1

 

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

 

              Općinski sud u Virovitici, po sucu I. S., kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara V. R., u kaznenom predmetu protiv opt. V. K., zbog kaznenog djela iz čl. 208. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici KO-DO-… od 15. ožujka 2023., nakon provedene i zaključene javne rasprave 24. listopada 2023. sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 101/17, 126/19, 130/20, 80/22) u prisutnosti državnoodvjetničke savjetnice u ODO E. Č., opt. V. K., zamjenice branitelja opt. – odvj. vježbenice K. K., istog dana

 

presudio je

 

Na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 101/17, 126/19, 130/20, 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08).

 

opt. V. K., OIB: …, kćer.., rođ. B., rođena … u ., s prebivalištem u P. S., U. M. P. M. kbr… državljanka RH, veterinarska tehničarka, zaposlena u Veterinarskoj stanici Đ., Ambulanta P., prima plaću u iznosu oko 560,00 eura, udana, majka djeteta u dobi od 2 godine, suprug zaposlen s plaćom od oko 660,00 eura, vlasnica osobnog automobila "VW Golf VI" proizvedenog 2012., neosuđivana, ne vodi se drugi kazneni postupak,

 

oslobađa se optužbe

              da bi:

              I. dana 24. prosinca 2022. oko 8:30 u P., U. Lj. G., izravno obavljajući poslove veterinarstva na temelju članka 126. stavka 1. Zakona o veterinarstvu (Narodne novine br. 82/13, 148/13, 115/18, 52/21, 83/22, 152/22) pristupila po pozivu građana na intervenciju radi pružanja veterinarske pomoći teško ozlijeđenom psu kojeg je udarilo nepoznato vozilo, utvrdivši da ozlijeđeni pas nema mikročip, suprotno članku 10. stavku 2. Kodeksa veterinarske etike (Hrvatski veterinarski vjesnik br.. iz ...) i članku 2. B Kodeksa dobre veterinarske prakse (Hrvatski veterinarski vjesnik br. .. iz ...), znajući da se radi o hitnom slučaju, odbila pružiti ugroženoj životinji prvu pomoć, uslijed čega je u konačnici ista morala biti eutanazirana,

II. dakle da, kao veterinarski djelatnik pri pružanju pomoći životinji ne bi se pridržavala pravila veterinarske struke pa je zbog toga nastupilo uginuće životinje,

čime da bi počinila kazneno djelo protiv okoliša – nesavjesno pružanje veterinarske pomoći, opisano i kažnjivo po članku 208. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21; dalje u tekstu – KZ/11),

              III. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč 1. – 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženice, nužni izdaci i nagrada branitelja optuženice padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Optužnicom broj KO-DO-… od 15. ožujka 2023., ODO u V. stavilo je na teret opt. V. K. počinjenje kaznenog djela protiv okoliša- nesavjesno pružanje veterinarske pomoći, opisano i kažnjivo po čl. 208. KZ/11.

 

2. Pozvana na kaznenu odgovornost optuženica poriče počinjenje kaznenog djela opisanog u optužnici.

 

3. U dokaznom postupku saslušani su svjedoci R. K. (62-63), T. D. (63-64), A. K. (64-66), S. J. (71-72), M. Č. (72-73), optuženica (74), pročitan je opis poslova za veterinarskog tehničara sačinjen po veterinarskoj stanici Đ. d.o.o. Veterinarska ambulanta P. od 30. siječnja 2023. (8), zapisnik PU o ispitivanju osumnjičenika od 14. veljače 2023. (9-12), reproducirana je DVD snimka ispitivanja osumnjičenice od 14. veljače 2023. (14), pročitan je iskaz svjedoka M. Č. kod ODO u V. od 21. veljače 2023. (17-18), zapisnik o ispitivanju svjedoka S. J. kod ODO u V. od 6. ožujka 2023. (22-24), zapisnik o ispitivanju svjedoka R. K. od 1. ožujka 2023. (31-33), zapisnik o ispitivanju T.D. od 1. ožujka 2023. (34-36), rješenje ovog suda broj... od 11. travnja 2023. (53-54), izvršen je uvid u službenu zabilješku jedinstvenog upravnog odjela Općine P. od 27. prosinca 2022. (68), u priznanicu Veterinarske stanice Đ. d.o.o. Veterinarske ambulante P. od 24. prosinca 2022. (69-70), u službenu bilješku podataka o visini dohodaka i primitaka za V. K. u 2022. (39), u potvrdu Odjela za prekršajne evidencije za optuženicu (37), u izvod iz KE za optuženicu (41).

4. Nije sporno da je optuženica zaposlena kao veterinarska tehničarka u Veterinarskoj stanici, Ambulanta P.

5. Spornim se određuje da li je optuženica 24. prosinca 2022. znajući da se radi o hitnom slučaju, odbila pružiti prvu pomoć ozlijeđenom psu i da je isti uslijed toga morao biti eutanaziran.

6. Iznoseći obranu u prethodnom postupku optuženica navodi da nakon što je ženska osoba javila voditelju Veterinarske ambulante P. D.K. dr.vet.med. da je nastupilo ozljeđivanje psa, voditelj nju upućuje da uzme mikročip i uputi se do stradalog psa. Po dolasku do psa crnog mješanca nije mogla očitati mikro čip i obavijestila je voditelja o toj činjenici kao i da je pas u lošem stanju. Voditelj ambulante uputio je na dežurnog veterinara i nakon što je njega upoznala o stanju psa, dežurni veterinar je obećao dolazak za 10-tak minuta. Obavijestila je prisutnu gospođu da je razgovarala s veterinarom te se vratila u ambulantu jer nije bilo drugih djelatnika u ambulanti. Bojala se da bi pomjeranjem psa uzrokovala nastanak veće štete i nazvala je dežurnog veterinara da stručno pogleda psa te se on i očitovao da ubrzo dolazi. Dežurni veterinar i voditelj ambulante upućeni su u situaciju. Odradila je tehničke stvari, pristupila očitanju mikročipa i smatra da se nije na ništa oglušila. Rekla je komunalnom redaru da veterinar dolazi, a on javio da su supružnici J. preuzeli psa. Kada odlazi na teren nema torbu za pružanje prve pomoći.

              6.1. Iznoseći obranu na raspravi optuženica navodi da je kao veterinarska tehničarka obavila tehnički dio prema predmetnom psu jer kao veterinarska tehničarka može obavljati uz veterinara samo tehničke poslove. Kako je navedeni pas imao teške ozljede, nije se odlučila pomaknuti psa upravo zbog njegovog lošeg stanja i zbog toga je zvala dežurnog veterinara da bi od njega dobila uputu. Postupajući prema navedenom psu cijelo vrijeme je bila na liniji tj. razgovarala sa voditeljem ambulante P. - veterinarom D. K.. Nakon što je voditelju K. D. rekla da navedeni pas nema mikročip uputio je da nazove dežurnog veterinara A. K. što je i učinila. Nikada ranije nije obavljala takvu vrstu poslova što znači niti u ambulanti, a niti izvan ambulante, tj. niti u prisutnosti veterinara. Uglavnom su veterinari pozivani na teren te su i postupali prema ozlijeđenoj životinji. Od strane voditelja ambulante uz uputu da treba nazvati dežurnog veterinara koji je na terenu rečeno je da se treba vratiti u ambulantu koja je ostavljena otvorena. Veterinarska ljekarna odvojena je od ambulante i ima poseban ulaz tako da djelatnica ljekarne nije mogla vidjeti da li netko dolazi u ambulantu. Navedene zgode nije pregledavala psa jer je isti bio u lošem stanju, tako da je ležao na desnom boku, a ona kao veterinarska tehničarka nema ovlasti pregledavati psa i to posebno teško ozlijeđenog psa. Procijenila je da bi tada i samo pomjeranje psa moglo dodatno ugroziti njegovo zdravstveno stanje jer je bilo prisutno određeno krvarenje, opisano i po veterinarima, tako da bi dodirivanje odnosno pomjeranje psa ostvarilo kontakt sa unutarnjim organima i time dodatno pogoršalo njegovo zdravstveno stanje. Tijekom srednjoškolskog obrazovanja za veterinarsku tehničarku školski program je obuhvaćao i zbrinjavanje životinje kod ostvarenih prijeloma, ali se u praksi takav oblik zbrinjavanja nije smio poduzeti od strane samog veterinarskog tehničara odnosno bez prisutnosti veterinara. Nikada ranije nije prisustvovala situaciji u kojoj bi kao veterinarska tehničarka pomagala veterinaru pri zbrinjavanju ozlijeđenog psa. Radeći u veterinarskoj stanici Đ. oko 7 godina bila je uključena u akcije koje su provodili veterinari poput cijepljenja kokoši, ali je pretežno bila orijentirana na obavljanje poslova šišanja, uređenja kućnih ljubimaca. Nije posve upoznata sa sadržajem kodeksa veterinarske etike, a kao veterinarska tehničaraka ne posjeduje torbu jer istu zadužuju i nose veterinari zajedno sa potrebnom opremom tako da navedene zgode nije imala sredstva kojima bi mogla pomoći ozlijeđenom psu.

              7. Iskazujući kao svjedok S. J. navodi da je 24. prosinca 2022. oko 08,00 sati zajedno sa suprugom prolazio ulicom u P. i uz cestu uočio ozlijeđenog psa u čijoj blizini se nalazila starija gospođa – R.K. Po proteku 20-ak minuta ponovno je vidio psa koji je lajao i zavijao od bolova jer se nije mogao ustati, a bile su vidljive ozljede zadnjeg dijela tijela. Tada je u blizini psa bila mlađa ženska osoba kod koje se raspitao što se dogodilo i osoba se očitovala da je R. K. zvala veterinarsku ambulantu u P. i zatražila pomoć za ozlijeđenog psa. Napomenula je da je dolazila tehničarka i da je nosila uređaj za očitavanje čipa te se obratila mlađoj ženskoj osobi koju je tamo zatekla navodeći da nije mogla očitati čip, da ne može ništa poduzeti i da se o događaju obavijesti komunalni redar. Budući da nije mogao vjerovati da ne žele pomoći ozlijeđenom psu osobno je otišao u veterinarsku ambulantu u P., zatekao osobu zaposlenu u ljekarni koja je pozvala veterinarsku tehničarku i ona je potvrdila odlazak na mjesto događaja te da nije mogla očitati čip, a to je po njihovom shvaćanju značilo da završava njihovo postupanje. Za njega je to bilo nepojmljivo da se ne želi pomoći ozlijeđenom psu, a navedena tehničarka mu je rekla ukoliko želi pomoći psu, neka ga odvede u ambulantu F. u V. Primijetio je da iz veterinarske ambulante u P. nisu pozvali komunalnog redara, već su zvali komunalno poduzeće u P. koje odvozi smeće. Po njegovim informacijama djelatnici komunalnog poduzeća izašli su na mjesto događaja, ali kako je pas bio navodno agresivan otišli su sa mjesta događaja. Primijetio je da veterinarska tehničaraka nije uspjela dobiti na telefon komunalnog redara, a uz to je pokušala nevješto objasniti da oni u Pitomači nemaju stacionar za životinje i da zbog toga ne može pomoći psu. Zaključio je da mu jednostavno nisu željeli pomoći, a što je protivno svim načelima veterinarske djelatnosti posebno etičko postupanje u hitnim situacijama. Radilo se o hitnom slučaju u kojem je svaki veterinarski djelatnik dužan postupiti jer je bilo očigledno da je psa udario automobil i da je životno ugrožen. Po dolasku na mjesto stradavanja psa zatekao je komunalnog redara T. D. koji mu je predao plastičnu kadu radi smještaja psa te ga je svojim vozilom prevezao u veterinarsku ambulantu F. u V. i radi pružanja hitne veterinarske pomoći. U V.i nitko nije odbio pružanje pomoći ozlijeđenom psu. Komunalni redar T. D. nazvao je veterinarsku ambulantu F. i najavio njihov dolazak kontaktirajući i Sklonište za životinje. Poznato mu je da je pas u konačnici eutanaziran zbog težine povreda.

              7.1. Nadopunjujući iskaz svjedok S. J. navodi da je po prilaženju navedenom psu primijetio je da je teško ozlijeđen, u agoniji sa prisutnim krvarenjem iz prirodnih otvora (analni otvor, nos). Prolazeći iz zatvorenog automobila čuo je cviljenje psa i kod njega je bio primjetno da se između ostalog radi o ozljedi kralježnice jer se nije mogao pridići. Smatra da je obveza veterinarskog djelatnika kao i svake osobe da pomogne unesrećenoj životinji koja se nalazi u agoniji. Neetičnim ocjenjuje postupanje veterinarskog djelatnika koji ostavi ozlijeđenu životinju bez nadzora, plana pomoći, posebno kada je primjetno da je životinja ozlijeđena i da je njoj potrebno olakšati muke. Neprihvatljivim smatra da veterinarski tehničar po izlasku na mjesto događaja ostavi stradalu životinju – psa pokraj ceste, na kiši i to samo iz razloga što nije očitan čip, a bez poduzimanja bilo kakvih mjera u pogledu npr. utopljavanja i sl. Prema njegovim saznanjima životinja je od ranih jutarnjih sati (05,00 sati) ležala ozlijeđena. Kako su nakon obrade i pregleda u veterinarskoj ambulanti ocijenili da su ozljede psa preteške i nespojive sa životom, u večernjim satima pas je eutanaziran. Navedene zgode niti u jednom trenutku nitko ga nije upoznao da bi veterinar bio u dolasku. Ocjenjuje da se zdravstveno stanje psa rapidno pogoršavalo iz trenutka u trenutak, a ne može pouzdano reći da li bi predmetni pas preživio da mu je odmah pružena prva pomoć. Prilikom prvog prolaska pored psa uočio je da isti pokušava ustati i da je učinio lagan korak, dok kod drugog dolaska po proteku 45 minuta primjećuje da pas više ne uspijeva pokušati ustati.

              8. Svjedok R. K. navodi da je 24. prosinca 2022. oko 06,30 sati primijetila da nedaleko njene kuće preko puta pored ceste na putnom mostu leži pas kojeg je vjerojatno udario automobil i koji je jako cvilio. Radilo se o psu crno-bijele boje i budući da je još bio mrak, nije vidjela druge ozljede osim nekakve rupice u glavi koja nije krvarila. Kako su se i susjedi očitovali da to nije njihov pas, u 08,25 sati nazvala je na mobitel veterinara K. koji je nju uputio da nazove telefonski broj veterinarske stanice u P. Kada je u 08,26 sati pokušala nazvati navedeni broj upućena je da treba pozvati veterinara na njegov broj mobitela koji je tada i naznačen. Pozivni broj veterinara nazvala je u 08,27 sati te se tada veterinar očitovao da je na terenu tj. na farmi i neka se zove komunalnog redara. U 08,29 sati na poziv upućen tvrtki "K. P." javlja se djelatnik tvrtke koji ubrzo i dolazi na mjesto događaja, a po dolasku je rekao da ne zna što da uradi sa psom koji je tada cvilio i zavijao. Poslije toga dolazi veterinarka koja utvrđuje da pas nije čipiran te potom naziva nekog od veterinara, a njoj je predala broj mobitela koji je u dva navrata nazivala, ali se nitko nije javljao, a to je trebao biti broj komunalnog redara T. T.. Veterinarka se udaljila sa mjesta događaja, a u 09,02 sati nazvala je broj 112 te objasnila što se dogodilo i da ne zna koga više nazvati da pomogne u zbrinjavanju ozlijeđenog psa. Nedugo nakon toga na mjesto događaja dolazi osoba koja se predstavila kao komunalni redar. Nakon toga na mjesto događaja automobilom dolaze supružnici S. i I.J. i to s namjerom da pomognu psu. Pomogla je S. J. i komunalnom redaru da se pas smjesti u automobil te je čula kako supruga S. J. komentira da S. sigurno neće odobriti uspavljivanje psa ukoliko mu se može pomoći da preživi. Na navedenom psu vidjela je nekakvu rupicu u glavi iz koje nije krvarilo, a drugih vidljivih ozljeda nije uočila, osim što je primijetila da se pas vukao po tlu jer je najprije bio na putnom mostu, zatim na nogostupu te na kraju otpuzao do zelene površine.

              8.1. Nadopunjujući iskaz svjedok R. K. navodi da je predmetni pas ozlijeđen u vremenu od 05,00 sati do 06,00 sati 24. prosinca 2022. Nakon što je spoznala da je pas ozlijeđen, odlučila je nazvati veterinara D. K. jer je isti u ranijem periodu liječio njenog psa, a nakon razgovora sa njim nazvala je ambulantu te potom drugog veterinara i povratno ambulantu. U jednom trenutku pojavljuje se veterinarka koja se izjasnila da ne može očitati mikročip kod psa i odlučila je pozvati drugog veterinara koji je veterinarki dao broj telefona komunalnog redara. Nije mogla čuti sadržaj razgovora veterinarke i drugog veterinara, a nakon što se u dva navrata na telefonski poziv nije javio komunalni redar, odlučila je nazvati broj 112 i potom se pojavljuje komunalni redar D. T. U vrijeme dolaska komunalnog redara veterinarke više nije bilo. Nije se obraćala veterinarki riječima da bi ona trebala pomoći psu i time je smatrala da ona sama zna što treba činiti. Očekivala je da veterinarka pomogne psu. Za vrijeme njene prisutnosti nije registrirala dolazak veterinara. Zaključila je da su supružnici J. prilikom kretanja ulicom u P. uočili ozlijeđenog psa te u povratku zastali tako da je protekao vremenski period od oko pola sata između prvog i drugog nailaska supružnika J.

              9. Svjedok T.D. opisuje da je kao komunalni redar Općine P. dana 24. prosinca 2022. oko 08,30 sati zaprimio poziv od radnog kolege koji ga izvještava da nedaleko od njegove kuće leži pas udaren automobilom. Oko 09,00 sati došao je na mjesto događaja, a u međuvremenu je zaprimio poziv i od Centra 112 gdje su mu rekli da je veterinarska tehničaraka bila na mjestu događaja te utvrdila da stradali pas nije čipiran. Budući da nitko nije napomenuo da je pas živ, telefonom je izvijestio djelatnika tvrtke "K. P." da privremeno zbrinu uginulog psa do dolaska djelatnika veterinarske stanice. Kada je došao na mjesto događaja oko 09,00 sati zatekao je psa da leži na zelenoj površini između ceste i nogostupa i bilo je primjetno da mu je stražnji dio tijela jako oštećen, krvario je u stražnjem dijelu i nije mogao micati tim dijelom tijela, a na glavi je imao rupicu. Iako je Općina P. sa veterinarskom stanicom iz V. zaključila ugovor o zbrinjavanju napuštenih životinja odlučio je najprije nazvati veterinarsku stanicu u P., na što mu se javila ženska osoba navodeći da se mora konzultirati sa kolegom veterinarom kada će moći doći na mjesto događaja nakon čega je čekao na telefonskoj liniji i dobio informaciju da će veterinar stići kroz 10 minuta. Kada su se pojavili S. i Ines J. primijetio je da S. negoduje zašto se ozlijeđenom psu ne pomaže na što ga je upoznao da je kontaktirao veterinarsku stanicu i da će veterinar stići kroz 10 minuta te pružiti veterinarsku pomoć psu ili ga uspavati ukoliko bude potrebno. Na to se očitovao S. J. navodeći da nikakvo uspavljivanje ne dolazi u obzir te da će on psa odvesti u veterinarsku stanicu u V. dodajući i da je on kontaktirao veterinarsku stanicu u P., ali da su oni odbili pomoći ozlijeđenom psu. Pomogao je S. J. staviti ozlijeđenog psa u njegov automobil radi prevoženja do V.. Nakon što je pas prevežen u veterinarsku stanicu u V. nazvao je veterinarsku stanicu P. te ih obavijestio da ne moraju izlaziti na mjesto događaja jer je pas prevežen u veterinarsku stanicu.

              9.1. Nadopunjujući iskaz svjedok T. D. navodi da je 24. prosinca 2022. zatekao psa koji je bio nepokretan, a ženska osoba koju je nazvao pri pozivanju veterinarske ambulante u P. očitovala se da mora konzultirati veterinara, a da se on tada nalazi u S.G. na farmi te da bi mogao doći za 10-ak minuta. Kako su u međuvremenu došli supružnici J. i odlučili odvesti psa do veterinarske stanice u V., obavijestio je veterinarsku ambulantu P. da više nema potrebe za dolaskom veterinara. Veterinarsku tehničarku nije zatekao, a u kontaktu sa brojem 112 rečeno je da je veterinarska tehničarka dolazila na lice mjesta te utvrdila da stradali pas nije čipiran. Obveza komunalnog redara sadržana je i u tome da ukoliko se na javnoj površini zatekne pas, ima potrebu utvrditi njegovog vlasnika i ukoliko to nije moguće izvještava se veterinarska stanica u V. Smatra da se u navedenoj situaciji treba razlučiti da li je postojala stvarna mogućnost pružanja pomoći psu od same želje da mu se pomogne.

              10. Svjedok A. K. opisuje da je kao veterinar u veterinarskoj stanici Đ. d.o.o. Veterinarska ambulanta P. zaposlen oko 37 godina, a V. K. radi kao veterinarska tehničarka oko 6 godina i zaposlena je radi obavljanja određenih poslova na malim životinjama (kupanje, tuširanje, šišanje), poslovi dezinfekcije, dezinsekcije, asistiranja pri operativnim zahvatima. U vrijeme kada se 24. prosinca 2022. nalazio na farmi Mesne industrije „B. P.“ u S. G., nazvala ga je gospođa navodeći da se nalazi ispred pekare u P. i da je zapazila dosta ozlijeđenog psa. Uputio je navedenu osobu da nazove komunalnog redara, a da će on kroz kraće vrijeme doći na uviđaj. U vrijeme dok se nalazio u garderobi nazvala ga je veterinarska tehničarka K. V.i rekla da je voditelj ambulante napomenuo kako treba otići očitati čip kod ozlijeđenog psa i da je ona po odlasku utvrdila da pas nije čipiran. Uputio je veterinarsku tehničarku da ne dira psa i da hitno pozove voditelja komunalnih redara T.T., a da će on doći što prije. Po proteku 5 minuta nazvala ga je veterinarska tehničarka i napomenula da su zvali iz Općine P. te rekli da je pas u lošem stanju i da li ga može doći uspavati na što se očitovao da će doći za 10 minuta. Kada je došao na mjesto događaja psa više nije bilo i kako je počela padati kiša, odlučio je otići u PP P. te ih izvijestiti da pas nije zatečen na mjestu uviđaja. Za vrijeme dok se nalazio na parkirališnom prostoru PP P. nazvala ga je veterinarska tehničarka i naznačila da su nazivali iz Općine P. te rekli da je pas završio u veterinarskoj stanici. Budući da je upoznat sa činjenicom da Općina P. ima zaključen ugovor sa veterinarskom stanicom u pogledu zbrinjavanja i liječenja životinja, ocjenjuje da nije potrebno niti opravdano odlaziti u PP P. Prije samog dolaska na mjesto događaja pripremio je dasku i široku traku kako bi se psa prevezlo u veterinarsku stanicu Đ., ali do toga nije došlo jer psa nije zatekao pa tako niti vidio. Smatra da je V.K. ispoštivala uputu voditelja ambulante da treba očitati čip jer ona kao veterinarska tehničarka nema pravo postavljanja dijagnoze kod psa, a također niti dirati psa jer isti nije cijepljen. Njeno postupanje bilo je ispravno i u onom dijelu kada je njega nazvala te je tada i upućena da ne smije dirati po psu, a da on kao stručna osoba odlučuje što treba dalje učiniti sa psom te je u tom pogledu obavio telefonski razgovor sa kolegicom koja radi na malim životinjama u ambulanti Đ. kako bi ista bila upoznata o činjenici moguće daljnje obrade stradalog psa kroz radnje snimanja u veterinarskoj ambulanti Đ. U situaciji kada pas nije cijepljen, komunalni redar dužan je kontaktirati veterinara i takva obaveza bila je i u konkretnoj situaciji, a kada je riječ o teškim ozljedama poput frakture tada veterinar zajedno sa komunalnim redarom postavlja psa na dasku kako bi se spriječilo daljnje moguće ozljeđivanje. Na komunalnom redaru je obveza da ga se nazove iako je i on obučen za zbrinjavanje životinja. Dana 26. prosinca 2022. nakon nazivanja djelatnice službe 112 i postavljenih upita oko uloge veterinarske tehničarke, troškova liječenja psa koji nije čipiran, upoznaje se i sa činjenicom da je predmetni pas eutanaziran u veterinarskoj stanici. Nema saznanja o vrsti ozljeda koje je zadobio stradali pas, ali kako veterinar M. Č. nije mogao pomoći navedenom psu, vjeruje da njemu ne bi pomogla niti pomoć Veterinarskog fakulteta. Zakon o veterinarstvu regulira opseg poslova veterinara i veterinarskog tehničara, a V. K.je završila srednju veterinarsku školu tako da je bila veterinarski djelatnik u odnosu na koju se primjenjuje kodeks veterinarske etike. Budući da je voditelj veterinarske ambulante u P. znao za njega da se u periodu od 07,30 sati do 09,00 sati nalazi na farmi Mesne industrije „B. P.“ u S. G., isti je po zaprimanju obavijesti od mještanke P. da je došlo do ozljeđivanja psa dao uputu veterinarskoj tehničarki K.V. da pomoću čitača očita čip te se radilo o bitnoj činjenici putem koje se utvrđuje ima li pas vlasnika ili je pas lutalica i ovisno o tome slijedi daljnje postupanje tako da se u situaciji kada je pas čipiran poziva vlasnik na mjesto događaja i primi na znanje da će snositi daljnji trošak oko navedenog psa, dok u situaciji kada je riječ o psu lutalici troškove zbrinjavanja liječenja snosi Općina P.. Smatra da veterinarski tehničar ne može provoditi radnju laboratorijskih pretraga kao niti radnju jednostavnijih pregleda niti primjenjivati terapiju lijekova. Zaključuje da je opisani događaj nanio veliku štetu ambulanti P. iako je općepoznat način njihova rada.

              11. Iskazujući kao svjedok M.Č. navodi da je radeći u veterinarskoj ambulanti zaprimio na pregled 24. prosinca 2022. teško ozlijeđenog psa iz P.. Psa je dovezao S. J. bilo je primjetno da je psu oduzet stražnji dio tijela. Psu je pružena primarna hitna veterinarska pomoć, opći klinički pregled i stabilizacija fiziološkog stanja (fiziološka otopina, infuzija, sredstva za ublažavanja bolova) potom je obavljen rendgenski pregled i pružanje pomoći potrajalo je najmanje sat i pol vremena. Uslijed opsežnih višestrukih prijeloma zdjeličnih kostiju s velikim pomacima prema debelom crijevu procijenjeno je da je životinju najbolje eutanazirati zbog nemogućnosti izlječenja. Prema Kodeksu veterinarske etike dužnost je svakog veterinarskog djelatnika da pruži pomoć ozlijeđenoj životinji.

              11.1. Nadopunjujući iskaz svjedok M. Č. navodi da bi uslijed nastalih ozljeda kod predmetnog psa ishod liječenja u konačnici bio isti tj. završio postupkom eutanazije neovisno o tome da li je pas doveden u veterinarsku ambulantu odmah po ozljeđivanju, a pas je eutanaziran zbog nemogućnosti izlječenja. Ne može se preciznije izjasniti o ovlastima i mogućnostima veterinarske tehničarke u pružanju pomoći konkretnom psu, a uzimajući u obzir činjenicu da je kod ovog psa došlo do težeg ozljeđivanja stražnjeg dijela tijela. Zna da Kodeks veterinarske etike predviđa da se pomogne i zbrine ozlijeđena životinja, ali ne zna da li se taj Kodeks primjenjuje u odnosu na veterinarske tehničare. Ne zna da li bi postupak pomjeranja tijela stradale životinje koji bi bio poduzet od veterinarske tehničarke mogao uzrokovati i teže ozljeđivanje psa uzimajući u obzir da je predmetni pas imao višestruke prijelome zdjeličnih kostiju s pomacima prema debelom crijevu.

              12. Iz očitovanja voditelja veterinarske ambulante D. K. proizlazi da veterinarski tehničari obavljaju poslove tehničke naravi kao što su umjetno osjemenjivanje, dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija te higijeničarske i druge poslove veterinarstva i to po nalogu veterinara i prema pravilima struke. Veterinarski tehničar pomaže veterinaru u liječenju oboljelih ili ozlijeđenih životinja, u provođenju postupaka prevencije (sprječavanja) širenja zaraznih bolesti životinja te u različitim postupcima uzgoja životinja. Neke jednostavnije poslove veterinarski tehničar obavlja samostalno, ali po uputi dobivenoj od veterinara. Po uputi veterinara prilikom utvrđivanja bolesti, veterinarski tehničar može provoditi jednostavniji pregled životinja i laboratorijske pretrage. Nakon što veterinar utvrdi o kakvoj se bolesti radi i odredi način liječenja, veterinarski tehničar može primjenjivati terapiju, davati lijekove, čistiti i povijati rane. Veterinarski tehničar pomaže i u kirurškim zahvatima koje izvodi veterinar. On pomaže ili po veterinarovoj uputi cijepi životinje i daje im sredstva za čišćenje od crijevnih i drugih nametnika. Veterinarski tehničar može upućivati uzgajivače i timaritelje životinja u načine uzgoja i brigu o zdravlju životinja. On također priprema i održava veterinarske instrumente te vodi dio administrativnih poslova u veterinarskoj ambulanti.

13. Analizirajući provedeni dokazni postupak ne nalazi se dokazanim da je optuženica počinila kazneno djelo na način opisan u optužnici.

14. Obrana optuženice potvrđuje se iskazom svjedoka A. K. koji opisuje da je uputio veterinarsku tehničarku da ne dira psa jer isti nije cijepljen i da je ona ispoštivala uputu voditelja ambulante da treba očitati čip jer kao veterinarska tehničarka nema pravo postavljanja dijagnoze kod psa.

15. Navode optuženice da je bila u komunikaciji sa dežurnim veterinarom potvrđuje i svjedok T. D. koji navodi da mu se javila ženska osoba navodeći da mora konzultirati kolegu veterinara kada će moći doći na mjesto događaja nakon čega je čekao na telefonskoj liniji i dobio informaciju da će veterinar stići kroz 10 minuta. Iz njegovog iskaza proizlazi da se kod predmetnog psa radilo o ozbiljnoj ozljedi tako da se i očitovao da je u navedenoj situaciji trebalo razlučiti da li je postojala stvarna mogućnost pružanja pomoći psu od same želje da mu se pomogne.

16. Iz iskaza svjedoka R. K. proizlazi da je stradavanje psa nastupilo u ranim jutarnjim satima tj. od 5,00 do 6,00 sati te da se ona obratila veterinarskim djelatnicima po proteku 2,5 do 3 sata tj. oko 8,30 sati, a jednako kao i S. J. navode da su nastojali pomoći teško ozlijeđenom psu, ocjenjujući da istome nije pružena odgovarajuća pažnja djelatnika Ambulante P.i to prije svega od osobe koja je došla očitati mikročip kod psa.

17. Izvedeni dokazi potvrđuju da je pas uslijed naleta motornog vozila zadobio ozljede od kojih je bio životno ugrožen jer to svjedoče zapažanja svjedoka S. Ja, M. Č., T. D..

18. Također, provedeni dokazi potvrđuju da uginuće predmetnog psa nije u uzročnoj vezi sa nepoduzimanjem mjera prve pomoći od strane optuženice kao veterinarske tehničarke jer veterinar M. Č. konstatira da bi kod psa ishod liječenja u konačnici bio isti tj. završio postupkom eutanazije neovisno o tome da li bi pas bio doveden u veterinarsku ambulantu odmah po ozljeđivanju, tako da je pas eutanaziran zbog nemogućnosti izlječenja. O ozbiljnosti ozljeda svjedoče zapažanja svjedoka S. J. prema kojima je otežano kretanje psa upućivalo na ozljedu kralježnice uz prisutnost krvarenja iz prirodnih otvora (analni otvor, nos). Prema navodima veterinara M. Č. nakon provedene radiološke obrade kod psa su utvrđeni opsežni višestruki prijelomi zdjeličnih kostiju s velikim pomacima prema debelom crijevu.

19. Iako svjedoci A. K. i M.Č. navode da se i na veterinarskog tehničara primjenjuje Kodeks veterinarske etike primjetno je da predmetni Kodeks niti u jednoj odredbi ne opisuje ulogu i postupke veterinarskog tehničara već isključivo veterinara – dr.vet.med. Usputno se samo opisuje izgrađivanje dobrog odnosa veterinara prema drugim veterinarskim djelatnicima.

20. U čl. 126. Zakona o veterinarstvu definirani su poslovi koje obavlja veterinarski tehničar i to su poslovi pomaganja veterinaru u liječenju oboljelih ili ozlijeđenih životinja, jednostavnije poslove obavlja samostalno, ali po uputi veterinara. Po uputi veterinara veterinarski tehničar provodi jednostavnije preglede životinja i laboratorijske pretrage. Nakon što veterinar utvrdi o kakvoj bolesti se radi i odredi način liječenja, veterinarski tehničar može primjenjivati terapiju lijekova, čišćenje i previjanje rane. Veterinarski tehničar pomaže i pri kirurškim zahvatima. Pomaže ili po uputi veterinara cijepi životinje. Pomaže veterinaru pri umjetnom osjemenjivanju, porođaju i kastriranju životinja, a dio tih poslova može obavljati i samostalno.

              21. Citirana odredba određuje da postavljanje dijagnoze, određivanje terapije, liječenje, kirurške, porodiljske i druge zahvate na životinjama, promet VMP, veterinarski pregled i kontrolu te druge poslove veterinarskog javnog zdravstva mogu obavljati samo veterinari. Poslove tehničke naravi, umjetno osjemenjivanje, dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju te higijeničarske i druge poslove veterinarstva obavljaju veterinarski tehničari, po nalogu veterinara i prema pravilima struke.

              22. Iz navedenog proizlazi da je optuženica kao veterinarska tehničarka mogla isključivo postupati po nalogu veterinara, što je ista prema provedenim dokazima u učinila tako da je po uputi voditelja ambulante D. K.,dr. vet.med. otišla očitati mikročip i kada to nije uspjela obavijestila je voditelja, vratila se u ambulantu, kontaktirala dežurnog veterinara koji je izvijestio da čeka njegov dolazak za 10 minuta. Kako proizlazi iz čl. 126. st. 2. Zakona o veterinarstvu da veterinarski pregled, postavljanje dijagnoze, određivanje terapije, liječenje poduzima samo veterinar, navedeno upućuje da je optuženica u predmetnoj situaciji postupala isključivo po nalogu dežurnog veterinara kako i predviđa Zakon o veterinarstvu.

              23. Kodeks veterinarske etike propisuje profesionalno ponašanje doktora vet. medicine tj. veterinara uz poštivanje etičkih načela u odnosu prema drugim veterinarima, pomoćnom veterinarskom osoblju i administrativnom osoblju. Člankom 10.st.2. Kodeksa veterinarske etike propisuju se obveze veterinara, a ne i nekog drugog veterinarskog djelatnika poput veterinarskog tehničara, tako da se između ostalog navodi "kako pri pružanju intervencije veterinar odluke treba donijeti na temelju stručnosti i ocjene trenutne situacije te savjesti, uzimajući u obzir sve moguće posljedice svojih odluka“, dakle ne opisuju se bilo kakve obveze veterinarskog tehničara.

              24. U čl. 2.B Kodeksa dobre veterinarske prakse određuje se da veterinar pruža veterinarsku uslugu na zahtjev vlasnika odnosno posjednika životinje, osim u hitnim slučajevima u veterinarskoj intervenciji kada je ugrožen život životinje. Nadalje, veterinar ne smije prenijeti svoje stručne poslove na osobe koje nisu kvalificirane. U žurnim slučajevima svaki je veterinar obvezan, kada i nije pozvan, pružiti ugroženoj životinji prvu pomoć. Navedeno potvrđuje da Kodeks veterinarske etike i Kodeks dobre veterinarske prakse uopće ne opisuje ulogu veterinarskog tehničara.

              25. Provedeni dokazni postupak ne potvrđuje da bi optuženica odbijanjem pružanja prve pomoći postupila protivno čl. 10. st. 2. Kodeksa veterinarske etike i čl. 2.B Kodeksa dobre veterinarske prakse jer takve obveze nisu niti propisane citiranim aktima, a s druge strane i čl. 126. Zakona o veterinarstvu ne navodi da bio to bila izričita obveza optuženice u svojstvu veterinarskog tehničara, koja je prema izvedenim dokazima postupala sukladno uputama veterinara.

              26. Polaženje srednje veterinarske škole od strane optuženice ne znači da je optuženica ovladala materijom i vještinom da bi mogla samostalno bez upute ovlaštenog veterinara zbrinjavati stradalu životinju.

27. Analizirajući postupke optuženice proizlazi da su oni poduzeti po nalogu voditelja Ambulante odnosno po nalogu dežurnog veterinara tako da je optuženici i dana uputa da se treba čekati skori dolazak dežurnog veterinara.

28. Kada se uzme u obzir da je pas stradao od naleta motornog vozila u ranim jutarnjim satima dana 24. prosinca 2022. (od 5,00 do 06,00 sati) i te da je veterinarska ambulanta o tome obaviještena oko 8,30 sati te da prema mišljenju veterinara M.Č. niti trenutno pružanje prve pomoći ne bi izbjeglo uginuće psa jer je težina njegovih ozljeda bila takve prirode da se životinja morala eutanazirati tada nema dokaza da je pas uginuo zbog nepružanja prve pomoći od strane optuženice već zbog težine ozljeda zadobivenih od motornog vozila.

29. Postupci optuženice ne mogu se označiti odbijanjem pružanja pomoći jer je po dolasku na mjesto događaja uočila u kakvom teškom stanju je životinja i znajući da ne raspolaže dovoljnim znanjem za pružanje pomoći kontaktira dežurnog veterinara koji je rekao da dolazi za 10 minuta, a sukladno Zakonu o veterinarstvu nije ovlaštena poduzimati bilo kakve radnje bez nadzora veterinara, o čemu se očitovao svjedok A. K. koji je kao dežurni veterinar bio u komunikaciji s optuženicom.

30. Isticanje svjedoka S. J. da je optuženica kao i veterinarska ambulanta Pitomača odbila pružiti pomoć jer pas nije bio čipiran u konačnici i da je točna tvrdnja ne bi očito spriječila uginuće psa jer pas nije eutanaziran zbog odbijanja pružanja pomoći već zbog težine zadobivenih ozljeda koje su bile nespojive s njegovim preživljavanjem.

31. Ne nalazeći dokazanim da je uslijed odbijanja pružanja prve pomoći od optuženice kao veterinarske tehničarke prema ugroženoj životinji došlo do njenog eutanaziranja, optuženica se na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobađa optužbe.

32. Donošenjem oslobađajuće presude troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1-5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženice, nužni izdaci i nagrada branitelja optuženice padaju na teret proračunskih sredstava suda, sukladno čl. 149. st. 1. ZKP/08.

U Virovitici 24. listopada 2023.

 

              Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude ovlaštene stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pismenog otpravka ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 5 istovjetnih primjeraka, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

 

 

Dostaviti:

1. ODO na broj KO-DO-…
2. opt. V. K., P. S., M. P. M.
3. branitelj opt. – odvj. J. M., K., M. P. M.