Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1251/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Škugora, predsjednika vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Adele Turkalj, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ĆL, [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice OL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Nenadu Mamuli, odvjetniku u Karlovcu, Ulica A. Vranyczanya 6, protiv tuženih ŽL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i RL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnici Dinki Dobrović Legović, odvjetnici u Karlovcu, Naselje Marka Marulića 10c, radi utvrđenja da određena imovina ne ulazi u ostavinsku imovinu, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-81/2025-7 od 14. listopada 2025., 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  je

I. Odbija se žalba tužiteljica ĆL i OL kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-81/2025-7 od 14. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljica ĆL i OL za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 537,50 EUR (pet stotina trideset sedam eura pedeset centi).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

”I. Odbija se tužbeni zahtjev 1. tužiteljice ĆL i 2. tužiteljice OL koji glasi:

''Utvrđuje se da kč. br. [katastarska čestica] kuća kućište sa 655 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] ne ulazi u sastav ostavinske imovine iza pok. JL, koji se vodi pred Općinskim sudom u Karlovcu poslovni broj: 25 O-1674/2019, već ista predstavlja isključivo suvlasništvo tužiteljica ĆL, [adresa], 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i OL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], što su tuženici ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i RL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama, a oni kao nasljednici iza pok. JL, kao i da im nadoknade ovim postupkom prouzročeni parnični trošak isplatom iznosa od 2.775,99 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena počev od donošenja presude tj. 13. studenog 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe'', radi neosnovanosti.

II. Nalaže se 1. tužiteljici ĆL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljici OL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da 1. tuženiku ŽL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženiku RL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknade parnične troškove u iznosu od 1.967,18 EUR (tisuću devet sto šest sedam eura i osamnaest centi), u roku od 15 dana.”

2. Protiv navedene presude tužiteljice su izjavile žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijevaju naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 537,50 EUR.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem da kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne predstavlja ostavinsku imovinu JL, već da je ista vlasništvo tužiteljica. Tužbeni zahtjev tužiteljice temelje na tvrdnji da su predmetnu nekretninu posjedovale kao nasljednice iza pok. KL, oca tužiteljice ĆL i supruga tužiteljice OL, koji da je tu nekretninu stekao diobom s braćom

5. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11,, 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju u žalbi ističu tužiteljice jer presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, a također je sud naveo materijalni propis koji je primijenio.

5.1. Tužiteljice u žalbi navodi da je sud ''skratio'' iskaze svjedoka SL, ML, VL i LL, koji su iskazivali u korist tužiteljica te da je potpuno pogrešno interpretirao iskaze svjedoka PL i IL, ali ne navodi u čemu bi se ta pogrešna interpretacija konkretno sastojala odnosno koje činjenice je sud propustio utvrditi na temelju iskaza navedenih svjedoka, niti to proizlazi iz stanja spisa. Stoga nije nađeno da bi zbog navedenoga bile počinjene bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju ističu tužiteljice, kao ni bitna povreda iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 8. ZPP, koju također sadržajno ističu.

5.2. Prema odredbi čl. 315. st. 3. ZPP sud može, nakon što se strankama omogući da se o tome izjasne, odlučiti da se ponovno ne saslušavaju svjedoci i vještaci i da se ne obavlja novi uviđaj, već da se pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza odnosno preslušaju tonske snimke pa time što je sud odbio njihov prijedlog za ponovnim saslušanjem svih svjedoka sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP, na koju sadržajno u žalbi također ukazuju tužiteljice.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je vlasnik predmetne čk. br. 916 k. o. [katastarska općina] ŠL sin JL iz [adresa],

- da se revizijom posjedovnog stanja 1951. godine ŠL sin JL iz [adresa], vodio i kao posjednik te nekretnine,

- da je susjedna kč. br. [katastarska čestica] revizijom posjedovnog stanja 1951. godine upisana kao posjed TL, [adresa], iz [adresa],

- da se u naravi na kč. br. [katastarska čestica] nalazi kuća (kbr. 28 prema kazivanju stranke), površine 79 m², nadstrešnica površine 15m², pomoćna zgrada površine 12m² i dio stare kuće u polovini (čija međa prelazi preko krova iste u dijelu površine od 27 m²), da kroz kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] prolazi služni put kojim se koristi poslužna kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok se na preostalom dijelu kč. br. [katastarska čestica] nalazi dvorište,

- da je iza pok. KL vođen ostavinski postupak pod brojem O-129/2005, da su na ostavinskoj raspravi **.**.2005. OL, supruga ostavitelja, VL, sin ostavitelja, ĐL, sin ostavitelja i ĆL, kćerka ostavitelja, suglasno utvrdili da imovinu ostavitelja predstavlja vlasništvo nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je nasljednikom proglašen sin VL, da su se ostali nasljednici odrekli prava na nasljednički dio te da ovdje tužiteljice u tom postupku nisu uopće tvrdile da utužena kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja ostavinsku imovinu iza pok. KL,

- da je rješenjem poslovni broj O-1674/2019-4 od 17. studenoga 2021. određen prekid ostavinskog postupka iza pok. JL (ABC) ABC, sina Ć (JL) i ovdje tužiteljice upućene da u roku od 30 dana pokrenu postupak protiv ostalih sunasljednika radi utvrđenja da nekretnina kč. br. [katastarska čestica] kuća kućište sa 655 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ne ulazi u ostavinsku imovinu ostavitelja,

- da tužiteljice u određenom roku tužbu nisu podnijele (već su je podnijele 13. prosinca 2022),

- da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-939/2022-3 od 10. studenog 2022. (prije O-1671/2019) utvrđeno da ostavinsku imovinu iza JL čini kč. br. [katastarska čestica] kuća kućište sa 655 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te da su nasljednicima proglašeni ĆL, OL, ŽL i RL, svaki u ¼ dijela.

6.1. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da tužiteljice nisu bile poštene posjednice predmetne nekretnine nakon smrti oca odnosno supruga KL jer su znale da on nije isključivi vlasnik, a niti jedini posjednik te čestice i da stoga nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisane odredbom čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 90/10, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP). Osim toga, također zaključuje da tužiteljice nisu dokazale da su one ili njihov pravni prednik AL stekle vlasništvo izvršenim ulaganjima u predmetnu kuću (građenjem) te da činjenica što je AL za života eventualno financirao određene radove na predmetnoj nekretnini sama po sebi ne daje dovoljnu osnovu za zaključak da bi time u cijelosti stekao vlasništvo te nekretnine, a isto tako ni tužiteljice, postavljanjem plastične stolarije i keramike.

7. Odluka prvostupanjskoga suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva je pravilna te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj odluci.

8. Prije svega treba reći da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužbeni zahtjev tužiteljice temelje na činjenici posjedovanja predmetne nekretnine nakon smrti svog oca odnosno supruga KL. Međutim, tijekom postupka tužiteljice su također navele da su se braća KL podijelila. Dakle, navode i činjenice potrebne za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla i tvrde da je taj pravni posao u cijelosti izvršen. Iako pritom određeno ne navode kada je do te podijele konkretno došlo, svjedok SL (sin KL) navodi da je do diobe između KL i TL te O i Ž došlo ''negdje 1975. ili 1980. godine'', u kojoj da su:

- sporna kuća i sjenik pripali O i AL, a

- drvena kuća i sjenik, gdje su tuženici, TL i R, kako to tvrde i 2. tužiteljica OL te svjedok VL (sin pok. KL i 2. tužiteljice OL te brat 1. tužiteljice ĆL). Navedenu činjenicu tuženici su tijekom postupka osporavali, tvrdnjom da je prednik tužiteljica AL, ''isplaćen parom volova'' 1966. godine, što dijelom potvrđuje i svjedok LL, navodeći da je kao ''seosku priču'' čuo da je FL isplatio KL.

8.1. Prema čl. 388. st. 2. ZVDSP, stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

8.2. Glede pitanja stjecanja prava vlasništva na temelju pravnog posla (od 1975. do 1980.) bio je na snazi Opći građanski zakonik (dalje: OGZ). Odredbom paragrafa 846. OGZ bilo je propisano da se o učinjenoj diobi mora sastaviti isprava te da dionik nekretnine dobiva stvarno pravo na svoj dio tek kada to pravo upiše u javne knjige, s time da pravni posao može konvalidirati unatoč nedostatku propisanog pisanog oblika, ako je ugovor u cijelosti ili u pretežnom dijelu ispunjen.

8.3. Budući da u ovom slučaju 2. tužiteljica i svjedoci SL i VL suglasno navode da su predmetna kuća i sjenik diobom pripali u vlasništvo O BL, a obje tužiteljice i svjedoci da je u spornoj kući, sve do smrti 1981. godine živio i ČL, ukazuje se pravilnim zaključak prvostupanjskoga suda da iz dokaza izvedenih tijekom postupka ne proizlazi da bi prednik tužiteljica, AL, diobom stekao vlasništvo cijele predmetne nekretnine jer istovremeno 2. tužiteljica i svjedoci SL i VL navode da su tom diobom sporne nekretnine pripale i NL, koji je također bio i u posjedu te nekretnine.

8.4. Međutim, 1. tužiteljica ĆL u iskazu navodi da je sporna nekretnina bila ''kuća njezina oca J' i da mu je ista pripada u diobi, dakle, ne navodi da je pripala i O. Nadalje navodi da je ''kuća u kojoj su tuženici'' pripala njihovu predniku FL. Stoga je u tom dijelu njezin iskaz suprotan iskazu 2. tužiteljice i svjedoka SL i VL. No, unatoč tome, 1. tužiteljica ĆL ipak potvrđuje da je u spornoj kući, osim njezina oca KL, sve do svoje smrti živio i njezin stric O, kao i činjenicu da su tu kuću stric O i njezin otac zajednički i sagradili. Budući da su i iskazi tužiteljica i navedenih svjedoka u odnosu na navedenu odlučnu činjenicu, koja se tiče provedene diobe, međusobno proturječni, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada iste nije prihvatio i ocijenio vjerodostojnima.

9. Suprotno žalbenim navodima, svjedok SL je u iskazu naveo da je kuću na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] gradio ČL, a da su mu pomagali AL i ostala braća, kao i ljudi iz sela, kako je to navedeno i u točki 10. obrazloženja pobijane presude. Isto je naveo i svjedok VL – da je spornu kuću gradio stric O, uz pomoć KL te da je ČL živio u predmetnoj kući sve do svoje smrti 1980. (odnosno 1981.) godine.

9.1. Točno je da je svjedok ML iskazivao u korist tužiteljica, kako to tužiteljice ističu u žalbi te tvrde da je sud isti ''skratio''. Međutim, u odnosu na navedeno treba reći da je iskaz navedenog svjedoka suprotan iskazima samih tužiteljica i svjedoka SL i VL. Naime, navedeni svjedok navodi da je AL u predmetnoj kući živio s 2. tužiteljicom OL i da O nije živio u toj kući, već u ''staroj kući broj 28A'', na posve drugoj čestici, što ne tvrde ni same tužiteljice, kao ni svjedoci SL i VL pa se iskaz navedenog svjedoka i prema ocjeni ovoga suda ukazuje pristranim. Stoga je pravilno postupio prvostupanjski sud kada ni njegov iskaz nije prihvatio, ocjenjujući ga ''nevažnim''. Naime, tužiteljice su u svojim iskazima navele da je u spornoj kući na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] živio O, koji je umro 1980-tih godina (odnosno 1981., kako to navodi svjedok IL – list 85 spisa, 1. tuženik ŽL – str. 133. spisa i svjedok PL – list 81 spisa), ali su pritom također tvrdile da je u tu kuću dolazio i KL i to vikendom i za vrijeme godišnjih odmora, a nakon 1995., kada je otišao u mirovinu, da je KL u predmetnoj kući živio sve do smrti 2004. godine. No, ni tu tvrdnju i prema ocjeni ovoga suda tužiteljice nisu s uspjehom dokazale. Naime, svjedok PL je izjavila da AL nikada nije živio u predmetnoj kući, već da je došao tek pred kraj života i da je u njoj umro (točka 11. obrazloženja), dok je svjedok LL naveo da je AL sve do odlaska u vojsku živio u drvenoj kući, s ostalom familijom, a da je nakon povratka iz vojske otišao iz sela i zaposlio se, kako to navodi i svjedok IL, ali da mu je poznato da je ''štalu'' (spornu kuću) 1960-tih godina zidao ZL ''za FL i O'. Iako svjedok LL nije imao saznanja o činjenicama u razdoblju od 1966. do 2014. jer je živio u [adresa], naveo je da mu je poznato da su kuću izgradili ČL te FL i njegova supruga jer je povremeno dolazio u mjesto. Svjedok IL je također potvrdio da je KL nakon vojske otišao iz sela ''za poslom'' i da nakon Nikoline smrti 1981. godine u spornoj kući više nitko nije živio, kao i da je KL ''tu bio kratko'' i da je 2004. umro. Dakle, nitko od nesrodnih i nezainteresiranih svjedoka nije potvrdio navode 1. tužiteljice da je predmetna nekretnina diobom u cijelosti pripala u vlasništvo njezinu ocu BL, kao ni da je cijelo vrijeme, od provedene diobe, AL dolazio u predmetnu nekretninu i istu držao u nesmetanom posjedu.

9.2. Tužiteljice su u spis broj O-1671/2019 iza pok. JL, sina Ć, zvanog K, koji je priklopljen ovom parničnom spisu i na temelju kojega je također donesena pobijana presuda, dostavile ugovor o opskrbi električnom energijom i korištenju mreže od 29. prosinca 2006. za obračunsko mjerno mjesto u [adresa], dakle tek nakon smrti KL pa ta isprava ne potvrđuje njihove navode da je njihov prednik cijelo vrijeme (od diobe) dolazio i bio u posjedu sporne nekretnine. Također su dostavile i potvrdu o podnijetom zahtjevu za izdavanje osobne iskaznice KL s adresom u [adresa] od 28. travnja 2004. Budući da je AL umro **.**.2004. (str. 175-176 spisa), ni ta isprava također ne potvrđuje njihove navode o njegovom dugotrajnom korištenju predmetne nekretnine, kao ni činjenica da su S i JL (zv. ŠL) Sudar živjeli u drugoj kući, na kbr. 29 (list 31-34 spisa O-1671/2019). Naprotiv, upravo su iskazi svjedoka IL i PL, koji su naveli da je AL u spornoj nekretnini živio tek kratko vrijeme prije smrti, u skladu s tim ispravama.

9.3. Međutim, neovisno o navedenome, treba reći da u okolnostima konkretnog slučaja, ni činjenica eventualnog dugotrajnog, nesmetanog, samostalnog posjedovanja predmeta spora, sama po sebi ne bi bila dovoljna za stjecanje prava vlasništva dosjelošću pa ni protekom zakonom propisanog vremena od 10 (čl. 159. st. 2. ZVDSP) odnosno 20 godina (čl. 159. st. 3. ZVDSP). Ovo stoga što je i u slučaju da je dioba među braćom doista provedena na način kako je u svojim iskazima opisuju 2. tužiteljica OL i svjedoci SL i ŽL, a uzimajući u obzir i način njezina posjedovanja nakon toga, njihov prednik AL očito znao da predmetna nekretnina tom spornom diobom nije pripala samo njemu u vlasništvo, već da je pripala u vlasništvo i sada pok. NL pa su to evidentno, posebno s obzirom na sadržaj njihovih iskaza, kao i iskaza svjedoka SL i ŽL, znale i tužiteljice, a koju okolnost je imao u vidu i prvostupanjski sud, kada je zaključio da nisu bile u poštenom posjedu predmeta spora (čl. 160. st. 3. ZVDSP).

9.4. Osim toga, sve i da je dioba među braćom ŽL doista provedena, u odnosu na žalbene navode također treba reći da tužiteljice u postupku uopće nisu tvrdile, a posljedično tome ni dokazivale, da bi suvlasnički dio NL po bilo kojoj pravnoj osnovi pripao isključivo u vlasništvo upravo BL. Pritom isto tako treba reći da su ovdje tužiteljice po punomoćniku te ovdje tuženik ŽL na ostavinskoj raspravi 20. srpnja 2020. (list 43 spisa poslovni broj O-1674/2019, kasnije O-939/2022) naveli kako nemaju saznanja o tome kada je ČL umro te da ''ne znaju njegove potomke'', što bi upućivalo na zaključak da je ČL imao potomke.

10. S obzirom na sve navedeno, žalbeni navodi tužiteljica su neosnovani te je pravilno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

10.1. Ostali žalbeni navodi nemaju uporišta u stanju spisa ni u mjerodavnim zakonskim odredbama pa nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

11. Budući da odluku o trošku tužiteljice ne pobijaju određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti, pobijanu presudu trebalo je potvrditi i u tom dijelu (čl. 365. st. 2. ZPP).

12. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu (točka I. izreke ove presude).

13. Budući da nisu uspjele sa žalbom, tužiteljicama ne pripada pravo na naknadi troškova postupka u povodu pravnog lijeka pa je, na temelju čl. 166. st. 1., u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP, takav njihov zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan (točka II. izreke ove presude).

U Velikoj Gorici 18. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor