Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-2163/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Drage Grubeše, predsjednika vijeća, Snježane Androš, suca izvjestitelja i Jasne Bratek, člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja ĆČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miškiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tužene Addiko bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonske avenije 6, zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Knezović & partneri j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 21. srpnja 2025. poslovni broj P-517/2024-10, u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužene odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se presuda Općinskog suda u Osijeku od 21. srpnja 2025. poslovni broj P-517/2024-10:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod toč. I., II., III. i IV. izreke,

b) preinačava u odluci o trošku pod toč. V. izreke tako da preinačena glasi:

Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonske avenije 6, naknaditi tužitelju ĆČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu 979,86 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

U preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova postupka odbija se kao neosnovan.

II. Tuženoj se ne dosuđuje trošak žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. stavka 1. Ugovora o [broj kredita], sklopljenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, 2. svibnja 2007., a koja glasi:

„Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,20% (jedanzarezdvadeset posto) jednokratno, unaprijed."

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 9. stavka 2. Ugovora o [broj kredita], sklopljenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, 2. svibnja 2007., a koja glasi:

“Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu djelomičnu i konačnu otplatu kredita ukoliko o toj namjeri obavijesti Banku najmanje 30 (trideset) dana unaprijed. U tom slučaju korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi Banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke."

III. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonske avenije 6, isplatiti tužitelju ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 708,84 eura (slovima: sedamsto osam eura osamdeset četiri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. svibnja 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi od 14% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonske avenije 6, isplatiti tužitelju ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 1.017,62 eura (slovima: tisuću sedamnaest eura šezdeset dva centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. svibnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonske avenije 6, naknaditi tužitelju ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu 979,86 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužena zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i naknadi tuženoj trošak parničnog postupka uvećano za trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku u okviru žalbenih navoda kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Nije u pravu žaliteljica kada tvrdi da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ovo stoga što je prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim dijela odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 2. svibnja 2007. i to čl. 7. st. 1. kojim je ugovoreno plaćanje jednokratnih troškova obrade kredita u visini 1,20% od iznosa kredita i čl. 9. st. 2. Ugovora kojim je ugovoreno plaćanje naknade u slučaju prijevremen otplate kredita kao i zahtjev za isplatu stečenog bez osnove s pripadajućim zateznim kamatama.

8. Iz stanja spisa proizlazi:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tužene Slavonska banka d.d. kao kreditor sklopili Ugovor o [broj kredita] kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu 100.000,00 CHF prema srednjem tečaju na dan korištenja kredita i da je namjena stambena adaptacija,

- da je čl. 7. st. 1. ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu u visini 1,20% od iznosa kredita (ulazna naknada) i da je tužitelj platio iznos od 708,84 EURA,

- da je čl. 9. toč. 2. ugovoreno da je u slučaju prijevremene otplate kredita banka ovlaštena zaračunati naknadu prema Tarifi banke na preostali iznos kredita (izlaznu naknadu) i da je tužitelj platio istu naknadu u iznosu 1.017,62 EURA,

- da prema iskazu tužitelja nije bilo moguće mijenjati odredbe Ugovora o kreditu niti se o istima pojedinačno pregovaralo već mu je samo ukazano da mora platiti naknadu za obradu kredita što je uvjet za odobravanje kredita bez objašnjenja na što se isti troškovi odnose kao i da mu je prilikom prijevremene otplate kredita ukazano da je plaćanje izlazne naknade uvjet bez kojega ne može prijevremeno otplatiti kredit,

- da na temelju pisane izjave EČ i MČ ovjerene po javnom bilježniku, djelatnika tužene nije dokazano koje je točno troškove tužena imala prilikom obrade zahtjeva niti na što se odnosi naknada za obradu kredita niti koji su objektivni troškovi nastali tuženoj prilikom prijevremene otplate kredita.

9. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da su predmetne ugovorne odredbe kojima je predviđena naknada za obradu kredita (čl. 7. st. 1.) kao i naknada za prijevremenu otplatu kredita (čl. 9. st. 2.) nepoštene jer se o istima nije posebno pregovaralo i tužitelj nije mogao utjecati na njihov sadržaj što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je riječ o ništetnim odredbama u smislu čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP/03) i čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09., dalje: ZZP/07) i čl. 3. st. 2. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

10. Zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da su sporne odredbe nepoštene te u smislu odredbe čl. 87. ZZP/03 i čl. 102. st. 1. ZZP/07 ništetne. To stoga jer se o odredbi o plaćanju naknade za obradu i odobravanje kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita nije pojedinačno pregovaralo, jer su te odredba bile unaprijed formulirane od strane banke, jer na njih tužitelj, kao potrošač, nije imao utjecaja, jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (neovisno o visini iznosa naknade), te da tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita i prijevremenu otplatu kredita). Tužitelju je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza koja kao takva uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku - trgovca kao druge ugovorne strane, a navedeno je suprotno temeljnim načelima obveznog prava. Takav je stav u vezi (ništetnosti) ulazne naknade i naknade za prijevremenu otplatu kredita zauzeo i Vrhovni sud RH u svojim odlukama (Rev-673/2023 od 13. veljače 2024. i Rev- 112/2018 od 9. ožujka 2022.).

12. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da su odredbe o troškovima obrade kredita i prijevremene naknade transparentne u smislu odredbe čl. 85. ZZP-a, ali da to ujedno ne znači da su poštene.

13. No, na žalbene navode valja odgovoriti da zahtjev transparentnosti podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive ali i da potrošač može iz njih na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Tužitelj je informiran o obvezi plaćanja predmetnih naknada ali nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje naknade (koje usluge, koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini) niti je imao informaciju o njihovoj krajnjoj svrsi. Tuženik nije postupao u dobroj vjeri i tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti za pregovaranje oko spornih odredbi o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu ni oko njihovog ne / prihvaćanja što je sve prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (tužitelja) kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

14. Suprotno žalbenim navodima u smislu odredbe čl. 81. ZZP/03 na tuženiku je bio teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o naknadi za obradu kredita i visini i svrsi te naknade, a tuženik tijekom postupka navedeno nije dokazao.

15. Neosnovano je ukazivanje tuženika na to da ugovaranje predmetnih naknada nije bilo protivno prisilnim propisima jer okolnost što je dopušteno ugovaranje naknade ne znači da ista ugovorna odredba ne može biti nepoštena i da je isključena od ispitivanja poštenosti.

16. Na žalbene navode valja odgovoriti da bez obzira što je u odluci suda Europske Unije u predmetu C-621/17 navedeno da u odredbama ugovora o potrošačkom zajmu ne treba detaljno navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetne iznose i da načelno odredba koja ne omogućava da se nedvojbeno utvrdi koje se konkretno usluge pružaju za te troškove ne uzrokuje znatniju neravnotežu na štetu potrošača, u konkretnom slučaju ta odluka prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda nije primjenjiva jer tužitelju prije sklapanja Ugovora uopće nisu objašnjeni i predočeni potrebni parametri strukture spornih odredbi o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita.

17. Budući da se iz odredbe čl. 7. st. 1. Ugovora o kreditu ne može zaključiti za koje usluge je ugovorena naknada od iznosa kredita niti iz odredbe čl. 9. st. 2. Ugovora proizlazi koji su potrebni i objektivni troškovi nastali tuženoj prilikom prijevremene otplate kredita, a tužena je visinu istih naknada odredila bez pojedinačnog pregovaranja, i po ocjeni ovog suda radi se o ništetnim odredbama Ugovora o kreditu.

18. Ostali opširni žalbeni navodi tuženika nisu od odlučnog značaja za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva pod toč. I. izreke.

19. Kako je na temelju ništetnih ugovornih odredbi tuženoj isplaćen iznos od 708,84 EURA po osnovi naknade za obradu kredita i iznos od 1.017,62 EURA po osnovi naknade za prijevremenu otplatu kredita, prvostupanjski sud je pravilno obvezao tuženu na isplatu navedenih iznosa sa zateznim kamatama od dana plaćanja do isplate sukladno odredbama čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

20. Glede prigovora zastare, prvostupanjski sud je ispravno odbio prigovor zastare tužene i svoju odluku utemeljio na pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/20202-2).

21. Pravna shvaćanja koja tužena iznosi u tijeku postupka, a što ponavlja u žalbi u pogledu zastare restitucijskog zahtjeva, ovaj sud ne prihvaća jer je prvostupanjski sud ispravno odlučio kada je odbio prigovor zastare tužene.

22. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužene i potvrditi presudu suda prvog stupnja u odluci o glavnoj stvari pod toč. I., II., III. i IV. izreke.

23. No, djelomično su osnovani žalbeni navodi glede odluke o troškovima postupka.

24. Prvostupanjski sud je odluku o trošku utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).

25. Suprotno žalbenim navodima trošak nagrade odvjetnika za ročište na kojem se presuda objavljuje je potreban trošak na koji stranka ima pravo na naknadu u smislu čl. 155. ZPP-a (tako i Rev-832/22).

26. Prvostupanjski sud je tužitelju između ostalog troška pravilno priznao i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu 38,50 EURA.

27. No, neosnovano je priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 66,36 EURA jer iz isprava u spisu proizlazi da tužitelj nije pozvan niti je platio pristojbu na presudu te mu isti trošak nije niti nastao.

28. Žalitelju valja ukazati da su temeljem čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/23.) od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni samo tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa potrošača što se ne odnosi na konkretni slučaj.

29. Slijedom navedenog, djelomično je uvažena žalba tužene i preinačeno rješenje o troškovima pod toč. V. izreke te je odlučeno kao pod I.b) izreke ove odluke.

30. Tuženoj nije dosuđen trošak žalbe obzirom je s istom uspjela u neznatnom dijelu te je odlučeno kao pod toč. II. izreke.

31. Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 18. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša