Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-805/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po OD Kuželički & Mučnjak d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćniku Petri Vatavuk, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-3831/2024. od 3. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-3831/2024. od 3. rujna 2025. potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-3831/2024. od 3. rujna 2025. utvrđeno je da je ništetna odredba članka 13.2. Ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora a kojom je odredbom ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje prije korištenja kredita ili istovremeno s korištenjem platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,80%.

Istom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici preplaćeni iznos s osnove naknade za obradu kredita u iznosu od 397,10 EUR-a s zakonskim zateznim kamatama od 26. listopada 2020. do isplate kako je to pobliže navedeno u izreci, kao i da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.349,54 EUR-a.

2. Protiv navedene presude žalio se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 13.2. Ugovora o kreditu koji su stranke sklopile dana 12. listopada 2010. kojom je tužiteljica obvezana platiti tuženiku naknadu od 0,80% od iznosa kredita koja se naplaćuje prije korištenja kredita ili istovremeno s korištenjem za obradu kreditnog zahtjeva, a slijedom toga i zahtjev za isplatom plaćene naknade u iznosu od 397,10 EUR-a koju je tužiteljica platila dana 26. listopada 2010.

7. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev prihvatio jer je utvrdio da su stranke sklopile Ugovor o stambenom kreditu dana 12. listopada 2010. koji u članku 13. točka 2. sadrži i odredbu o plaćanju naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u visini 0,80% iznosa kredita a da je tužiteljici tu naknadu tuženik i naplatio dana 26. listopada 2010. u iznosu od 397,10 EUR-a ali da se radi o standardiziranom odnosno tipskom ugovoru sastavljenom od strane tuženika, a da je navedena odredba Ugovora neodređena i neodrediva jer u njoj nije navedeno koje je to točno naknade i troškove tužiteljica dužna platiti i u kojem točnom iznosu i za koje točno usluge tuženika, a iz iskaza tužiteljice da proizlazi da tuženik o toj odredbi s njom nije pojedinačno pregovarao.

8. Tužiteljica dakle, nije imala utjecaja na sadržaj predmetnih ugovornih odredbi, a odredbom članka 96. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07.) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a stavkom 2. istoga članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila u naprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

9. Protivno stoga žalbenim navodima sporni članak 13. točka 2. Ugovora o kreditu je ništetan sukladno odredbi članka 270. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) i članka 102. stavak 1. u svezi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača, pa kako je tužiteljica temeljem ništetne odredbe izvršila isplatu u korist tuženika na ime jednokratne naknade dana 26. listopada 2010., to je sud primjenom odredbe članka 323. stavak 1. i članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima pravilno naložio tuženiku da taj plaćeni iznos plati odnosno vrati tužiteljici na koji iznos je kao nesavjesni stjecatelj dužan platiti i kamate temeljem odredbe članka 1115. Zakona o obveznim odnosima.

10. Pravilno je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima odbio prigovor zastare koji je istakao tuženik i pri tome se pravilno pozvao na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 21. lipnja 2024. odnosno zahtjev za isplatu podnesen prije nego što je odluka iz točke I. izreke prvostupanjske presude postala pravomoćna, to zastara nije nastupila jer je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka za tražbine s naslova stečenog bez osnove iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima.

11. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da je tužiteljica previsoko odredila vrijednost predmeta spora.

Zahtjev tužiteljice sadrži naime deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe i zahtjev za isplatom novčanog iznosa od 397,10 EUR-a, pa je vrijednost predmeta spora pravilno određena u tužbi, a sukladno odredbi članka 40. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku.

12. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku, a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

13. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

14. Odluka o troškovima žalbenog postupka tuženika iz točke II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

Vukovar, 18. prosinca 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin