REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1076/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja EV iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Postaje granične policije Beli Manastir, Međunarodni cestovni granični prijelaz Duboševica, Gaj 2, OIB: 36162371878, kojeg zastupa službena osoba ZV, radi otkaza kratkotrajnog boravka, 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Postaje granične policije Beli Manastir, broj: 511-07-32-23-2, KLASA: NK UP/I-216-04-23-04/188 od 23. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika broj: 511-07-32-23-2, KLASA: NK UP/I-216- 04-23-04/188 od 23. listopada 2023. određeno je da se tužitelju, državljaninu [adresa], nositelju putne isprave [adresa] serijskog broja: [serijski broj] izdane 22. rujna 2020., otkazuje kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj i određuje mu se zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od 3 mjeseca računajući od dana napuštanja Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP), odnosno Republike Hrvatske u roku koji je određen.

2. Tužitelj u tužbi i u daljnjem tijeku postupka osporava rješenje tuženika u cijelosti. Citira dijelove obrazloženja osporavanog rješenja i navodi da je tuženik na temelju izjave tužitelja dane u upravnom postupku zauzeo stav kako je tužitelj postupio protivno članku 56. stavku 1. točki 5. Zakona o strancima (''Narodne novine'', broj: 133/20., 114/22. i 151/22., dalje: Zakon o strancima) smatrajući da kratkotrajni boravak neće koristiti u namjeravanu svrhu jer državljanin treće zemlje nema opravdan razlog ulaska u Republiku Hrvatsku, odnosno ulazi u Republiku Hrvatsku radi promoviranja virtualne države ''Liberland'' i kojom prilikom se opravdano sumnja da će činiti prekršaje, te će doći do možebitnog protesta javnosti.

2.1. Smatra da se odredba članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima može odnositi isključivo na radnje koje su dovršene te da je bilo potrebno utvrditi je li tužitelj kratkotrajni boravak koristio protivno prijavljene namjeravane svrhe boravka u Republici Hrvatskoj, a što tuženik nije učinio. Također, ističe kako tužitelj u vremenskom rasponu od ulaska na teritorij Republike Hrvatske pa do policijskog postupanja nije niti mogao započeti izvršavati namjeravanu svrhu, a u konačnici da nije ni imao namjeru koristiti svoj boravak na području Republike Hrvatske, već na području Liberlanda – Gornja Siga, a koje područje ne pripada Republici Hrvatskoj, odnosno Republika Hrvatska nema jurisdikciju na istome.

2.2. Nadalje, osporava tuženikovo prejudiciranje tužiteljevih budućih radnji kao ''sljedbenika Liberlanda'' te iznosi navode u vezi teritorijalne pripadnosti područja Gornje Sige na kojem se nalazi tzv. ''Slobodna Republika Liberland'' za koje područje tvrdi kako ne pripada pod državnu vlast niti Republike Hrvatske niti Republike Srbije te nije zavedeno u katastru tih država. Nadalje, smatra kako diplomatske note same po sebi ne predstavljaju izvor međunarodnog prava iz kojih se može izvoditi stav o postojanju i utvrđenju teritorija određene države na određenom geografskom području, već da mogu predstavljati jedino instituti međunarodnog prava kao primjerice međunarodna priznanja, bilateralni sporazumi, arbitražni pravorjeci i sl.

2.3. Predlaže Sudu provesti očevid na licu mjesta uz vještaka mjernika, izvršiti uvid u međunarodne ugovore i propise koji uređuju državnu granicu i prostorni plan te saslušati tužitelja i svjedoke. Predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev, odnosno poništiti osporavano rješenje tuženika uz naknadu troška upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tvrdnju tužitelja da je nepravilno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio odredbu članka 56. stavka 1. Zakona o strancima. Postojanje opravdane sumnje da kratkotrajni boravak tužitelj nije koristio u namjeravanu svrhu utvrđeno je na temelju izjave tužitelja, odnosno činjenica utvrđenih na mjestu zatjecanja tužitelja. Pojašnjava da je tužitelj u Republiku Hrvatsku ušao taksijem iz Mađarske 22. listopada 2023., koji ga je dovezao do mjesta Zmajevac nakon čega je došao na područje Gornje Sige, a gdje se od 2015. godine okupljaju sljedbenici virtualne, nepostojeće države zvane ''Liberland". Nadalje, dodatna pojašnjenja razloga dolaska i boravka u Republici Hrvatskoj, odnosno svoju povezanost sa tzv. ''Državom Liberland'' tužitelj je odbio dati, odnosno odbio je policijskim službenicima dodatno pojasniti svrhu i razlog boravka u Republici Hrvatskoj. Tuženik napominje da sljedbenici navedene nepostojeće države na području Gornje Sige od 2015. godine smišljeno i planski provode razne provokativne aktivnosti na štetu nacionalnih interesa i međunarodnog ugleda Republike Hrvatske i njezine sigurnosti, kao i sigurnosti susjednih država, ignoriraju i osporavaju službena rješenja hrvatskih institucija, otežavaju redovne poslove policijskim službenicima te uznemiruju lokalno baranjsko stanovništvo. U navedenom je vremenu na tom području, samo od strane policije, evidentirano preko osamdeset raznih vrsta prekršaja te procesuirano sukladno zakonskim propisima, dok je tijekom 2023. godine na području Gornje Sige zabilježeno preko sedamdeset raznih protupravnih radnji, zbog kojih su sljedbenici tzv. ''Liberlanda" procesuirani od strane policijskih službenika, raznih inspekcija Državnog inspektorata, Lučke kapetanije te Službe šumarske i lovne inspekcije. Ističe da u prilog sumnje kako tužitelj nije opravdao svrhu i uvjete ulaska i kratkotrajnog boravka govori i činjenica da je u provedenom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja tužitelj odbio dati dodatna objašnjenja o razlogu dolaska i boravka u Republici Hrvatskoj, a što su službenici granične policije ovlašteni utvrditi, kako prilikom ulazne granične kontrole, tako i prilikom zatjecanja tužitelja u dubini teritorija. Smatra kako odbijanje odgovora na navedeno pitanje dodatno dovodi u sumnju opravdanost svrhe boravka tužitelja. Stoga smatra da je osnovano zaključeno kako tužitelj nije opravdao svrhu kratkotrajnog boravka, odnosno kako postoji opravdana sumnja da boravak nije i neće koristiti u turističke svrhe.

3.1. Ističe da je boravak tužitelja započeo samim ulaskom na područje Republike Hrvatske u svrhu odlaska na područje Gornje Sige gdje se okupljaju sljedbenici virtualne, odnosno nepostojeće države ''Liberland". Pojašnjava da su razlozi za otkaz kratkotrajnog boravka propisani člankom 56. stavkom 1. Zakona o strancima, na temelju kojeg je i doneseno osporavano rješenje, a u obrazloženju kojega je navedeno kako je utvrđeno da tužitelj svoj boravak nije i neće koristiti u turističke svrhe, nego poduzimati razne radnje kojima je cilj promoviranje virtua lne, nepostojeće države ''Liberland". Nadalje, pojašnjava da se prilikom kontrole boravka državljana trećih zemalja utvrđuje svih pet razloga koji obvezuju Ministarstvo unutarnjih poslova na donošenje rješenja o otkazu kratkotrajnog boravka (članak 56. stavak 1. Zakona o strancima), pa time i opravdanost svrhe i uvjeta ulaska i kratkotrajnog boravka. Smatra netočnom tvrdnju da za donošenje rješenja o otkazu kratkotrajnog boravka mora postojati opravdana sumnja da netko nije koristio, a ne i opravdana sumnja kako netko neće koristiti kratkotrajni boravak u namjeravanu svrhu.

3.2. Smatra da je pravilnom na osnovi izjave tužitelja te odbijanja davanja dodatnih pojašnjenja o svrsi, odnosno razlogu boravka, zaključio kako postoji osnovana sumnja da će tužitelj tijekom boravka činiti prekršaje (nezakonito kampiranje). Pojašnjava kako je kampiranje definirano Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti, kojim je ujedno propisana i zabrana kampiranja izvan kampova i područja koja lokalne jedinice određuju kao mjesta izvan kampova dozvoljenih za kampiranje. Osim toga, postojala je i sumnja kako će tužitelj obavljati razne poslove na području Gornje Sige, bez radne dokumentacije, a što se obavljanja poslova tiče, rad državljana trećih zemalja reguliran je Zakonom o strancima te drugim zakonskim i podzakonskim propisima koji reguliraju radni odnos. Dakle, kampiranje protivno odredbama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, odnosno rad bez radno pravne dokumentacije, protivan odredbama Zakona o strancima i drugih zakonskih i podzakonskih propisa koji reguliraju radni odnos, predstavlja prekršaj, te je tuženik pravilno zaključio da postoji opravdana sumnja kako tužitelj svoj boravak neće koristiti u namjeravane (turističke) svrhe. Nezakonito kampiranje, odnosno nezakoniti rad ne potpadaju pod turističke svrhe. U prilog tome koja je svrha boravka osoba na području Gornje Sige govori i činjenica kako je na tom području, od strane djelatnika pravne osobe Hrvatske šume d.o.o., Šumarija Batina, a temeljem rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, uklonjeno više bespravno sagrađenih objekata, te građevinskog materijala zatečenog na navedenom području.

3.3. Vezano uz navode tužitelja kako bi sve eventualne radnje obavljao na području na kojem Republika Hrvatska nema jurisdikciju, tuženik ističe kako se radi o području čiju državnu pripadnost tek treba utvrditi u nekom od budućih postupaka razgraničenja između Republike Hrvatske i Republike Srbije. Smatra kako tužitelj želi anakronim i netočnim tumačenjem međunarodnog prava područje Gornje Sige prikazati kao ničiju zemlju (lat. terra nullius), odnosno stvaranje novog međunarodnog subjekta ''Slobodna Republika Liberland" što ne odgovara stvarnom međunarodnopravnom teritorijalnom statusu spomenute lokacije zato što je ta lokacija, pored još nekoliko uz obale Dunava, predmet pregovora o točnom i končanom razgraničenju između Republike Hrvatske i Republike Srbije te ujedno i zato što te dvije susjedne države nikada nisu smatrale tu lokaciju ničijom zemljom. Pojašnjava kako do okončanja postupaka razgraničenja između Republike Hrvatske i Republike Srbije navedeno područje, sukladno bilateralnom dogovoru između dvije države, pod privremenim nadzorom hrvatskih vlasti.

3.4. Kako je u upravnom postupku utvrđeno da tužitelj nije opravdao svrhu kratkotrajnog boravka (članak 56. stavak 1. točka 2. Zakona o strancima), odnosno da je postojala opravdana sumnja kako kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu (članak 56. stavak 1. točka 5. Zakona o strancima), a što su razlozi za otkaz kratkotrajnog boravka, tuženik je bio u obvezi donijeti osporavano rješenje u skladu s člankom 56. stavkom 1. Zakona o strancima. Odluke vezane uz povratak donesene su na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti, te su u obzir uzete i sve okolnosti iz članka 182. Zakona o strancima. Navodi kako je kod određivanja duljine zabrane ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj, a koja je tužitelju određena u trajanju od 31. listopada 2023. do 31. siječnja 2024. uzeta u obzir upornost tužitelja u namjeri odlaska na području Gornje Sige, odnosno činjenica da mu je već bio otkazan kratkotrajni boravak rješenjem Postaje granične policije Beli Manastir broj: 511 -07-32- 23-2, klasa: NK UP/I-216-04/23-04/147 od 9. rujna 2023., a koja zabrana je trajala od 19. rujna 2023. do 19. listopada 2023. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu na daljinu 17. prosinca 2025. te je strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj: 36/24., dalje: ZUS), pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

4.1. Na održanoj raspravi zamjenica opunomoćenika tužitelja ostala je u cijelosti kod svih navoda iz tužbe. Prigovorila je mjesnoj i stvarnoj nadležnosti ovoga suda kao i potpisu službene osobe na osporavanom aktu zbog čega je predložila i provođenje grafološkog vještačenja. Nadalje, pozvala se na dopise Županijskog suda i Državnog odvjetništva dostavljene u spis, a u prilog tvrdnjama o nenadležnosti tijela Republike Hrvatske traži uvid u spis upravnog postupka. Nadalje, ista je inzistirala da se u zapisnik navedu adrese predloženih svjedoka i to BV, [adresa], ČV, [adresa], E, LV, [adresa], Bromy, VV, Z 10, Batina, EVG, [adresa], Batina, a koje svjedoke predlaže ispitati na okolnosti da tužitelj nije nezakonito boravio niti koristio boravak na području na kojem se nalaze.

4.2. Službena osoba tuženika je na održanoj raspravi ostala kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog akta i svih navoda iz odgovora na tužbu. Pozvala se na pravni stav Visokog upravnog suda iz presude kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1302/202 te na javno objavljenu praksu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Ppž-564/2024 od 3. srpnja 2024. Izjavila je da se protivi grafološkom vještačenju jer je rješenje potpisano sukladno zakonskim i podzakonskim aktima po ovlaštenju nadređene osobe.

4.3. Na održanoj raspravi Sud je odbio dokazni prijedlog za provođenjem očevida uz vještaka mjernika, saslušanje tužitelja i svjedoka koje je tužitelj predložio u tužbi te grafološkog vještačenja potpisa na osporavanom aktu. Dokazni prijedlog za provođenje očevida uz vještaka mjernika odbijen je jer predmetni dokaz nije potreban za donošenje odluke u ovome sporu, a dokazni prijedlog tužitelja za grafološkim vještačenjem potpisa službene osobe na osporavanom rješenju ovaj Sud smatra odugovlačećim, tim više što tužitelj nije ni iznio okolnosti zbog kojih bi taj potpis bio doveden u sumnju. Nadalje, dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja Sud je odbio jer je tužitelj već saslušan tijekom upravnog postupka, a nije nije navedeno na koje bi se to okolnosti isti saslušavao u ovome sporu. Isto tako odbijen je i dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka jer su i predloženi svjedoci, kao i tužitelj, bili u obvezi napustiti Republiku Hrvatsku u roku od 7 dana od dana primitka osporavanog rješenja te bi daljnje odgađanje rješenja ovoga spora bilo u suprotnosti s načelom učinkovitosti iz članka 8. ZUS-a, uzrokovalo bi nepotrebne troškove, a iz dokumentacije u spisu moguće je izvući zaključak o svim odlučnim činjenicama za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari.

5. Stvarna nadležnost Suda za postupanje u ovoj upravnoj stvari temelji se na članku 12. stavku 2. točki 1. ZUS-a prema kojem Upravni sudovi odlučuju o tužbama protiv pojedinačnih odluka javnopravnih tijela, a mjesna nadležnost temelji se na članku 13. stavku 2. ZUS-a kojim je određeno da ako tužitelj nema prebivalište, boravište ili sjedište u [adresa], mjesno je nadležan upravni sud na području kojeg javnopravno tijelo koje je donijelo odluku u prvom stupnju ili je postupilo ima sjedište.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa proizlazi da je tuženik osporavanim rješenjem od 23. listopada 2023. donesenim po službenoj dužnosti, otkazao kratkotrajni boravak tužitelju, pozivom na propisano člankom 56. stavkom 1. Zakona o strancima.

8. Prema članku 56. stavku 1. Zakona o strancima Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti rješenjem će otkazati kratkotrajni boravak državljaninu treće zemlje ako: 1. ne posjeduje valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, 2. ne opravda svrhu i uvjete ulaska i kratkotrajnog boravka, 3. ne posjeduje sredstva za uzdržavanje za vrijeme kratkotrajnog boravka u Republici Hrvatskoj i za povratak u državu iz koje je došao ili za putovanje u treću zemlju, a za navedene izdatke ne postoji jamstvo iz članka 18. stavka 5. ovoga Zakona, 4. ne podmiri dospjele financijske obveze prema Republici Hrvatskoj, 5. postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu. Stavkom 2. toga članka određeno je da se rješenjem iz stavka 1. ovoga članka određuje zabrana ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od jednog do tri mjeseca. Stavkom 3. određeno je da protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

9. Prilikom nadzora zakonitosti kretanja i boravka stranca u skladu s člankom 239. Zakona o strancima, tužitelj je u upravnom postupku 23. listopada 2023. saslušan, a o čemu spisu tuženika prileži Zapisnik KLASA: NK UP/I-216-04/23-04/188, BROJ: 511- 07-32-23-1 od 23. listopada 2023.

9.1. Iz tužiteljeve izjave dane na predmetni zapisnik proizlazi da je 21. listopada 2023. iz Portugala avionom doputovao u Budimpeštu (Mađarska), gdje je u mjestu Pečuh (Mađarska) odspavao do 22. listopada 2023., a iz mjesta Pečuh da je taksijem otišao u Zmajeva. Kako je iz Zmajevca došao do područja Gornje Sige nije želio izjaviti. Nadalje, navodi da je 23. listopada 2023. oko 8:30 sati zatečen na području Gornje Sige od strane policijskih službenika, a na upit službene osobe da objasni okolnosti ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj izjavljuje da je došao poslovno i turistički i kako želi otići na područje Gornje Sige da posjeti područje i razgleda prirodu. Na upit službene osobe u svezi svog prvog boravka na Gornjoj Sigi tijekom mjeseca rujna i otkazu kratkotrajnog boravka također nije želio izjavljivati. Također, na upit službene osobe izjavio je kako posjeduje dozvolu za boravak Portugala serijskog broja: 571003L9P izdanu 4. svibnja 2022. s rokom važenja do 4. svibnja 2024. koju je dao na uvid. Izjavio je da u Republici nema članova uže obitelji niti ima drugih sveza sa Republikom Hrvatskom. Na predmetni zapisnik nije imao primjedbi, ali je isti odbio potpisati iz osobnih razloga.

10. S obzirom na tužbene navode i dokazne prijedloge, valja reći kako predmet ovog spora nije utvrđivanje državne granice Republike Hrvatske, na koje okolnosti tužitelj neosnovano predlaže provođenje očevida te pribavljanje podataka od nadležnih tijela, međutim, s obzirom na tvrdnje tužitelja kako na području Gornje Sige na kojemu se nalazi tzv. "Slobodna Republika Liberland" ne postoji jurisdikcija Republike Hrvatske i zbog okolnosti radi kojih je tužitelju otkazan kratkotrajni boravak, Sud je izvršio uvid u spisu dostavljenu diplomatsku notu broj: 4513/2023 Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske te diplomatsku notu broj: 83/23 Ministarstva spoljnih poslova Republike Srbije.

10.1. Iz diplomatske note broj 4513/2023 proizlazi da se njome Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije obavještava o provođenju nadzora i kontrole na području Gornja Siga, smještenom na desnoj obali Dunava u području razgraničenja između Republike Hrvatske i Republike Srbije, a radi osiguranja nadzora vanjske granice Republike Hrvatske s obzirom na to da je vanjska granica Republike Hrvatske od 1. srpnja 2013. ujedno vanjska granica Europske Unije, a od 1. siječnja 2023. i vanjska granica Schengenskog prostora. Diplomatskom notom broj: 83-2/23 Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije primilo je k znanju tu obavijest i navelo da dijeli mišljenje da će se uspostavljanjem vlasti i nadzora na tom dijelu teritorija spriječiti proglašavanje ničije zemlje (Terra Nullius) i onemogućiti zaposjedanje i ilegalno kretanje osoba. U obje diplomatske note izražena je spremnost svake strane za daljnje pregovore o utvrđivanju granice.

10.2. Stoga, iako tužitelj osnovano navodi kako diplomatske note same po sebi ne predstavljaju izvor međunarodnog prava iz kojih se može izvoditi stav o postojanju i utvrđenju teritorija određene države na određenom geografskom području, valja reći kako diplomatske note predstavljaju formalni oblik korespondencije u diplomatskoj komunikaciji između država odnosno radi se o prihvaćenom način međudržavne komunikacije između vlada, tj. ministarstava vanjskih poslova dvije države, odnosno o međunarodnom dogovoru oko spornog pitanja oko nadzora i kontrole granice do konačnog razgraničenja na spornom području.

10.3. Naime, u vezi spornog razgraničenja postoji dvojba treba li se granica između Republike Hrvatske i Republike Srbije prostirati sredinom toka Dunava ili granicama katastarskih općina, a s obzirom na današnji tok rijeke Dunav. Pri tome Republika Hrvatska smatra da granica treba pratiti granice katastarskih općina, a Republika Srbija da granica treba pratiti sredinu toka Dunava, što će biti ili predmet sporazuma ili međunarodne arbitraže. Stoga su netočne tvrdnje tužitelja da je područje Gornje Sige slobodno, odnosno ''terra nullius - ničija zemlja'' na koju nitko ne polaže pravo i ne želi preuzeti nadzor, već je to područje sporno s obzirom na različita viđenja razgraničenja dvije države.

10.4. Dakle, tzv. "Slobodna Republika Liberland" za koju je tužitelj zainteresiran i na području koje je želio boraviti do 15. rujna 2023., a koji ''projekt i ideju podržava'' nije međunarodno priznata država, nema nikakvu vlast na području na kojemu tužitelj tvrdi da se ona nalazi, već je područje Gornje Sige pod nadzorom i kontrolom nadležnih tijela Republike Hrvatske.

11. Prema članku 2. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj: 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.

11.1. Republika Hrvatska je u skladu s relevantnom pravnom stečevinom Europske unije dužna provoditi odgovarajući nadzor vanjske granice Republike Hrvatske, jer je od 1. srpnja 2013. vanjska granica Republike Hrvatske ujedno granica Europske Unije, a koja je od 1. siječnja 2023. i vanjska granica Schengenskog prostora.

12. Prema mišljenju ovoga Suda pravilno tuženik na temelju izjave tužitelja i okolnosti da je zatečen upravo na području Gornje Sige zaključuje kako tužitelj kao stranac na kratkotrajnom boravku u Republici Hrvatskoj ne bi i nije koristio isti u turističke i poslovne svrhe niti je imao opravdanu svrhu takvog svog boravka čime je ispunjen razlog za otkaz kratkotrajnog boravka iz članka 56. stavka 1. točke 2. Zakona o strancima (državljanin treće države nije opravdao svrhu i uvjete ulaska i kratkotrajnog boravka), ali i razlog iz članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima (postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu).

12.1. Naime, na upit službene osobe u upravnom postupku glede opravdanja svrhe i uvjeta ulaska i kratkotrajnog boravka u Republici Hrvatskoj tužitelj je paušalno naveo kako je došao poslovno i turistički te da želi otići na područje Gornje Sige da posjeti područje i razgleda prirodu, dok u odnosu na upit vezan za svoj prvi boravak na području Gornje Sige tijekom mjeseca rujna i otkazu kratkotrajnog boravka nije želio izjavljivati, a pored toga odbio je odgovoriti i na pitanje kako je iz Zmajevca došao na područje Gornje Sige, međutim, tužitelj u tužbi navodi da nije ni imao namjeru koristiti svoj boravak na području Republike Hrvatske, već ''na području Liberlanda – Gornja Siga''.

12.2. Ujedno, valja reći kako navode iz odgovora na tužbu da je tužitelju ranije već bio otkazan kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj rješenjem Postaje granične policije Beli Manastir od 9. rujna 2023. sa zabranom ulaska i boravka koja te trajala od 19. rujna 2023. do 19. listopada 2023., tužitelj niti ne spori.

12.2. Prema tome, ovaj Sud smatra kako tužitelj nije opravdao svrhu i uvjete ulaska i kratkotrajnog boravka, a ujedno da postoji i opravdana sumnja kako svoj boravak tužitelj nije i ne bi koristio u namjeravanu poslovnu i turističku svrhu te da s obzirom na iskazani cilj boravka na području nepostojeće države ''Liberland'', postoji i opravdana sumnja da će činiti prekršaje (nezakonito kampiranje na području Gornje Sige, obavljati rad bez dozvole i dr.). To posebno s obzirom na zabilježeno postupanje sljedbenika nepostojeće države ''Liberland'' koji ne poštuju i ignoriraju nadležna tijela Republike Hrvatske, zatečeni su u brojnim prekršajima, a što je sve na štetu nacionalnih interesa i međunarodnog ugleda Republike Hrvatske i njene sigurnosti i to na području nad kojim Republika Hrvatska nesporno provodi kontrolu zaštite vanjske granice Europske Unije i Schengenskog prostora.

13. Vezano za navode tužitelja glede gramatičko-teleološkog tumačenja članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima koja predviđa opravdanu sumnju da se kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu, valja reći da je u konkretnom slučaju, s obzirom na iskaz tužitelja koji ne opravdava njegov kratkotrajni boravak (članak 56. stavak 1. točka 2.) te s obzirom na njegove namjere za koje je utvrđeno da nisu turističke ni poslovne prirode (članak 56. stavak 1. točka 5.) odredbu članka 56. stavak 1. Zakona o potrebno tumačiti u skladu s ciljem iste, a to je onemogućiti daljnji boravak državljaninu treće države u Republici Hrvatskoj koji za isti ne ispunjava potrebne uvjete.

14. Tužitelju je zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u smislu članka 56. stavka 2. Zakona o strancima određena na 3 mjeseca s obzirom na sporne namjere, pa nema zapreke da tužitelj istekom te preventivne mjere, a radi odmora i upoznavanja Republike Hrvatske, ponovno ostvari svoje pravo kratkotrajnog boravka.

15. Slijedom navedenoga, prema mišljenju ovoga Suda opravdano je tužitelju otkazan kratkotrajni boravak i određena zabrana ulaska i boravka u roku od 3 mjeseca u Republici Hrvatskoj te zakonito doneseno osporavano rješenje. Stoga je primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

16. Kako tužitelj nije uspio u sporu, ne pripada mu ni zatraženi trošak pa je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 18. prosinca 2025.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome Sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. U spis