Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1535/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Jelačića 10, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv odluke o troškovima postupka sadržane u rješenju Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-670/2021-27 od 28. srpnja 2025., 18. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana i preinačava odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P- 670/2021-27 od 28. srpnja 2025. i rješava:

Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju daljnje troškove postupka u iznosu od 242,22 eura (slovima: dvijestočetrdesetdva eura dvadesetdva centa), sa zateznim kamatama od 28. srpnja 2025. do isplate, u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 31,25 eura (slovima: tridesetjedan euro dvadesetpet centi), u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 2. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br. [broj kredita], koji je zaključen između tužitelja i tuženika 5. srpnja 2007., u dijelu koji glasi: „u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.“ te „u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora“, zatim u čl. 6. „u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora“, pa stoga navedene odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane. Točkom II. izreke utvrđen su ništetnom odredbe Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br. [broj kredita], koji je zaključen između tužitelja i tuženika 5. srpnja 2007., kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u odredbi čl. 1. koja glasi: „u kunskoj protuvrijednosti od CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom“, zatim sadržane u odredbi čl. 2., koja glasi: „…sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja...“, zatim sadržane u odredbi čl. 6. koja glasi: „u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja“, pa stoga navedene odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.045,95 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je točkom IV. izreke odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 665,74 eura sa zateznim kamatama.

1.1. Točkom I. izreke prvostupanjskog rješenja odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Puli-Pola. Točkom II. izreke prvostupanjskog rješenja naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.449,06 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu, a točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka iz točke III. izreke prvostupanjskog rješenja, sadržajno zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenog razloga propisanog čl. 353. st. 1. toč.3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 153/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači i tužitelju dosude zatraženi troškovi postupka u cijelosti, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4,. 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane odluke nije počinjena niti jedna od tih procesnih povreda.

6. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi primjenom čl. 154.st.2. ZPP-a pa cijeneći da je tužitelj u cijelosti uspio sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi, dok je s restitucijskim zahtjevom uspio sa 82%, zaključuje da uspjeh tužitelja u sporu iznosi 91%, a uspjeh tuženika 9%, slijedom čega je tuženik dužan naknaditi tužitelju parnični trošak u omjeru od 82% (91% -9%). Stoga u tom omjeru dosuđuje tužitelju troškove postupka odmjerene sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje:Tarifa) u iznosu od 2.691,28 eura, dakle u razmjernom iznosu od 2.449,06 eura, dok u preostalom dijelu (iznos od 242,22 eura) odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

8. Osnovano tužitelj žalbom osporava pravilnost primjene materijalnog prava.

9. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule u švicarskim francima (CHF) sadržanih u Ugovoru o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3210129875, koji je zaključen između tužitelja i tuženika 5. srpnja 2007. te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Tužitelj je u tužbi zatražio povrat iznosa od 665,74 eura s osnove ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa od 2.945,92 eura s osnove ništetne valutne klauzule, dakle ukupan iznos od 3.611,66 eura.

9.1. Tužitelj je tijekom postupka postavio konačni kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim je zatražio isplatu iznosa od 3.045,95 eura, dakle smanjio je tužbeni zahtjev za iznos od 565,71 eura, a što predstavlja djelomično povlačenje tužbe. Kako tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe, prvostupanjski sud je meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu te je o troškovima postupka odlučio prema uspjehu stranaka u parnici na temelju čl. 154.st.2.ZPP-a i tužitelju dosudio troškove postupka razmjerno uspjehu u sporu, dakle umanjivši njegove troškove postupka za uspjeh tuženika u sporu u odnosu na djelomično povučeni dio tužbe te posljedično tome djelomično odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

10. U konkretnom slučaju, pogrešno je prvostupanjski sud djelomično odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka. Naime, prilikom odlučivanja o troškovima postupka prema uspjehu stranaka u sporu u kojem je tužitelj tijekom postupka konačno postavljenim zahtjevom smanjio tužbeni zahtjev, o troškovima se odlučuje prema uspjehu u sporu u odnosu na vrijednost predmeta spora smanjenog, konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, time da tuženiku pripada pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen neovisno o uspjehu u sporu, jer smanjenje tužbenog zahtjeva u biti predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na prethodno postavljeni tužbeni zahtjev, ali samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Broj: Rev-39/2025-2 od 5. ožujka 2025.).

11. Kako u konkretnom slučaju smanjenje tužbenog zahtjeva odnosno djelomično povlačenje tužbe nije bilo od utjecaja na visinu troškova zastupanja stranaka po punomoćnicima odvjetnicima, jer je prema Tarifi visina naknade za zastupanje u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev od 3.045,95 eura ista kao u odnosu na raniji zahtjev istaknut u tužbi u iznosu od 3.611,66 eura jer oba iznosa ulaze u isti razred Tarife prema Tbr.7. (100 bodova), to tužitelju pripada naknada troškova postupka u ukupno odmjerenom iznosu od 2.691,28 eura, pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio prestali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 242,22 eura.

12. Iz navedenih razloga, valjalo je pozivom na čl. 380. toč. 2. ZPP-a uvažiti žalbu tužitelja kao osnovanu i preinačiti pobijanu odluku, kao u točki I. izreke.

13. S obzirom da je tužitelj uspio sa žalbom, pripada mu zatraženi trošak žalbenog postupka i to prema vrijednosti pobijanog djela ( 242,22 eura) u iznosu od 25,00 eura (Tbr.10.t.4 Tarife) sa PDV-om u iznosu od 6,25 eura (Tbr.46.), odnosno u ukupnom iznosu od 31,25 eura, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci 18. prosinca 2025.

Sutkinja

Ingrid Bučković