Poslovni broj: Pn-3015/2020-53

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Biserki Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EZ iz [adresa], OIB; 43862055222, zastupana po odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog društva ČZ i NZ, protiv tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupan po Daši Vrzić, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 18. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.520,38 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 16.11.2020. godine pa do isplate, kao i da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.870,67 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.12.2025. godine pa do isplate, a koje kamate su do 31. prosinca 2022. godine određene po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 31. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.11.2020 godine pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 21. svibnja 2020 .g. pretrpila štetu krećući se nogostupom u Ilici, te se dolaskom kod kućnog broja 13 spotaknula i pala te ozlijedila lijevo rame, obzirom da je na navedenom djelu nogostupa navedene ulice pločnik neravan jer ploče nogostupa nisu pravilno postavljene, odnosno virile su izvan svoga ležišta oko 10 centimetara. Budući da je tuženik odgovoran održavati nogostupe i ostale površine kojima se kreću pješaci na siguran način, štetu nastalu uslijed ovog štetnog događaja snosi tuženik. Ploča nogostupa koja viri iz svog ležišta i koja je pomična predstavlja opasnu stvar jer se o nju mogu spotaknuti prolaznici i ozlijediti se. Pad tužiteljice na ploči nogostupa, posljedica je neodržavanja nogostupa koji je dužan održavati tuženik sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu. Tužiteljica je prilikom štetnog događaja zadobila tjelesne povrede kao u medicinskoj dokumentaciji. Uslijed štetnog događaja tužiteljica je trpila i još uvijek trpi nematerijalnu štetu u vidu duševnih boli uslijed smanjenja životne aktivnosti, straha, te boli. Zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužiteljica konačno potražuje; iznos od 5.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, odnosno od 16.11.2020. godine pa do isplate, i to prema sljedećom specifikaciji; s osnova trajnih posljedica zbog smanjenja životne aktivnosti potražuje iznos od 2.000,00 eura, s osnova pretrpljenog straha iznos od 1.000,00 eura, s osnova pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 2.000,00 eura. S osnova pružene tuđe pomoći i njege kao imovinske nenovčane štete tužiteljica potražuje iznos od 520,38eura. Potražuje i naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako u osnovi tako i u visini. Osporava štetni događaj obzirom o istome nema nikakvog saznanja. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije obzirom tuženik nije nadležan za održavanje mjesta pada. Iz spisa nije jasna mikrolokacija pada tužiteljice. Ističe prigovor isključive krivnje tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja jer ista nije primijenila pažnju koja se očekuje. Spori visinu zatražene štete. Navodi kako do pada i nastale štete nije došlo zbog obustave ili neredovitog obavljanja usluga. Osporava uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastale štete, obzirom tužiteljica nije mogla zadobiti ozljede kako to navodi. Osporava tijek zakonski kamata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u preslike fotografija mjesta nezgode (list 7-15 spisa), u medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 16-24 spisa), proveden je očevid na licu mjesta (list 39-40 spisa), izvršen je uvid u dopis Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13.06.2024. (list 114 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudsko vještaku dr. Predrag Pavić (list 130-131 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem vještaka (list 158 spisa),

4. Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja, odgovornost tuženika, te visina tužbenog zahtjeva.

5. Da bi se utvrdila pasivna legitimacija, potrebno je prvo utvrditi i sam nastanak štetnog događaja, odnosno točno mjesto gdje se štetni događaj dogodio. Na tu okolnost proveden je očevid uz sudjelovanje tužiteljice i svjedoka.

6. Tužiteljica je na očevidu ukazala na mjesto nastanka štetnog događaja, a to je nogostup ispred Ilice 13, uz tramvajsku prugu. Na očevidu je bilo vidljivo kako se tamo nalaze 3 poveće pločice koje su uzdignute od ostalih, dok srednja po svojim rubovima ima i značajnih oštećenja. Tužiteljica je navela kako je tog dana hodala upravo južnom stranom Ilice u smjeru zapada te je dolaskom do mjesta štetnog događaja, a koji je netom opisan, kada je htjela prijeći ulicu, zapela na jednu od gore opisanih pločica i pala, dok se ne može sjetiti na kojoj se to točno pločici dogodilo. U tom trenutku iza nje je hodala njezina kćer, EZU, a koja je ispitana kao svjedok suglasno iskazivala kao i tužiteljica. Iste su također navele kako je navedenog dana bilo lijepo i sunčano vrijeme, kolnik je bio suh, dok je tužiteljica imala obuvene ravne cipele, te je nosila samo ručnu torbicu. U tom trenutku nije bilo puno ljudi obzirom je bilo 10 sati ujutro. Nakon pada svjedokinja je pozvala hitnu pomoć koja je brzo došla. Također su iskazale da je mjesto događaja u vrijeme provođenja očevida bilo isto kao i u trenutku nastanka štetnog događaja.

7. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze tužiteljice i svjedokinje obzirom su iste iskazivale sukladno jedna drugoj, no također i logično i životno te sud nije imao nikakvog razloga posumnjati u istinitost njihovih iskaza, te smatra da je tužiteljica dokazala činjenicu da je pala na pločniku jer je zapela na jednu od tri uzdignute pločice koje su se tamo tada nalazile, a što je uzrok pada tužiteljice.

8. Mjesto pada tužiteljice, a radi se o nogostupu u ulici Ilica predstavlja nerazvrstanu cestu u smislu odredbe čl. 98 i čl. 100 Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014 i110/19 ).

9. Slijedom navedenog, sud smatra neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika u smislu odredbe čl. 107 Zakona o cestama u svezi odredbe čl. 4 st. 2 Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 68/18 i 32/20). Odredbom članka 23. st. 1 Zakona o komunalnom gospodarstvu određuje da se pod održavanjem nerazvrstanih cesta podrazumijeva skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom cijele godine na nerazvrstanim cestama, uključujući i svu opremu, uređaje i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i prometne sigurnosti na njima (redovito održavanje), kao i mjestimičnog poboljšanja elemenata ceste, osiguravanja sigurnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa (izvanredno održavanje), a u skladu s propisima kojima je uređeno održavanje cesta.

10. Iz navedenog je jasno da tuženik nije ispunio svoje naprijed opisane obveze održavanja javne površine.

11. Slijedom navedenog, te kako nogostup kojim se tužiteljica kretala na dan štetnog događaja nije bio održavan na način da bi se popravilo uzdignuće tri ploče po kojima pješaci hodaju, uslijed čega je tužiteljica, unatoč prilagođenom kretanju, te primjerenoj obući koju je imala za predmetne vremenske uvjete pala i pretrpjela ozljedu, u smislu odredbe čl. 1049 i čl. 1084 sve Zakona o obveznima odnosima ("Narodne novine" br. 35/05 i 41/08 dalje u tekstu ZOO, a u svezi ranije navedenih odredaba Zakona o cestama i Zakona o komunalnom gospodarstvu, sud nalazi tuženika isključivo odgovornim za predmetni štetni događaj.

12. Kako je sud utvrdio da je tuženik propustio održavati mjesto štetnog događaja, te da nije dokazao krivnju na strani tužitelja, to je isti temeljem odredbi čl. 1045 i 1063 ZOO-a odgovoran tužiteljici naknaditi štetu.

13. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz uvidom u medicinsku dokumentaciju tužiteljice te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem.

14. Uvidom u medicinsku dokumentaciju, te iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka sud je utvrdio da je tužiteljica dana 03. siječnja 2015. godine uslijed pada zadobila iščašenje lijevoga humeroskapularnoga zgloba, te prijelom velikog tuberkula lijeve nadlaktične kost. Inicijalna medicinska skrb tužiteljici je pružena na dan štetnoga događaja u hitnoj kirurškoj ambulanti Klinike za traumatologiju KBC Sestre milosrdnice u Zagrebu. Provedeno je ambulantno liječenje po kirurgu-traumatologu i fizijatru, uz navedenu dijagnostičku obradu, te višekratnu ambulantnu fizikalnu terapiju. Po završetku liječenja, kod tužiteljica su zaostale opisane subjektivne tegobe i kliničkim vještačkim pregledom utvrđen opisani klinički status.

15. Bol jačega intenziteta trajala je 3 dana, srednje jakoga intenziteta 3 tjedna, slabijega intenziteta 4 tjedna.

16. Tzv. primarni strah (u trenutku ozljeđivanja i neposredne životne opasnosti) bio je intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah (radi zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica) jačega intenziteta trajao je 1 dan, srednje jakoga intenziteta 10 dana, slabijega intenziteta 20 dana.

17. Smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice cijeni 10 %, u kojem obimu će trpjeti duševne boli i morati ulagati pojačane napore u svakodnevnome životu.

18. Tuđa pomoć i njega tužiteljici je bila potrebna 3 sata dnevno prvih 2 tjedna po ozljeđivanju. Nakon toga tužitelju je bila potreba tuđa pomoć 2 sata dnevno tijekom naredna 4 tjedna.

Naruženosti nema.

19. Na prigovor tuženika vještak se usmeno očitovao te naveo kako u odnosu na navod tuženika u prvom dijelu prigovara da vještak nije dovoljno cijenjeno to što je tužiteljica starije životne dobi te što je prilikom pada ozlijedila lijevo rame, a u svakodnevnom životu se dominantno koristi desnim, kako su pri izradi nalaza i mišljenja u obzir uzete sve relevantne činjenice, uključujući i životnu dob kao i činjenicu da se radi o ozljedi nedominante ruke. U odnosu na prigovor na ocjenu trajanja intenziteta straha pri iskazanom nalazu i mišljenju, vještak navodi da je navedena ocjena iskazana korektno, uvažavajući pritom vrstu ozljede tijek oporavka odnosno kronologiju liječenja kao i anamnestičke podatke dobivene tijekom kliničkog pregleda. U odnosu na ocjenu trajanja intenziteta bolova gdje tuženik navodi kao argument činjenicu da su lijekovi protiv bolova tužiteljici propisivani prema potrebi te da na zadnjem kontrolnom traumatološkom pregledu utvrđena manja bolnost, vještak navodi kako je pri ocijeni trajanja intenziteta bolova uzeo u obzir činjenicu da se kod tužiteljice radilo o teškoj ozljedi lijevoga ramena sa prijelomom koštanog dijela i potpunim isčašenjem ramenog zgloba. Pri takvoj ozljedi pored koštane traume dolazi do trganja zglobne kapsule i ostalih mekotkivnih struktura u području zgloba. Obzirom na navedeno jasno je zašto su bolovi ocijenjeni na način naveden u nalazu i mišljenju. Nakon ovakve ozljede povremeni bolovi manjeg i srednjeg intenziteta se mogu pojavljivati i duži period od ocijenjenoga. I na kraju, prigovara tuženika na ocjenu tuđe pomoći, navodi kako smatra da je i ovaj segment ocijenjen korektno, obzirom da je tužiteljica u većini svakodnevnih aktivnosti imala potrebu koristiti obje ruke, a obzirom na ozljedu iz štetnog događaja to nije bila u stanju.

20. Nakon ovakvog očitovanja vještaka, tuženik nije imalo daljnjih prigovora niti dokaza, stoga sud zaključuje da je isti suglasan s nalazom i mišljenjem vještaka, dok sud nije imao razloga sumnjati u istinitost i stručnost nalaza i mišljenja vještaka, obzirom je isti logičan i životan te dat od strane stručne osobe.

21. Slijedom svega navedenog, sud je mišljenja kako je kod tužiteljice u predmetnom štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti u smislu odredbe čl. 19 i čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08; dalje u tekstu ZOO), koja povreda se očituje u povredi prava na zdravlje obzirom na ozljede tužiteljice. Sijedom navedenog, po mišljenju ovog suda tužiteljici pripada pravična novčana naknada u smislu odredbe čl. 1100 st. 1 i 2 ZOO-a, obzirom na zadobivenu ozljedu u predmetnom štetnom događaju, koja je bila popraćena strahom i bolovima radi čega je tužitelju nanesena povreda prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje koje opravdavaju dosuđene pravične novčane naknade.

22. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah i trajne posljedice. One su u smislu čl.1100.st.2.ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

23. Prema ocjeni ovog suda svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu biti sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Stoga radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju o kojem ovaj sud odlučuje u ovoj parnici potrebno je procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

24. Cijeneći intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova sud je tužiteljici po ovom osnovu kao pravičnu novčanu naknadu dosudio iznos od 1.600,00 eura, dok ju je odbio sa zahtjevom za isplatu iznosa od 400,00 eura.

25. Cijeneći opseg i intenzitet pretrpljenog straha, a kroz sve okolnosti slučaja, sud je tužiteljici po ovom osnovu kao pravičnu novčanu naknadu dosudio iznos od 900,00 eura dok ju je po tom kriteriju odbio sa zahtjevom u iznosu od 100,00 eura.

26. Cijeneći stupanj umanjenja životne aktivnosti, sud je tužiteljici s osnova duševnih bolova radi smanjenja životne aktivnosti, imajući u obziru narav i posljedice ozljede kao pravičnu novčanu naknadu dosudio iznos od 1.500,00 eura, dok ju je odbio sa zahtjevom u iznosu od 500,00 eura.

27. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelj pravo na pravičnu novčanu naknadu, to je sud tužiteljici na ime neimovinske štete dosudio iznos od 4.000,00 eura, dok ju je odbio u iznosu od 1.000,00 eura.

28. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu imovinske štete, sud je primijenio članak 1089.točka 2 ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi imovinsku štetu.

29. Iz postavljenog zahtjeva te nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da tužiteljica kao cijenu pružanja tuđe pomoći i njege traži iznos od 5,31 euro po satu. Primjenjujući odredbu čl. 223. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 148/11 i 25/13; dalje u tekstu ZPP), sud smatra kako je gore navedena visina opravdana, a imajući u vidu da se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada. Slijedom toga, sud je tužiteljici i po osnovi traženja naknade za tuđu pomoć i njegu dosudio ukupno zatraženi iznos od 520,38 euro, imajući u vidu cijenu sata i opseg potrebe za tuđom pomoći i njegom (ukupno 98 sati), te imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka.

30. Dakle, sud smatra da tužiteljici pripada ukupna naknada štete u iznosu od 4.520,38 eura, dok ju je odbio sa zahtjevom u iznosu od 1.000,00 eura.

31. Tužiteljica ima pravo na kamate sukladno čl. 29. st.1. ZOO-a, a u svezi s čl. 1086. i 1103. ZOO-a.

32. Čl. 1103. ZOO-a određeno da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako je liječenje tužiteljice, a što proizlazi iz medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu, a poglavito iz nalaza i mišljenja vještaka dovršeno 01.07.2020. godine, dok je tužba podnesena dana 16.11.2020. godine, to su tužiteljici kamate na neimovinsku štetu dosuđene od dana podnošenja tužbe, a kako tužiteljica i potražuje.

33. U odnosu na nenovčanu imovinsku štetu, sud smatra kako tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate na istu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, u ovom sluačju tužbe, a što je u skladu i s odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 1568/2015 od 12. lipnja 2019. godine, Rev 934/2014 od 5. travnja 2017. godine i Rev 550/2014 od 18. studenoga 2015. godine gdje je Vrhovni sud RH zauzeo stav kako je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu štetu, sud dužan cijeniti odredbu članka 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje ZOOP), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

34. U odnosu na navod tuženika kojim isti osporava uzročno posljedičnu vezu, na tu okolnost tuženik nije predložio provođenje dokaza, dok sud smatra da je ista utvrđena provedenim dokazima u ovom predmetu.

35. Sud je tužiteljici dosudio trošak postupka temeljem čl. 154. ZPP-a, a prema važećoj prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika i to: za sastav tužbe prema Tbr 7/1 100 bodova, za sastav podneska od 16.12.2020. godine prema Tbr 8/1 100 bodova, za pristup na ročište dana 11.11.2021 g. prema Tbr 9/1 100 bodova, za pristup na očevid prema Tbr 9/7 100 bodova, za sastav podneska od 14.04.2022. godine prema Tbr 8/3 25 bodova, za sastav podneska od 25.04.2022. godine prema Tbr 8/3 25 bodova, za pristup na ročište dana 03.02.2025 g. prema Tbr 9/1 100 bodova, za sastav podneska od 10.02.2025. godine prema Tbr 8/3 25 bodova, za sastav podneska od 16.06.2025. godine prema Tbr 8/1 100 bodova, za pristup na ročište dana 11.11.2025 g. prema Tbr 9/1 100 bodova, što ukupno čini 775 bodova, odnosno 1.550,00 eura, što uvećano za iznos PDV-a čini ukupan iznos od 1.937,50 eura. Tom iznosu pridodan je trošak predujma za očevid u iznosu od 49,48 eura, te trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura, trošak pristojbe ne tužbu u iznosu od 71,67 eura i na presudu u iznosu od 50,82 eura, tako da ukupan iznos dosuđen tužiteljici iznosi 2.309,47 eura.

36. Sukladno čl. 154 st. 2 -a, sud je prilikom određivanja uspjeha u sporu uzeo u obzir uspjeh tužitelja u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, no također je uzeo u obzir i uspjeh tužitelja u odnosu na osnovu zahtjeva, a iz čega proizlazi da je tužitelj uspio u omjeru od 81%, te mu je tako i dosuđen iznos od 1.870,67 eura. Kamate na dosuđeni iznos dosuđene su sukladno čl. 151 st. 3 ZPP-a.

37. Temeljem čl. 155 ZPP-a sud tužiteljici nije dosudio trošak sastava podnesaka od 08.03.2023., 15.12.2023., 22.12.2023. 04.01.2024., 20.03.2024., 05.06.2024., obzirom smatra da isti nisu vili potrebni radi vođenja parnice.

38. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 18. prosinca 2025. godine

Sudac

Biserka Pavković Fućak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužitelj po punomoćniku

tuženik po punomoćniku