REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 60 Pn-1422/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DN, Veliko Trojstvo, Braće Radić 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. studenog 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužiteljice UN, diplomirane pravnice i punomoćnice tuženika CN, diplomirane pravnice, dana 18. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e :

I Tuženiku se nalaže isplatiti tužiteljici iznos od 8.004,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. siječnja 2023. godine pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Dio sporednog potraživanja kamata na dosuđeni iznos za razdoblje od 04. 08.2022. godine do 16. siječnja 2023. godine, odbijen je kao neosnovan.

II Tuženiku se nalaže tužiteljici nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka u visini € 2.501,08, od zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po prethodno navedenoj kamatnoj stopi, sve u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e nje

Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 09.01.2023. godine stradala u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Bjelovaru kao putnica osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka]. Do nezgode je došlo nepropisnom vožnjom vozača LN koji je upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. Tom prilikom isti, nepropisno upravljajući vozilom udara u automobil u kojem se nalazila tužiteljica kao putnica. U trenutku nezgode osobni automobil počinitelja bio je osiguran kod tuženika policom osiguranja broj: [broj police osiguranja].

U naprijed opisanoj prometnoj nezgodi tužiteljica je zadobila stanovite tjelesne ozljede što je sve pobliže opisano u medicinskoj dokumentaciji. Tužiteljica zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, činjenice da je radi predmetnog štetnog događaja pretrpjela fizičke boli, duševne boli zbog zadobivenih ozljeda, naruženje, te je pretrpjela strah. Također, bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega.

Tuženik priznaje da je u dana 9. siječnja 2023. godine tužiteljica stradala u prometnoj nesreći kao putnica u vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka] te da je za predmetnu prometnu nesreću odgovoran osiguranik tuženika, koji je kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka] naletio na zadnji dio vozila tužitelja.

Tuženik priznaje činjenicu da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] na dan nastanka prometne nesreće bilo osigurano kod tuženika policom AO broj 010916124541.

Nije sporno da se tužiteljica u mirnom postupku odštetnim zahtjevom obratila tuženiku, te je tuženik dana 25. svibnja 2023. godine tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete isplatio nesporan iznos od 1.500,00 EUR.

Isplatom navedenog nespornog iznosa tuženik smatra da je u cijelosti ispunio obvezu za svojeg osiguranika zbog čega se svako daljnje potraživanje tužiteljice, kako na ime glavnice, tako i na ime zateznih kamata ukazuje neosnovanim.

Tuženik osporava da je u predmetnom štetnom događaju obzirom na dinamiku nastanka istog moglo doći do ozljeda opisanih u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, osobito iz razloga jer su dinamika i druge okolnosti događaja utemeljeni na šturoj potvrdi MUP-a.

Slijedom navedenog, tuženik ističe prigovor nedostatka uzročno-posljedične veze između ozljeda navedenih u medicinskoj dokumentaciji i predmetne nezgode, a sve to iz razloga što isto ničim nije dokazano.

Tužiteljica uz tužbu nije dostavila zdravstveni karton, a koji je nužan za razgraničenje tegoba uzrokovanih ozljedom u štetnom događaju i prijašnjih bolesti.

Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući ga previsokim, obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju, orijentacijske kriterije te sudsku praksu.

Nadalje, tuženik osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u sve isprave u spisu, a izveden je i dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim.dr. Tomislavu Trajbaru.

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u pretežnom dijelu.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo dokaz uvidom u sve isprave kao i dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim.dr. Tomislavu Trajbaru.

Vještak naodi da je tužiteljica u štetnom događaju o zadobila je lake tjelesne ozljede iza kojih su nakon propisno provedenog kirurškog liječenja i fizikalne terapije zaostale trajne posljedice u vidu bolne i smanjene pokretljivosti vratne kralježnice težeg stupnja, te bolni post traumatski cervikobrahijalni sindrom.

Između mehanizma nastanka ozljeda i trajnih posljedica postoji direktna uzročno posljedična veza. To je zaključio iz slijedećih činjenica: nakon nesreće tužiteljica je imala tegobe od strane vratne kralježnice u vidu posttraumatskog cervikobrahijalnog sindroma sa lijeve strane. Prije toga nije imala tegoba od strane vratne kralježnice. Medicinski je neupitna činjenica da su sigurno postojale određene asimptomatske degenerativne promjene na vratnoj kralježnici, a štetni događaj je doveo do manifestacije i pogoršanja istih i konačnog opertivnog liječenja, smanjenja funkcije vrata.

Stoga duševne boli zbog smanjenja općih životnih i radnih sposobnosti ocjenjuje sa 10%, te će ona u tom opsegu morati ulagati pojačane napore u svom budućem životu i radu. Primarni strah bio je intenzivan i kratkotrajan. Nakon adaptacije na novonastalo stanje trpila je sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta kroz 5 dana, srednjeg intenziteta kroz 10 dana, te slabijeg intenziteta kroz 6 tjedana. Fizičke boli jakog intenziteta imala je 5 dana, srednjeg intenziteta 14 dana a slabijeg intenziteta kroz još 8 tjedana. Kasniji i sadašnji bolovi ulaze u ocjenu pojačanih napora. Tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 3 sata dnevno bila joj je potrebna kroz 6 tjedana. Naruženost zbog opisanog stalno vidljivog ožiljka ocjenjuje kao srednji stupanj.

U dopunskom očitovanju, vještak navodi da je nakon uvide u prigovore tuženika na nalaz i mišljenje, da se sa jednim dijelom slažem budući da je to i naveo u vještačenju. Naime, tužiteljica je u dobi od 50-ak godina doživjela trzajnu ozljedu vratne kralježnice, kod koje su kod liječenja objektivizirane i degenerativne promjene. Štetni događaj doveo je do pogoršanja istih tako da je tužiteljica morala biti podvrgnuta operativnom zahvatu. Uvidom u osobni zdravstveni karton nije našao podataka o eventualnim ranijim sličnim ili istim ozljedama, a niti podataka da je liječena zbog tegoba od strane vratne kralježnice. Stoga nakon kliničkog pregleda utvrđivanja smanjenja funkcije te uvida u objektivne nalaze učinjenih pretraga, smatra da je procjena trajnih posljedica 10% primjerena. Isto tako temeljem iskaza tužiteljice iz svojega iskustva smatra ocjenu ostalih vidova nematerijalne štete primjerenim i kod njih ostaje.

Ovaj nalaz i mišljenje vještaka kao i njegovo dopunsko očitovanja, sud prihvaća i smatra da su napravljeni u skladu s pravilima znanosti i vještine, te su prihvaćeni kao stručna pomoć u dokazivanju relevantnih činjenica. Nalaz i mišljenje vještaka su stručni i obrazloženi u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za takav nalaz i mišljenje, decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem istog.

Valja i reći, da je odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta, a isto tako mu je prouzročena i imovinska šteta budući da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi, fizičke bolove i strah budući da su isti u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužiteljice za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO).

Slijedom navedenog, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, i uzevši u obzir i dob tužiteljice (rođena 1977. godine), a s obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sav pretrpljeni strah tužiteljice u ovom štetnom događaju, a u cilju izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja i prepisivanja), sud je, ocijenio da tužiteljici zbog navedenih činjenica pripada i razlika pravične novčane naknade (u odnosu na isplaćenih €1500od strane tuženika) i to za neimovinsku štete €9000 i €504 što se tiče tuđe pomoći i njege, za koju je vještak je naveo u svom nalazu i mišljenju da je tužiteljici bila potrebna i tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 126 sati po €4 slobodnom ocjenom dokaz od strane ukućana jer drugačije nije niti dokazano, dakle ukupno €9504, odnosno umanjeno za €1500, ukupno €8004, sve uz uvećanje odštetnih iznosa nematerijalne štete od 50%, sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz lipnja 2020. godine i činjenicu nesporne galopirajuće inflacije.

Kamata je određena sukladno čl. 29. i 1103. ZOO-a, od podnošenja pisanog zahtjeva 17. siječnja 2023. godine (l. 4), pa je posljedično dio ovog sporednog potraživanja do tog razdoblja – od 04. 08.2022. godine, odbijen kao neosnovan.

Odluka o trošku parničnog postupka tužiteljice temelji se na odredbama čl. 154. ZPP- a i čl. 155. st. 3. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odštetnog zahtjeva i tužbe od po 200 bodova (Tbr 7/1), 3 ročišta i 3 podneska od po €200 (Tbr 8 i 9/1), ukupno 1600 bodova, što uz vrijednost boda od €2 kuna i PDV-t 25% , kao i pristojbu na tužbu i presudu od po €69,08i 100, te troškom medicinskog vještačenja €332, sve ukupno iznosi € 2.501,08.

Kamate na trošak teku od presuđenja pa do isplate, po prethodno navedenoj kamatnoj stopi.

U Zagrebu, dana 18. prosinca 2025. godine

SUDAC:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u 3 primjerka.

DNA

1. tužitelju po pun. – trošak pristojbe na odluku €100

2. tuženiku