REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-373/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Tihane Bokan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog SĆ, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenog SĆ, podnesenoj protiv rješenja (pogrešno navedeno: "presuda") Općinskog suda u Novom Zagrebu od 29. kolovoza 2025. broj Kv-51/2025-55, u sjednici održanoj 18. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđenog SĆ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem (pogrešno navedeno: "presuda"), na temelju članka 498. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), odbijen je zahtjev osuđenika za obnovu kaznenog postupka, podnesen na temelju članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08.
1.1. Kazneni postupak, za koji se traži obnova, okončan je pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 29. listopada 2021. broj K-303/2020-25 i presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 9. ožujka 2023. broj Kž-38/2022-10. Ovom pravomoćnom presudom je SĆ proglašen krivim zbog produljenog kaznenog djela prijevare, iz članka 236. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11., te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i deset mjeseci.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni SĆ osobno, zbog "bitne povrede kaznenog postupka", pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, "pogrešne primjene materijalnog kaznenog prava", "povrede ustavnog prava iz članka 31. stavka 1. Ustava RH" te zbog "povrede ustavnog prava na pošteno i nepristrano suđenje", s prijedlogom "razmotriti novonastale okolnosti i uzeti ih u obzir prilikom odlučivanja".
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba je neosnovana.
5. Nije u pravu žalitelj kada, sadržajem žalbe, upire na bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točaka 7. i 11. ZKP/08.
5.1. Ističe se žalitelju kako je posve nejasno njegovo pozivanje na odredbu članka 468. stavka 1. točke 7. ZKP/08., kojom je propisano postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka ako sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe. Žalitelj za ovu povredu ne navodi nikakvu argumentaciju, niti se to može razabrati iz sadržaja žalbe.
5.2. Isto tako, protivno neobrazloženim žalbenim navodima, izreka pobijanog rješenja nije nerazumljiva, a sud prvog stupnja je, u pogledu odlučnih činjenica, označio jasne razloge na kojima zasniva svoju odluku. Žalitelj zapravo osporava valjanost izloženih zaključaka, ali time ne iznosi argumente za bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., već prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Žalitelj nije u pravu niti kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., koju nalazi u navodnom propustu prvostupanjskog suda da postupi prema članku 474. stavku 1. ZKP/08., jer je donio pobijanu odluku bez da je osuđenikov zahtjev dostavio na mišljenje državnom odvjetniku, pa da je time povrijeđeno osuđenikovo pravo obrane.
6.1. Napominje se žalitelju kako se odredba članka 474. stavka 1. ZKP/08. ne odnosi na problematiku istaknutu u žalbi osuđenika, već na postupanje drugostupanjskog suda prilikom zaprimanja spisa povodom žalbe podnesene protiv presude, odnosno rješenja. Neovisno o tomu, netočne su ove tvrdnje žalitelja jer je iz spisa predmeta vidljivo da je prvostupanjski sud, pravilno postupajući prema članku 506. stavku 2. ZKP/08., osuđenikov zahtjev za obnovu dostavio nadležnom državnom odvjetniku, koji u dodijeljenom roku od osam dana nije dostavio svoje očitovanje na zahtjev osuđenika.
7. Žalitelj nije u pravu niti kada se, navodom o "pogrešnoj primjeni materijalnog kaznenog prava", žali zbog povrede kaznenog zakona. Žalitelj ne navodi koju povredu kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08. ima u vidu, a to se ne može iščitati niti iz sadržaja žalbe, jer istaknuta žalbena osnova ni na koji način nije argumentirana.
8. Nasuprot daljnjim tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako okolnosti koje se navode u zahtjevu u jednom dijelu nisu nove, a u drugom segmentu nemaju takav značaj da bi, očito, dovele do izricanja blaže kazne.
6. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na odredbu članka 498. stavka 1. točke
4. ZKP/08., prema kojoj se pravomoćna presuda može preinačiti bez obnove kaznenog postupka ako se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.
7. Iz pravomoćne presude je razvidno da je, prilikom odmjeravanja kazne osuđeniku, olakotnom ocijenjena okolnost njegova očinstva maloljetnog djeteta. Županijski sud u Velikoj Gorici je, kao sud drugog stupnja, ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice od značaja za pravilno odmjeravanje vrste i mjere kazne na koju je osuđenik osuđen. Razvidno je da je drugostupanjski sud, odbijajući žalbu osuđenika kao neosnovanu, imao u vidu sve žalbene navode osuđenika, pa je tako neosnovanim ocijenjen žalbeni navod da je potreban kao pomoć majci jer je utvrđeno da je osuđenikova majka izjavila da osuđenik tada već dvije godine nije stanovao na adresi prebivališta. Ovo utvrđenje nije dovedeno u pitanje žalbenom tvrdnjom osuđenika o njegovim budućim predmnijevanim planovima za preseljenje majci.
7.1. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kako, premda se u pogledu aktualnog zajedničkog stanovanja izvanbračne supruge osuđenika i njene djece iz ranijeg braka te smrti supruga osuđenikove majke radi o novim okolnostima, kojih nije bilo kada se izricala presuda, one ne nose takvu važnost da bi dovele do blaže osude. Uz to, ove okolnosti treba promatrati kako u kontekstu utvrđene kriminalne aktivnosti osuđenika, tako i ranije utvrđenih olakotnih okolnosti i odmjerene kazne. Pri tomu, notorno je da izdržavanje kazne ima često nepovoljne implikacije na ispunjavanje obiteljskih i kreditnih obveza osuđenika. Međutim, to su okolnosti koje u pravilu prate osuđenika i članove obitelji osuđenih osoba.
9. Zato je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako okolnosti koje osuđenik ističe u zahtjevu u jednom dijelu nisu nove, a u drugom segmentu nisu takvog značaja i kvalitete da bi, u smislu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08., očito dovele do blaže kazne.
10. Protivno posve proizvoljnim žalbenim prigovorima, nije utvrđeno da bi optuženiku bila povrijeđena neka od prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav). Ističe se žalitelju kako odluka koja je suprotna stavu žalitelja ne znači sama po sebi povredu njegovih ustavnih prava, kako se to u žalbi neosnovano nastoji prikazati, paušalnim upiranjem na povredu prava na pravično i nepristrano suđenje.
10.1. Isto tako, nije razvidno u čemu osuđenik nalazi povredu članka 31. stavka 1. Ustava. Ovom odredbom je regulirano načelo zakonitosti (istovjetno odredbi članka 2. KZ/11.), odnosno načelo primjene blažeg zakona (istovjetno odredbi članka 3. KZ/11.), a pobijanim rješenjem osuđenik nije kažnjen za djelo koje prije nego je počinjeno nije bilo utvrđeno zakonom ili međunarodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu je izrečena kazna koja nije bila određena zakonom, pri čemu se, nakon pravomoćno dovršenog postupka, ne radi o situaciji u kojoj je moguće razmatrati primjenu blažeg zakona u vezi s ocjenom postojanja pravnog kontinuiteta kod izmjene zakona.
11. Budući da ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu nađene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 18. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
