Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž R-130/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, suca izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dinku Sičiću, odvjetniku u Velikoj Gorici, protiv tuženika VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, povodom žalbi tužitelja i tuženika podnesenih protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 350/2023-48 od 25. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija, dok se žalba tuženika djelomično odbija i djelomično prihvaća te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 350/2023-48 od 25. kolovoza 2025.,

- potvrđuje u toč. I. i II. izreke,

- preinačuje u toč. III. i IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu iznad dosuđenog tako da taj dio sada u cijelosti glasi:

Nalaže se tuženiku VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, da tužitelju LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 11.073,39 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. kolovoza 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. U nepobijanom dijelu toč. IV. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev za isplatu poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima naknade plaće prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju plati bruto iznos od 156.714,70 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, u toč. II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju plati neto iznos od 9.138,29 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, u toč. III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 13.198,39 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. kolovoza 2025. do isplate, sve to u roku od 15 dana, dok je u toč. IV. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu isplate poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima naknade plaće te zahtjev za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu preko dosuđenog.

2. Pravovremenim, potpunim i dopuštenim žalbama presudu pobijaju obje parnične stranke.

2.1. Tužitelj pobija presudu u dijelu u kojem je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kod čega treba primijetiti da tužitelj u žalbi pogrešno navodi da je s tim zahtjevom odbijen u toč. III. izreke, jer nema nikakve sumnje da je odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu iznad dosuđenog u toč. IV. izreke pobijane presude. Predlaže da drugostupanjski sud preinači odluku o parničnom trošku na način da tužitelju pored priznatih troškova prizna i naknadu troškova koji se odnose na sastav podnesaka pobliže opisanih u žalbi.

2.2. Tuženik pobija presudu u toč. I., II. i III. izreke te se poziva na sve zakonske žalbene razloge iz 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19: 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.3. Prema odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom. Kako niti jedna od stranaka ne pobija prvostupanjsku presudu u toč. IV. izreke u dijelu u kojem je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev radi isplate poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima naknade plaće, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

3. Tužitelj se u odgovoru na žalbu protivi navodima žalbe tuženika koje u cijelosti smatra neosnovanim. Predlaže odbiti žalbu tuženika.

3.1. Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.

4. Žalba tužitelja nije osnovana (iako su navodi žalbe djelomično osnovani, ali je zbog uvažavanja žalbe tuženika u dijelu u kojem pobija odluku o troškovima, žalbu tužitelja trebalo odbiti), dok žalba tuženika djelomično nije osnovana (u dijelu u kojem je odlučeno o glavnoj stvari) i djelomično osnovana (u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka).

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja kao radnika tuženika za isplatom naknade plaće za razdoblje nakon prestanka radnog odnosa kod tuženika 18. kolovoza 2014. , a na temelju izvanrednog otkaza ugovora o radu koji je pravomoćno utvrđen nedopuštenim, sve do vraćanja na rad kod tuženika 31. listopada 2022.

6. Nakon što je konstatirao da je nesporno:

- da je tužitelj zaposlen kod tuženika i da mu je tuženik otkazao ugovor o radu Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. kolovoza 2014., a odluka o otkazu je u sudskom postupku pri Općinskom radnom sudu u Zagrebu, poslovni broj: Pr-3699/2018, pravomoćno utvrđena nedopuštenom,

- te se pozvao na odredbu čl. 95. st. 3. Zakona o radu (NN br. 93/14; 127/17; 98/19; 151/22; 46/23 i 64/23; dalje: ZR) prema kojoj radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, dok se prema st. 5. tog članka visina naknade plaće određuje u visini prosječne plaće isplaćene radniku u prethodna tri mjeseca, ako zakonom, propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno,

prvostupanjski zaključuje da s obzirom da je otkaz pravomoćno utvrđen nedopuštenim, tužitelj ima pravo na naknadu plaće za razdoblje u kojem nije radio zbog krivnje poslodavca budući da je cilj navedene odredbe da se radnikovo imovinsko stanje dovede u položaj kao da je cijelo vrijeme radio kod tuženika, dakle kao da otkaza nije bilo i da tužitelju osim naknade plaće pripadaju i ostala materijalna prava (božićnica, regres, uskrsnica i dr.), jer se radi o primicima koje bi redovno primio da nije bilo otkaza.

6.1. Visinu naknade plaće tužitelja prvostupanjski sud utvrđuje ocjenom nalaza i dopune nalaza i mišljenja financijskog vještaka Zrinka Ručevića iz kojeg proizlazi da za razdoblje od 18. kolovoza 2014. do 31. listopada 2022., visina pretpostavljene bruto plaće tužitelja iznosi ukupno 156.714,70 EUR bruto, odnosno da za razdoblje od 18. kolovoza 2014. do 31. listopada 2022. visina ostalih materijalnih prava (božićnice, uskrsnice, regresa i dr.) koja bi pripadala tužitelju iznosi ukupno 9.138,29 EUR neto. Sud konstatira da na dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka stranke nisu imale primjedbe, a sudski vještak je usmeno saslušan povodom primjedbi stranaka na osnovni nalaz i mišljenje te je odgovorio na sva pitanja stranaka, dok je dopunskim nalazom i mišljenjem uspješno otklonio primjedbe tuženika u dijelu naknade plaće.

6.2. Kako je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev s obračunom sudskog vještaka iz dopunskog nalaza i mišljenja u dijelu naknade plaće, a u dijelu materijalnih prava s obračunom sudskog vještaka iz osnovnog nalaza i mišljenja, prvostupanjski sud prihvaća postavljeni tužbeni zahtjev i dosuđuje tužitelju s osnove naknade plaće ukupan iznos od 156.714,70 EUR bruto, a u dijelu materijalnih prava ukupan iznos od 9.138,29 EUR neto.

U odnosu na žalbu tuženika u kojoj pobija odluku o glavnoj stvari.

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi. Nastavno, nisu osnovani niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

8.1. Prema odredbi čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultat cjelokupnog postupka. Dakle, tom odredbom ZPP je prihvatio sustav slobodne ocjene dokaza (sustav traženja materijalne istine).

8.2. Prema odredbi čl. 354. st. 1. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili ako je nepravilno primijenio koju odredbu tog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

8.3. Tuženik u žalbi navodi da je u dopunskom nalazu i mišljenju sudskog vještaka iznos tužiteljeva potraživanja izračunat na temelju podataka o radu tužitelja posljednja tri mjeseca prije otkaza ugovora o radu i tvrdi da je takav obračun pogrešan jer da tužitelj u utuženom razdoblju ne bi svaki mjesec radio u dvije smjene, subotom, u trećoj smjeni, nedjeljom, blagdanom niti prekovremeno niti bi radio u količinama koje je sudski vještak koristio prilikom izrade nalaza i mišljenja, a da sudski vještak o tome nije vodio računa. Na taj način su kako sudski vještak, tako i prvostupanjski sud koji je nalaz i mišljenje nekritički prihvatio kao pravilan, doveli tužitelja u povoljniju poziciju od one u kojoj bi bio da je stvarno radio u utuženom razdoblju. Smatra da je sudski vještak trebao izračunati visinu bruto pretpostavljene plaće koju bi tužitelj primao prema redovnom tijeku stvari u utuženom razdoblju, a ne prema podacima o plaćama za tri mjeseca prije otkazivanja, koje plaće nisu isplaćene u redovnim okolnostima, već u izvanrednim (postojanje blagdana, rad u smjenama, subotom i nedjeljom, prekovremeni rad).

8.4. Prije svega, navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da na dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka stranke nisu imale primjedbe i da je sudski vještak usmeno saslušan povodom primjedbi stranaka na osnovni nalaz i mišljenje kada je odgovorio na sva pitanja stranaka, dok je dopunskim nalazom i mišljenjem uspješno otklonio primjedbe tuženika u dijelu naknade plaće. U tom kontekstu ovaj sud utvrđuje da iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je na ročištu za glavnu raspravu održanom 31. ožujka 2025. strankama dodijeljen rok od 30 dana radi očitovanja na dopunski nalaz i mišljenje i da je tuženik u podnesku koji je dostavljen prvostupanjskom sudu 15. svibnja 2025. izričito naveo:

„Predmetnim Dopunskim vještačenjem, vještak se očitovao na prigovore tuženika iznesene u podnesku od 17.1.2025. godine.

Uzimajući u obzir iznesene prigovore, vještak je otklonio nedostatke iz osnovnog nalaza i mišljenja, a koji se odnose na iskazane prosječne sate rada na blagdan te prekovremene sate.

Na taj način vještak je utvrdio kako za razdoblje od 18.8.2014. godine do 31.10.2022. godine, visina pretpostavljene bruto plaće tužitelja iznosi ukupno 156.14,70 EUR (pravilno: 156.714,70 EUR) bruto, dok za isto razdoblje visina ostalih materijalnih prava koja bi pripadala tužitelju iznose ukupno 9.138,29 EUR neto.

Slijedom navedenog, tuženik ne osporava matematički izračun sačinjen u Dopunskom nalazu i mišljenju vještaka Zrinka Ručevića od 31.3.2025. godine.“

8.5. Zbog navedenog, imajući u vidu da je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, prema kojoj sud ima zakonsko ovlaštenje izvedene dokaze prosuditi prema slobodnom uvjerenju (sustav slobodne ocjene dokaza), ali i zakonsku obavezu opravdati svoju prosudbu, te analizirajući i ocjenjujući razloge kojima je u obrazloženju pobijane presude opravdano uvjerenje proizašlo iz izvedenih dokaza, zaključak je ovog suda da je prvostupanjski sud to učinio uvjerljivim i logičnim razlozima, jasno i argumentirano obrazloživši koje činjenice važne za odluku smatra relevantnima i na čemu donesenu odluku zasniva, dajući jasne i argumentirane razloge o svojim utvrđenjima, argumentirano obrazloživši svoje prosudbe i utvrđenja u odnosu na prigovore iznesene tijekom postupka od strane tuženika. Uz to u pobijanoj presudi je navedeni materijalnopravni propis primijenjen u konkretnom slučaju (čl. 95. st. 3. i 5. ZR-a), a kroz koji je prvostupanjski sud osnovano ispitao i prosuđivao sve okolnosti ovog spora.

8.6. Nastavno, nije osnovana žalbena tvrdnja da je prvostupanjski sud nekritički prihvatio nalaz i mišljenje i da je svojim pristupom tužitelja doveo u povoljniju poziciju od one u kojoj bi bio da je stvarno radio u utuženom razdoblju. U odnosu na tvrdnju da je sudski vještak trebao izračunati visinu bruto pretpostavljene plaće koju bi tužitelj primao prema redovnom tijeku stvari u utuženom razdoblju, a ne prema podacima o plaćama za tri mjeseca prije otkazivanja, koje plaće nisu isplaćene u redovnim okolnostima, već izvanrednim (postojanje blagdana, rad u smjenama, subotom i nedjeljom, prekovremeni rad), tuženika valja podsjetiti da je sudski vještak u dopunskom nalazu i mišljenju od 31. ožujka 2025. naveo (i) slijedeće:

„Što se tiče prijedloga tuženika za novim izračunima u kojima bi se u obzir uzeto „redovan tijek stvari“, vještak ističe kako iz pregleda rada tužitelja u tri mjeseca prije predmetnog razdoblja proizlazi da je tužitelj u „redovnom tijeku stvari“ radio na blagdane, u smjenama, subotom, nedjeljom i prekovremeno, i za takav rado ostvarivao pripadajuće naknade, pa se dakle ne radi o izvanrednim okolnostima, nego o tužiteljevom redovnom rasporedu radnog vremena.

Ako tuženik dostavi evidenciju pretpostavljenog rada tužitelja za svaki mjesec predmetnog razdoblja, ili pak evidenciju rada usporednih radnika koji su na u predmetnom razdoblju radili na istom radnom mjestu na kojem bi radio tužitelj, tada će vještak biti u mogućnosti sačiniti izračune u skladu s takvim novo dostavljenim podacima.“

8.7. Međutim, kako nema nikakve dvojbe da tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije predložio provođenje bilo kojeg dokaza iz kojeg bi se mogao obaviti izračun u kojem bi bio uzet „redovan tijek stvari“, a prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP- a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, to nije osnovana žalbena tvrdnja tuženika da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 8. ZPP-a jer da nije na savjestan i brižljiv način ispitao i ocijenio sve dokaze u postupku zbog čega da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno te je na isto pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

8.8. Zaključno, nije osnovano pozivanje tuženika na pravno shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio u odluci poslovni broj: Revr-148/2013 od 9. rujna 2014., jer je ta odluka donesena u drugačijim činjeničnim i pravnim okolnostima, s obzirom da je tom slučaju na obračun plaće valjalo uzeti u obzir (i) promjenu pravnog okvira (konkretno čl. 33. st. 1. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama).

9. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u odluci o glavnoj stvari, toč. I. i II. izreke. Stoga je odlučeno kao u toč. I., alineja prva izreke ove presude.

U odnosu na žalbe tužitelja i tuženika u kojima pobijaju odluku o troškovima postupka.

10. Tužitelj osporava odluku u trošku postupku u dijelu koji se odnosi na sastav podnesaka od 5. ožujka 2024., 3. srpnja 2024., 9. siječnja 2025. i 26. svibnja 2025.

10.1. Osnovano tužitelj u žalbi tvrdi da se je podneskom koji je zaprimljen na prvostupanjskom sudu 9. siječnja 2025. (datiran s 8. siječnja 2025.) očitovao na dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke te je uskladio tužbeni zahtjev s istim, ali da prvostupanjski sud nije uopće priznao pravo na trošak sastava tog podneska. Imajući u vidu sadržaj podneska u kojem tužitelj (samo) prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka, ocjena je ovog suda da tužitelj primjenom odredbe Tbr. 8. toč. 4. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN br. 138/23; dalje: Tarifa) ima pravo na daljnji trošak postupka u iznosu od 62,50 EUR.

10.2. Naprotiv, u ostalom dijelu u kojem je primjenom Tbr. 8. toč. 4. i Tbr. 46. Tarife tužitelju priznati (i dosuđeni) trošak sastava podnesaka od 5. ožujka 2024., 3. srpnja 2024. i 26. svibnja 2025. u iznosu od 62,50 EUR za svaki podnesak (uključen PDV), prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, i to iz slijedećih razloga:

- podnesak od 5. ožujka 2024. u kojem tužitelj osporava tuženikov izračun plaće i materijalnih prava i predlaže provođenje financijskog vještačenja (što je već predložio u tužbi) nije obrazloženi podnesak koji ulazi u doseg Tbr. 8. toč. 1. Tarife, već je prvostupanjski sud pravilno primijenio Tbr. 8. toč. 4. Tarife;

- podnesak od 3. srpnja 2024. u kojem tužitelj najprije navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje financijskog vještaka, da bi kasnije iznio odgovarajuću primjedbu u odnosu na datume dospijeća pojedinih iznosa, ali od koje primjedbe je odustao u podnesku od 8. siječnja 2025., također nije obrazloženi podnesak koji ulazi u doseg Tbr. 8. toč. 1. Tarife, već je prvostupanjski sud pravilno primijenio Tbr. 8. toč. 4. Tarife;

- podnesak od 26. svibnja 2025. u kojem je tužitelj postavio tužbeni zahtjev u skladu s dopunskim nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, nije podnesak koji ulazi u doseg Tbr. 8. toč. 1. Tarife, već je prvostupanjski sud (i) na taj podnesak pravilno primijenio Tbr. 8. toč. 4. Tarife.

10.3. Tužitelj odluku o troškovima ne pobija u preostalom dijelu priznatih (i dosuđenih) troškova.

11. Osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud kod odlučivanja o troškovima postupka propustio primijeniti odredbu čl. 158. st. 1. ZPP-a prema kojoj je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknadi troškove postupka. Naime, iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je tužitelj u tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi zahtijevao isplatu ukupnog iznosa od 167.269,58 EUR, da bi tijekom postupka u podnesku od 8. siječnja 2025. povisio tužbeni zahtjev te je zahtijevao isplatu ukupnog iznosa od 188.843,57 EUR (179.705,28 EUR + 9.138,29 EUR), da bi u podnesku od 26. svibnja 2025. postavio konačni tužbeni zahtjev te je zahtijevao isplatu ukupnog iznosa od 165.852,99 EUR (156.714,70 EUR + 9.138,29 EUR). Na taj način je tužitelj u odnosu na prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 167.269,58 EUR djelomično povukao tužbu za iznos od 1.416,59 EUR, dok je u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen tijekom postupka u iznosu od 188.843,57 EUR djelomično povukao tužbu za iznos od 22.990,58 EUR pa mu u skladu s visinom iznosa za koje je djelomično povučena tužba (smanjenjem tužbenog zahtjeva) pripada naknada parničnih troškova, s obzirom da smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe i tuženiku pripada u odnosu na povučeni dio tužbe pravo na naknadu parničnih troškova sukladno odredbi čl. 158. st. 1. ZPP-a, kod čega ovaj sud konstatira da se tuženik na ročištu održanom 2. lipnja 2025. nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, ali je zatražio trošak za taj povučeni dio.

11.1. Imajući u vidu visinu iznosa za koje je djelomično povučena tužba, tuženiku treba priznati slijedeći trošak:

- sastav podneska od 14. lipnja 2023. i podneska od 3. srpnja 2024. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka) svaki u iznosu od 250,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife,

- zastupanje na ročištu 8. studenog 2023. u iznosu od 250,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife,

- sastav podnesaka od 26. siječnja 2024. i 4. ožujka 2024., svaki podnesak u iznosu od 62,50 EUR prema Tbr. 8. toč. 4. i Tbr. 46. Tarife,

- sastav podneska od 17. siječnja 2025. (očitovanje na dopunu nalaza i mišljenja) u iznosu od 625,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife,

- zastupanje na ročištu 31. ožujka 2025. u iznosu od 625,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife i

- sastav podneska od 15. svibnja 2025. u iznosu od 62,50 EUR prema Tbr. 8. toč. 4. i Tbr. 46. Tarife,

pa ukupno priznati trošak tuženika s osnove djelomičnog povlačenja tužbe tužitelja iznosi 2.187,50 EUR.

11.2. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava podneska naslovljenog kao „Odgovor na tužbu“, jer taj podnesak nije podnesen po kvalificiranom punomoćniku (odvjetniku), zatim trošak sastava podnesaka od 8. prosinca 2023., 8. siječnja 2024. i 30. travnja 2024., jer u tim podnescima tuženik traži produljenje roka radi očitovanja do čega je došlo zbog njegove (ne)aktivnosti, pa taj trošak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio potreban u ovoj parnici. Zaključno, tuženiku nisu priznati troškovi ročišta od 2. lipnja 2025. jer je tužitelj već ranije, podneskom od 26. svibnja 2025., djelomično povukao tužbu i smanjio tužbeni zahtjev na iznos koji mu je u cijelosti dosuđen i ročišta za objavu presude jer na to ročište njegov punomoćnik (odvjetnik) nije niti pristupio.

12. S obzirom da ovaj sud u ostalom dijelu prihvaća opseg, vrstu i visinu troškova koje je utvrdio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, a imajući u vidu da je tužitelj uspio sa žalbom u iznosu od 62,50 EUR, ali je istovremeno tuženik uspio sa žalbom u iznosu od 2.187,50 EUR, preinačena je odluka o troškovima postupka sadržana u toč. III. i IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu preko dosuđenog na način da je nakon prijeboja ukupno priznatih troškova tužitelja u iznosu od 13.260,89 EUR (13.198,39 + 62,50) i ukupno priznatih troškova tuženika (zbog djelomičnog povlačenja tužbe) u iznosu od 2.187,50 EUR, naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 11.073,39 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a radi jasnoće izreka je u tom dijelu napisana u cijelosti.

12.1. Stoga je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika trebalo odbiti žalbu tužitelja u odnosu na odluku o troškovima, iako su navodi žalbe tužitelja djelomično uvaženi te je odlučeno kao u toč. I., alineja druga izreke ove presude.

13. Tužitelj nije uspio sa žalbom, jer je zbog prihvaćanja žalbe tuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka trebalo njegovu žalbu odbiti, pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe. Nadalje, primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu jer taj trošak prema ocjeni ovoga suda nije bio potreban u ovoj parnici, s obzirom da tužitelj u tom podnesku bez konkretizacije i argumentacije osporava navode žalbe tuženika. Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

14. Tuženik nije uspio sa žalbom u odnosu na odluku o glavnoj stvari pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, jer djelomični uspjeh u odnosu na odluku o troškovima postupka nema utjecaj na ocjenu uspjeha u žalbenom postupku. Stoga je odlučeno kao u toč. IV. izreke ove presude.

U Varaždinu 18. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun