godina ocu tuženika nitko nije svojim ponašanjem manifestirao da ne priznaje isključivo vlasništvo istog, pa je stoga uz okolnost da se IS 2012.g. upisao kao vlasnik, a nakon njega 2016.g. njegova supruga MS te 2023. godine tuženik sud zaključio da je utemeljen stav tuženika da je stekao vlasništvo s povjerenjem u zemljišne knjige čl.122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: “ZV”), a posebice u svjetlu činjenice da je 01.01.2017.g. stupilo na snagu načelo povjerenja u zemljišne knjige (prestala odgoda istog), što posebice dolazi do izražaja u ovom slučaju gdje je 2012.g. obnovljena zemljišna knjiga k. o. [katastarska općina], te u svjetlu činjenice da nitko nije pokretao nikakve postupka ispravka ZK upisa u zakonskim rokovima.
16. Naime sukladno čl. 122. ZV smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.
17. Stoga je i odlučeno kao u izreci te odbijen tužbeni zahtjev.
18. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. Zakona o parničnom postupku i Tbr. 7. 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika, a tuženik je imao osnovane troškove:
- sastava odgovora na tužbu
- zastupanja na 2 ročišta na kojima se raspravljalo,
sve to po 200,00 EUR + PDV 25%,dakle sveukupno 750,00 EUR.
Metković, 17.prosinca 2025.godine
S u d a c :
Ante Šprlje
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
DNA:
1. Odvjetnik Andrej Babić, Split
2. Odvjetnik Tonći Milić,Metković