REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 60 P-3203/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv tuženika Konzum Plus d.o.o. Zagreb, Marijana Čavića 1a, OIB: 62226620908, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. listopada 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja ĐĐ, diplomirane pravnice i punomoćnika tuženika VĐ, diplomiranog pravnika, dana 27. studenog 2025. godine

p r e s u d i o  j e :

Odbija se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari koji glasi: «Nalaže se tuženiku KONZUM PLUS d.o.o., Marijana Čavića 1 a, Zagreb, OIB: 62226620908, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670 iznos štete obveznog zdravstvenog osiguranja od 2.511,48 EUR na ime troškova liječenja i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad na račun broj IBAN [broj bankovnog računa] model HR 64, uz poziv na broj: 5916- 41722- 190000023 sa zakonskim zateznim kamatama do 31.12.2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 31. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku kako slijedi:

-na iznos od 405,17 eur računajući od 19.12.2017. g. do isplate,

-na iznos od 350,39 eur računajući od 07.07.2017. g. do isplate,

-na iznos od 2,19 eur računajući od 21.10.2017. g. do isplate,

-na iznos od 19,79 eur računajući od 07.07.2017. g. do isplate,

-na iznos od 3,46 eur računajući od 21.10.2017. g. do isplate,

-na iznos od 15,19 eur računajući od 07.07.2017. g. do isplate,

-na iznos od 3,46 eur računajući od 16.11.2017. g. do isplate,

-na iznos od 417,30 eur računajući od 19.12.2017. g. do isplate,

-na iznos od 12,76 eur računajući od 05.08.2017. g. do isplate,

-na iznos od 439,14 eur računajući od 19.12.2017. g. do isplate,

-na iznos od 19,66 eur računajući od 07.09.2017. g. do isplate,

-na iznos od 2,72 eur računajući od 16.12.2017. g. do isplate,

-na iznos od 417,30 eur računajući od 19.12.2017. g. do isplate,

-na iznos od 388,19 eur računajući od 19.01.2018. g. do isplate,

-na iznos od 14,77 eur računajući od 15.11.2017. g. do isplate,

sve u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku KONZUM PLUS d.o.o., Marijana Čavića 1 a, Zagreb, OIB: 62226620908, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670 iznos štete dopunskog zdravstvenog osiguranja od 110,82 EUR na račun broj IBAN [broj bankovnog računa], model HR 65, uz poziv na broj: 5959- 043-41739-1900023 sa zakonskim zateznim kamatama do 31.12.2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 31. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku kako slijedi:

-na iznos od 87,60 eur računajući od 05.07.2017. g. do isplate,

-na iznos od 6,64 eur računajući od 06.07.2017. g. do isplate,

-na iznos od 6,64 eur računajući od 28.07.2017. g. do isplate,

-na iznos od 3,32 eur računajući od 04.08.2017. g. do isplate,

-na iznos od 6,64 eur računajući od 06.09.2017. g. do isplate,

sve u roku od 8 dana. »,

kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranica tužitelja ČĐ zadobila teže tjelesne ozljede na radu dana 02.06.2017.g. uslijed propusta u primjeni mjera zaštite na radu, na način opisan u Zapisniku o inspekcijskom nadzoru, KLASA: UP/116-02/17-41/141, Ur.br: 524-10-02-02/24-17-5 od 14.07.2017. godine Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, PU Zagreb. Tužitelj je na ime troškova liječenja i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za osiguranicu ČĐ platio zdravstvenim ustanovama ukupan iznos od 2.622,30 EUR/ 19.757,75 kuna. Sukladno čl.139. u vezi s čl.136. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne Novine br. 80/13, 137/13, 98/19 - nastavno ZOZO), Zavod je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne ili fizičke osobe ako su bolest, povreda ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana, i kada je šteta nastala jer je radnik stupio na rad bez propisanoga prethodnoga zdravstvenog pregleda, a poslije se zdravstvenim pregledom utvrdi da ta osoba prema zdravstvenom stanju nije bila sposobna za rad na određenim poslovima. Zavod je temeljem čl.136.st.1, u svezi čl.139.st.1. i 2. te čl.148.st.1. uputio tuženiku zahtjev u mirnom postupku, pozivajući ga da u roku od 8 dana podmiri prouzročenu štetu.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je predmetnu tužbu od 22. siječnja 2024. i rješenje Suda od 14. veljače 2024. kojom mu se tužba dostavlja na odgovor zaprimio 26. veljače 2024. Stoga ovim putem. Tužitelj u točki od I. tužbe navodi da je osiguranica Tužitelja ČĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], **.**.2017. doživjela ozljedu na radu. Tužitelj kao dokaz na ovu okolnost dostavlja dokumentaciju putem koje je Tužitelj priznao predmetnu ozljedu na radu. Također, navodi se i da je propust poslodavca u primjeni mjera zaštite na radu utvrđena inspekcijskim zapisnikom sačinjenim povodom predmetne ozljede. Iz predmetne dokumentacije jasno proizlazi da je poslodavac ČĐ u trenutku predmetne ozljede bio Konzum trgovina na veliko i malo d.d., a ne Tuženik.

Tuženik načelno ne osporava navode vezane uz činjenicu da se dogodila predmetna ozljeda na radu ukoliko je preslika prijave ozljede na radu koja je dostavljena uz tužbu vjerodostojna. Međutim, Tuženik prvenstveno navodi da su predmetne činjenice bespredmetne i ni na koji način povezane s (ne)osnovanošću tužbenog zahtjeva. Naime, Tuženik nema nikakve statusne veze, niti je ikad imao s društvom Konzum trgovina na veliko i malo d.d., OIB: 29955634590, koji je u ulozi tadašnjeg poslodavca ČĐ u vrijeme nastanka ozljede ispunio predmetnu prijavu ozljedu na radu te kao njen poslodavac bio stranka inspekcijskog nadzora povodom predmetne ozljede. Naime, Tuženik i Konzum d.d. su dvije samostalne, neovisne i nikad ni na koji način povezane tvrtke, pri čemu Konzum d.d. više ne postoji i brisan je iz sudskog registra bez pravnog slijednika pa nije moguće niti postojanje pravnog sljedništva između Konzuma d.d. i Tuženika. Tuženik pritom napominje i da je svoje poslovanje započeo tek 01.04.2019., nepune dvije godine nakon predmetne ozljede. Dakle, tek od tog dana je Tuženik uopće postao poslodavac bilo kojoj fizičkoj osobi, a što je lako provjerljivo uvidom u bazu podataka Tužitelja – evidencija zdravstveno osiguranih radnika Tuženika. U točki II. tužbe Tužitelj navodi opseg svih vidova troškova koje je imao povodom predmetne ozljede na radu kao posljedicu troškova proizašlih iz prava ČĐ kao njegove osiguranice. Tuženik opreza radi osporava navode iz ove točke tužbe jer osim navoda u tužbi nema nikakvih neposrednih ili posrednih saznanja o tim troškovima. IV. U točki III. Tužbe (pogrešno označenoj kao točka IV.) Tužitelj navodi pravni temelj iz Zakona o zdravstvenom osiguranju iz kojeg proizlazi obveza naknade štete od strane onoga tko nije proveo mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana pa da je zbog toga Tužitelju prouzročena šteta koja se opisuje u točki II. tužbe. Ovdje Tužitelj doduše (kao uostalom i nigdje drugdje u tužbi) ne navodi da bi baš Tuženik bio odgovoran za naknadu predmetne štete. U odnosu na ove tvrdnje Tužitelja Tuženik navodi da se Tužitelj poziva na članka 139. ZZO-a koja kaže da je Tužitelj obvezan potraživati naknadu štete od pravne ili fizičke osobe ako su bolest, povreda ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana. Međutim, sam tužitelj navodi i da tu odredbu treba dovesti u vezu s odredbom članka 136., pri čemu se ne osvrće na konkretan sadržaj te odredbe pa to ovim putem čini Tuženik: "Zavod je obvezan zahtijevati naknadu štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe". Dakle, pasivno legitimiran u ovom slučaju može biti samo poslodavac ČĐ u trenutku nastanka ozljede, što je Konzum d.d., a ne Tuženik. Nadalje u točki III. Tužbe (pogrešno označenoj kao točka IV.) Tužitelj navodi i da je dopisom pozvao Tuženika da mu nadoknadi štetu. Tuženik navodi da je ova činjenica bespredmetna budući da Tuženik nije odgovoran za predmetnu štetu, niti pasivno legitimirana stranka u ovom predmetu, kao što je već gore navedeno. V. U točki IV. tužbe (pogrešno označenoj kao točka V.) Tužitelj navodi da mu Tuženik nije nadoknadio predmetnu štetu te iznosi tužbeni zahtjev na naknadu štete/isplatu od 2.732,30 €. U odnosu na ove tvrdnje Tužitelja Tuženik navodi da iz tužbenog zahtjeva proizlazi da je konkretna šteta nastupala sukcesivno od 05. srpnja 2017. do 19. siječnja 2018., tijekom kojeg vremena su Tuženiku na plaćanje dospijevale pojedine stavke predmetnih troškova. Sukladno članku 147. Zakona o zdravstvenom osiguranju pravo na naknadu predmetne štete zastarijeva sukladno rokovima iz Zakona o obveznim odnosima (tri godine za naknadu štete), kao i da zastara počinje teći od dana isplate pojedinog troška. Stoga Tuženik navodi da je za sve stavke iz tužbenog zahtjeva u trenutku predaje tužbe Sudu već nastupila zastara. Dodatno, opreza radi Tuženik osporava i visinu štete od 2.732,30 €. VI. Temeljem svega navedenog Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, podredno ističe prigovor zastare potraživanja i dodatno podredno i opreza radi osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. VII. Temeljem svega navedenog Tuženik predlaže da Sud odbije tužbu u cijelosti kao neosnovanu i Tuženiku nadoknadi parnični trošak ukoliko će mu biti prouzročen ovom parnicom.

U svom iskazu sud je izvršio uvid u presliku zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 14. srpnja 2017 (list 10-14 spisa), dokumentaciju prijave o ozljedi na radu od 4. srpnja 2017. (list 15-18 spisa), presliku povijesti bolesti Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice (list 20-23, 25 spisa), dokumentaciju privremene nesposobnosti za rad (list 26-30 spisa), presliku troškova liječenja i izvješća o bolovanju (list 32-110 spisa),

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

Prigovor promašene pasivne je neosnovan što je tužitelj uspio dokazati u ponovljenom postupku, imajući u vidu odluku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 632/21 (u privitku podneska tužitelja od 27.svibnja 2025. godine) uz odluku Pž- 2033/22, jer je time odlučeno o sljedništvu tuženika prema tvrtki Konzum d.d.

Nadalje, u postupku je, putem priložene dokumentacije utvrđeno da je osiguranica tužitelja ČĐ zadobila teže tjelesne ozljede na radu dana 02.06.2017.g. uslijed propusta u primjeni mjera zaštite na radu, na način opisan u zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 14.07.2017. godine Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, PU Zagreb.

Tužitelj je na ime troškova liječenja i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za osiguranice isplatio zdravstvenim ustanovama ukupan iznos od € 2.622,30 / ili 19.757,75 kuna.

Točna je argumentacija tužitelja da je sukladno čl.139. u vezi s čl.136. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne Novine br. 80/13, 137/13, 98/19 - nastavno ZOZO), Zavod obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne ili fizičke osobe ako su bolest, povreda ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana, i kada je šteta nastala jer je radnik stupio na rad bez propisanoga prethodnoga zdravstvenog pregleda, a poslije se zdravstvenim pregledom utvrdi da ta osoba prema zdravstvenom stanju nije bila sposobna za rad na određenim poslovima.

Međutim, tuženik je istaknuo i prigovor zastare u ovom postupku, s time da se prema podacima u spisu i petitu same tužbe, razdoblje štete odnosi na godine 2017. i zaključno 19. siječnja 2018. godine kao najkasniji, s time da je tužba podnesena 22. siječnja 2024. godine, dakle 6 godina po proteku tog datuma.

U konkretnom slučaju riječ je o regresnom potraživanju, prilikom čega je svakako valjalo uzeti u obzir kao legi speciali odnosno članak 147. Zakona o zdravstvenom osiguranju – koji se u konkretnom slučaju direktno odnosi na tužitelja. Time pravo na naknadu predmetne štete zastarijeva u roku 3 godine za naknadu štete, kao i da zastara počinje teći od dana isplate pojedinog troška. Čak i kada bi se prihvatilo tumačenje tužitelja (a koje nije pravilno) da je u pitanju općezastarni rok od 5 godina, imajući u vidu prethodno navedeno i činjenicu podnošenja tužbe nakon 6 godina od zadnjeg utuženog iznosa, i tada su opet u svakom slučaju sve stavke iz tužbenog zahtjeva u trenutku predaje tužbe sudu obuhvaćene kao takve - zastarom. Slijedom navenog, nije bilo potrebe niti izvoditi ostale dokaze, a tužbeni je zahtjev opet valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, dana 18. prosinca 2025. godine

SUDAC:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu, u pet primjeraka.

DNA

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika