Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-1173/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Požar kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Eos Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107 i Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB:81793146560, radi naknade štete, u povodu žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pn-61/2024-8 od 28. svibnja 2025., dana 18. prosinca 2025 .
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužitelja i ukida se rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pn-61/2024-8 od 28. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem odbačena tužiteljeva tužba podnesena tome sudu 17. siječnja 2023.
2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj bez navođenja razloga pobijanja, ali iz sadržaja žalbe zaključuje se da je podnesena zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno iz žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. točkom 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Prvostupanjski je sud donio pobijano rješenje navodeći kako je prethodnim rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-61/2024-4 od 14. studenoga 2024. tužitelj bio pozvan da u roku od osam dana ispravi tužbu na način da odredi tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, da navede činjenice na kojima temelji zahtjev te dokaze kojima utvrđuje te činjenice tako da se po tužbi može postupiti, pri čemu je tužitelj bio upozoren na posljedice ne postupanja po rješenju iz odredbe čl. 109. st. 4. ZPP-a, pa uvažavajući činjenicu da je tužitelj 27. prosinca 2024. dostavio podnesak u kojem nije uredio tužbeni zahtjev na način da bi se po njemu moglo postupati, prvostupanjski sud donosi rješenje o odbačaju tužbe.
6. Tužitelj u žalbi smatra rješenje nezakonitim, ističe da je već u podnesenoj protutužbi (sada tužbi, jer je razdvojena u zasebni spis) precizno naveo svoj zahtjev, te navodi da rješenje prvostupanjskog suda Pn-61/2024-4 od 14. studenoga 2024. nije osobno niti zaprimio.
7. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
8. Ispitivanjem pobijanog rješenja i postupka koji je prethodio donošenju istog utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti.
9. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da rješenje prvostupanjskog suda Pn- 61/2024-4 od 14. studenoga 2024., kojim se poziva na ispravak tužbe, tužitelj nije zaprimio, jer suprotno proizlazi ne samo iz dostavnice koja prileži spisu, već i iz činjenice da je tužitelj tom rješenju udovoljio podneskom od 24. prosinca 2024., te konačno i iz e mail poruke kojom tužitelj traži produljenje roka u kojemu će doći na sud potpisati podnesak, jer navedeno ne može učiniti zbog predstojećeg Božića i neradnih dana, pa podnesak dostavlja elektroničkom poštom bez potpisa.
10. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje, a potom i pogrešno primijenio odredbu čl. 109. ZPP-a donoseći pobijano rješenje, jer nisu postojali razlozi zbog kojih je trebalo uopće vraćati tužbu tužitelju na ispravak i dopunu, odnosno preciznije, po pravnom shvaćanju ovog suda, podnesena tužba (koja je istaknuta kao protutužba u predmetu toga suda Povrv- 191/2022) od samog je početka sadržavala dovoljno činjenica i dokaza da je sud po istoj mogao postupati, a nije bila niti nerazumljiva.
11. Naime, uvidom u njezin sadržaj razvidno je da tužitelj traži od tuženika isplatu iznosa koje smatra da je preplatio u razdoblju od 1. svibnja 2018. pa do 1. rujna 2021. jer mu je u navedenom razdoblju bilo uskraćeno pružanje ugovorenih usluga, pri čemu pravna osnova koju je naznačio tužitelj (naknada štete ili isplata nepripadno stečenog) nije odlučna, a niti je sud za istu vezan. Nadalje, iz podnesene tužbe je vidljivo da tužitelj mjesečne iznose traži prema priloženoj specifikaciji, sa zateznim kamatama od dana svake učinjene uplate po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a, što znači da je tužitelj, suprotno navodima prvostupanjskog suda iz pobijane odluke, naveo pravno odlučne činjenice, tako i na okolnost tih činjenica dostavio dokaze, pri čemu će se osnovanost njegovog zahtjeva naravno utvrditi po provedenom postupku. Pritom je sve navedene činjenice i dokaze tužitelj dodatno obrazložio svojim podneskom od 24. prosinca 2024. (list 15 spisa), koji je dostavio na poziv suda, a kako to u pobijanoj odluci navodi i sam prvostupanjski sud, precizirajući pritom u točki I toga podneska na koje iznose i od kojega datuma tužitelj traži zatezne kamate.
12. U kontekstu navedenog prvenstveno nije bilo mjesta vraćanju tužiteljeve tužbe na ispravak jer je bila razumljiva i s dovoljno istaknutih činjenica te predloženih dokaza, a potom, s obzirom da je tužitelj pozivu suda udovoljio podneskom od 24. prosinca 2024. i svoj zahtjev dodatno pojasnio, sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 109. st. 4. ZPP- a kada je, pogrešno smatrajući da je tužitelj vratio sudu tužbu bez ispravka odnosno dopune, istu odbacio.
13. Stoga je, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a valjalo uvažiti tužiteljevu žalbu te pobijano rješenje ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
U Varaždinu 18. prosinca 2025.
Sutkinja
Ivana Požar
