1              Poslovni broj: Gž Ovr-210/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-210/2023-2

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ankici Matić, na temelju nacrta odluke više sudske savjetnice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A. B. d.d. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici T. O., odvjetnici iz Odvjetničkog društva O., R. i S. u Z., protiv ovršenice L. A. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku P. C., odvjetniku u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2261/2022-2 od 26. kolovoza 2022., 24. listopada 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2261/2022-2 od 26. kolovoza 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski je sud, na temelju ovršne javnobilježničke isprave odredio ovrhu na nekretninama upisanim u knjizi položenih ugovora Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, a koje nekretnine su sagrađene na kč.br. 6076/3, upisane u poduložak 12916, knjiga PU: V. N. i to stan broj 4 na I (devetom) katu lijevo, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 58,27 čm,  koja nekretnina se nalazi u stambenoj zgradi ..., Z.

 

2. Protiv rješenja o ovrsi pravodobno se žali ovršenica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, dalje: ZPP), u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20 dalje: OZ). Žalbenom sudu predlaže preinaku pobijanog rješenja na način da se odbije ovršni zahtjev kao neosnovan, podredno predlaže ukinuti rješenje o ovrsi i vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

3. Ovrhovoditelj nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ovršna isprava je Ugovor o kreditu broj: 116-53020628 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. travnja 2010., solemniziran po javnom bilježniku L. V. Č., pod brojem OV-4506/10 18. lipnja 2010., Aneks br. 1 uz Ugovor o kreditu broj 116-53020628 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 6. srpnja 2011., solemniziranog po javnom bilježniku Z. F., pod brojem OV-11928/11 26. srpnja 2011., koji su postali ovršni 26. ožujka 2021.

 

6. Sukladno odredbi čl. 23. toč. 5. OZ-a, ovršna isprava je, između ostalog, i ovršna javnobilježnička isprava, dok je prema odredbi čl. 28. st. 1. OZ-a javnobilježnička isprava ovršna ako je postala ovršna po pravilima koja uređuju ovršnost takve isprave.

 

7. Odredbom čl. 29. st. 1. OZ-a, propisano je da je ovršna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj označeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme dospijeća činidbe.

 

8. Ovrhovoditelj je uz prijedlog za ovrhu podnio i zemljišnoknjižni izvadak iz kojeg je vidljivo da je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenice, čime je udovoljeno uvjetu za određivanje ovrhe na nekretnini propisanom odredbom čl. 82. st. 1. OZ-a, u svezi odredbe čl. 83. OZ-a.

 

9. Izreka pobijanog rješenja o ovrsi sadrži sve opće (čl. 41. st. 1. OZ-a) i posebne (čl. 80. OZ-a) podatke potrebne za provedbu ovrhe.

 

10. Ovršenica u žalbi tvrdi kako nekretnina koja je predmet ovrhe predstavlja njenu jedinu nekretninu koja joj služi za stanovanje, zbog čega bi ovrha bila zabranjena. Međutim, kako to iz stanja spisa proizlazi, ovršenica je tu nekretninu stekla u vrijeme kad je na njoj već zasnovano založno pravo u korist ovrhovoditelja. Naime, ovršnu ispravu predstavlja ugovor o kreditu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na predmetnoj nekretnini od 15. travnja 2010. Iz ovršne isprave je razvidno da je korisnica kredita D. K., a založni je dužnik S. A., koji je u vrijeme sklapanja sporazuma bio zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine, dok je u vrijeme pokretanja ovršnog postupka vlasnica iste upravo ovršenica.

 

11. Prema tome, u vrijeme stjecanja vlasništva na predmetnoj nekretnini, ovršenici nije moglo ostati nepoznato da je ovrhovoditelj kao založni vjerovnik ovlašten namiriti svoju novčanu tražbinu iz vrijednosti predmetne nekretnine (čl. 83. OZ-a) pa ovršenica ne može u ovom postupku s uspjehom isticati navedene žalbene navode.

 

12. O prijedlogu za ukidanje klauzule ovršnosti ovršne isprave, kojeg je ovršenica istaknula u žalbi, nadležan je odlučiti sud, odnosno tijelo koje je tu klauzulu izdalo (čl. 36. st. 3. OZ-a).

 

13. O žalbenim navodima o nedopuštenosti ove ovrhe zbog visine tražbine i zbog zastarjelosti duga, odlučio je već prvostupanjski sud primjenom odredbi čl. 52. OZ-a.

 

14. Kako, dakle, prvostupanjski sud pri donošenju pobijanog rješenja o ovrsi nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a žalba nije dovela u pitanje zakonitost pobijanog rješenja, valjalo je, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, riješiti kao u izreci.

 

Split, 24. listopada 2023.