REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-159/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića, kao predsjednika Vijeća, te Ileane Vinja i Ratka Šćekića, kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog IL zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak i 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda Varaždinu broj Kzd- 33/2024-14 od 17. prosinca 2024. i presuda Županijskog suda u Osijeku broj Kžzd- 14/2025-4 od 18. travnja 2025., u sjednici Vijeća održanoj 18. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e:
Zahtjev osuđenog IL za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu broj Kzd-33/2024-14 od 17. prosinca 2024., potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kžzd-14/2025-4 od 18. travnja 2025., osuđen je IL zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora od jedne godine i dva mjeseca.
2. Osuđenik podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude po svom branitelju Krunoslavu Vuljaku, odvjetniku iz Koprivnice, zbog povrede „iz čl. 517. st. 3. ZKP/08“ (ispravno: čl. 517. st. 1. toč. 3.), s prijedlogom da se presuda suda drugog stupnja ukine i vrati tome sudu „uz uputu da donese novu presudu u kojoj će cijeniti nove dokaze obrane te istaknute olakotne okolnosti prilikom odmjeravanja kazne“. Zahtjevu je priložena dokumentacija (žalba i presude suda prvog i drugog stupnja).
3. Ujedno je u zahtjevu stavljen prijedlog za donošenjem rješenja o odgodi izvršenja kazne zatvora iz čl. 518. st. 5. ZKP/08.
4. Temeljem čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22,36/24 i 72/25 - dalje: ZKP), zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mirta Kuharić odgovorila je na zahtjev osuđenika s mišljenjem da isti nije osnovan. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.
5. Zahtjev nije osnovan.
6. U zahtjevu se tvrdi da je presuda suda drugog stupnja manjkava i nerazumljiva jer taj sud nije uzeo u obzir nove dokaze priložene uz žalbu (uplatnice od 16. prosinca 2024., 13. siječnja 2025. i 16. siječnja 2025.). Osim toga, razlozi drugostupanjske presude kojima se odbija osuđeniku cijeniti kao olakotno njegovo odlikovanje i učešće u Domovinskom ratu nisu razumljivi niti prihvatljivi iako je osuđenik tu činjenicu dokazao prilaganjem potvrde Ministarstva hrvatskih branitelja od 27. siječnja 2025. S obzirom da je sud drugog stupnja propustio odgovoriti na žalbene navode vezano za žalbenu osnovu zbog odluke o kazni, to je njegova presuda arbitrarna te je, osim povrede iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP, povrijeđeno i pravo obrane na obrazloženu sudsku odluku, kao sastavnice prava na pravično suđenje garantirano u čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. toč. 1. (ispravno čl. 6. st. 1.) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
7. Iz izloženog proizlazi da je zahtjev, iako se to izrijekom ne citira, podnesen i zbog povrede iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 2. ZKP ostvarene u drugostupanjskom postupku. Međutim, što se tiče ove povrede, treba reći da obrazloženje drugostupanjske presude nije arbitrarno u mjeri da bi to kompromitiralo pravičnost žalbenog postupka gledano u cjelini. Osuđenik je ostvario pravo na djelotvoran pravni lijek uz stručnu pomoć branitelja te mu je dana mogućnost nazočiti sjednici žalbenog vijeća (koju nije iskoristio), a sud drugog stupnja je u obrazloženju svoje presude jasno odgovorio na žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je pobijanu presudu ispitao i po službenoj dužnosti. Osim toga, drugostupanjski je sud odgovorio i na žalbenu osnovu zbog odluke o kazneni pod točkom 9. i 9.1. svoje presude pa se ne može zaključiti da je u postupku pred drugostupanjskim sudom teško prekršeno pravo osuđenika na pravično suđenje u smislu čl. 468. st. 2. ZKP.
8. Drugo je pitanje je li sud drugog stupnja u svojoj odluci dao odgovore na sve relevantne navode žalbe optuženika, kako mu nalaže odredba čl. 487. st. 1. ZKP, a koji propusti bi bili od utjecaja na presudu u smislu povrede iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP.
8.1. Prije svega, netočni su navodi da sud drugog stupnja uopće nije uzeo u obzir dokumentaciju priloženu uz žalbu optuženika. Nasuprot tome, tri uplatnice kojima je optuženik potkrijepio tvrdnju o naknadnom podmirenju dugovanja s osnova uzdržavanja svog mlt. sina PL, cijenjeni su u obrazloženju drugostupanjske presude u okviru žalbenog osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (točka 7. i 7.1.) pa se ne može tvrditi da sud drugog stupanja te podatke ignorira.
8.2. S druge strane, točno je da isti podaci nisu cijenjeni kao olakotna okolnost u okviru žalbenog osnova zbog odluke o kazni tj. sud drugog stupnja se o toj dokumentaciji ovdje nije izjasnio. Međutim, ovaj propust u obrazloženju presude drugostupanjskog suda nije od utjecaja na presudu s obzirom da se ne radi o namirenju dugovanja s osnova neplaćenog uzdržavanja u ovom kaznenog predmetu. Naime, osuđenik je, kako se citira u drugostupanjskoj presudi, prethodno u tri navrata pravomoćno osuđivan zbog istog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 počinjenog na štetu mlt. sina PL, a uplatnice koje je sada priložio uz žalbu, osim što ne sadrže preciznu svrhu uplate, očito se odnose na ispunjenje obveza uzdržavanja u okviru ranije izrečenih uvjetnih osuda. Takav zaključak nedvojbeno proizlazi iz službenog dopisa Općinskog suda u Varaždinu broj Kvm-89/2024 od 14. siječnja 2025. (list 129 spisa), ali i iz navoda osuđenikovog zahtjeva da je na ime uzdržavanja uplatio stanovite iznose „doduše za raniji period“. Zbog navedenog, dakle, ne radi se o novoj činjenici ili dokazu koji bi bio vezan za kriminalno ponašanje osuđenika u ovom postupku zbog čega propust suda drugog stupnja da tu okolnost ocijeni vezano za ovdje izrečenu kaznu, nije od utjecaja na presudu.
9. Nadalje, što se tiče navoda da je osuđenik bio učesnik Domovinskog rata odlikovan „Trolistom, Spomenicom domovinskog rata i Pohvalnicom Predsjednika Republike Hrvatske“, treba reći da se ne radi o novoj činjenici jer su ti podaci navedeni već u izreci prvostupanjske presude. Međutim, podnositelj zahtjeva smatra da su mu sudovi tu okolnost trebali cijeniti olakotnom jer se radi „..o notornoj činjenici ... da se uvijek i za sva kaznena djela cijeni kao olakotna okolnost“. S obzirom da sud drugog stupnja o tome daje „nepotpuno i nesuvislo obrazloženje“ proizlazi da „taj žalbeni razlog nije raspravljen“.
9.1. Nasuprot tome, iz obrazloženja drugostupanjske presude (točka 9.1.) proizlazi da taj sud izrijekom odbija cijeniti navedenu okolnost kao olakotnu iako, doista, izričajem koji je, gramatički gledano, očita posljedica pogreške u pisanju. Međutim, to ne znači da je sud drugog stupnja propustio dati razumljivi odgovor na navedeni žalbeni razlog kada je doprinos optuženika tijekom Domovinskog rata relativizirao prirodom samog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja te činjenicom da je optuženik specijalni povratnik koji „ignorira sudske odluke“.
10. Zbog toga, ne radi se o povredi čl. 487. st. 1. ZKP koja bi bila od utjecaja na presudu, već podnositelj, u stvari, traži preocjenu okolnosti relevantnih za odmjeravanje kazne i time problematizira utvrđeno činjenično stanje koje ne može biti predmetom rasprave u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka, kako jasno slijedi iz taksativno navedenih razloga u čl. 517. st. 1. ZKP.
11. Slijedom navedenog, zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude trebalo je kao neosnovan odbiti, u smislu čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP. Sukladno tome, nije bilo niti zakonskih uvjeta za odgodu izvršenja pravomoćno izrečene kazne zatvora u smislu čl. 518. st. 5. ZKP.
Zagreb, 18. prosinac 2025.
Predsjednik vijeća:
Žarko Dundović
