Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Pr-72/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji tog suda Ileani Bebek, u pravnoj stvari tužitelja ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Petra Jurčić Vujičić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Jurčić i Prpić j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika PIK VRBOVEC plus d.o.o., OIB: 41976933718, Vrbovec, Zagrebačka 148, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. studenoga 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.399,51 eura bruto, sa zateznom kamatom koja se određuje do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, i to:

- na iznos od 33,81 eura od 15. srpnja 2013.,

- na iznos od 138,79 eura od 15. kolovoza 2013.,

- na iznos od 153,78 eura od 15. rujna 2013.,

- na iznos od 97,76 eura od 15. listopada 2013.,

- na iznos od 109,18 eura od 15.studenoga 2013.,

- na iznos od 97,62 eura od 15. prosinca 2013.,

- na iznos od 58,68 eura od 15. siječnja 2014.,

- na iznos od 26,97 eura od 15. veljače 2014.,

- na iznos od 105,55 eura od 15. travnja 2014.,

- na iznos od 123,75 eura od 15. svibnja 2014.,

- na iznos od 110,11 eura od 15. lipnja 2014.,

- na iznos od 102,97 eura od 15. srpnja 2014.,

- na iznos od 10,37 eura od 15. kolovoza 2014.,

- na iznos od 179,84 eura od 15. rujna 2014.,

- na iznos od 263,78 eura od 15. listopada 2014.,

- na iznos od 121,29 eura od 15. studenoga 2014.,

- na iznos od 146,92 eura od 15. siječnja 2015.,

- na iznos od 70,37 eura od 15. veljače 2015.,

- na iznos od 130,71 eura od 15. travnja 2015.,

- na iznos od 89,32 eura od 15. svibnja 2015.,

- na iznos od 41,88 eura od 15. lipnja 2015.,

- na iznos od 180,35 eura od 15. srpnja 2015.,

- na iznos od 86,50 eura od 15. kolovoza 2015.,

- na iznos od 154,40 eura od 15. rujna 2015.,

- na iznos od 231,78 eura od 15. studenoga 2015.,

- na iznos od 191,76 eura od 15. prosinca 2015.,

- na iznos od 22,42 eura od 15. siječnja 2016.,

- na iznos od 143,94 eura od 15. veljače 2016.,

- na iznos od 117,92 eura od 15. ožujka 2016.,

- na iznos od 62,02 eura od 15. travnja 2016.,

- na iznos od 107,72 eura od 15. svibnja 2016.,

- na iznos od 53,08 eura od 15. lipnja 2016.,

- na iznos od 39,08 eura od 15. srpnja 2016.,

- na iznos od 61,39 eura od 15. kolovoza 2016.,

- na iznos od 169,90 eura od 15. rujna 2016.,

- na iznos od 128,66 eura od 15. studenoga 2016.,

- na iznos od 76,60 eura od 15. prosinca 2016.,

- na iznos od 95,09 eura od 15. siječnja 2017.,

- na iznos od 159,94 eura od 15. ožujka 2017.,

- na iznos od 80,33 eura od 15. svibnja 2017.,

- na iznos od 23,18 eura od 15. lipnja 2017., sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.987,50 eura sa zateznim kamatama od 18. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe istaknuta podneskom od 16. studenoga 2017.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika, svojeg bivšeg poslodavca PIK Vrbovec mesna industrija d.d. radi isplate dodataka na plaću, te u tužbi navodi kako je kod tuženika bio u radnom odnosu od 26. lipnja 2013. do 16. lipnja 2017. na radnom mjestu vozač, Sektor logistike, Služba transporta, te je na radu kod tuženika ostvario prekovremene radne sate, da je radio nedjeljom i blagdanom, noću i u drugoj smjeni, ali da mu tuženik nije u cijelosti isplatio dodatke koji mu pripadaju po ovim osnovama. Svakog mjeseca tuženik je tužitelju izvršio obračun osnovne plaće i obračun naprijed navedenih dodataka na temelju kojih je tužitelju isplaćena ukupna plaća. Međutim, tužitelj navodi kako mjesečni obračuni plaće i isplate nisu usuglašeni te je tuženik tužitelju isplaćivao manji iznos plaće od onog koji bi tužitelju pripadao da je tuženik obračun plaće vršio na ispravan način.

1.1. Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu u smislu odredbe članka 186.b Zakona o parničnom postupku jer ne raspolaže potrebnim podacima za postavljanje točno određenog tužbenog zahtjeva, već će isti po dostavi dokumentacije i nakon izvedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev.

2. Nakon izvedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je podneskom od 1. srpnja 2025. (list 397-398 spisa) specificirao tužbeni zahtjev u pogledu visine, po osnovi neplaćenih sati prekovremenog rada, rada nedjeljom i blagdanom, noću i u drugoj smjeni, za razdoblje od srpnja 2013. do lipnja 2017. kojim potražuje ukupni iznos od 4.399,51 eura bruto sve sa zateznim kamatama po mjesecima.

3. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da je od 26. lipnja 2013. do 16. lipnja 2017. tužitelj radio na radnom mjestu vozača, da se rad vozača sastoji od efektivnog rada i rada za vrijeme stajanja odnosno čekanja utovara, istovara i odmora, i da je taj rad u slučaju tužitelja odgovarajuće vrednovan i plaćen. Pri tome tuženik upućuje na Pravilnik o mjerilima rada za vozače cestovnog motornog vozila od 11. svibnja 2010. sa svim izmjenama i dopunama, i ističe da se kod vozača koji nisu ostvarili dovoljan broj ruta (da bi ostvarili ugovorenu bruto plaću) primjenjuje obračun po osnovi ugovorene plaće. Tuženik poriče da bi tužitelj ostvario prekovremene sate rada koji mu nisu plaćeni, te tvrdi da su u isplatnim listama tužitelja vidljiva uvećanja plaće 40% za rad nedjeljom, blagdanom i rad noću. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o radu na određeno vrijeme od 2. srpnja 2013. (list 7-8 spisa), Anex ugovora o radu od 27. srpnja 2013. (list 9 spisa), Anex ugovora o radu od 25. listopada 2013. (list 10 spisa), Anex ugovora o radu od 27. siječnja 2014. (list 11 spisa), Anex ugovora od 28. travnja 2014. (list 12 spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme od 19. svibnja 2014. (list 13-14 spisa), Anex ugovora o radu od 23. srpnja 2014. (list 15 spisa), Anex ugovora o radu od 28. listopada 2014. (list 16 spisa), Anex ugovora o radu od 30. siječnja 2015. (list 17 spisa), Anex ugovora o radu od 5. svibnja 2015. (list 18 spisa), Anex ugovora o radu od 31. srpnja 2015. (list 19 spisa), Anex ugovora o radu od 29. listopada 2015. (list 20 spisa), Anex ugovora o radu od 31. siječnja 2016. (list 21 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. svibnja 2016. (list 22-23), dopis od 16. lipnja 2017. (list 24 spisa), prijava o prestanku osiguranja (list 25-26 spisa), potvrda od 16. lipnja 2017. (list 27-28 spisa), obračun troškova putovanja (list 29-49, 62-70, 88-102, 206-207 spisa), isplatne liste (list 50-61, 72-87 i 205 spisa), isplatne liste i obračun radnog vremena (list 103-125 spisa), Kolektivni Ugovor Agrokor d.d. od 8. svibnja 2013. (list 131-143 spisa), Ugovor o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora od 8. svibnja 2013. (list 144-145 spisa), Pravilnik o radu PIK Vrbovec-Mesna industrija od 17. lipnja 2013. (list 146-158 spisa), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 17. lipnja 2013. (list 159-160 spisa), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 17. lipnja 2013 (list 161-162 spisa), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 17. lipnja 2013. (list 163 spisa), Pravilnik o mjerilima rada za vozače cestovnog motornog vozila od 11. svibnja 2010. (list 164-165 spisa), Cjenik rada i dnevnice u primarnom transportu (lis 166-167 spisa), Pravilnik o izmjenama Pravilnika o mjerilima rada za vozače cestovnog motornog vozila od 11. svibnja 2010. (list 168-173 spisa), evidencija radnog vremena (list 181-200 spisa), obračunske liste i obračun troškova putovanja (list 216-223 spisa), interna evidencija ulazaka i izlazaka od ožujka do lipnja 2017. (list 245-248 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 285-302 spisa), Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt- 23/9008-2 od 28. veljače 2023. (list 315 spisa), Povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo PIK VRBOVEC plus d.o.o. (list 331-331 spisa), nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka Lidije Tkalec Gradinščak iz društva Vještak Tkalec d.o.o. (list 339-385 spisa), očitovanje vještaka od 26. svibnja 2025. (list 396 spisa).

5. Tužitelj u svom iskazu u bitnome iskazuje da je kod prednika tuženika radio na radnom mjestu vozača u periodu od 26. lipnja 2013. do 20. lipnja 2017., dakle oko četiri godine. Radnici su imali karticu na kojoj se evidentirao dolazak i odlazak s radnog mjesta. Nakon što bi se kartica provukla pri dolasku na radno mjesto, preuzimalo se teretno vozilo, odnosno pričekalo utovar te se izlazilo s teretnim vozilom izvan kruga tuženika. Svakodnevno je radio dulje od predviđenog radnog vremena, čak se znalo dogoditi da mjesečno odradi i po 250-280 radnih sati. No, isto ne bi bilo navedeno u isplatnoj listi, već bi u istoj bilo navedeno 180 sati, a ostatak njegova rada nije bio prikazan u tuženikovim službenim evidencijama. Pa tako npr. kada bi bio upućen na vožnju do Splita, ujedno bi obavio i "usputne dostave" pa tako primjerice dostavu do Zadra, zatim do Gospića, do Karlovca, te naposljetku bi se vratio u [adresa], a trajanje istog puta bi bilo u trajanju od oko 21 sat, dok bi u tom slučaju tuženik mu priznao punu dnevnicu u trajanju 12 sati, a što bi značilo da je vozio samo od [adresa] do Splita i natrag. Po primitku prvog isplatnog lista reagirao je na način obračuna plaće i postavio je upit g. BN i g. TN ali mu isti nisu znali dati odgovarajući odgovor. Poznato mu je da su i ostali vozači pitali zbog čega im poslodavac ne isplaćuje određene prekovremene sate, no isti su vozači dobili istovjetne odgovore. Nitko od tuženikovih djelatnika nije mario za ovako odrađene prekovremene sate, već je proizlazilo da "ili radiš ili ne radiš".

6. Svjedok EN je u bitnome iskazao da je kod prednika tuženika radio na radnom mjestu direktora Službe planiranja transporta. Vozačima su neposredno nadređeni prometnici te isti dodjeljuju vozače i kamione, s obzirom na raspoloživost istih. Vozači kod tuženika su uglavnom obavljali dostavu unutar redovnog radnog vremena, koji je prvotno po potrebi počinjalo u 4,00 sata, a kasnije je uveden početak u 5,00 sati, te su vozači uglavnom bili gotovi s dostavom u 12.00-13.00 sati ali su ponekad znali obaviti i usputnu kratku dostavu. Tuženik se nastojao držati propisanog radnog vremena i propisanog fonda tjednih sati, odnosno mjesečnih sati. Prekovremeni sati su se evidentirali prije svega po prometnici putem predmetnih radnih lista koje su donosili vozači te su se isti podaci unosili u informacijski sustav. Dakle, informacijski sustav je mjerodavan za evidenciju radnog vremena vozača. Osim navedenog postoji podredno i drugi informacijski sustav koji funkcionira na način da svaki djelatnik tuženika prisloni karticu na odgovarajući uređaj te na taj način evidentira dolazak i odlazak s posla svakog djelatnika. No, kod drugog informacijskog sustava znalo se dogoditi npr. radnik zaboravi ili izgubi karticu pa bi se isti prijavio na porti tuženika i na taj način bi se evidentirala nazočnost na poslu. Svim vozačima su isplaćeni svi prekovremeni sati. Svi prekovremeni sati su uredno evidentirani kod tuženika i plaćeni.

7. Svjedok TN u bitnome je iskazao da je od listopada 2015. bio raspoređen na radno mjesto rukovoditelja Službe transporta s mjestom obavljanja rada u [adresa]. Poslovi dostave – transporta se obavljaju ovisno o vrsti posla i raspoloživim radnicima. Postoje tzv. sekundarni transporti (do kupaca) i primarni transporti, te je obje vrste transporta obavljao tužitelj. Na rute na koje bi vozač bio upućen kretalo se obično u 4,00 ili 5,00 sati ujutro te bi obično vozači se vraćali u krug tuženika u [adresa] oko 13,00-14,00 sati. Vozači su iste rute vozili unutar radnog vremena, dok bi prekovremeni sati bili evidentirani i priznati u vidu naknade za rutu. Osim potonjeg vozač bi dobio i dnevnicu, ovisno o ruti koju bi odvozio. Nazočnost radnika na radnom mjestu utvrđivala se na temelju putnog radnog lista, kojeg je po obavljenoj dostavi popunjavao vozač uz priloženi tahografski listić. Također kod tuženika su se koristile identifikacijske kartice kojima se evidentirao dolazak i odlazak radnika. Smatra da su isplaćeni svi prekovremeni sati koje su odradili vozači. Bilo je prigovora od strane pojedinih radnika zbog neisplaćenog prekovremenog rada, s time da je tužitelj samo jednom prigovorio zašto mu nije isplaćeno pola dnevnice.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP) ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Tužitelj je osnovano podnio stupnjevitu tužbu jer bez dostave dokumentacije i obračuna razlike plaće od strane tuženika, odnosno izvođenja financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, nije bio u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev.

10. Podneskom od 16. studenoga 2017. tužitelj je pored isplate razlike plaće po osnovi prekovremenog rada, rada nedjeljom i blagdanom, rada noću i u drugoj smjeni, potraživao i troškove prijevoza i dnevnicu u skladu sa internim aktima tuženika. Nakon isticanja novog tužbenog zahtjeva tuženik se nije očitovao već istaknuo kako u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda.

10.1. Odredbom članka 190. stavkom 1. ZPP propisano je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Nadalje, stavkom 2. istog članka propisano je kako nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe je potreban pristanak tuženika. Konačno, stavkom 3. propisano je da će se smatrati da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci.

10.2. K tome valja ukazati i na odredbu članka 191. stavak 1. i 3. ZPP prema kojima je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećih ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, dok tužba nije preinačena ako je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, a tužbeni je zahtjev ostao nepromijenjen, odnosno ako je tužitelj promijenio samo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva.

10.3. S obzirom da je tužitelj podneskom od 16. studenoga 2017. pored zahtjeva za isplatu razlike plaće zbog ostvarenih prekovremenih sati, rada nedjeljom i blagdanom postavio zahtjev i za isplatu troškova prijevoza i isplatu dnevnica, navedeno predstavlja preinaku tužbe u smislu članka 191. stavak 1. ZPP. Nadalje, po preinaci tužbenog zahtjeva tuženik se istoj nije izričito protivio već se, prema stavu ovog suda, upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi. Iz navedenih je razloga predmetnu preinaku trebalo dopustiti pa je odlučeno kao u rješenju.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi ostvarenih prekovremenih sati, rada nedjeljom i blagdanom, noću i u drugoj smjeni, te zahtjev za isplatu neisplaćenih dnevnica i troškova prijevoza.

12. Sporno je, je li prednik tuženika pravilno obračunao tužiteljevu plaću za ostvarene prekovremene sate rada, za rad nedjeljom, blagdanom, noću i u drugoj smjeni, te je li prednik tuženika u cijelosti isplatio tužitelju pripadajuće dnevnice i troškove prijevoza u utuženom vremenskom razdoblju.

13. Između stranaka nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod prednika tuženika PIK Vrbovec mesna industrija d.d. [adresa], na radnom mjestu vozača (Sektor logistike, Služba transporta) u razdoblju od 26. lipnja 2013. do 16. lipnja 2017. temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme zaključenog 2. srpnja 2013. i 19. svibnja 2014. (list 7 i 13 spisa) zbog (privremenog) povećanja opsega posla, i dodataka tim ugovorima o radu, koji su svi bili zaključeni na određeno vrijeme zbog (privremenog) povećanja opsega posla, te Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. svibnja 2016. (list 22-23 spisa).

13.1. Također nije sporno da je nad tuženikom PIK Vrbovec mesna industrija d.d. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1138/2017 od 10. travnja 2017. koje je dopunjeno rješenjem poslovni broj St-1138/2017 od 21. travnja 2017. otvoren postupak izvanredne uprave, zbog čega je sud rješenjem poslovni broj Pr- 136/2017-35 od 28. kolovoza 2019. odredio prekid ovog parničnog postupka. Na prijedlog tužitelja sud je rješenjem poslovni broj Pr-136/2017-46 od 24. listopada 2024. pozvao stečajnu masu iza Agrokor d.d. da preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari, nakon čega je sud istim rješenjem odlučio da se nastavlja prekinuti postupak u odnosu na slijednika tuženika stečajnu masu iza Agrokor d.d.

13.2. Podneskom od 24. siječnja 2024. stečajna masa iza Agrokor d.d. (kao društvo nastalo iza Agrokor d.d. u stečaju kojem je bilo pripojeno društvo PIK Vrbovec mesna industrija d.d.) dalo je suglasnost i pristalo na stupanje društva PIK Vrbovec plus d.o.o. u predmetnu parnicu umjesto stečajne mase iza Agrokor d.d., iz razloga što je na društvo PIK Vrbovec plus d.o.o. sa društva PIK Vrbovec mesna industrija d.d. prenesena sva imovina kao i sva potraživanja društva PIK Vrbovec mesna industrija d.d. sukladno članku 22. Nagodbe (donesene u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1138/2017) i članku 43. stavak 5. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku („Narodne novine“ broj 32/17). Sa stupanjem društva PIK Vrbovec plus d.o.o. u predmetnu parnicu suglasio se tužitelj na ročištu 29. siječnja 2025. (list 325 spisa).

14. Obzirom na razdoblje trajanja radnog odnosa tužitelja u konkretnom slučaju od 26. lipnja 2013. do 16. lipnja 2017. mjerodavni su propisi Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) za razdoblje do stupanja na snagu novog Zakona o radu 7. kolovoza 2014. („Narodne novine“ broj 93/14), zatim propisi Kolektivnog ugovora za Agrokor d.d. („Narodne novine“ broj 90/13) koji se počeo primjenjivati 1. svibnja 2013. i bio je zaključen na određeno vrijeme do pet godina, Pravilnik o radu od 17. lipnja 2013. i Pravilnik o mjerilima rada za vozače cestovnog motornog vozila sa cjenicima (list 164-167 spisa) koji se primjenjivao od 11. svibnja 2010. sa izmjenama i dopunama koje su se primjenjivale od 28. siječnja 2011., od 10. veljače 2012., od 8. veljače 2013., i od 6. ožujka 2014., i konačno Ugovor o radu na određeno vrijeme, sa svim dodacima i Ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

15. Iz Ugovora o radu od 2. srpnja 2013. i 19. svibnja 2014. (list 7 i 13 spisa) i Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. svibnja 2016. (list 22 spisa) tužitelja proizlazi da su isti sklopljeni sa prednikom tuženika za obavljanje poslova radnog mjesta vozača, Sektor logistike, Služba transporta (članak 2.), da radnik ima pravo na povećanu plaću u skladu s odredbama Kolektivnog ugovora i Pravilnika o radu (članak 3.), a trajanje redovitog radnog dana i radnog tjedna radnika određeno je Kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o radu. Navedene odredbe ugovora o radu nisu mijenjane niti kasnije sklapanim dodacima (anexima) između stranaka.

16. Prema odredbama Zakona o radu, za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću (članak 86. ZR/09 ili članak 94. ZR/14). Puno radno vrijeme radnika ne može biti duže od četrdeset sati tjedno. Ako zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu nije određeno radno vrijeme, smatra se da je puno radno vrijeme četrdeset sati tjedno. Radnik koji radi u punom radnom vremenu može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem u najdužem trajanju do osam sati tjedno, odnosno do sto osamdeset sati godišnje, samo ako je poslodavac, odnosno ako su poslodavci s kojima radnik već prethodno ima sklopljen ugovor o radu, radniku za takav rad dali pisanu suglasnost. (članak 43. ZR/09 ili članak 61. ZR/14.)

17. Prema Pravilniku o radu prednika tuženika, osnovna plaća radnika povećava se za svaku godinu ukupnog radnog staža za 0,5%. (članak 51.) U slučaju kada radnik zbog raspodjela radnog vremena, potrebe posla ili drugog razloga radi prekovremeno, nedjeljom ili noću ili u drugoj smjeni ima pravo na slijedeće povećanje plaće:

- noćnog rada 40%

- prekovremenog rada 60%

- rad nedjeljom 40%

- u drugoj smjeni 10%

Kad radnik radi na dane blagdana i neradne dane utvrđene zakonom, kao i na dan Uskrsa, ima pravo na plaću uvećanu za 50%. (članak 51.)

18. Iz iskaza samog tužitelja, kojeg sud prihvaća u cijelosti kao životnog i uvjerljivog, te iskaza svjedoka (EN i TN) u bitnome proizlazi da je tužitelj kao vozač postupao temeljem putnih radnih listova, koji po iskazima svjedoka, predstavljaju nalog poslodavca za rad, obzirom je tužitelj popunjavao radne listove temeljem rasporeda vožnje koje je prethodno sačinjavao poslodavac, odnosno postupao po takvim radnim listovima za vožnju koja je bila određena po rasporedu sačinjenom od strane tuženika.

19. Putni radni listovi temeljem kojih je prednik tuženika vodio evidenciju predstavljali su nalog poslodavca odnosno tuženika za rad tužitelju u utuženom periodu. Iz evidencije rada sastavljenoj temeljem putnih radnih listova na stranici 181-200 spisa, proizlazi da se u njoj navodi broj sati odrađenih, dan, vrijeme rute, vrijeme polaska i vrijeme dolaska vozila, vrsta transporta.

20. Da je tužitelj radio prekovremeno vidljivo je iz dostavljenih Tablica prekovremenih sati po putnim radnim listovima tužitelja (evidencija rada) iz kojih je jasno vidljivo koliko je tužitelj kojega dana u utuženom razdoblju radio prekovremeno, nedjeljom ili blagdanom, blagdanom ili noću, a koje tablice dostavljene po tuženiku sud prihvaća kao vjerodostojne, pri čemu upravo evidencije sadržane u putnim radnim listovima predstavljaju polazište za izračun potraživanja neisplaćenih iznosa tužitelju na ime prekovremenog rada.

21. Prema odredbi članka 65. ZR/14, radnik je u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad).

22. U konkretnom slučaju, rad tužitelja u utuženom periodu koji je odrađen duže od ugovorenog, predstavlja prekovremeni rad, pri čemu isti nije stalan, odnosno ne ponavlja se svaki radni dan kao redoviti rad duži od predviđenog radnog vremena, već prema potrebama posla i iznimnom povećanju opsega poslova, što je različito u određene dane, prema putnim radnim listovima. Takav je prekovremeni rad zbog izvanrednih situacija povećanja posla zahtijevao potrebu za dodatnim radom tužitelja kao vozača, te je po prirodi posla, a prema podacima u putnim radnim listovima, u konkretnim okolnostima pojedinog slučaja zahtijevao da tužitelj ranije dolazi na radno mjesto ili da ga kasnije napusti.

23. Dakle, i navedeni iskazi svjedoka u bitnome potvrđuju da se za dostave popunjavao putni radni list, da se određivalo kada će vozač doći temeljem rasporeda koji su vozači dobivali, te da se plaćao radnik po putnim nalozima, odnosno koliko su bili na dostavi.

24. Kako je utvrđeno da putni radni listovi predstavljaju nalog tužitelju kao vozaču za duži rad od ugovorenog radnog vremena zbog povećanog opsega posla, i to za vožnju koja je bila prethodno određena po rasporedu od strane poslodavca, odnosno da se radi o nalogu poslodavca za prekovremenim radom, a ne o samovoljnom postupanju radnika, to je temeljem istih i ostale dokumentacije u spisu, radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, izvedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje. Radi se o činjenicama za utvrđenje kojih je potrebno takvo stručno znanje kojim sud ne raspolaže, pa je izveden dokaz financijsko-knjigovodstveno vještačenjem po vještaku Tkalec d.o.o.

25. Vještak u nalazu i mišljenju od 17. travnja 2025. (list 339-385 spisa) prvo je precizirao koju je dokumentaciju koristio za potrebe vještačenja, te u nastavku i koje je pravne akte (propise) primijenio.

25.1. U pogledu isplate razlike plaće vještak polazi od ugovora o radu kojim su stranke ugovorile bruto plaću tužitelja na način da plaća čini umnožak koeficijenta i osnovice, a odnosi se na puno radno vrijeme i redoviti radni učinak. Prema odredbama članka 47. – 52. Pravilnika o radu osnovna plaća se uvećava za 0,5% za svaku godinu radnog staža, 40% za rad noću, 60% za prekovremeni rad, 40% za rad nedjeljom i 10% za rad u drugoj smjeni. Za rad na blagdan i neradne dane utvrđene zakonom radnik ima pravo na naknadu plaće i plaću uvećanu za 50%. Za rad na Uskrs radnik ima pravo na plaću uvećanu za 50%. Ako je ispunjeno više uvjeta istodobno, dodaci se kumuliraju. Isključuju se rad u dane blagdana i rad nedjeljom, kada radnik ostvaruje povoljniji dodatak. Za vrijeme blagdana, godišnjeg odmora i plaćenog dopusta radnik ima pravo na naknadu plaće u visini kao da je radio. Međutim, računskim putem je utvrđeno da je naknada plaće za blagdan obračunavana po cijeni redovnog rada, a naknade za godišnji odmor i plaćeni dopust u visini plaće za prethodni mjesec, pa će se ista metoda obračuna (koju je primijenio tuženik) primijeniti pri izračunu potencijalne plaće tužitelja. Navedenim propisima nije definiran rad u drugoj smjeni, pa će se broj sati odrađenih u drugoj smjeni, a koji su obračunati tužitelju primijeniti za izračun potencijalne plaće tužitelja. Nadalje, računskim putem je utvrđeno da je osnovna bruto plaća tužitelja u cijelom razdoblju iznosila 3.788,40 kuna, odnosno cijena 1 sata je iznosila 21,7724 kuna (3.788,40 kuna/174 h). Dodatak za minuli rad obračunat je za sve elemente plaće, pa će se isti uračunatu u cijenu 1 sata plaće. Iz dnevnih evidencija rada (koje je tuženik dostavio 11. listopada 2017.) proizlazi da tužitelj u spornom razdoblju nije bio na bolovanju.

25.2. Vještak je u svom nalazu i mišljenju sačinio dvije varijante obračuna razlike plaće za tužitelja:

- u varijanti 1, potencijalna plaća tužitelja te razlika između potencijalne i ostvarene plaće tužitelja koja u razdoblju od lipnja 2013. do svibnja 2017. bi iznosila 4.399,49 eura bruto,

- u varijanti 2, ako u sporno razdoblje treba uračunati i iznose u mjesecima u kojima je tužitelj ostvario veću plaću od potencijalne, razlika plaće bi iznosila 4.202,68 eura bruto.

25.3. Zatim je vještak naveo da iz dokumentacije koja prileži spisu nije bilo moguće utvrditi plaću tužitelja prema Pravilniku o mjerilima rada za vozače cestovnog motornog vozila.

25.4. U pogledu neisplaćenih troškova prijevoza vještak je uputio na odredbe članka 53. Kolektivnog ugovora za Agrokor d.d. prema kojem će poslodavac radniku osigurati kartu javnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla prijevoznim sredstvom koje je najjeftinije za poslodavca. Poslodavac može na prijedlog radnika umjesto karte javnog prijevoza isplatiti troškove prijevoza, ali samo u visini cijene koštanja karte javnog prijevoza koji je najjeftiniji za poslodavca do maksimalno 700,00 kuna. Iznimno od ovog stavka radnici koji nemaju mogućnost koristiti javni prijevoz ili im poslodavac nije osigurao prijevoz imaju pravo na stvarni trošak u visini cijene prijevoza koji imaju radnici koji rade na sličnoj udaljenosti. Prema odredbama članka 57. Pravilnika o radu PIK Vrbovec mesna industrija d.d. propisano je i da zbog odsutnosti s rada, kada radnik ima manji broj dolazaka na posao, ima pravo i na proporcionalnu cijenu prijevoza. Kako tužitelj nije definirao način na koji je dolazio na posao, a vještaku nije poznato je li na navedenoj relaciji od adrese stanovanja tužitelja do adrese sjedišta poslodavca tužitelja, postoji javni prijevoz, niti navedeno proizlazi iz spisa, u tom dijelu vještak nije mogao izvršiti obračun potencijalne naknade za prijevoz.

25.5. U pogledu neisplaćenih dnevnica vještak je uputio na odredbe članka 54. Kolektivnog ugovora za Agrokor d.d. prema kojima radniku upućenom na službeno putovanje (između ostalog) pripada dnevnica, time da u slučaju službenog puta u trajanju do 8 sati radnik nema pravo na dnevnicu, u slučaju službenog puta u trajanju od 8 – 12 sati radniku pripada 50% dnevnice, a u slučaju službenog puta duljeg od 12 sati radniku pripada puni iznos dnevnice, koja za službeni put u zemlji iznosi 170,00 kuna. Vještak nadalje navodi da se u spisu nalaze dvije evidencije rada tužitelja i to jedna iz koje je vidljivo dnevno vrijeme rada tužitelja od – do (list 181- 200 spisa) za cijelo sporno razdoblje te druga evidencija koja je sastavljana za svaki mjesec posebno (mjesečna evidencija) i nije dostavljena za cijelo sporno razdoblje. Međutim, navedene evidencije se ne podudaraju i nije jasno koja evidencija prikazuje stvaran rad tužitelja. Stoga prema dostavljenoj dokumentaciji nije moguće sa sigurnošću utvrditi koliko je tuženik trebao tužitelju platiti dnevnica i je li postoji razlika s te osnove.

26. Nakon primjedaba tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka u odnosu na naknadu troškova prijevoza (list 393 spisa), u dopunskom pisanom nalazu i mišljenju od 26. svibnja 2025. (list 396 spisa) vještak je naglasio da je pri vještačenju koristio podatke iz isprava koje prileže spisu predmeta, koje precizno navodi, uz primjenu relevantnih odredaba već citiranih pravnih akata (propisa), te je u cijelosti ostao pri svim navodima prethodnog nalaza i mišljenja. Dodatno, vještak je pojasnio da u pogledu isplate naknade troškova prijevoza sporno razdoblje čini cijeli radni odnos kod tuženika, te iz dostavljenih podataka vještak ne može utvrditi naknadu za prijevoz.

27. Tužitelj nadalje nije ustrajao u svojim primjedbama nego je na ročištu 3. studenoga 2025. povukao prigovor na nalaz i mišljenje vještaka. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao vjerodostojan i izrađen u skladu s pravilima struke, dokumentacijom u spisu te mjerodavnim propisima. Sud je prihvatio 1 varijantu potencijalne plaće tužitelja prema nalazu i mišljenju vještaka i da bi ta razlika između potencijalne i ostvarene plaće tužitelja u razdoblju od lipnja 2013. do svibnja 2017. iznosila 4.399,49 eura bruto, zbog toga što tuženik u konkretnom slučaju nije postavio protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prebijanja u odnosu na mjesece kada je tužitelj ostvario veću plaću od potencijalne (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.).

28. Kako je tužitelj podneskom od 1. srpnja 2025. konačno specificirao tužbeni zahtjev kojim potražuje iznos od 4.399,51 eura na ime isplate razlike plaće, tužitelj je time povukao tužbeni zahtjev u dijelu zahtjeva za isplatu na ime troškova prijevoza i dnevnica. Takvom povlačenju se tuženik nije protivio.

29. Po mišljenju ovoga suda tužitelj ne smije biti uskraćen za isplatu s osnova izvršenog rada, koji je nesporno izvršio, iz razloga jer tuženik kao poslodavac nije regulirao prekovremeni rad. Tužitelj je pojedinih mjeseci u utuženom razdoblju odradio više od redovnog radnog vremena, što proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka.

30. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan po osnovi neisplaćenih sati prekovremenog rada, rada nedjeljom, blagdanom ili noću, za ukupni iznos od 4.399,51 eura iskazano po mjesecima, sa zateznim kamatama tekućim na pojedini mjesečni iznos tekućim od dospijeća, za prethodni mjesec, te je presuđeno kao pod točkom I. izreke.

31. Tužitelj osnovano potražuje zateznu kamatu na temelju odredbe članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO), koja teče od svakog petnaestog u mjesecu u odnosu na iznos za prethodni mjesec, međutim isti je neosnovan u dijelu zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 22. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 115/16 i 106/18) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće, odnosno razlike plaće. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP. Trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa) na način da u situaciji kada je podnesena stupnjevita tužba, odlučna je vrijednost predmeta spora koja je bila u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje, a ne isključivo vrijednost predmeta spora iskazana u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu sve prema pravnom shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-412/2021-2 od 28. ožujka 2023.

32.1. Sukladno iznijetom, a budući novčani iznos tužbenog zahtjeva označava vrijednost predmeta spora, znači da u predmetu u kojem je došlo do povišenja tužbenog zahtjeva, kao što je riječ u predmetnom slučaju, mijenjala se i vrijednost predmeta spora, pri čemu će za određivanje naknade za pojedine poduzete parnične radnje biti odlučna vrijednost predmeta spora koja je bila u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

32.2. U ovom postupku vrijednost predmeta spora je od dana podnošenja tužbe 31. srpnja 2017. bila 10.000,00 kuna / 1.327,23 eura, a od zaprimanja podneska tužitelja od 1. srpnja 2025. iznos od 4.399,51 eura.

33. Sukladno navedenom tužitelj je imao trošak sastavljanja tužbe od 27. srpnja 2017. u iznosu od 100 bodova, te za zastupanja na ročištima od 16. studenoga 2017., od 23. siječnja 2018., od 15. ožujka 2018., od 29. siječnja 2025. i od 3. studenoga 2025. u iznosu od 100 bodova za svako, za zastupanja na ročištima od 28. rujna 2017. i od 11. listopada 2017. u iznosu od 25 bodova za svako, te za sastav podneska od 3. listopada 2017., od 16. studenoga 2017., od 12. veljače 2018., od 13. svibnja 2025. u iznosu od 100 bodova za svaki, te za sastav podnesaka od 22. studenoga 2017., od 12. siječnja 2018., od 29. svibnja 2018., od 6. veljače 2019., od 19. listopada 2021., od 28. listopada 2021., od 5. listopada 2022., od 18. prosinca 2023., od 18. veljače 2025., u iznosu od 25 bodova, a sukladno Tbr. 7., 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa), odnosno ukupno 1275 bodova. Cijeneći da je vrijednost jednog boda 2,00 eura u trenutku donošenja odluke o trošku za sve radnje u postupku, tužitelju je valjalo priznati trošak u iznosu od 2.550,00 eura, uvećan za 25% pdv-a iznosi 3.187,50 eura. Tužitelju je valjalo priznati i trošak vještačenja, koje je bilo potrebno provesti radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva u iznosu od 800,00 eura tj. sveukupno iznos od 3.987,50 eura, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

33.1. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 8. ožujka 2018., od 19. ožujka 2018., od 28. rujna 2018. i od 26. kolovoza 2019. jer su isti bili nepotrebni za predmetni postupak.

34. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP koji se sukladno odredbi članka 107. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22) primjenjuje i na postupke pokrenute i prije stupanja na snagu istog, a u visini određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO.

Velika Gorica, 18. prosinca 2025.

Sutkinja

Ileana Bebek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (članak 335. ZPP).