Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-110/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Domagoja Raguž kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv DŠ i SŠ zbog kaznenog djela iz članka 271. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118718– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženih DŠ i SŠ podnesenim protiv presude Općinskog suda u Sisku pod poslovnim brojem K-503/2020-36 od 4. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženih DŠ i SŠ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku optuženi DŠ i SŠ proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv računalnih sustava, programa i podataka – računalnom prijevarom, opisanog u članku 271. stavak 1. KZ/11, te je temelju članka na temelju članka 271. stavak 1. KZ/11 DŠ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci s tim da je na temelju odredbe članka 56. KZ/11 prema optuženom DŠ primijenjena uvjetna osuda, pa se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od 3 (tri) godine, te se izrečena kazna neće izvršiti ako optuženi DŠ u tom roku ne počini novo kazneno djelo dok je optuženi SŠ na temelju članka 271. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci tim da je na temelju odredbe članka 56. KZ/11 prema optuženom SŠ primijenjena uvjetna osuda, pa se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od 2 (dvije) godine, te se izrečena kazna neće izvršiti ako optuženi SŠ u tom roku ne počini novo kazneno djelo

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22 u nastavku ZKP/08) 1. optuženi i 2. optuženi moraju podmiriti troškove postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08, u ukupnom iznosu od 142,84 eura, od čega je iznos paušala 66,36 eura koji iznos moraju podmiriti svaki, dok trošak u iznosu od 76,48 eura trošak iz članka 145. stavak. 1. točka 1. ZKP/08, 1. optuženi i 2. optuženi moraju podmiriti solidarno, sve u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv presude žalbu je podnio optuženi SŠ putem branitelja Branka Posavčića, odvjetnika u Kutini, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakone te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu te pobijanu presudu preinači na način da optuženike oslobodi od optužbe podredno da pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Žalbu protiv presude je podnio i osobno optuženi TŠ ne navodeći i ne obrazlažući žalbene razloge s tim da iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženike oslobodi od optužbe.

2.1. Odgovor na žalbe nije podnesen.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

3. Žalbe optuženika DŠ i SŠ nisu osnovane.

4. Optuženi SŠ se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ali tu žalbenu osnovu zakonski ne označava, niti obrazlaže u čemu bi se ona konkretno sastojala. Navedeni žalbeni razlog se sadržajno odnosi na posljedicu pogrešne ocjene prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, posebice onih proturječnih, što međutim, ne ulazi u okvire žalbene osnove citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.

4.1. Razlozi prvostupanjskog suda su jasni i određeni, a među tim razlozima nema nikakvog proturječja niti postoji znatna proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju pojedinih dokaza i samih tih dokaza, tako da je presuda potpuno razumljiva i može se ispitati. Ispitujući pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, nije utvrđeno da su pobijanom presudom počinjene postupovne povrede na koje je ovaj drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti, temeljem članka 467. stavak 1. ZKP/08.

5. U svojoj žalbi žalitelj SŠ tvrdi da je povrijeđen i kazneni zakon, međutim iz sadržaja žalbe vezano za taj žalbeni osnov, proizlazi kako smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa stanovišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje su optuženi DŠ i SŠ proglašeni krivima, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

6. U argumentaciji žalbene osnove nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja oba žalitelja prigovaraju zaključku suda o utvrđenju kaznene odgovornosti oba optuženika. Po žaliteljima, presuda se temelji na pretpostavkama, slijedom čega ga ih je trebalo osloboditi optužbe.

6.1. Nasuprot tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je opravdano utvrdio odlučne činjenice prvenstveno na iskazu svjedoka PŠ, te dopisa Super Sport, Sportske kladionice od 18. studenog 2019. s preslikama listića serijskog broja [broj listića lutrije]- 01602689 i 136-01602714 (stranica 19 i 20 spisa), preslika snimke zaslona mobitela PŠ (stranica 36-38 spisa), preslika kartice tekućeg računa SŠ u Privrednoj banci Zagreb d.d. (stranica 30 spisa) kao i izvoda prometa po računu SŠ od 19. studenog 2019. (stranica 42 spisa) koje s pravom prihvaća i cijeni vjerodostojnim i istinitima, a koje kao takve predstavljaju niz činjenica koje su međusobno čvrsto i logično povezane da upućuju na jedino mogući zaključak da su inkriminirane zgode optuženi DŠ i SŠ počinili kazneno djelo koje im se optužbom stavlja na teret.

6.2. Kod ovakvog stanja stvari, nema nikakve dvojbe da sve ove činjenice upućuju na zaključak da su optuženici dogovorno i zajednički postupali s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist skinuli podatke sa listića koji su uplaćeni u [adresa] i koje je uplatitelj i dobitnik objavio na svom Facebook profilu znajući da nemaju pravo na isplatu novca s navedenih listića na način da je prvooptuženi TŠ objavljene dobitne listiće brojeva [broj listića lutrije] i [broj listića lutrije] koje je objavio PŠ na svom Facebook profilu, fotografije istih proslijedio drugooptuženom SŠ koji je zatražio uplatu dobitaka po predmetnim listićima na svoj Internet račun otvoren u kladionici [obrt] na ime Pero 5555 a zatim novčani iznos od 2.000,00 kuna je prenio na svoj račun otvoren kod Privredne banke Zagreb, dok su ostatkom uplaćena dva listića na koji način su prouzročili štetu PŠ.

6.3. Ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da su oba počinitelja postupala s izravnom namjerom te da ne postoji mogućnost da su inkriminirane radnje počinili slučajno ili zabunom imajući u vidu činjenicu da su listići uplaćeni u [adresa], a optuženici su iz [adresa] te nemaju nikakve veze sa [adresa] s tim da je nesporno utvrđeno da su predmetni listići objavljeni na Facebook profilu PŠ. Postupanje oba optuženika opisano u izreci pobijane presude ukazuje da su donijeli zajedničku odluku o izvršenju predmetnog kaznenog djela pri čemu svaki od njih daje doprinos ostvarenju tog kaznenog djela, pri čemu se njihove radnje međusobno nadopunjuju i sjedinjuju u jedinstvenu cjelinu zbog čega ispravno zaključuje prvostupanjski sud da su oni supočinitelji u ovom kaznenom djelu. Ispravan je stoga zaključak prvostupanjskog suda kako su okrivljenici DŠ i SŠ s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist unijeli računalne podatke na način kako je to opisano u izreci pobijane presude te time oštetili PŠ za novčani iznos od ukupno 2.403,50 kuna. Pri tome na pravilnost takvog utvrđenja nije od utjecaja što su oni s novcem učinili nakon počinjenja kaznenog djela. Stoga, suprotno stavu optuženika DŠ i SŠ prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i ispravnom analizom svih provedenih dokaza pravilno zaključio kako su okrivljenici počinili inkriminirano im kazneno djelo. Za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je u obrazloženju iznio jasne i valjane razloge koje je u cijelosti prihvatio i ovaj drugostupanjski sud. Prvostupanjski sud je pravilno, na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, primijenio odredbe kaznenog zakona kada je optuženika DŠ i SŠ proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 271. stavak 1. KZ/11 pa žalba okrivljenika niti u tom dijelu nije osnovana.

7. Iako se optuženici izrekom ne žale zbog odluke o kazni, ali ta žalbena osnova sadržana je u njihovoj žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Razmotrivši odluku o kazni, prvostupanjski sud je pri izboru vrste i mjere kazne optuženicima u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir sve okolnosti, koje se utjecale da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, nakon čega je kao otegotnu okolnost prvooptuženom DŠ utvrdio njegovu raniju osuđivanost, a kao olakotnu okolnost mu je pravilno utvrdio činjenicu nadoknade štete oštećeniku dok je u odnosu na drugooptuženog SŠ prvostupanjski sud pravilno kao olakotnu okolnost utvrdio i cijenio njegovu raniju neosuđivanost i činjenicu naknade štete oštećeniku dok nije našao postojanje otegotnih okolnosti kod istog.

7.2. Prvostupanjski sud je neosnovano optuženicima kao olakotnu okolnost utvrdio i cijenio njihovo primjereno držanje pred sudom imajući u vidu da se primjereno držanje pred sudom ne može smatrati olakotnom okolnošću jer je obveza svakog sudionika kaznenog postupka da se pred sudom ponaša na primjeren način.

7.3. Polazeći od stupnja krivnje oba optuženika, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud prvooptuženog DŠ osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci s tim da je na temelju odredbe članka 56. KZ/11 prema optuženom DŠ primijenjena uvjetna osuda, pa se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od 3 (tri) godine, te optuženog SŠ na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci tim da je na temelju odredbe članka 56. KZ/11 prema optuženom SŠ primijenjena uvjetna osuda, pa se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od 2 (dvije) godine.

7.4. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kazne koja je izrečena optuženicima dostatna je da može utjecati na optuženike i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem terećenog kaznenog djela nanio društvu u cjelini (članak 41. i članak 47. KZ/11).

8. Kako žalbenim razlozima okrivljenika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući po službenoj dužnosti pobijanu presudu, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Dubrovnik, 18. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Pero Miloglav