Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž R-129/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verica Kos, predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nedi Brčić, odvjetnici u Vinkovcima, protiv tuženika INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d., Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi naknade imovinske štete zbog ozljede na radu, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima Stalna služba u Županji poslovni broj Pr- 50/2020-65 od 9. listopada 2025., dana 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba tužiteljice PĐ i žalba tuženika INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima Stalna služba u Županji poslovni broj Pr-50/2020-65 od 9. listopada 2025. pod stavkom I. izreke, u dijelu pod stavkom II. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.097,95 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, te u dijelu kojim je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.718,75 EUR, i pod stavkom III. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima Stalna služba u Županji poslovni broj Pr-50/2020-65 od 9. listopada 2025. pod stavkom II. izreke u dijelu kojim je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 62,50 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, na način da se nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u daljnjem iznosu od 62,50 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbijaju se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe i zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe i odgovora na žalbu, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 28.447,12 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. I. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 6.097,95 EUR s pripadajućom zateznim kamatama (st. II. izreke), te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 8.281,25 EUR, uvećano za sudsku pristojbu na odgovor na tužbu i presudu, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđivanja do isplate (st. III. izreke).

2. Protiv navedene presude, stavka II. izreke u dijelu kojim je odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.781,25 EUR, žalbu je podnijela tužiteljica iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

3. Prvostupanjsku presudu, pod stavcima I. izreke, dijela pod st. II. izreke kojim mu je naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 6.097,95 EUR i pod st. III. izreke, žalbom pobija tuženik, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP.

4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika predlaže da ovaj sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi u pobijanom dijelu presudu suda prvog stupnja.

5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužiteljice djelomično osnovana.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Naime, prvostupanjski je sud iznio jasne i dostatne razloge o tome zašto je prihvatio varijantu obračuna financijskog vještaka kojim je utvrđena izgubljena zarada tužiteljice u iznosu od 28.447,12 EUR.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Predmet ovog spora je naknada štete zbog ozljede na radu, po kojoj osnovi tužiteljica potražuje iznos od 28.447,12 EUR. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao zaposlenica tuženika na poslovima radnog mjesta prodavač na benzinskoj postaji, na mjestu rada benzinska postaja BP Županja - Braće Radić, 24. rujna 2010. doživjela ozljedu na radu, u vidu zadobivanja teške ozljede kralježnice sa brojnim zaostalim posljedicama te teško i trajno narušenim zdravstvenim stanjem, zbog čega se nalazi na bolovanju od 27. rujna 2010. pa nadalje. Tužiteljica zbog pretrpljene ozljede trpi imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade koja predstavlja razliku između plaće koju bi primala da radi i naknade plaće koju prima za vrijeme bolovanja. Navodi da je u posljednja tri mjeseca prije bolovanja ostvarila plaću kako slijedi: za lipanj 2010. godine u iznosu od 1.223,87 EUR (9.221,24 kn), za srpanj 2010. godine u iznosu od 934,93 EUR (7.044,21 kn), te za kolovoz 2010. godine u iznosu od 917,90 EUR (6.915,92 kn), iz čega proizlazi da joj je prosječna plaća ostvarena u tri mjeseca prije bolovanja iznosila 1.025,57 EUR (7.727,12 kn) bruto, pa da ukupna razlika između prosječne bruto plaće u posljednja tri mjeseca prije bolovanja i izračunatoj bruto naknadi plaće prema uplaćenoj neto naknadi iznosi 28.447,12 EUR.

9. U ovom stadiju postupka ostalo je sporno je li sud trebao prihvatiti verziju izračuna vještaka koja se zasniva na potvrdi o prosječnoj plaći u spornom razdoblju od 5.166,25 kn, a prema kojem izračunu iznos izgubljene zarade iznosi 12.132,59 EUR, ili pak varijantu obračuna prema kojoj iznos izgubljene zarade iznosi 28.447,12 EUR. Naime, tuženik u žalbi ukazuje da je prema pravilima o naknadi štete tuženik dužan, ukoliko se utvrdi njegova odgovornost, reparirati štetu na način da obešteti tužiteljicu za razliku onih primanja koja bi tužiteljica imala da je radila, dakle prigovora zaključku suda prvog stupnja da se njezina primanja u spornom razdoblju u kojem nije radila utvrde u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca prije otvaranja bolovanja.

10. Prema odredbi čl. 95. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj, 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR) za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu radnik ima pravo na naknadu plaće, visina koje se prema st. 5. istog članka utvrđuje tim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a ako nije tako određena, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca.

11. Stoga je prvostupanjski sud pravilno temeljem čl. 95. st. 1. i 5. ZR utvrdio da u spornom razdoblju, u kojem se tužiteljica nalazila na bolovanju, ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca, te je slijedom toga pravilno prihvatio varijantu izračuna financijskog vještaka Mate Ivanovića od 11. srpnja 2025., prema kojoj ukupna razlika između predložene bruto plaće od 7.727,12 kuna i izračunate bruto naknade plaće prema uplaćenoj neto naknadi, u razdoblju od 1. svibnja 2016. do 30. travnja 2020. godine iznosi 28.447,12 EUR, čiji je nalaz prvostupanjski sud prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud.

12. Kako je prema čl. 95. st. 8. ZR naknada plaće, u smislu toga Zakona, naknada plaće u bruto iznosu koja se sastoji od iznosa za isplatu i javnih davanja iz plaće u skladu s posebnim propisima, pravilno je financijski vještak razliku u primanjima izračunao na temelju razlike između bruto plaće od 7.727,12 kuna i izračunate bruto naknade plaće prema uplaćenoj neto naknadi.

13. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica zbog predmetne ozljede na radu pretrpjela štetu u vidu izgubljene zarade u iznosu od 28.447,12 EUR, koju joj je tuženik kao poslodavac dužan naknaditi temeljem čl. 111. st. 1. ZR i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj, 71/14, 118/14, 154/14, 102/15, 94/18 i 96/18).

14. Stoga je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. izreke pobijane presude.

15. Tužiteljica žalbom pobija odluku o troškovima postupka, u dijelu kojim je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška u iznosu od 2.781,25 EUR (st. II. izreke presude).

16. Tužiteljici ne pripada trošak za sastav odgovora na žalbu od 24. lipnja 2020., jer je tuženica uspjela sa žalbom protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Pr- 50/2020-7 od 9. lipnja 2020., tako da se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje žalbenog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP), a kako je to pravilno utvrdi prvostupanjski sud.

17. No, suprotno zaključku suda prvog stupnja tužiteljici pripada trošak za sastav podneska od 9. rujna 2021. od 25 bodova temeljem Tbr. 8/4 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: OT), jer je tim podneskom udovoljila nalogu suda i dostavila broj svog tekućeg računa u banci, ali se ovdje ne radi obrazloženom podnesku, kako to pogrešno smatra tužiteljica, jer iako je u tom podnesku tužiteljica obrazlagala da je tuženik dužan čuvati isplatne liste, takvo obrazlaganje nije bilo potrebno, budući da je bila dužna dostaviti samo broj svog tekućeg računa, zbog čega joj ne pripada pravo na naknadu troška po Tbr. 8/1 OT, već po Tbr. 8/4 OT.

18. Pravilno je prvostupanjski sud odbio priznati tužiteljici trošak za sastav podneska od 22. kolovoza 2022., jer je tim podneskom tužiteljica prigovorila nalazu i mišljenju financijskog vještaka, iz razloga jer u svom nalazu nije uzeo u obzir uvećanje plaće s osnova godina radnog staža, a takav isti prigovor iznijela je i u podnesku od 10. lipnja 20022., za koji joj je prvostupanjski sud dosudio parnični trošak. Osim toga, takav je prigovor financijski vještak otklonio uz obrazloženje da se izračun uvećanja s osnova radnog staža ne može izvršiti.

19. Zahtjev tužiteljice za dostavu isprava nije bio potreban, kako to proizlazi iz rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-742/2020-2 od 11. svibnja 2021., kojim je ukinuto rješenje prvostupanjskog suda kojim je naloženo tuženiku da dostavi isplatne liste, uz obrazloženje da je tužiteljica svaki mjesec primala plaću, odnosno naknadu plaće, da nije ni tvrdila da joj tuženik nije svaki mjesec dostavljao obračunske liste, već samo da se oglušio na njezin poziv da joj u svrhu ostvarivanja prava na isplatu izgubljene zarade za vrijeme bolovanja dostavi objedinjene isplatne liste za sporno razdoblje pa da je stoga njezin zahtjev da joj tuženik preda isplate liste za sporno razdoblje neosnovan.

20. Slijedom svega iznesenog trebalo je tužiteljici priznati daljnji iznos parničnog troška od 25 bodova ili 50,00 EUR, s PDV od 25 %, 62,50 EUR, tako da je za taj iznos trebalo temeljem čl. 380. t. 3. ZPP preinačiti st. II. izreke presude u dijelu kojim je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, dok je temeljem čl. 380. t. 2. ZPP trebalo odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi st. II. izreke presude u dijelu kojim je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.718,75 EUR. Na dosuđeni iznos parničnog troška zatezne kamate teku od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP), po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

21. Tuženik nije uspio u ovom sporu, tako da je pravilno prvostupanjski sud odbio njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, pa je trebalo temeljem čl. 380. t. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. III. izreke presude, kao što je trebalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. II. izreke presude u dosuđujućem dijelu.

22. Tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troška za sastav žalbe, jer je u žalbenom postupku uspjela samo sa razmjerno neznatnim dijelom (166. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 154. st. 5. ZPP).

23. Tuženiku ne pripada pravo na naknadu troška za sastav žalbe jer nije uspio u žalbenom postupku (čl. 166. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

24. Tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troška za sastav odgovora na žalbu (čl. 166. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP), jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje žalbenog postupka. Naime, u odgovoru na žalbu tužiteljica ne iznosi ništa novo, što već nije tvrdila u prvostupanjskom postupku, čime se takav podnesak ne ukazuje svrsishodnim za odlučivanje u žalbenom postupku.

U Velikoj Gorici 18. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos