REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž Ob-93/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Berislavu Devčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja: 1. ĆN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Rogiću, odvjetniku iz Rijeke i 2. Srne mlt. Ilić, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po posebnoj skrbnici ĆNI, dipl. pravnici, djelatnici Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Rijeka, Drage Gervaisa 7, Rijeka i protustranaka: 1. HN iz [adresa], 2. JN iz [adresa], 3. GN iz [adresa], svi zastupani po punomoćnici Ani Srok Lopar, odvjetnici iz Rijeke, a protustranka GN i po punomoćnici MN, odvjetnici iz [adresa], radi zabrane približavanja djetetu, rješavajući žalbe protustranaka protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci broj R1 Ob-830/2024-24 od 25. ožujka 2025. ispravljenog rješenjem Općinskog suda u Rijeci broj R1 Ob-830/2024- 25 od 26. ožujka 2025. i rješenja Općinskog suda u Rijeci broj R1 Ob-830/2024-39 od 8. rujna 2025., dana 18. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalbe protustranaka odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci broj R1 Ob-830/2024-24 od 25. ožujka 2025. ispravljeno rješenjem Općinskog suda u Rijeci broj R1 Ob-830/2024-25 od 26. ožujka 2025. i rješenje Općinskog suda u Rijeci broj R1 Ob-830/2024-39 od 8. rujna 2025.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja od 25. ožujka 2025. odlučeno je: I. Zabranjuje se protustrankama BN, JN i GN, svi iz [adresa], Republike Srbija ostvarivanje osobnih s maloljetnom SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenom **.**.2008. u [adresa], Republika Srbija.

II. Nalaže se protustrankama BN, JN i GN, svi iz [adresa], Republike Srbija da predlagateljima ĆN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i maloljetnoj SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po ocu ĆN naknade trošak ovog postupka u iznosu od 1.442,21 € u roku od 15 dana.

1.1. Rješenjem o ispravku naprijed navedenog rješenja od 26. ožujka 2025. ispravljen je pogrešno navedeni broj predmeta u rješenju od 25. ožujka 2025. tako da je umjesto pogrešnog broja predmeta R1Ob- 372/2019-95 naveden broj R1 Ob- 830/2024-24.

1.2. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem od 8. rujna 2025. riješeno je:

Nalaže se protustrankama BN, JN i GN, svi iz [adresa], Republike Srbija da predlagateljima ĆN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i maloljetnoj SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po ocu ĆN naknade trošak ovog postupka u iznosu od 1.380,68 EUR u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom od 9. travnja 2025. po ranijoj punomoćnici Ani Srok Lopar, te posebnom žalbom od 9. travnja 2025. protustranka GN po punomoćnici MN, protustranke pobijaju rješenje suda prvog stupnja broj R1 Ob-830/2024-24 zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Žalbu protiv rješenja o naknadi troškova postupka broj R1 Ob-830/2024-39 od 8. rujna 2024. podnijele su protustranke osobno, a u istoj žalbi se ne navode određeni zakonski žalbeni razlozi, dok je prijedlog žalbenom sudu da se podnesena žalba uvaži i pobijano rješenje preinači na način da se odbije predlagateljev zahtjev za naknadu troškova.

3. U odgovoru na žalbu predlagatelj osporava navode istaknute u žalbi protustranaka, te predlaže istu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, protustranke su istaknule postojanje bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), a nakon analize pobijane odluke i postupka koji je prethodio donošenju iste sud drugog stupnja smatra da ta postupovna povreda zakona nije ostvarena s obzirom da se pobijana odluka može u žalbenom postupku ispitati, jer je u svim bitnim elementima jasna i razumljiva. Nadalje protustranke ističu bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, onemogućavanje raspravljanja pred sudom, koju vežu uz održano kombinirano psihološko-psihijatrijsko vještačenje na koje nisu pristupili, međutim ovaj sud smatra da je navedeno žalbeno isticanje također neosnovano, jer prvostupanjski sud nije propuštanjem dostave ili nekim drugim nezakonitim postupanjem onemogućio stranke da pristupe na zakazano vještačenje, pošto su rješenje kojim je sudsko vještačenje određeno iste primile, te obavijestile sud da neće pristupiti i neće snositi troškove istog, ali su u prvom određenom terminu ipak doputovale u Rijeku, međutim su zbog pogoršanja zdravstvenog stanja otputovali bez kontaktiranja sudskih vještaka. Osim toga iz cjelokupnog provedenog dokaznog postupka proizlazi da provođenje i rezultati psihijatrijsko-psihološkog vještačenja samih protustranaka se ni ne ukazuje kao dokaz od presudne važnosti za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, pa stoga ni naznačena bitna povreda postupka nije po prvostupanjskom sudu počinjena. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a, koju sud može počiniti prekoračenjem tužbenog zahtjeva, nije ni obrazložena, te je i neosnovano istaknuta jer je sud u pobijanom rješenju prihvatio zahtjev predlagatelja kakav je i naveden u prijedlogu za pokretanje ovog postupka, tako da do prekoračenja istog zahtjeva donošenjem pobijane odluke nije došlo.

5.1. Ispitujući nadalje pobijano rješenje pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavka 2. ZPP-a na ostale apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

5.2. Neosnovano protustranke navode i da je prvostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, a pri tome nisu ni obrazložile koje postupovne odredbe ZPP-a sud nije primijenio ili nije pravilno primijenio da bi to utjecalo na zakonitost donesenog rješenja, dok se iz sadržaja žalbe može zaključiti da se u žalbi iznose prigovori na izvedene dokaze u spisu, zaključke prvostupanjskog suda o bitnim činjenicama, te se osporava pravilnost primjene materijalnog prava prilikom donošenja pobijane odluke, što bi ulazilo u obrazloženje zakonskih žalbenih razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili pogrešne primjene materijalnog prava, a ne istaknute relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka, tako da je podnesena žalba u okviru ovog zakonskog žalbenog razloga utvrđena neosnovanom.

6. U žalbama protustranaka pretežno se upire na činjenicu da sudsko vještačenje protustranaka nije provedeno uz iznošenje razloga zbog kojih protustranke nisu u zakazano vrijeme pristupile kod sudskih vještaka, te navođenje da zbog izostanka tog dijela vještačenja bitne činjenice o odnosu protustranaka prema predlagateljici mlt. SN i njenom odnosu prema njima, nisu pravilno utvrđene, te se u istim žalbama uz pozivanje na činjenice iz drugih sudskih postupaka vezanih uz predmet ovog postupka, uglavnom osporavaju činjenični zaključci prvostupanjskog suda, a posljedično se osporava i pravilnost donesene prvostupanjske odluke. Sud drugog stupnja međutim nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve bitne činjenice tako da podnesene žalbe u okviru ovog zakonskog žalbenog razloga nisu osnovane.

6.1. Od bitnih činjenica u ranijem tijeku postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je pravomoćnom presudom Prvog Osnovnog suda u Beogradu poslovni broj P2 br. 1202/17 od 29. svibnja 2019., koja je priznata u Republici Hrvatskoj, određeno je da će maloljetna SN počev od 2018. ostvarivati osobne odnose s bakom, djedom i tetom po majci na način da će s njima provoditi prvu polovicu zimskih i prvu polovicu ljetnih praznika svake godine te tijekom godine ostvarivati video i audio kontakt, utorkom i četvrtkom predvečer nakon što dijete okonča svoje obveze u trajanju od po sat vremena.

6.2. Obitelj maloljetne SN poznata je Hrvatskom zavodu za socijalni rad iz ranijih postupaka koji su vođeni radi zaštite njenih prava i dobrobiti. Maloljetna SN je rođena **.**.2008. U vrijeme pokretanja ovog postupka je imala 10 godina, a u vrijeme donošenja odluke je u dobi od 16 godina. Ide u treći razred srednje škole „The International Baccalaureate (BC)“ gdje je nastava na engleskom jeziku, dok je prva dva razreda srednje škole pohađala u gimnaziji u Opatiji. Kada završi srednju školu, planira upisati fakultet međunarodnog prava u Nizozemskoj. Živi s ocem ĆN i pomajkom HNI na [adresa] i s oboje je u bliskim odnosima. SN je rođena u izvanbračnoj zajednici svojih roditelja ĆN i ČN u [adresa]. Majka joj je preminula u drugoj godini života te je se ne sjeća.

6.3. Protustranke HN i JN su Srnini djed i baka po majci, a GN je njezina tetka, odnosno majčina sestra. Žive u [adresa], a mlt. SN je s njima u vrijeme dok je živjela u [adresa] ostvarivala osobne odnose.

6.4. Maloljetna SN je zastupana po ocu podnijela kaznenu prijavu protiv protustranaka pred Općinskim sudom u Rijeci zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177 stavak 2 KZ/11. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj Kzd-112/2022 je utvrđeno da je 19. rujna 2022. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci podiglo protiv ovdje predlagatelja ĆN optužnicu radi počinjenja kaznenog djela neprovođenja sudske odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173 stavka 1 Kaznenog zakona, te da isti nije pravomoćno okončan, a radi se o neprovođenju naprijed navedene sudske odluke (točka 6.1.)

6.5. Posebna skrbnica ĆNI je tijekom ovog postupka obavila prvi razgovor sa maloljetnom SN koja je tada bila u dobi od 10 i pol godina. U razgovoru s njome maloljetna SN joj je opisala niz događaja u kojima se zbog protustranaka osjećala neugodno, verbalizirala je u više navrata strah zbog njihovog ponašanja koja su neprestano bila usmjerena protiv njezinog oca. Protustranke da su agresivne, psuju i govore negativno drugima o njenom ocu. SN je izričito navela da ne želi viđati baku, djeda i tetu po majci, te je ostavila malu mogućnost da ih viđa u nazočnosti treće osobe ukoliko bi oni promijenili svoje ponašanje, no verbalizira strah što bi oni mogli učiniti njoj i njenom ocu. Sada ih se manje boji jer zna da bi otac pozvao policiju.

6.6. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Rijeka je za potrebe ovog postupka pribavio podatke o izvršenoj obradi protustranaka u Republici Srbiji od Gradskog centra za socijalni rad u Beogradu, koji je o provedenom razgovoru s protustrankama i terenskom izvidu dostavio izvješće Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Rijeka 23. veljače 2023. U istom se u bitnome navodi da protustranke izražavaju želju da održavaju redovne kontakte s maloljetnom SN, jer se isti ne ostvaruju, a to da im teško pada, SN im nedostaje, jer su emocionalno vezani za nju. Imaju dobre stambene uvjete te su u mogućnosti zadovoljiti njezine potrebe u periodima kada bude kod njih boravila, koji su određeni odlukom suda. Procijenjeno je da je motivacija protustranaka autentična i zasnovana na emocionalnoj vezi s djetetom te da iste imaju osigurane stambene uvjete da povremeno brinu o djetetu. Zaključno smatraju da je za pravilan rast i razvoj djeteta poželjno održavati osobne odnose s bliskim srodnicima pa da je uputno da se isti ostvaruju između maloljetne SN i njenim srodnicima, bakom, djedom i tetom. Po zaprimanju nalaza i mišljenja Gradskog centra za socijalni rad u Beogradu, Hrvatski zavod za socijalni rad je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je ovo tijelo u ranijim dopisima, za vrijeme života predlagatelja u [adresa], izvijestilo o predanom i valjanom obnašanju očinske uloge ĆN prema SN te je procijenio da su razvojne i emocionalne potrebe zadovoljene. Također da je izvješćivalo o višestrukim intervencijama policije prema HN, JN i GN, njihovim upadima u stan ĆN, učestalim svađama i nasilnom ponašanju ispred maloljetne djevojčice, a da u sadašnjem izvještaju opisuje članove obitelji znatno drugačije nego u ranijim izvještajima gdje se predlagao uži opseg ostvarivanja osobnih odnosa između obitelji GN i maloljetne SN. Pritom da nije jasno na temelju čega je zabilježena promjena u procjeni članova obitelji GN i procjena istih kao sposobnih za samostalne kontakte s maloljetnom SN, imajući u vidu da u međuvremenu nisu imali kontakt s njom izuzev spornih neugodnih situacija o kojima je ranije izvješćeno. Hrvatski zavod za socijalni rad je po obradi oca i djeteta u bitnome naveo da maloljetna SN ima blizak odnos s ocem, osjeća se voljeno i zaštićeno, no da je odnos članova obitelji njene pokojne majke ČN vrlo konfliktan i za djevojčicu traumatizirajući uslijed učestalih verbalnih i fizičkih ispada. Obzirom na navedeno, smatra da je u najboljem interesu djeteta da se zabrane osobni odnosi između maloljetnog djeteta i obitelji ČN. Međutim da se nakon zaprimanja njihove obrade, eventualno može razmotriti ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom stručne osobe. Zaključno je mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Rijeka od 24. ožujka 2023. da je potrebno podržati stav mlt. SN kojim odbija održavati kontakte sa protustrankama koji je obrazložen tijekom ovog postupka i podržan od strane posebne skrbnice maloljetnog djeteta.

6.7. Sudske vještakinje Doc. dr. sc. Tanja Grahovac Juretić i UN, dipl. psih. su u nalazu i mišljenju o provedenom psihijatrijsko-psihološkom vještačenju navele da su po provedenim obradama predlagatelja, oca i maloljetnog djeteta utvrdile da otac djeteta ne pokazuje dubljih psihopatoloških odstupanja ili značajnijih odstupanja na razini ličnosti koji bi govorili u prilog osobe s poremećajem osobnosti, već adekvatne roditeljske kompetencije te je u stanju interese maloljetne SN staviti ispred svojih interesa. Pritom, otac prepoznaje potrebe mlt SN i na njih adekvatno reagira. Maloljetna SN ne pokazuje značajnijih odstupanja na razini osjećanja ili ponašanja. Proživljene traumatske i stresne situacije nisu u potpunosti prorađene te predstavljaju rizik za njen emocionalni razvoj. Otac je prepoznao navedeni rizik te je osigurao maloljetnoj SN adekvatnu psihološku potporu. Dijete pokazuje intrapsihičku napetost kod opisivanja po njoj neugodnih stresnih događaja s članovima obitelji ČN, dominantno tetke GN. Iskazuje i situacijske strahove kod susreta s tetkom, a što je vidljivo i iz nalaza stručnih službi škole koju je maloljetna SN pohađala. Navedene događaje interpretira na način da bi ju obitelj pokojne majke odvojila od oca, koji joj je osoba primarne privrženosti. SN je u vrijeme vještačenja bila u dobi od 14,5 godina, djevojčica je iznadprosječnih intelektualnih kapaciteta, razlikuje istinu od laži. Ne pokazuje poremećaja u ponašanju ili osjećanju koji bi ju priječili u iskazivanju vlastitog mišljenja. Tijekom različitih postupaka i pred različitim institucijama iskazala je svoju volju na način da se ne želi viđati s obitelji pokojne majke. Susrete s tetkom po majci i djedom i bakom po majci, opisuje kao traumatično iskustvo, a što je bilo vidljivo tijekom ranijih psihijatrijskih i psihologijskih pregleda, iskazivanja kod Posebne skrbnice, u Centru za socijalnu skrb i tijekom kliničkih pregleda koja su rađena u svrhu ovog vještačenja. Vještaci zaključno u svom mišljenju navode da otac mlt. SN, ĆN nema karakteristike osobe s poremećajem osobnosti niti iskazuje ikakve elemente dubljih psihopatoloških entiteta koji bi ga priječili u obnašanju roditeljskih dužnosti. Kompetentan je roditelj koji maloljetnoj SN predstavlja kontinuitet roditeljske skrbi. Mlt. SN je u dobi od 14,5 godina, imala razvijene kognitivne kapacitete, te nije pokazivala poremećaje na razini osjećanja i ponašanja koji bi ju priječili u iskazivanju vlastitog mišljenja. Emocionalno vezana i privržena ocu te joj on predstavlja kontinuitet skrbi. Pritom, susrete s tetkom po majci i djedom i bakom po majci, dijete opisuje kao traumatično iskustvo. Opis događaja vještakinje procjenjuju u potpunosti autentičnim. Navedena iskustva nisu u potpunosti prorađena te predstavljaju rizik za njen emocionalni razvoj. Maloljetna SN iskazala je svoju volju na način da se ne želi viđati s obitelji pokojne majke, te su vještaci mišljenja da je njenu volju s obzirom na sve navedeno treba uvažiti. Vještakinje su u nastavku postupka u dopuni nalaza i mišljenja navele da je maloljetna SN aktualno u dobi od navršenih 16 godina, redovito pohađa srednju školu, a u slobodno vrijeme upražnjava različite aktivnosti koje joj predstavljaju zadovoljstvo. Svoj život opisuje lijepim. Dobro se slaže s ocem. Kod SN se ne evidentiraju psihičke smetnje. Afektivno je topla, a njeni osjećaji u skladu su s onim što joj se u životu događa. Njeni interesi su u skladu s njenom dobi. SN na izričit upit da li bi ostvarivala ikakve osobne odnose s djedom bakom i tetom, ističe da prema njima ne osjeća bliskost, da s njima ne želi dijeliti nikakve informacije o sebi, niti biti u izravnim ili neizravnim odnosima. Vještakinje zaključno smatraju da odluku maloljetne SN o neostvarivanju neizravnih osobnih odnosa sa tetom, bakom i djedom po majci, putem različitih sredstava komunikacije, slanjem pisama, darova ili davanjem informacija u vezi s osobnim pravima djeteta treba poštivati i uvažiti te da ograničavanje takve vrste osobnih odnosa nema negativni utjecaj na psihofizički razvoj i dobrobit maloljetnog djeteta. Navedenom ide u prilog što SN iskazuje da s imenovanim članovima obitelji ne osjeća bliskost, da nije emotivno s njima povezana te jasno iskazuje da sa njima ni na koji način ne želi ostvarivati osobne odnose. Pritom iskazuje da joj članovi obitelji ČN spontano ne padaju na pamet, a kada ih se sjeti da zna osjećati nelagodu. Vještakinje zaključno navode da bi, obzirom na Srnin jasan stav i njene osjećaje, prisiljavanje iste na ostvarivanje odnosa (izravnih i neizravnih) s obitelji ČN, moglo polučiti negativne posljedice po njen psihofizički razvoj.

6.8. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj Ovr Ob-6/2022, prvostupanjski sud je utvrdio da je ovaj sud rješenjem od 22. prosinca 2023. odbio prijedlog za ovrhu radi ostvarivanja osobnih odnosa ovrhovoditelja HN, JN i GN s maloljetnom SN te je Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Gž Ovr Ob-4/2024 od 19. ožujka 2024. odbio žalbu protustranaka i potvrdio navedeno rješenje. Sud je u tom postupku odluku utemeljio na odredbi članka 525. stavak 2. ObZ-a, prema kojoj će sud odbiti prijedlog za ovrhu ukoliko se dijete starije od 14 godina tome protivi, a maloljetna SN, tada u dobi od 15 godina je u tom postupku u više navrata posebnoj skrbnici izrazila da ne želi ostvarivati osobne odnose s bakom i djedom po majci i maminom sestrom.

6.9. Posebna skrbnica mlt SN, postupajući po nalogu suda, navela je u nastavku postupka nakon što je ranije doneseno rješenje prvostupanjskog suda o zabrani održavanja osobnih kontakata sa protustrankama, bilo po drugostupanjskom sudu ukinuto i predmet je vraćen na ponovni postupak radi utvrđivanja da li se mjera obiteljsko pravne zaštite može ostvariti na drugi zakonom propisani način, da je maloljetna SN sada u dobi od navršenih 16 godina, da je u zakazanom terminu pristupila u pratnji oca, a razgovor sa njom je obavljen nasamo. Posebna skrbnica ju je upoznala s ukidnom odlukom višeg suda i odlukom ovog suda kojom je pozvana dati svoje mišljenje o drugim oblicima ostvarivanja osobnih odnosa s protustrankama te je u potpunosti razumjela sva pojašnjenja. SN je izričito iskazala da ni na koji način ne želi ostvarivati osobne odnose sa svojom tetom, bakom i djedom po majci pa niti na neizravan način putem sredstava komunikacije (telefon, mobitel, mail, društvene mreže), slanjem pisama, darova ili davanjem informacija u vezi s osobnim pravima djeteta zbog razloga koje je u više navrata isticala tijekom trajanja ovog postupka i ovršnog postupka koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim broj Ovr Ob-6/2022 te da ne želi da isti išta znaju o njoj.

7. U ponovljenom postupku Hrvatski zavod za socijalni rad je postupajući po nalogu suda naveo da ustraje kod svog prijedloga da se osobni odnosi između maloljetnog djeteta i protustranaka ne ostvaruju ni na koji način, a smatrajući potrebnim podržati i uvažiti djetetovo mišljenje.

8. Dakle, s obzirom na prednja činjenična utvrđenja, koja u bitnim dijelovima ni protustranke ne osporavaju, sud drugog stupnja zaključuje da je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, koje žalbenim navodima protustranaka nije dovedeno u sumnju, zbog čega se njihova žalba i u okviru ovog zakonskog žalbenog razloga ukazuje neosnovanom. Pri tome ovaj sud žalbene navode protustranaka o propustima suda kod provedbe sudskog vještačenja kod kojeg nije izvršena njihova psihosocijalna obrada, ne nalazi osnovanima, jer rezultati vještačenja protustranaka ne bi bili od presudnog značaja za donošenje predmetne odluke, s obzirom da je sud kod donošenja svoje odluke bio dužan prvenstveno rukovoditi se sa dobrobiti djeteta, pa pošto je mišljenje sudskih vještaka bilo da bi održavanje bilo kakvih kontakata mlt. predlagateljice i protustranaka moglo dovesti do negativnih posljedica za psihofizički razvoj, odluka suda je u skladu s odredbom članka 120. stavak 4. Obiteljskog zakona (NN broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 I 156/23 dalje Obz) u vezi s odredbom članka 121. i članka 123. Obz-a. Niti žalbeno inzistiranje protustranaka na utvrđivanju krivnje na strani predlagatelja ĆN za pogoršane odnose i dugotrajnu razdvojenost mlt. SN i protustranaka, sud drugog stupnja ne nalazi osnovanim niti od utjecaja na pobijanu odluku, jer te nesporne činjenice poremećenih obiteljskih odnosa su okolnosti uzrokovane protekom vremena i trenutno egzistiraju, a utvrđivanje krivnje za njihov nastanak ne bi promijenio mišljenje koje je formirala i koje ima u vrijeme donošenja sudske odluke sama maloljetna predlagateljica o održavanju kontakata sa protustrankama, uz napomenu da je sud po mišljenju drugostupanjskog suda osnovano uzeo u obzir kod odlučivanja o zahtjevu predlagatelja i mišljenje maloljetne predlagateljica u smislu odredbi članka 130. Obz-a.

9. Na osnovu svega naprijed iznesenog, sud drugog stupnja je zaključio da je prvostupanjski sud pobijanu odluku donio uz pravilnu primjenu materijalnog prava, pa je stoga podnesena žalba protustranaka utvrđena neosnovanom i u pogledu istaknutog zakonskog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Žalbe protustranaka koje se odnose na stavak II. pobijane prvostupanjske odluke kojim je odlučeno o naknadi troškova postupka, i na posebno rješenje o troškovima postupka od 8. rujna 2025. sud drugog stupnja također nalazi neosnovanima. Naime, kod donošenja odluke o zabrani održavanja osobnih odnosa protustranaka sa maloljetnom predlagateljicom sud prvog stupnja je odlučio i o naknadi nastalih troškova postupka prema ranije postavljenom zahtjevu punomoćnika predlagatelja, pri čemu su ti troškovi umanjeni s obzirom na uspjeh protustranaka u žalbenom postupku povodom žalbe protustranaka protiv ranije odluke suda u istom postupku, tako da je predlagateljima dosuđen iznos troškova od 1.442,21 eura. Budući je pobijanu odluku o glavnoj stvari sud prvog stupnja donio izvan ročišta, predlagatelji su u zakonskom roku postavili zahtjev za naknadu i naknadno nastalih troškova postupka, koji zahtjev je sud djelomično prihvatio i dosudio predlagateljima daljnji iznos troška od 1.380,68 eura, koji svi troškovi su se odnosili na troškove zastupanja po punomoćniku i troškove sudskih vještačenja. Zbog toga, drugostupanjski sud nalazi neosnovano žalbeno isticanje protustranaka da je odluka o naknadi troškova postupka nezakonita, a to stoga što u konkretnom postupku prema odredbama obiteljskog prava odluku o naknadi troškova sud donosi slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, kako to propisuje odredba članka 366. stavak 1. ZPP-a. Odluka suda koja je specificirano navela koje troškove postupka priznaje predlagateljima, nije žalbama posebno po stavkama osporavana, pa budući sud drugog stupnja nije u obvezi paziti po službenoj dužnosti na pravilnost primjene materijalnog prava kod odlučivanja o troškovima postupka prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbe protustranaka su i u odnosu na pobijane odluke o naknadi troškova postupka odbijene kao neosnovane.

11. Na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a drugostupanjski sud je odbio kao neosnovane zahtjeve protustranaka za naknadu troškova za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, jer su njihove žalbe utvrđene neosnovanima, dakle iste u žalbenom postupku nisu uspjele, a odbijen je i zahtjev predlagatelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer taj podnesak u smislu odredbe članka 155.

ZPP-a nije bio potreban za postupak.

12. Zbog svega navedenog primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Požegi, 18. prosinca 2025.

Sudac

Berislav Devčić