Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1471/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, te Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i suca Milka Samboleka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko – upravni odjel, protiv tuženika AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika iza pok. SF iz [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, povodom žalbe tužitelja podnesene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj P-926/2013 od 7. studenog 2017., dana 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja djelomično se odbija i djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-926/2013 od 7. studenog 2017.:

- djelomično potvrđuje i djelomično preinačuje tako da izreka presude pod točkom 1. izreke u cijelosti glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Ovr-624/06 od 27 veljače 2007. kojim je određeno namirenje zakonske zatezne kamate (procesne kamate) na zatraženu zateznu kamatu na pojedinačne novčane iznose iz prijedloga za ovrhu od 4. siječnja 2007. za razdoblje od 5. siječnja 2006. do 3. siječnja 2007.

Odbija se zahtjev za proglašenje nedopuštenosti ovrhe određen rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Ovr-624/06 od 27 veljače 2007. u preostalom dijelu"

- potvrđuje pod točkom 2. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki 1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Ovr-624/06 od 27. veljače 2007., dok je pod točkom II. izreke naloženo tužitelju da tuženiku isplati iznos od 2.500,00 kn.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud istu uvaži, te donese presudu kojom se ovrha proglašava nedopuštenom, te da se istom naknadi trošak.

3. Nitko nije odgovorio na žalbene navode.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

5. U ovoj pravnoj stvari predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-624/2006 od 27. veljače 2007. radi naplate novčane tražbine prednika tuženika kao ovrhovoditelja, koju čine neisplaćene zakonske zatezne kamate na iznose plaće kao glavnice za razdoblje od mjeseca siječnja 1994. do prosinca 1996., koje su tekle od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa plaće pa do isplate 5. siječnja 2006., a koje nisu izražene u apsolutnom iznosu, te naplate tražbine zakonske zatezne kamate na ukupni obračunati iznos navedenih dospjelih a neisplaćenih zakonskih zateznih kamata na glavni dug tj. plaću za naprijed navedeno razdoblje koja nije isplaćena prilikom isplate glavnice, a koja teče prema rješenju o ovrsi od 5. siječnja 2006. pa do isplate (tzv. procesna kamata).

6. Kako je u ovršnom postupku tužitelj osporio zahtjev pravnog prednika tuženika za naplatu tzv. procesne kamate, odnosno zakonske zatezne kamate na dospjele, a neisplaćene zatezne kamate na glavnicu koju je tijekom postupka tužitelj dobrovoljno platio, smatrajući da za to nema zakonskog osnova, te i u ovom postupku isto ističe kao razlog za nedopuštenost ovrhe, što bi predstavljalo djelomičnu nedopuštenost ovrhe, a ne nedopuštenost ovrhe u cijelosti kako to tužitelj traži zahtjevom, a ne osporava niti u ovršnom postupku niti u ovom postupku tražbinu neisplaćenih zakonskih zateznih kamata na glavnicu koje teku do 5. siječnja 2006., prvostupanjski sud tvrdi da je pravni prednik tuženika ovlašten zahtijevati naplatu dospjele neisplaćene zakonske zatezne kamate koja sada postaje glavnica, ali je ovlašten i zahtijevati tzv. procesnu kamatu na uglavničenu kamatu i to od dana podnošenja dana za isplatu 4. siječnja 2007. pa do isplate, slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

7. U žalbi tužitelj ističe da je protivno navodima prvostupanjskog suda tijekom ovršnog postupka isticao da je ovrha nedopuštena, te nakon što ga je sud uputio u parnicu, također neovisno o isplati iznosa predniku tuženika, da je ukazivao da isprava kojom se ovrha zahtijeva nije ovršna isprava. Osim toga ukazuje da nakon što je protiv rješenja o ovrsi pod brojem Ovr-871/05 od 11. srpnja 2005. dana 8. prosinca 2005. uložio žalbu u kojoj ističe nedopuštenost ovrhe a koju je Županijski sud u Šibeniku svojom odlukom broj: Gž-1026/2006 od 22. svibnja 2006. prihvatio te ukinuo navedeno rješenje i u obrazloženju ukazao na nejasnoće, tužitelj ponavlja da za istog ni tijekom ovršnog postupka ni u parničnom postupku nisu bile sporne samo kamate na navedeni iznos, već je za istog sporna ovrha u cijelosti, braneći tezu da iz činjenice da je isplatio glavnicu predniku tuženika sud izvodi pogrešan zaključak da su za istog sporne samo zatezne kamate.

8. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH – dalje: ZPP), obzirom da tužitelj ni sadržajno ne ukazuje na počinjenje ijedne bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da je ista opterećena ijednom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Nadalje, kako iz stanja spisa proizlazi da je po prijedlogu za ovrhu prednika tuženika od 29. lipnja 2005. prvostupanjski sud donio rješenje o ovrsi 11. rujna 2005 pod brojem Ovr-871/2005, koje je po žalbi ovršenika, ovdje tužitelja, ukinuto odlukom Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1026/2006 od 22. svibnja 2006. i predmet vraćen istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak, pa je prednik tuženika kao ovrhovoditelj podnio sudu ispravljeni prijedlog za ovrhu 4. siječnja 2007. tražeći samo isplatu zatezne kamate i procesnu kamatu na naznačeni iznos, jer je glavnicu ovršenik u međuvremenu platio, te je sud donio novo rješenje o ovrsi pod brojem Ovr-624/2006 od 27. veljače 2007., a ovršenik, ovdje tužitelj, u žalbi na to rješenje o ovrsi prigovara isplati tzv. procesne kamate, navodeći da ne postoji osnov za isplatu iste, dok izričito navodi da je rješenje osnovano u dijelu isplate zatezne kamate jer nije uplatio kamatu do 5. siječnja 2006. već je platio samo glavnicu od 147.265,80 kn, netočni su žalbeni navodi tužitelja da je on cijelo vrijeme pobijao rješenje o ovrsi u cijelosti, jer i iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da isti navodi da je osnovano rješenje o ovrsi za isplatu kamate na glavni dug, protiveći se samo isplati tzv. procesne kamate.

10. Osim toga, iako istaknuti prigovor u pogledu neosnovanosti tzv. procesne kamate ne predstavlja žalbeni razlog iz čl. 46. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00 – Odluka USRH, 173/03, 194/03 - ispravak, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ), već tužitelj kao ovršenik ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, prvostupanjski je sud sukladno pogrešnoj uputi Županijskog suda u Šibeniku od 14. siječnja 2013. zbog navedenog prigovora donio rješenje kojim je uputio tužitelja kao ovršenika na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe koja je određena rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-624/2006 od 27. veljače 2007. nedopuštenom, pa tužitelj, unatoč navedenom ima pravni interes za pokretanje ovog postupka i donošenja odluke o osnovnosti zahtjeva.

11. Stoga, kako tužitelj i u tužbi navodi da osporava samo procesnu kamatu na iznos neisplaćene zakonske zatezne kamate na glavnicu koju je tužitelj dobrovoljno platio, a pravilno zaključuje prvostupanjski sud da tuženici kao pravni slijednici pok. SF imaju pravo na procesnu kamatu od dana podnošenja zahtjeva tj. od 4. siječnja 2007. pa do isplate, a ne od 5. siječnja 2006. pa do isplate, sve primjenom odredbe čl. 31. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 – dalje: ZOO), te obzirom da je osnovan samo dio zahtjeva tužitelja, valjalo je primjenom odredbe čl. 373. toč. 2 i 3. ZPP-a djelomičnim prihvaćanjem žalbe istog preinačiti točku 1. izreke i suditi da je nedopuštena ovrha samo u odnosu na isplatu zateznih kamata na iznos neisplaćenih kamata za razdoblje od 5. siječnja 2006. do 3. siječnja 2007., dok je u preostalom dijelu odbijanjem žalbe tužitelja sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo potvrditi točku 1. pobijane presude, s time da je radi jasnoće u cijelosti citirana izreka presude.

12. Kako je ovaj sud djelomično preinačio pobijanu odluku, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o troškovima postupka.

13. Međutim, kako je tužitelj uspio samo s neznatnim dijelom zahtjeva zbog kojeg na njegovoj strani nije nastao posebni trošak, sukladno odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a pravilno je tužitelju naloženo da isplati na ime parničnog troška iznos od 2.500,00 kn (331,81 EUR-a) sukladno vrijednosti predmeta spora temeljem odredbe čl. 40. st. 5. ZPP-a a koji se odnosi na trošak zastupanja na ročištima 25. kolovoza i 14. rujna 2017. temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12,103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) sve uvećano za trošak PDV-a temeljem Tbr. 42. Tarife.

14. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijanjem žalbe tužitelja potvrditi i odluku o troškovima postupka pod točkom 2. izreke.

U Varaždinu 18. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun