REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 60 Pn-1176/2020-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RGČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv I-tuženika Tower Europe Retail d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 269 f, OIB: 68168273725 i II- tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 6. studenoga 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja RG, diplomiranog pravnika i punomočnika I. tuženika HG, diplomiranog pravnika, dana 18. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev u ovaj pravnoj stvari koji glasi: « Nalaže se tuženicima TOWER EUROPE RATAIL d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 269 f, i CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, da tužiteljici RGČ iz [adresa], s naslova naknade štete, isplati iznos od 4.048,80 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. svibnja 2019. godine, pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023. godine, a od 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke kao i naknaditi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.», kao neosnovan.

II Nalaže se tužiteljici nadoknaditi I-tuženiku trošak ovog parničnog postupka u visini od € 2.012,78, u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e nje

Tužiteljica u tužbi navodi, da se dana 23.06.20128. godine u kasnim jutarnjim satima (oko 11,00 h), u prodajnom Centru Merdijan 16, na adresi [adresa], dogodio štetni događaj na način da je tužiteljica pala u navedenom prodajnom Centru, zbog neispravnih pokretnih stepenica, koje nisu bile na odgovarajući način označene i zaštićene, uslijed čega se ozlijedila i zadobila teške tjelesne ozljede. Do štetnog događaja došlo je na pokretnim stepenicama smještenim u predmetnom prodajnom centru, koje su bile neispravne, no nisu bile a odgovarajući način označene i zaštićene na način da osiguranik tuženika nije postavio vidljivu oznaku da su iste neispravne, odnosno da su u kvaru niti poduzeo mjere da bi fizički onemogućio korištenje neispravnih stepenica (npr. trakom za označavanje, natpisom, znakom upozorenja i zabrane korištenja i sl.), a koje mjere i upozorenja bi bili dovoljno upečatljivi i vidljivi korisnicima Centra, da bi se dovoljno razlikovali od ostalih oznaka i upozorenja te spriječili nastanak štetnog događaja.

Tužiteljica je, ne znajući za neispravnost stepenica, iste namjeravala koristiti kako bi se spustila na niži kat, obzirom da su stepenice za prelazak na viši kat (prema gore) radile te su ih korisnici uredno koristili, iz kojeg razloga, u nedostatku odgovarajućeg upozorenja, tužiteljica nije imala razloga posumnjati u njihovu ispravnost, kao i mogućnost njihovog korištenja.Tužiteljici je odmah po nastanku štetnog događaja pomoć pružila svjedokinja-očevidac, gospođa ĐG, koja je neposredno vidjela način i trenutak pada tužiteljice.

Predmetni štetni događaj istog je da na prijavljen V. Policijskoj postaji Zagreb, o čemu je dana 06.07.2018. godine, u PU Zagrebačkoj, sačinjena potvrda broj: 511-19-31/8- 39-1229/18. U predmetnom štetnom događaju, tužiteljica je zadobila teške tjelesne ozljede radi kojih joj je pružena liječnička pomoć. Zbog zadobivenih ozljeda je trpila fizičke bolove i strah, trajne posljedice zadobivenih ozljeda smanjile su njenu opću životnu i radnu sposobnost, te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega.

II-tuženik ne osporava da je Konzum d.d. u vrijeme štetnog događaja bio osiguran kod II-tuženika policom osiguranja broj: [broj police osiguranja], međutim, osporava se pasivna legitimacija II-tuženika. Naime, tužiteljica tužbu zasniva na okolnost da bi pala na pokretnim stepenicama u trgovačkom centru Meridijan 16. Odgovorna osoba za štetu u svezi pokretnih stepenica može biti samo vlasnik stepenica ili osoba na koju j e delegirana ovlast upravljanja stepenicama. Osiguranik II-tuženika, Konzum d.d. nije u ulozi niti jedne od ovih osoba. Okolnost da bi se do njegove prodavaonice dolazilo pokretnim stepenicama ne daje presumpciju da je Konzum d.d. osoba koja istima upravlja ili je vlasnik istih.

Osporava se odgovornost osiguranika II-tuženika, Konzum d.d.. Pokretne stepenice bile su u kvaru i nisu radile te su iste bile obilježene kao takve. Tužiteljica se je uputila istima iako iste nisu bile u funkciji. Osiguranik II-tuženika nije imao nikakvog utjecaja na pad tužiteljice, niti je bio u mogućnosti spriječiti pad pa nema niti njegove odgovornosti za štetni događaj, budući da nije počinio propust u obavljanju djelatnosti.

Osporava se solidarna odgovornost tuženih, jer ista ne proizlazi iz njihova poslovnog odnosa. Osporava se potraživana visina naknade štete kao previsoko istaknuta, kao i potraživana zatezna kamata. Kod tužiteljice je došlo do frakture dva rebra sa lijeve strane i pneumotoraks koji je u potpuno saniran. Tužiteljica je već ranije bila ozljeđivana na sličan način te je glede svojih ozljeda i ranije vodila parnični postupak pa se predlaže pribaviti ovjerenu presliku cjelokupnog osobnog zdravstvenog kartona za tužiteljicu radi razdvajanja ranijih ozljeda od ozljeda iz ovoga postupka. Slijedom svega naprijed navedenoga, predlaže se nakon provedenog dokaznog postupka odbiti tužbu.

I-tuženik ističe da tužiteljica nije činjenično opisala štetni događaj niti uzročno- posljedičnu vezu, već je samo paušalno utvrdila da je to „nesporno“. Iz tako postavljenog tužbenog zahtjeva ne proizlaze jasne okolnosti nastupa štetnog događaja. Nije jasno kako je došlo do pada tužiteljice, u kojem trenutku se točno dogodio pad, niti gdje se na pokretnim stepenicama dogodio pad.

Tuženik ističe da je poduzeo adekvatne i uobičajene mjere osiguravanja pokretnih stepenica koje su privremeno bile isključene, stavljanjem znaka da je zabranjeno koristiti pokretne stepenice. Tuženik također ističe da Centar ima 3 komunikacijska sustava povezivanja katova, i to pokretne stepenice, dizalo i evakuacijske stepenice. Stoga su Tužiteljici u svakom trenutku bili omogućeni alternativni načini spuštanja na niži katkada je vidjela da pokretne stepenice nije dozvoljeno koristiti. Stoga je na vlastitu odgovornost koristila isključene pokretne stepenice.

Tuženik ističe da pokretne stepenice nisu bile neispravne kako to tvrdi tužiteljica, već se iste bile su isključene i nisu pokretale. Tuženik ističe da redovito i pravovremeno održava sporne pokretne stepenice i najmanje jednom godišnje ispituje ispravnost stepenica. O tome svjedoče atesti o ispravnosti stepenica napravljeni prije i nakon Štetnog događaja koji potvrđuju da su stepenice bile potpuno ispravne. Tuženik napominje da je kod takvih mehanizama kao što su pokretne stepenice, koji se kontinuirano i veliki broj sati koriste, životno da je potrebno izvršiti kakav manji popravak u vidu zamjene određenih dijelova zbog čega je iste potrebno isključiti, međutim to nipošto ne utječe na ispravnost stepenica.

Nadalje, tuženik napominje da je za upravljanje Centrom zadužen KONZUM d.d., a koji je u svrhu sigurnosti korisnika Centra kao dodatnu mjeru osigurao cijeli Centar za štetu od odgovornosti prema trećima. Stoga Tuženik smatra da je postupao savjesno, u skladu s uobičajenim postupcima te poduzimajući sve adekvatne i primjerene mjere radi osiguranja sigurnosti korisnika Centra. Iz naprijed navedenog, tuženik smatra da je tužiteljica isključivo svojim nesavjesnim postupanjem koristeći stepenice koje su bile isključene i bile su izvan funkcije, zanemarujući znak da je iste zabranjeno koristiti, dovela do štetnog događaja. Iz svega gore navedenog, tuženik smatra da je tužiteljica u cijelosti kriva za nastanak štetnog događaja.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u isprave u spisu, saslušanje svjedokinje KG (l. 1219, tužiteljice (l. 125), a izveden je i dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim. R. Tomislavu Trajbaru.

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije II-tuženika, jer je isti osiguravatelj Konzuma d.d., a koje trgovačko društvo je upravo zadužena za upravljanje samim Centrom i to prema navodima I-tuženika (l. 51), što II-tuženik ne osporava.

U postupku je saslušana svjedokinja KG, koja je ispripovijedala da ne zna zašto je na sudu, trenutno radi u Pevecu, a na upit suca, gdje je radila u lipnju 2018, odgovara da je radila u Konzumu. Na upit suca odgovara da tužiteljicu ne poznaje.

Na pitanje pun tužitelja radila je kao zamjenica voditelja prodavaonice, sjeća se da su pokretne stepenice iza blagajne. Njezina kancelarija je bila skroz sa druge strane s te pozicije pokretne stube ne vidi. Ne zna točno intervale kada bi se te stube pokvarile, ali sjeća se da su se znale pokvariti. Na upit da li se sjeća konkretnog događaja, svjedokinja se prisjeća da je neka žena bila pala, da je bila policija, međutim detalje ne zna, jer taj dan je bila u drugoj smjeni, tako da nije nazočila.

Mislim da jesu gledali na kamerama što se dogodilo, ali nisu mogli vidjeli što jer kamare ne pokrivaju taj dio centra.

Na pitanje pun tuženika, koliko znade, kamere ne pokrivaju pokretne stube. Ne sjeća se da li se na snimci vidio pad te žene, ne može se sjetiti. Svjedokinji se predočuje, isprava na list 45, potvrđuje da to nije njezin rukopis, čita istu, uopće se ne sjeća na što se ta isprava odnosi.

Tužiteljica, saslušana kao stranka u postupku, navela je da je prilikom obavljanja kupovine bila je na katu u centru Meridijan, a navodi da pokretne stube za dolje nisu radile i da su jako strme, nikakva obavijest o tome da ne rade nije bila pa je krenula pješke njima s time da je negdje na polovici propala i "posanjkala" se do dna; osjetila je bol u leđima, tražila je vode, pozvana je hitna pomoć, a njezin sin je zvao policiju, odvedena je u KB Rebro gdje je utvrđeno da joj je 1 rebro puklo, a drugo napuklo, s tim da je ubrzo zatim jednom plućno krilo kolabriralo zbog čega je bila i hospitalizirana, a navodi da je trebala i pomoć ali baš za sve. Ne sjeća se točno tko joj je pružio pomoć, spominje supruga, prijateljicu i nekog mlađeg dečka koji joj je donio vode.

Tužiteljica se kretala po stubama iza supruga i prijateljice, tako da su oni sišli dolje prije nje. Tužiteljica nije znala da postoji druga mogućnost za kretanja na niži kat niti je uočila nekakvu obavijest o tome pa je krenula dolje navedenim stubama, prilikom čega se lijevom rukom držala za rukohvat, a desnu je zbog prethodne ozljede držala u zraku. Tužiteljica navodi da razlikuje kada pokretne stube rade, a kada ne. Na upit kada je primijetila da stube ne rade, pa da bi potražila alternativu, navodi da uopće o tome nije razmišljala u tom trenutku. Noge su joj bile zdrave pa je očekivala da će sići normalno.

Nije razmišljala o alternativnom putu jer su već prije nje uspješno sišli po pokretnim stepenicama i suprug i prijateljica pa je mislila da će i ona. Ne sjeća se da bi na mjestu pada bilo nekakvo smeće ili nešto slično, navodi da je tek u trenutku pada shvatila koliko su te stube strme. Imala je sandale na nogama i to kvalitetne, sa petom od otprilike 4-5 cm (pokazuje prstom).

Analizirajući ove iskaze, sud zaključuje da je iskaz svjedokinje KG uglavnom istinit no pretežno neodlučan, dok je iskaz tužiteljice uglavnom istiniti i životno logičan i uvjerljiv.

Sud je prvenstveno analizirao prigovore oba tuženika vezana za odgovornost tužiteljice za nastali šetni događaj.

Točno je da između navoda II-tuženika u odgovoru na tužbu koji ističe cit: ˝Pokretne stepenice bile su u kvaru i nisu radile te su bile obilježene kao takve.˝ i II-tuženika koji ističe cit: pokretne stepenice nisu bile neispravne kako to tvrdi tužiteljica, već su iste bile isključene i nisu se pokretale.˝ postoji kontradikcija.

No, jedino što je relevantno je to, da je sukladno vlastitom iskazu, tužiteljica uočila da pokretne stube ne rade – razlog je pri tome irelevantan jer doista stube nisu bile u kretanju ( dokumentacija u spisu ukazuje na činjenicu da su inače bile servisirane u periodima održavanja ).

Međutim, unatoč tome, tužiteljica je odlučila koristiti te tada nepokretne stubem kako sama navodi – i to na vlastiti rizik, i to iz jednog jedinog razloga, a to je cit: ".. jer su već prije nje uspješno sišli po pokretnim stepenicama i suprug i prijateljica pa je mislila da će i ona."

Pri tome se tužiteljica – koja je dakle znala da stube ne rade, uopće nije niti interesirala za alternativne puteve silaska – a koji postoje, što samo dalje ukazuje na njezin propust i neopreznost.

Istovremeno, navedena činjenica ukazuje na to da su druge osobe također koristile te stube bez problema, slijedom čega je nedvojben logičan zaključak da nisu bile u stanju koje bi sprječavalo neuspješan / opasan silazak.

Nadalje, jasnom logikom za zaključiti je da je tužiteljica ( rođena 1959. godine) bila očito previše samouvjerena i nepažljiva kada je, znajući jasno za sve navodno, ipak se odvažila krenuti tim stubama s time da je, u slučaju ikakve dvojbe, jednostavno mogla a) uopće iste ne koristiti ili b) stati i pozvati supruga ili prijateljicu da joj pomognu, a ona ništa od toga nije učinila već je nastavila kretanje sa poznatim posljedicama.

Nastavno, tužiteljica je i koristila obuću za znatno visokom petom (oko 5 cm po vlastitom iskazu), što je po slobodnoj ocjeni suda sasvim sigurno povisilo mogućnost štetnog događaja imajući u vidu elementarne zakone fizike.

Kako je dakle tužiteljica u konkretnom slučaju bila krajnje neoprezna te je posljedično pala, to je time i isključivo odgovorna za nastali štetni događaj, a nažalost i za posljedice istoga zbog čega posljedično u konkretnom slučaju niti ne postoji odgovornost tuženika zbog koje bi ga/ih se obvezalo na naknadu zatražene štete.

Osim toga, valja i istaknuti da u slučaju klasificiranja pokretnih stuba kao opasne stvari, tuženici ne bi bili odgovorni. To stoga, što odredba čl. 1067. ZOO-a jasno propisuje ekskulpaciju vlasnika opasne stvari u slučaju isključive radnje oštećenika – o čemu je u konkretnom slučaju i riječ po opisanom postupku tužiteljice, koja je posljedično ovu parnicu izgubila.

Sud stoga nije dalje analizirao rezultate medicinskog vještačenja, jer isti nisu više odlučni u konkretnom slučaju. Ni ostali izvedeni dokazi i isprave ne ukazuju na drugačiji zaključak u odnosu na tako utvrđeno činjenično stanje.

Kamate su dosuđene sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a te 1103. istog zakona.

Odluka o trošku parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za : odgovor na tužbu 100 bodova, 1 podnesak, i 4 ročišta, ukupno 600 bodova, što uz vrijednost boda od 10 kuna, odnosno 15 kuna nakon radnji od 03.11.2022. godine, iznosi 8.500,00 kuna / € 1.128,81, uz PDV-t 25% € 1.411,02.

Preostali podnesak nije dosuđeni jer predstavljaju materijalni trošak odvjetničkog ureda (čl. 155 ZPP-a).

Nadalje, iako novčana jedinica kuna u trenutku pisanja ove presude više ne postoji u Republici Hrvatskoj, taj je trošak preračunat prema fiksnom tečaju u € 1/7,53.

Za istaknuti je, da iako je Odvjetnička komora izmijenila Tarifu o nagradama i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 24. listopada 2022. godine, ona se primjenjuje od 02. studenog 2022. godina na odvjetničke radnje od tog datuma, a ne retroaktivno na sve radnje unatrag kako je zatraženo u troškovniku I-tuženika (takvo tumačenje bi bilo potpuno pogrešno i nepravično prema strankama u postupku). Naime, ne može se prihvatiti tumačenje o retroaktivnom djelovanju ove izmjene, jer ju treba tumačiti teleološki, prema svrsi i cilju donošenja, a ne samo puko i paušalno formalno. Ova je izmjena Tarife nedvojbeno donesena radi ekonomske krize u svijetu, podivljale inflacije i nestabilnosti valuta - stoga, traženje povisivanja vrijednosti boda unatrag po visini od 15 kuna po bodu, a prema trenutku kada navedenih činjenica za povišenje Tarife nije niti bilo (u nekim postupcima i 10 ili više godina unatrag) je ne samo moralno pogrešno - prema strankama i onima koji moraju taj trošak platiti, nego i pogrešno zbog svrhe donošenja ove izmjene Tarife kako je prethodno objašnjeno.

Osim toga, valja imati na umu da je sama Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika praktično cehovski propis odvjetnika, a ne zakon koji se odnosi u parlamentu, zbog čega je i obveza primjene iste drugačija od samih zakona po snazi (nije strogo kogentna norma), a primjenjuje se isključivo zbog aktualne sudske prakse i u tome je u cijelosti podložna tumačenju suda. Ovakav stav ovog suda potvrđen je i recentnom odlukom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-2450/23 od dana 30. kolovoza 2023. godine, a i sa tri odluke Županijskog suda u Zagrebu iz ove godine.

Što se tiče zatraženog troška koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku I-tuženika na ročištu za objavu presude, isti nije dosuđen; naime, sukladno odredbi čl. 164. st. 3. ZPP-a, zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka stranka je dužna podnijeti najkasnije do završetka raspravljanja, a takvim zahtjevom mogu se tražiti samo troškovi nastali do završetka raspravljanja - navedenim zahtjevom se ne mogu tražiti budući i neizvjesni troškovi postupka koji do tog trenutka nisu nastupili, a kakav trošak predstavlja i trošak za zastupanje po punomoćniku na ročištu za objavu presude, jer u trenutku zaključenja glavne rasprave nije bilo izvjesno da li će taj trošak nastati odnosno da li će na navedeno ročište punomoćnik tužitelja uopće pristupiti - odnosno tužitelj je tražio trošak unaprijed za radnju koja u trenutku traženja uopće još nije nastala, što nije predviđeno a niti dopušteno sukladno odredbama ZPP-a) - stav viših sudova, primjerice Gž-2019/16 ŽS Rijeka.

Osim toga, uspostavljam e- oglasne ploče na ovom sudu, dolazak punomoćnika na ročište je potpuno nepotreban i izlišan, te bi samo stvarao novi nepotrebni trošak postupka, s čime je upoznat s obzirom da ima profesionalnog punomoćnika - odvjetnika.

U Zagrebu, dana 18. prosinca 2025. godine

SUDAC:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u 3 primjerka.

DNA

1. tužiteljici po pun. – pristojba na odluku € 86,98

2. tuženiku po pun.