Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-587/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Milina, predsjednice vijeća, mr. sc. Ane Beloglavec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Tanja Bota, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn- 1559/2024-49 od 4. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika EUROHERC osiguranja d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-1559/2024-49 od 4. travnja 2025. u dijelu točke I. izreke presude kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 2.084,54 eura(15.706,00 kn), sa zateznom kamatom od 9. svibnja 2020. do isplate, te točki II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.084,54 eura (15.706,00 kuna), sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. svibnja 2020. pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok je za više zatražen iznos od 92,11 eura (694,00 kuna), valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.609,90 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, tj. iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP, a iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija u dijelu kojim je tužbeni zahtjev usvojen, dio točke I. izreke presude i odluku o troškovima postupka, sadržanu u točki II. izreke (tuženik nema ni pravnog interesa pobijati prvostupanjsku odluku u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen, za iznos od 92,11 eura (694,00 kn) jer u tom dijelu tužiteljica nije uspjela u sporu).

2.1. Tuženik ističe prigovor bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema jasnih razloga o povredi prava osobnosti tužitelja, kao ni visini naknade neimovinske i imovinske štete, kojom se znatno odstupa od Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda iz 2020. Ističe prigovore na provedeno medicinsko vještačenje i ocjenu istog, te smatra da je kod tužiteljice trajne posljedice trebalo utvrditi s 2%, te da tužiteljici ne pripada pravo na troškova liječenja jer iste nije dokazala. Pobija odluku o troškovima postupka, kao protivnu odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i odredbama ZPP o troškovima postupka i predlaže preinačenje presude i odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti. Zahtijeva naknadu troškova žalbe, nagradu za sastav žalbe, uvećano za PDV i sudsku pristojbu za žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na pobijani dio presude, za svoju odluku u tom dijelu dao je jasne razloge i presuda se može ispitati, ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 365. stavka 2. ZPP. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO) o povredi prava osobnosti i naknadi neimovinske štete, kao i imovinske štete, navedene u obrazloženju prvostupanjske presude, kada je tužbeni zahtjev djelomično usvojio. Odluka o troškovima postupka je donesena uz pravilnu primjenu odredaba ZPP o troškovima postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ocijenio izvedene dokaza, kako svaki dokaz zasebno, tako i izvedene dokaze kao cjelinu, u skladu sa člankom 8. ZPP, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, u skladu sa člankom 221.a ZPP i dao je jasne razloge što je utvrdio na temelju kojeg od izvedenih dokaza.

7. U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (članak 1100. stavak 1. ZOO).

8. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih bolova i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (članak 1100. stavak 2. ZOO).

9. Napominje se da je 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV- 47/2020-5 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.) zauzeto pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa naknade neimovinske (ranije nematerijalne) štete, prema kojem se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., broj Su-1331-VI/02 i 1372/11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91., 73/91., 111/03., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

9.1. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.

9.2. Točno je da Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju propis, odnosno formalni izvor prava i nisu obvezatni za niže sudove.

9.3. Međutim, snagom autoriteta donositelja i snagom argumenata za potrebom promjene visine naknade koja se u istovrsnim i sličnim predmetima priznavala tužiteljima, uz primjenu Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372/11/02, zbog značajnog porasta troškova života u tom razdoblju, zauzeto pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. primjenjuje se kao smjernica za rad prilikom odlučivanja o naknadi neimovinske štete. Isto ne predstavlja matematičku formulu za donošenje odluke, već se o naknadi neimovinske štete odlučuje u svakom pojedinom predmetu cijeneći odlučne okolnosti toga predmeta, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja i pravilnu primjenu materijalnog prava, odredaba ZOO o povredi prava osobnosti i naknadi štete.

10. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, prometne nezgode od 12. lipnja 2019., u kojoj je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede, nesporna je pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, kao ni da je tuženik izvršio djelomičnu isplatu po osnovi nastale neimovinske i imovinske štete tužiteljici. Sporna je pravna osnova i visina štete.

11. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio konačni postotak trajnih posljedica po zdravlje tužiteljice i iznosu od 5% , polazeći od toga da se procjena umanjenja utvrđena po jednom od sudskih vještaka (vještačeno po sudskom vještaku ortopedu, neurokirurgu i psihijatru) ne pribraja utvrđenom postotku umanjenja po drugim sudskim vještacima, već se ti postoci međusobno uklapaju.

11.1. Na temelju izvedenog medicinskog vještačenja, po tri stalna sudska vještaka, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio zaostale posljedice štetnog događaja po zdravlje tužiteljice i dosuđeni iznosi naknade neimovinske i imovinske štete primjereni su i po ocjeni ovog suda odlučnim okolnostima ovog spora, cijeneći trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih i duševnih bolova i straha, potrebe za tuđom pomoći i njegom, trajanje i tijek liječenja, životnu dob tužiteljice i sl.

12. Tužiteljici pripada pravo na zateznu kamatu na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a ne od donošenja pobijane presude, uz pravilnu primjenu članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09, dalje: ZOOP), kao lex specialis u odnosu na odredbe ZOO (tako i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revd-2883/2025-2 od 8. srpnja 2025.).

13. Tužiteljica je dokazala priloženom dokumentacijom da je radi liječenja bila prisiljena putovati u drugo mjesto, na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa], radi pregleda kod specijalista i fizikalne terapije, te je prvostupanjski sud pravilno primijenio članak 1095. stavak 1. ZOO kada je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici i troškove putovanja za potrebe liječenja.

14. Prvostupanjski sud je za svoju odluku u tom dijelu dao jasne i logične razloge, u skladu s izvedenim dokazima, što žalba tuženika nije uspjela dovesti u sumnju, radi čega je žalba u odnosu na glavnu stvar ocijenjena neosnovanom.

15. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, donesena uz pravilnu primjenu članka 154. i 155. ZPP, te pravilnu primjenu materijalnog prava, odredaba Tarife na nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23., dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama, cijeneći vrstu i vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u sporu i koje su radnje bile potrebne za vođenje postupka.

15.1. Pri tome se napominje da tužiteljici i po ocjeni ovog suda pripada pravo na nagradu za zastupanje na ročištima od 20. siječnja 2021. (stranica 110 spisa) i 16. siječnja 2025. (stranica 282 spisa) u potraživanom i priznatom iznosu od 200,00 eura (100 bodova), u skladu s Tbr. 9. t. 1. Tarife, budući se na tim ročištima nije raspravljalo samo o procesnim pitanjima, dok nagrada za zastupanje na ročištu od 5. listopada 2020. tužiteljici nije ni priznata prvostupanjskom odlukom (ročište toga dana nije ni održano, niti je tužiteljica zahtijevala taj trošak – stranice 290-291 spisa). Isto tako, tužiteljici je priznato pravo na nagradu za sastav ukupno tri obrazložena podneska (podnesci od 3. prosinca 2020., 3. svibnja 2021. i 24. rujna 2021.), u skladu s Tbr. 8. t. 1. Tarife, a ne više od četiri obrazložena podneska, kako to neosnovano ističe tuženik u žalbi.

15.2. Odredbe Tarife prvostupanjski sud je primijenio i retroaktivno, odnosno i za trošak obavljenih parničnih radnji prije stupanja na snagu odredaba Tarife, u skladu s odredbama Tarife, Tbr. 52. stavkom 3. Tarife, uz napomenu da je i punomoćnik tuženika zahtijevao naknadu troškova postupka uz retroaktivnu primjenu odredaba Tarife (stranice 292 spisa).

16. Cijeneći navedeno, žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu (članak 368. stavak 1. ZPP), dok u nepobijanom dijelu prvostupanjska odluka nije ispitivana (članak 365. stavak 1. ZPP).

17. Tuženik nije uspio sa žalbom pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan (članak 166. ZPP).

U Sisku 18. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Milina