REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U

SPLITU

Split, Domovinskog rata 4

Broj: Pp-249/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Snježani Radovniković, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Željka Šiklića, te Ines Jakšić kao zapisničarke, protiv okrivljenika CL, zbog prekršaja iz članka 13. stavak 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine Republike Hrvatske broj: 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22), postupajući po optužnom prijedlogu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje Split pod brojem: 511-12-23-05-5-18-1/2022 od 10. siječnja 2022., nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 17. prosinca 2025. u nazočnosti okrivljenika i izočnosti ovlaštenog tužitelja, sukladno članku 222. stavak 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine Republike Hrvatske broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), dana 18. prosinca 2025. objavio je i

presudio je

I Na temelju članka 182. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona

Okrivljenik: CL, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. C i pok. Đ, rođen **.**.1955. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], umirovljenik, udovac, otac dvoje djece, državljanin Republike Hrvatske,

oslobađa se od optužbe

da bi dana 4. siječnja 2022. oko 11:00 sati u [adresa], u [adresa], u hodniku stambene zgrade, remetio javni red i mir na način da bi prijeteći vikao na ĐL i ĆL riječima ".. dužni ste mi 250 kuna jer ste mi razbili kameru, ako ne platite razbit ću vam poštanski sandučić i auto...", nakon čega da bi oko 11:15 sati ponovno na hodniku, prilikom susreta prijeteći vikao na OL riječima ".... ti, tvoja kćer i zet dužni ste mi 250 kuna jer ste mi razbili kameru a ako ne platite razbit ću vam poštanski sandučić i ulazna vrata stana...", pa da bi time uznemirio oštećene i ostale stanare,

pa da bi time počinio prekršaj iz članka 13. stavak 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a kažnjiv po istom članku istog Zakona.

II Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi vođenja postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, I Policijska postaja Split pod gornjim brojem podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika, a zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci presude.

2. Sud je zakazao glavnu raspravu za 03. veljače 2023. na koju je pristupio uredno pozvani okrivljenik, dok dostava poziva za ovlaštenog tužitelja nije bila iskazana. Sud je odlučio održati glavnu raspravu jer su bili ispunjeni zakonski uvjeti jer izostanak ovlaštenog tužitelja nije na štetu njegovog pravnog interesa i nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

3. Okrivljenik pozvan da se očituje o prekršaju koji mu se stavlja na teret je iskazao da se ne smatra krivim za djelo koji mu se stavlja na teret pojasnivši da utužene zgode nije niti vikao niti galamio, a da nije prijetio ĐL, ĆL ni IL radi razbijene kamere, da kamera prije nego što ju se razbije snimi osobu, te da je radi razbijene kamere odgovarao GL koji je osuđen na 4 mjeseca zatvora i na plaćanje štete, a šteta da je bila 4000 kuna. Stoga, da nema logike da bi on počinio prekršaj kako je navedeno u optužnom prijedlogu, a da mu cifra od 250 kuna ne odgovara šteti na kameri. Ne zna koja auta voze navedeni niti ga to zanima. Nadalje je naveo da nije točno da bi ove zgode prijetio navedenim da će im razbiti poštanski sandučić, niti vrata stana, da je doista bilo vike i galame, to da bi čuli ostali stanari budući u zgradi ima 10 stanova i da se doista radilo o njegovoj prijetnji i galami odmah da bi zvali policiju da dođe na očevid, tj. da odmah dođe i poduzme mjere da ne bi išli sami prijaviti navodni događaj. Njemu da je razbijen poštanski sandučić o čemu prilaže i fotografiju, te da je u vezi toga podnio kaznenu prijavu protiv IL i ĆL. Inače da ga je netko, da ne zna tko, iz prizemlja sa leđa gurnuo niz podrumske stepenice 26.03.2022. te da je zadobio teške tjelesne ozljede u vidu 2 slomljena kralješka, 4 rebra, slomljenu baza lubanje i krvarenje na mozak zbog čega da je bio 20 dana u komi i još uvijek pati od zaboravljivosti sitnih stvari i da se nije oporavio do kraja a bio je u bolnici više od 2 mjeseca i na oporavku u Veloj Luci pa da se svih detalja i ne sjeća ali da se nije sigurno ponašao na način za koji ga se tereti pošto sigurno zna da ni IL ni ĆL nisu razbili kameru.

Na koncu iskazao je da se radi o stanarima koji se na ovakav način podnošenjem lažnih prijava žele ostvariti to da ne isele kao zaštićeni najmoprimci iz stana kad im on više ne bude potreban, a stan da je u vlasništvu obitelji CL, Ć i njega osobno.

4. U dokaznom dijelu postupka izvršen je uvid u prekršajnu evidenciju iz koje je razvidno da okrivljenik nije prekršajno kažnjavan.

4.1. Nadalje, u svojstvu svjedoka na raspravi održanoj dana 25. ožujka 2025. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka OL, ĐL i ĆL.

Okrivljenik CL iskazao je da ostaje u cijelosti pri svojoj obrani te da se ne smatra krivim te dodao da je van zdrave pameti da bi on optužio ĐL da je u prisustvu svog supruga ĆL razbila kameru jer da se i na jednoj i na drugoj fotografiji vidi da se kamera nalazi dosta visoko, iznad 3 metra visine, da se treba imati stepenice da bi se popelo do kamere, pa da je FL morao uzeti letvu da bi razbio kameru.

Nadalje ističe da je kazneni nalog koji je pretvoren u optužnici te da je ML osuđen na kaznu zatvora od 8 mjeseci i da mora nadoknaditi štetu za razbijenu kameru u iznosu od 4.000,00 kuna, pa da je totalno u suprotnosti da bi on od ĐL i njezinog supruga ĆL te IL tražio da mu nadoknade ukupno 250,00 kuna za kameru i za razbijeni poštanski sandučić.

Iz svega da je vidljivo da je optužni prijedlog logički nemoguć i lažan, a pogotovo zato što policija od njega nikada nije uzela službenu zabilješku. Svi svjedoci na koje se pozivaju, navodno oštećeni, da su lažni svjedoci jer da su povezani kao zaštićeni najmoprimci te da imaju motiv i interes da ga lažu. Istaknuo je i da je njegovo vozilo oštećeno na način da su mu razbijena sva stakla i retrovizori te da je nanesena šteta u iznosu od cca 50.000 kuna. Nakon ovog događaja za koji se tereti te ga muči kako je svjedokinja uopće znala da će netko nekome razbijat auto.

4.2. Svjedok LL izjavio je da je utužene zgode sreo CL kraj poštanskih sandučića koji se nalaze kraj ulaza u zgradu te da mu je rekao da mu on treba dati 350,00 kuna za razbijeni poštanski sandučić i 350,00 kuna ĐL, jer da su mu poštanski sandučić razbili. Ovo da ga je toliko uzrujalo te da ne može tvrditi ni da, ni ne, da je CL spominjao štetu za razbijene kamere. Obzirom na tragove na poštanskim sandučićima shvatio je da bi CL mogao razbiti i njegov poštanski sandučić.

Ovo da mu je CL rekao onako srednje glasno, ne baš tiho, da nije bila ni vika ni prijetnja, nego onako u razgovoru. Puno situacija da se dešavalo pa da je sve u vezi CL shvatio ozbiljno, a kada je kod njega došla kćer ĐL udana ĐL, da je i njoj govorio za sandučić i biće kameru, da nije siguran, pa da je rekao da odu na policiju prijaviti. On da živi na prvom katu, a CL na drugom katu.

Na upit okrivljenika svjedoku jesu li u trenutku njihovog susreta bili nazočni ĐL i ĆL, svjedok je iskazao da nisu, da su bili sami njih dvojica, a na pitanje je li bio razbijen Šegvićev sandučić, svjedok je iskazao da se ne sjeća.

Na predočene fotografije sandučića svjedok je iskazao da je viđao razbijen sandučić, događaj da se zbio oko 9:30 sati, da se ne sjeća točno jer da je već u par navrata svjedočio, a na daljnji upit okrivljenika jesu li on i ĆL razbili poštanski sandučić, svjedok je iskazao da nisu, a da ne zna ni tko je to mogao napraviti, da je već viđao razbijeni sandučić, da se ne sjeća da bi policija u vezi sandučića uzimala službenu zabilješku od njega i njegovog zeta ĆL.

Svjedoku su predočene fotografije na kojima se vidi da se razbija kamera te je na istima svjedok prepoznao osobe TL i ML te da s obzirom na položaj kamere nema šanse da bi ĆL ili ĐL razbijali kameru.

Na upit okrivljenika svjedok je iskazao da on nije prijavio događaj policiji, da su on i njegova kćer ĐL otišli na policiju prijaviti prijetnju da će im CL razbiti poštanski sandučić, a na upit okrivljenika da li mu je poznato da mu je razbijeno auto svjedok je naveo da ne zna jer da se puno događaja izdogađalo i da nije o tome vodio računa.

4.3. Nadalje je u svojstvu svjedoka ispitana ĐL te upitana na okolnosti predmetnog događaja iskazala je da je utužene zgode došla sa suprugom ĆL u zgradu [adresa] u kojoj živi njezin otac IL te da je na stubištu zgrade kraj poštanskih sandučića srela CL koji ih je zaustavio, počeo vikati, govorio im da će razbiti njih i auto i da je tražio neke novce za poštanski sandučić.

Na upit suda svjedokinja je iskazala da se radilo o žustrom tonu, da je bilo glasno vikanje bez fizičkog kontakta, koje vikanje se čulo, sigurna je da je bilo baš vikanje jer inače ne bi otišla događaj prijaviti policiji.

Na upit okrivljenika svjedokinja je iskazala da su susretu sa CL bili nazočni ona, ĆL i IL, da su njih troje na policiju išli prijaviti događaj kad se dogodila navodna vika, motiv za prijavu na policiju da je bio razbijeni sandučić, a da nije bilo govora o kameri, tj. da je išla prijaviti događaj radi prijetnji o razbijanju sandučića i auta. Na upit okrivljenika svjedokinji da je u prijavi navedeno da bi on tražio 250,00 kuna radi razbijene kamere svjedokinja je iskazala da ne zna ništa o tome, te da je išla prijaviti događaj s ocem i suprugom više da se CL upozori, a ne da se prijavi.

Na upit je li vidjela razbijeni poštanski sandučić svjedokinja je iskazala da je vidjela neke razbijene sandučiće ali da ne zna je li se radilo o Šegvićevom sandučiću te da ne zna tko je razbio njegov poštanski sandučić, da IL i ĆL sigurno nisu razbili njegov poštanski sandučić, da ona ne zna kada je razbijen poštanski sandučić i da ne želi odgovoriti na pitanje jesu li IL i ĆL razbili sandučić, tj. kako je sigurna da to nisu napravili.

Na upit okrivljenika svjedokinja je iskazala da je bila jedan put u policiji radi prijave prijetnje i da druge izjave nije davala.

4.4. Nakon iskaza svjedokinje okrivljenik je naveo da je po njegovim saznanjima svjedokinja dala iskaz policijskom inspektoru da joj on prijetio riječima „Dužni ste mi 250,00 kuna“ , da mu je razbila kameru, a da se radi o inspektoru AL iz I. Policijske postaje Split koji je sastavio službenu izjavu 4. siječnja 2022. pod brojem 511-12-23-03.

4.5. Okrivljenik je predložio da se sasluša navedeni policijski službenik na okolnost tko mu je dao izjavu da je razbijena kamera, jer da je u istoj službenoj zabilješki IL naveo kako smatra da CL nije počinio nikakvo kazneno djelo, da želi da se događaj evidentira, da ne želi podnositi nikakvu prijavu.

4.6. Svjedok ĆL upitan na okolnosti predmetnog događaja iskazao je da je utužene zgode došao sa suprugom ĐL u posjet puncu te je gospodin CL bio izrazito neugodan, agresivan, vikao i galamio i spominjao nekakve poštanske sandučiće i kamere, da nije o tome vodio računa niti pamtio. On i supruga ĐL da se nisu zadržavali, da su se mislili maknuti od toga, da su otišli dalje.

Na upit okrivljenika svjedok je iskazao da se ne može sjetiti je li njegov punac LL bio na mjestu događaja, a na upit gdje se događaj dogodio svjedok je iskazao da se događaj dogodio negdje na skalama, da je primijetio razbijeni poštanski sandučić, ali nije znao o čijem sandučiću se radi.

Na daljnji upit okrivljenika svjedoku jesu li on i LL razbili njegov poštanski sandučić, svjedok je odgovorio da se radi o neozbiljnom pitanju, da je neozbiljno pitanje je li svjedok bio prisutan kada je policija dolazila radi razbijenog sandučića, da nije siguran u vezi detalja jer da je policija nekoliko puta privodila CL, da se ne sjeća da bi okrivljenik tražio svjedoka da mu dade odštetu od 250,00 kuna za razbijenu kameru, jer da to nije doživio ozbiljno pa da to nije pamtio, da nije bio radi prijave na I PP ali da su bili njegova supruga i njezin otac, da mu je okrivljenik prijetio da će mu razbiti auto, to da mu je djelovalo ozbiljnije pa da je to zapamtio, da je čuo da je okrivljeniku nakon ovih događaja razbijeno auto, da je fizički nemoguće da bi njegova supruga ĐL razbila postavljene kamere.

Nakon što su svjedoku predočene fotografije koje je zabilježila kamera svjedok je iskazao da je prepoznao susjeda TL dok ne zna tko je druga osoba na fotografiji.

4.7. Na glavnoj raspravi održanoj dana 17. prosinca 2025. sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem policijskog službenika AL.

5. Okrivljenik je u završnoj riječi naveo da mu je žao što nije saslušan nitko iz policijske postaje jer da ima namjeru postaviti 4 pitanja iz kojih bi se jasno vidjelo da je došlo do greške tijekom sastavljanja optužnog prijedloga, a kada se te greške iz optužnog prijedloga maknu vezano za automobil i kameru, da onda on praktički ne razumije optužni prijedlog, odnosno od optužnog prijedloga da ništa ne ostaje pa da je logično da se optužni prijedlog odbaci. Ostaje pri svojoj obrani i poriče da bi počinio djelo za koje ga se tereti, možda da je u razgovoru spomenuo da su mu dužni, ali da je to bio razgovor a nikako vika i prijetnja, što je sudu i dokazao slikama razbijenog poštanskog sandučića i pravomoćnim kaznenim nalogom Općinskog suda u Splitu protiv ML koji je razbio kameru.

6. Iz pribavljenih i izvedenih dokaza, obrane okrivljenika i saslušanja svjedoka, sud smatra da okrivljenik nije počinio djelo za koje se optužuje.

6.1. Naime, okrivljenik poriče da bi utužene zgode vikao i galamio i na taj način remetio javni red i mir na način da bi prijetio ĐL i ĆL da su mu dužni 250 kuna, jer da su mu razbili kameru i da će im u protivnom ako mu ne plate razbiti poštanski sandučić i auto, sve oko 11 sati, da bi nakon toga ponovo oko 11,15 sati prilikom susreta s VL vikao na istoga da su mu njegov zet i kćer ĐL i ĆL dužni 250 kuna jer da su mu razbili kameru te da ako ne plate da će razbiti i poštanski sandučić i ulazna vrata stana. Za istaknuti je da je okrivljenik dokazao pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, Kazneni odjel br. K-1302/20, da je radi razbijene kamere kaznenim nalogom pravomoćno kažnjen ML, koja odluka je postala pravomoćna 23. lipnja 2021. te je priložio dvije fotografije koje je snimila kamera neposredno prije razbijanja a na kojoj fotografiji se vidi ML te TL. Okrivljenik je u obrani također istaknuo da je fizički nemoguće da osoba ĐL razbije kameru obzirom na položaj same kamere. Nadalje, iz iskaza svjedoka OL razvidno je da je isti svjedočio da se pri njegovom susretu sa CL nije radilo ni o vici ni prijetnji već o razgovoru, dok je svjedokinja ĐL, kći OL, udana ĐL, svjedočila da je CL baš u susretu sa njom i njezinim suprugom ĆL vikao i prijetio da će razbiti njih i njihov auto i da je tražio neke novce za poštanski sandučić, da se radilo o žustrom tonu, da se radilo o glasnom vikanju bez fizičkog kontakta, koje vikanje da se čulo i da je sigurna da se baš radilo o urlikanju jer da inače ne bi išla događaj prijaviti policiji te je na upit okrivljenika svjedočila da su pri susretu bili nazočni ona, njezin suprug ĆL i njezin otac LL te je ponovo odgovorila da su pri susretu sa CL bili nazočni ona, njezin suprug ĆL i otac LL.

Na upit okrivljenika svjedokinja je iskazala da je motiv za prijavu bio razbijen sandučić a da nije bilo govora o kameri tj. da je išla prijaviti događaj radi prijetnji o razbijanju sandučića i auta te je na upit okrivljenika iskazala da ne zna ništa o tome da je u prijavi navedeno da bi okrivljenik tražio 250 kuna radi razbijene kamere te je navela da je događaj išla prijaviti s ocem i suprugom više da se CL upozori a ne da se prijavi. Svjedokinja je još iskazala da ne zna tko je razbio Šegvićev poštanski sandučić te da sandučić sigurno nisu razbili ona, njezin otac i ĆL. Na iskaz svjedokinje okrivljenik je iskazao da po njegovim saznanjima svjedokinja da je dala iskaz policijskom inspektoru da joj je prijetio riječima da mu je dužna isplatiti 250 kuna radi razbijene kamere.

Svjedok ĆL, suprug svjedokinje ĐL svjedočio je da je utužene zgode došao sa suprugom ĐL u posjet puncu i da je CL bio neugodan, agresivan, da je vikao i galamio, spominjao nekakve poštanske sandučiće i kamere ali da o tome nije vodio računa, niti pamtio, da se sa suprugom ĐL nije zadržavao, da su se makli i otišli dalje. Na ušit okrivljenika svjedok ĆL je iskazao da se ne sjeća da bi okrivljenik tražio od njega da mu dade odštetu od 250 kuna za razbijenu kameru jer da to nije doživio ozbiljno pa da nije ni pamtio. Na upit okrivljenika svjedok ĆL je iskazao da nije bio radi prijave na I Policijskoj postaji već da su to bili njegova supruga i njezin otac, a na upit okrivljenika je li moguće da bi njegova supruga ĐL razbila postavljene kamere svjedok je iskazao da je to fizički nemoguće, a na predočene fotografije koje je zabilježila kamera svjedok je iskazao da je prepoznao susjeda TL dok ne zna tko je druga osoba na fotografiji.

6.2. Dakle, nedvojbeno je da okrivljenik poriče djelo koje mu se stavlja na teret te da je radi razbijene kamere već odgovarao navedeni ML pravomoćnom presudom kaznenog suda te da po logici stvari okrivljenik nije imao nikakvog pravnog interesa vikati i galamiti na OL, ĐL i ĆL da su mu dužni 250 kuna radi razbijene kamere, pa stoga nije ni bilo razloga da počini djelo kako se optužuje.

6.3. Za istaknuti je da su iskazi svjedoka kontradiktorni na način da je LL iskazao da se nije radilo o viki i galami već o žučljivijem razgovoru te da mu je kćer ĐL, kada je došla do njega, rekla da je i njoj CL govorio za sandučić i navodno kameru ali da za kameru nije siguran, dok je svjedokinja ĐL u svom iskazu svjedočila da nije spominjala nikakvu kameru i da se nije radilo o nikakvoj kameri već o poštanskom sandučiću.

6.4. Svjedokinja ĐL također je svjedočila da je okrivljenik baš vikao, iako ničim nije dokazano da bi tu viku čuli i ostali stanari, niti da bi se čula na ulici, dok je njezin suprug ĆL iskazao da je okrivljenik CL bio neugodan, agresivan, da je vikao i galamio, spominjao kamere i poštanske sandučiće te se nije mogla sjetiti je li njegov punac LL bio na mjestu događaja dok je njegova supruga ĐL izričito svjedočila da je bila prisutna ona, njezin suprug i njezin otac LL.

6.5. Svjedok ĆL nadalje je svjedočio da se ne sjeća da bi od njega okrivljenik tražio da mu da 250 kuna radi razbijene kamere te je svjedok nadalje iskazao da nije bio u I Policijskoj postaji radi prijave već da su bili njegova supruga ĐL i njezin otac LL, dok je njegova supruga ĐL rođena LL iskazala da su na policiju događaj prijavili svo troje tj. ona, LL i njezin suprug ĆL. Svjedok ĆL je svjedočio da mu je okrivljenik prijetio da će mu razbiti auto i da je to zapamtio jer da mu je ta prijetnja djelovala ozbiljno, a na što je okrivljenik konstatirao da je nakon ovog događaja razbijeno njegovo auto te je na upit okrivljenika svjedok ĆL svjedočio da je fizički nemoguće da bi njegova supruga ĐL razbila postavljene kamere.

7. Stoga, nedvojbeno je da okrivljenik ni u jednom trenutku nije vikao niti galamio, niti prijetio odnosno nedvojbenoj e da nije dokazano da bi okrivljenik narušavao javni red i mir vikom prijeteći, niti je dokazano da je itko od stanara čuo takvu viku niti je dokazano da se ta vika čula na ulici a koji element predstavlja element javnosti i kao takav predstavlja konstitutivno obilježje prekršaja remećenja javnog reda i mira, element javnosti iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kojim je propisano da javni red i mir narušava osoba koja na javnom mjestu remeti javni red i mir vikom i galamom, pa je u nedostatku dokaza primjenjujući pravno načelo "in dubio pro reo" u dvojbi za okrivljenika, shodno članku 182. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona okrivljenika oslobodio od optužbe.

8. Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka iz članka 138. stavak 2. točka 1. i 3. padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

U Splitu, 18. prosinca 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Ines Jakšić, v.r.

Snježana Radovniković, v.r.

Viši sudski savjetnik

Željko Šiklić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlašteni tužitelj ima pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda u 2 (dva) ista primjerka, bez pristojbe.

Dostaviti: okrivljeniku, tužitelju, u spis