REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-480/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Tihane Bokan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČŽ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 11. rujna 2025. broj K-586/2024, o ukidanju istražnog zatvora nakon donesene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 18. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu optuženi ČŽ je proglašen krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine, te zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine. Primjenom članka 51. KZ/11., optuženi ČŽ je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i osam mjeseci, te mu je na temelju članka 57. stavka 2. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava osam mjeseci, a dio kazne u trajanju jedne godine i dva mjeseca se neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja pet godina ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Ujedno, na temelju članka 73. KZ/11., optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve VŽ, kojoj se ne smije približiti na udaljenost manju od 100 metara, a sigurnosna mjera je izrečena u trajanju koje je za pet godina dulje od neuvjetovanog dijela kazne izrečene u okviru uvjetne osude.

1.1. Prilikom donošenja te nepravomoćne presude, pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), optuženom ČŽ je ukinut istražni zatvor koji mu je bio određen i produljen po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke je određeno da se optuženik ima odmah pustiti na slobodu.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti te optuženiku odrediti, odnosno produljiti istražni zatvor.

3. Žalba državnog odvjetnika, kako proizlazi iz spisa predmeta, dostavljena je optuženom ČŽ i njegovom branitelju Juraju Krsniku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krsnik i partneri d.o.o. iz Zagreba.

4. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Žalba nije osnovana.

6. Protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije više nužna mjera istražnog zatvora.

6.1. Prvostupanjski sud je pravilno vodio računa o tomu da je optuženik u istražnom zatvoru proveo više od tri i pol mjeseca. Premda ovim boravkom optuženika u istražnom zatvoru nije narušeno načelo razmjernosti, žalitelj zanemaruje, a sud prvog stupnja je pravilno imao u vidu odredbe članka 4. stavaka 1. i 2. ZKP/08., na temelju kojih trajanje svake radnje ili mjere ograničenja slobode ili prava mora biti ograničeno na najkraće nužno vrijeme. Isto tako, neosnovano je žaliteljevo pretjerano naglašavanje činjeničnog opisa kaznenih djela zbog kojih je optuženik nepravomoćno proglašen krivim te opisanoj bezobzirnosti u protupravnim postupcima optuženika, o kojima je prvostupanjski sud vodio računa prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne u nepravomoćnoj presudi. Pored toga, razvidno je da se, prema podacima u spisu predmeta, od časa donošenja pobijanog rješenja, kojim je optuženiku ukinut istražni zatvor, optuženik ne javlja kao osnovano sumnjiv u počinjenje novih kaznenih djela. Uz navedeno, prigovarajući neizricanju "zamjenskih" mjera opreza, koje bi trajale do "pravomoćnosti" presude, žalitelj neopravdano zanemaruje da je optuženiku nepravomoćnom presudom izrečena sigurnosna mjera iz članka 73. KZ/11., a o žalbenim navodima koji se tiču nejasnoće u citiranju kazne na koju je optuženik nepravomoćno osuđen će voditi računa onaj sud drugog stupnja koji će odlučivati o žalbama koje su podnesene protiv nepravomoćne presude.

7. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Velika Gorica, 18. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec